Pristupanje sadržaju
Broj: Revr 512/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. W. iz S., OIB ... koga zastupa punomoćnica I. V., odvjetnica u S., protiv tuženika S. p. d.o.o., S., OIB ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž R-1275/16-2 od 30. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, br. P-361/14 od 13. studenoga 2015., u sjednici održanoj 14. svibnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 18.3.2014. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto savjetnika za provedbu projekata ili na radno mjesto savjetnika za pripremu projekata (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn (toč. III izreke).
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Budući da tuženik nije određeno naveo i obrazložio razloge zašto smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka to ovaj prigovor sukladno čl. 386. ZPP-a nije uzet u obzir.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da odluka o otkazu ugovora o radu od 18. ožujka 2014. nije dopuštena uz zahtjev za vraćanjem na radno mjesto savjetnika za provedbu projekta ili na radno mjesto savjetnika za pripremu projekta.
Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika za financije na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme,
- da je tužitelj radio ne samo poslove pripreme i provedbe više projekata već i poslove vezane uz sastavljanje izvješća, planova poslovanja, koordiniranja poduzetnika i organiziranja radionica,
- da je trgovačko društvo I... d.o.o. surađivalo s tuženikom pri čemu je u ime tuženika poslove obavljao tužitelj, time da su se poslovi nastavljali obavljati i nakon što je tužitelju otkazan ugovor o radu,
- da Odjel za proračun i financije Grada Siska prilikom obavljanja poslova s tuženikom, surađivao je također s tužiteljem, a nakon otkaza tužitelju nastavljana je poslovna suradnja,
- da je tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu kao razlog naveo da je otkaz posljedica reorganizacije radnih mjesta vezano uz lošu financijsku situaciju tuženika zbog čega je prestala potreba za radnim mjestom tužitelja, a naglasak je stavljen na davanje prednosti isključivo radnim mjestima koja služe pripremi i u daljnjoj vremenskoj perspektivi i provedbi projektnih prijedloga,
- da tužitelj nema kvalifikacije za rad na bilo kojem drugom radnom mjestu iz nove sistematizacije zbog činjenice da je ne poznaje engleski jezik,
- da je prijedlog nove sistematizacije radnih mjesta, radno mjesto tužitelja maknuti iz sistematizacije radnih mjesta,
- da se poslovanje tuženika nakon otkaza tužitelju ne sastoji samo u pripremi projekata već i u provedbi a što proizlazi iz naziva sistematiziranih radnih mjesta po novoj sistematizaciji,
- da tuženik nije dostavio dokaze o financijskoj neodrživosti radnog mjesta na kojem je tužitelj radio,
- da niti ostali radnici ne zadovoljavaju kvalifikacije potrebne za rad na radnim mjestima na kojima su zaposleni pri čemu je radnica S. Š. zaposlena na radnom mjestu koje uopće nije predviđeno novom sistematizacijom radnih mjesta.
Na temelju tih činjenica sud prvog stupnja zaključio je da tužitelj nije radio samo poslove financijskog upravljanja, već i sve druge poslove koji su mu dodijeljeni u skladu s njegovim sposobnostima pa tako i poslove vezane uz rad na raznim projektima i provedbi projekata. Uz to da tuženik nije dokazao postojanje loših financijskih pokazatelja na koje se poziva u odluci kao niti činjenicu zbog čega tužitelj koji je od 2008. do otkaza obavljao sve poslove i bez znanja engleskog jezika i bez prigovora poslodavaca, ne bi mogao nadalje obavljati svoj posao a to tim više što niti drugi radnici ne ispunjavaju uvjete za rad na svojim radnim mjestima u skladu s novom sistematizacijom, pa čak i rade na radnim mjestima kojih u sistematizaciji nema.
Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda. Uzevši u obzir da tuženik nije dokazao da je zapao u financijske poteškoće, da je tužitelj i do otkaza kvalitetno obavljao svoj posao bez znanja engleskog jezika, da je tuženik zaposlio radnike koji ne zadovoljavaju traženim uvjetima prema novoj sistematizaciji i da neki čak rade na radnom mjestu kojeg nema u sistematizaciji – drugostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.
Navedeno utvrđenje i zaključak nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj revizijski sud.
Prema čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, tuženik je mogao tužitelju otkazati ugovor o radu ako je prestala njegova potreba zbog novih organizacijskih razloga uvjetovanih lošom financijskom situacijom.
Tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje loše financijske situacije već je nakon otkaza tužitelju zapošljavao nove radnike. Revizijski navodi tuženika da se nalazio u neizvjesnoj i teškoj financijskoj situaciji nemaju uporište u dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.
Nadalje, uzevši u obzir zaključak sudova da je tuženik zaposlio radnike koji ne zadovoljavaju traženim uvjetima prema novoj sistematizaciji i da neki čak rade na radnom mjestu kojeg nema u sistematizaciji, to je očito da tuženik svoje poslove u praksi nije uopće organizirao u skladu s novom sistematizacijom pa stoga nije bilo mjesta otkazivati ugovor tužitelju uz obrazloženje da se prema novoj sistematizaciji traži znanje engleskog jezika. To tim više što je tužitelj od 2008. do otkaza obavljao sve poslove i bez znanja engleskog jezika, kvalitetno i bez prigovora poslodavaca i vanjskih partnera koji su i nadalje surađivali s tuženikom i za koje je tuženik i nakon otkaza tužitelju obavljao poslove.
Stoga i prema ocjeni ovog suda, tuženik nije sukladno čl. 131. st. 3. ZR-a dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.
Pozivanje tuženika u reviziji na pojedine odluke ovog revizijskog suda, ne dovode u sumnju zakonitost pobijane odluke jer okolnosti konkretnog slučaja nisu identične upravo zbog navedene činjenice da sam tuženik nije organizirao poslovanje u skladu s novom sistematizacijom. Upravo zbog toga nije od utjecaja niti prigovor tužitelja da je u sistematizaciji predvidio za sva radna mjesta poznavanje engleskog jezika i da je zato opravdan otkaz ugovora o radu tužitelju.
Pozivanje tuženika na iskaz svjedoka S. Č., iznoseći svoju ocjenu iskaza samo tog svjedoka a bez ostalih svjedoka, znači osporavanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, što s obzirom na odredbu čl. 385. ZPP-a, ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, pa te revizijske navode ovaj sud nije ni ocjenjivao.
Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.