Broj: Revr 613/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Mikšića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. C. iz G. I., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik  N. D., odvjetnik u I.-G., protiv tuženika S. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa zakonski zastupnik I. N., kojeg zastupa punomoćnik B. Đ., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-913/17-2 od 16. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-113/15-18 od 6. travnja 2017., u sjednici održanoj 30. travnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika dan tužitelju Ž. C. iz G. I., ..., OIB:..., dana 14.05.2014. godine kojim se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Zavarivač I sklopljen između tužitelja Ž. C. iz G. I., ..., OIB:... i tuženika S. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ..., koji je otkaz tuženik dao tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od dana 14.05.2014. godine nije zakonit i dopušten, pa stoga radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, te se ima smatrati da radni odnos tužitelja kod tuženika na radnom mjestu Zavarivač I. traje neprekinuto.

II Nalaže se tuženiku S. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ... da u roku od 8 dana vrati tužitelja Ž. C. iz G. I., ..., OIB:... na rad i to na poslove koje je obavljao do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika i to na poslove radnog mjesta Zavarivač I. odnosno na druge odgovarajuće poslove.

III Nalaže se tuženiku S. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ... da tužitelju Ž. C. iz G. I., ..., OIB:... naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za 5 postotnih poena koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku 8 dana.“ (točka I. izreke), a tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kunan, u roku od 8 dana (točka II. izreke)."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  –  dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka te presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, da u drugostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i tvrdi da drugostupanjski sud zanemaruje sve žalbene navode tužitelja. Također tvrdi da je tijekom prvostupanjskog postupka na njegovu štetu dopušten povrat u prijašnje stanje i neosnovano ukinuta prvostupanjska presuda od 9. listopada 2014. te iznosi činjenične navode, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao zaključke sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Suprotno tvrdnji revidenta tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao u i obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Obrazloženje drugostupanjske presude nije proturječno iskazima danim tijekom postupka, sadržaju zapisnika o danim iskazima svjedoka niti ostalim dokazima u spisu pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost te odluke.

Tužitelj neosnovano u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud u obrazloženju donesene presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

U odnosu na tužiteljev revizijski navod da je na njegovu štetu dopušten povrat u prijašnje stanje i neosnovano ukinuta prvostupanjska presuda od 9. listopada 2014. treba reći da takav navod ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer isti predstavlja iznošenje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjene pred prvostupanjskim sudom. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. točka 2. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Osim toga, o tužiteljevom prijedlogu za povratu u prijašnje stanje odlučeno je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj GžR-74/15 od 22. rujna 2015. (list 122-123 spisa).

Na navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 14. svibnja 2014., zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao i  zahtjev da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto zavarivač I. ili na druge odgovarajuće poslove.

Sudovi su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari te pozivom na odredbu čl. 107. st. podstavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan jer su ocijenili da je tuženik, kao poslodavac, na kojem je teret dokazivanja u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR, dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje predmetnog otkaza ugovora o radu. Sudovi su zaključili da je tuženik dokazima izvedenim tijekom postupka dokazao odlučnu činjenicu postojanja alkoholiziranosti tužitelja na radnom mjestu, što je tuženik utvrdio na propisan način  sukladno odredbi čl. 65. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, i 114/03 – dalje: ZZR), činjenicu da je tuženik, kao poslodavac, tužitelja već ranije pisano upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa, da je tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane te činjenicu da tužitelj, kao radnik obavlja poslove radnog mjesta zavarivač I pri čemu postoji kontinuirani visoki rizik za zdravlje tužitelja i ostalih radnika u njegovoj okolini uslijed obavljanja tužiteljevih radnih obveza u alkoholiziranom stanju.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 107. st. podstavak 3. ZR te čl. 65. ZZR.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 107. st. podstavak 3. ZR odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Pritom treba dodati da na pravilnost drugostupanjske presude ne utječe revidentov navod kako predmetna odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja u stvari predstavlja odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koju je tuženik donio izvan zakonskog roka od 15 dana. Naime, tuženik, kao poslodavac, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, prirodi i težini povrede obveze iz radnog odnosa koju radnik počini ima mogućnost izabrati neki od ZR predviđenih načina otkazivanja ugovora o radu. Dakle, na poslodavcu je da odluči kojom vrstom odluke će radniku otkazati ugovor o radu zbog počinjenja teške povrede obveze iz radnog odnosa, pri čemu su različite zakonske pretpostavke za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od zakonskih pretpostavki za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a poslodavac u sudskom postupku mora dokazati postojanje opravdanog razloga za donošenje konkretne odluke o otkazu ugovora o radu.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 30. travnja 2019.