REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 292/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane
Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR. LEOPOLD SPECHT
BETEILIGUNGS UND VERMÖGENSVERWALTUNG Gmbh, Austrija, 1010 Beč,
Seilerstätte 7/9, OIB: 34329796123, kojeg zastupaju punomoćnici Zoran Marković i
Ivana Lončar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marković i partneri d.o.o., Zagreb,
protiv tuženika OPĆINA PREKO, Preko, Trg hrvatske nezavisnosti 2, OIB:
13458425443, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bujas, odvjetnik u Zagrebu, radi
isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7037/2018-3 od 10. kolovoza 2021.,
ispravljene rješenjem istoga suda broj Pž-7037/2018-5 od 12. listopada 2021., kojom
je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru
broj P-114/2016-67 od 10. rujna 2018., u sjednici održanoj 23. ožujka 2022.,

r i j e š i o j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7037/2018-3 od 10. kolovoza 2021.,
ispravljene rješenjem istoga suda broj Pž-7037/2018-5 od 12. listopada 2021., kojom
je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru
broj P-114/2016-67 od 10. rujna 2018.

2. Tuženik u prijedlogu postavlja pitanja:

„1. Da li u slučaju raskida trgovačkog ugovora zastarni rok zakonske obveze na povrat iznosa koji je dan na ime ispunjenja tog ugovora, iznosi 3 godine?

- 2 - Revd 292/2022-2

2. Da li tražbina kupca prema prodavatelju na ime obveze povrata uplaćenog
dijela kupoprodajne cijene koja je nastala temeljem zakona raskidom ugovora o
kupoprodaji prestaje sklapanjem novog ugovora o kupoprodaji između istih stranaka
kojim je ugovoreno da je ispunjenje dijela obveze uplate nove kupoprodajne cijene
ugovorene tim novim ugovorom o kupoprodaji već izvršeno prodavateljevim
primitkom iznosa uplaćenog mu na ime dijela kupoprodajne cijene prvog ugovora o
kupoprodaji koji se uračunava, ili kupac i dalje ima tu tražbinu te je njome i dalje
ovlašten raspolagati?

3. Da li se neovjereni ugovor o cesiji sklopljen između trgovaca može smatrati
sklopljenim i proizvodi li pravne učinke čak i ako nije evidentiran u poslovnim
knjigama ugovornih strana, a ako se smatra da je pravovaljan, proizvodi li pravne
učinke od dana na koji je navedeno da je sklopljen ili od dana izvršene notifikacije
dužniku?

4. Da li je pravovaljan i proizvodi li pravne učinke ugovor o cesiji u kojem je
predmet ustupa tražbina koja je ranije prestala uslijed predaje na ime ispunjenja
drugog pravnog posla i je li ustupanje takve tražbine protivno načelu savjesnosti i
poštenja?

5. Da li je pravovaljan trgovački ugovor o ustupu tražbine koji nije evidentiran u
poslovnim knjigama ugovornih strana i koji je naveden da je sklopljen između
stečajnog dužnika kao cedenta i vjerovnika stečajnog dužnika kao cesionara u roku
kraćem od 3 mjeseca od dana otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim
dužnikom, a koja ustupljena tražbina predstavlja jedinu imovinu stečajnog dužnika i
je li ustupanje takve tražbine protivno načelu savjesnosti i poštenja?“

2.1. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra
važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o
navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama ovoga suda broj
Rev x-952/2016-2 od 14. veljače 2017. i broj Revt-367/2011-2 od 11. prosinca 2013.

3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava prijedlog i
predlaže ga odbaciti.

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud
je ocijenio da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu
važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Drugostupanjski sud je odluku utemeljio na zaključku da se u konkretnom slučaju,
na zastaru tražbine koja je predmet tužbenog zahtjeva, a koja je nastala raskidom
ugovora o kupoprodaji iz 2009., radi o tražbini po osnovi pravne osnove koja je
naknadno otpala (stjecanje bez pravne osnove, članak 1111. stavak 3. Zakona o

- 3 - Revd 292/2022-2

obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), na koju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.

5.1. Od odgovora na prvo postavljeno pitanje „(...) u slučaju raskida trgovačkog
ugovora zastarni rok iznosi li 3 godine“, ne ovisi ishod spora, jer je u predmetnom
slučaju presuđeno na temelju druge pravne osnove od one od koje revident polazi u
pitanju.

5.2. U odluci broj Rev x-952/2016-2 od 14. veljače 2017. na koju se tuženik poziva
kao razlog važnosti za prvo postavljeno pitanje, revizijski sud je rješavao pravno
pitanje potraživanja društvenih pravnih osoba iz ugovora o prometu robe i usluge te
potraživanje naknade izdataka, što ovdje nije slučaj.

6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, drugostupanjski sud polazi od toga da je
predmetna tražbina, koja je nastala raskidom ugovora o kupoprodaji iz 2009., mogla
biti ustupljena u korist tužitelja na temelju ugovora o ustupu i da je takav ustup u
skladu s austrijskim i hrvatskim pravom, pa postavljeno pitanje „ (...) je li tražbina koja
je nastala raskidom ugovora o kupoprodaji prestaje sklapanjem novog ugovora o
kupoprodaji (...)“ nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, jer polazi
od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci.

7. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje „da li je pravovaljan i proizvodi li
pravne učinke ugovor o cesiji koji nije evidentiran u poslovnim knjigama ugovornih
strana (...) i je li takvo ustupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja“, pri tome se
kao razlog važnosti tuženik poziva na odluku ovoga suda broj Revt-367/2011-2 od

11. prosinca 2013.

7.1. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je zaključio da ugovor o ustupu
predmetne tražbine proizvodi pravne učinke, na čiju valjanost ne utječe ni činjenica
što nije evidentiran u poslovnim knjigama ugovornih strana. K tome, valja reći i da se
u odluci broj Revt-367/2011-2 od 11. prosinca 2013. navodi „da na valjanost ugovora
ne utječe ni činjenica što ustupitelj nije postupio prema tada važećem Zakonu o
financiranju poslova u zemlji jer ta okolnost može imati za posljedicu samo
eventualnu prekršajnu odgovornost“.

7.2. Stoga se ne radi o pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz
sudsku praksu.

8. Od odgovora na peto postavljeno pitanje, ne ovisi odluka u predmetnom sporu, jer
je tijekom postupka utvrđeno da je ugovor o ustupanju sklopljen između društva
Duboko Plavetnilo-Ugljan Projektant d.o.o. i Leopolda Spechta od 7. studenoga

2010. sklopljen dvije godine prije otvaranja stečajnog postupka nad društvom
Duboko Plavetnilo-Ugljan Projektant d.o.o., pa ni u odnosu na to pitanje nisu
ispunjeni uvjeti za intervenciju ovoga suda putem revizije.

- 4 - Revd 292/2022-2

9. Na osnovi svega iznesenog, a na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s
člankom 387. stavak 5. ZPP, valjalo je odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje
revizije.

Zagreb, 23. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa

Broj zapisa: eb30a-c414b

Kontrolni broj: 0324a-732cb-64779

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.