Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Broj: Revr 798/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. M. iz B., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika P. T. d.o.o. iz S., OIB ... koga zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-786/16-4 od 22. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pr-397/15 od 22. veljače 2016., u sjednici održanoj 24. travnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
r i j e š i o j e
Odbacuje se dopuna revizije tužiteljice kao nepravovremena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. listopada 2012. nedopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao, te da se tužiteljicu vrati na poslove recepcionarke kao i da joj se isplati naknada izgubljene bruto plaće. Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 21.406,25 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Podredno istaknula je da podnosi i izvanrednu reviziju prema čl. 382. st. 2. ZPP zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tužiteljice nije osnovana, a dopuna revizije tužiteljice nije pravovremena.
Budući da je u ovom sporu dopuštena redovna revizija jer je pobijana presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa, revizija koju je tužiteljica podnijela razmatrana je sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.
Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Suprotno tvrdnji revidentice, a kako je to i zaključio drugostupanjski sud prvostupanjski sud ocjenu izvedenih dokaza izveo je na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza revidentica, dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza nije dovela u sumnju.
Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. listopada 2012., da tuženik vrati tužiteljicu na posao te da joj naknadi izgubljene bruto plaće.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužiteljica radila kod tuženika sedamnaest godina kao konobarica, recepcionarka i sobarica,
- da je tužiteljica 2. studenog 2011. primila 3.731,67 kn kao predujam za rezervaciju dvorane za vjenčanje za obitelj G. te je izdala potvrdu A. G. o primljenom predujmu,
- da je 10. listopada 2012. A. G. došao platiti preostali iznos za vjenčanje i donio uplatnicu koju je dobio prilikom uplate predujma, a koju je potpisala tužiteljica,
- da koverte s predujmom koji je dao tužiteljici nije bilo u računovodstvu,
- da iz provedenog postupka proizlazi da je bilo uobičajeno da se potvrda o primitku predujma sačinjava u tri primjerka, od kojih se jedan daje stranci, jedan predaje u računovodstvo, a jedan upravi, dok se polog predaje u računovodstvo o čemu se dobiva potvrda šefice računovodstva,
- da potvrda o uplati predujma koji je primila tužiteljica nije dostavljena u računovodstvo tuženika niti je predana upravi, niti je izdana potvrda šefice računovodstva o predanom predujmu,
- da je poslodavac proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, koji je dao suglasnost za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici,
- da je tuženik 22. listopada 2012. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer je tužiteljica otuđila 3.731,67 kn čime je počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć,
- da je tužiteljica sličnu povredu učinila i 25. siječnja 2012., odnosno otuđila je dio dnevnog utrška, ali je nakon upozorenja otuđeni dio vratila te da je tada poslodavac tužiteljicu upozorio da će joj otkazati radni odnos ako se slična povreda ponovi.
Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužiteljica povrijedila radnu obvezu time što je zadržala predujam od 3.731,67 kn za sebe odnosno nije isti proslijedila poslodavcu što je dovelo do gubitka povjerenja poslodavca u tužiteljicu zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć čime su ostvarene pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu sukladno čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/11 - dalje ZR).
Odredbom čl. 108. st. 1. ZR određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Budući da je drugostupanjski sud ocijenio da je tuženik dokazao da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer je zadržala predujam koji je trebala proslijediti poslodavcu, a takvo postupanje je neizbježno dovelo do gubitka povjerenja poslodavca stoga je i prema ocjeni ovog suda opravdana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
Revidentica ističe da je odluka o otkazu ništava jer je u istoj navedeno da je provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, a da sindikalni povjerenik kod tuženika uopće nije postojao u trenutku donošenja odluke o otkazu ugovora o radu.
Sudovi su, u postupku koji je prethodio reviziji, utvrdili da je postojao sindikalni povjerenik kod tuženika i da je poslodavac proveo valjano savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, a revizijski navodi usmjereni na osporavanje činjeničnog utvrđenja nisu dopušteni sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.
Stoga i revizijski navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 118., čl. 138., čl. 149., čl. 152. st. 3. ZR, a koje odredbe se odnose na obavezu savjetovanja poslodavca s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom nisu osnovani.
Osim toga prema shvaćanju ovog suda ako kod poslodavca ne postoji sindikalni povjerenik tada ne postoji niti obveza poslodavca provesti savjetovanje sukladno čl. 149. ZR (odluka Revr-415/16 od 15.veljače 2017.).
Neosnovano revidentica ističe da izvanredni otkaz ugovora o radu nije u roku iz čl. 108. st. 2. ZR.
Nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik 10. listopada 2012., kada je A. G. došao platiti vjenčanje i donio uplatnicu kao dokaz uplaćenog predujma, na kojoj se nalazio potpis tužiteljice (dok koverte s predujmom nije bilo u računovodstvu) saznao da je tužiteljica zadržala predujam koji je primila 2. studenog 2011. stoga je izvanredni otkaz od 22. listopada 2012. u roku iz čl. 108. st. 2. ZR.
Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Ostalim revizijskim navodima kojim revidentica dovodi u pitanje pravovremenost otkaza, osporava utvrđenje sudova da tužiteljica nije proslijedila primljeni predujam poslodavcu i niz navoda kojima osporava ocjenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.
Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.
U odnosu na dopunu revizije tužiteljice:
Prijepis pobijane drugostupanjske presude punomoćnik tužiteljice zaprimio je 14. lipnja 2018. pa je sukladno čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka od trideset dana za podnošenje revizije bio 16. srpnja 2018. Tužiteljica je dopunu revizije podnijela ovom sudu, poštom preporučeno 14. ožujka 2019., dakle nakon proteka roka za podnošenje revizije.
Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b. st. 1. ZPP dopunu revizije tužiteljice od 14. ožujka 2019. valjalo odbaciti kao nepravovremenu.
Zagreb, 24. travnja 2019.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.