Broj: Revr 574/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O., protiv tuženice O. P. d.d. O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik iz O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-42/2015-2 od 17. prosinca 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-759/13-27 od 5. studenog 2014., u sjednici održanoj 15. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužene odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika O. P. d.d. O. OIB ... o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju I. B. iz O. OIB ... od 6. kolovoza 2013.g. nedopuštena i nezakonita.

 

II/ Nalaže se tuženiku O. P. d.d. O. OIB ... da tužitelja I. B. iz O. OIB ... vrati na rad na poslove pomoćni radnik u kamionu radi obavljanja kojih poslova je zasnovao radni odnos kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2004.g. te prizna kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenja Odluke o otkazu do vraćanja na rad.

 

III/ Nalaže se tuženiku O. P. d.d. O. OIB ... da tužitelju I. B. iz O. OIB ... plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn, sve u roku od 8 dana.

 

Protutužba tuženika koja glasi:

 

"Raskida se ugovor o radu sklopljen dana 1. prosinca 2004.g. između tužitelja I. B. OIB ... iz O. i tuženika O. P. d.d. O. OIB ... s danom izricanja prvostupanjske presude".

 

Odbija se u cijelosti kao neosnovana.

 

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku O. P. d.d. O. da tužitelju I. B. iz O. isplati na ime naknade štete 18 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih prethodna tri mjeseca koje je ostvario prije odluke o neraspoređenim radnicima od 7.10.2012.g. u iznosu od 4.833,24 mjesečno, a u ukupnom iznosu 86.998,32 kn, podredno ako sud utvrdi neosnovan ovaj tužbeni zahtjev predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete 18 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca koje je ostvario nakon Odluke o neraspoređenim radnicima od 7. listopada 2012.g. u iznosu od 3.011,75 kn a u ukupnom iznosu 54.211,50 kn, troškove ovog postupka po određenju suda, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 12% od dana donošenja presude, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."

 

Kao neosnovanim."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-759/13-27 od 5. studenog 2014. u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I, II, III izreke) i u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužene nije osnovana, dok u odnosu na odluku o trošku nije dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužene, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturiječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Premda tužena revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz. Iz tih navoda slijedi da tužena pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka tužene o redovitom otkazu Ugovora o radu, zahtjev za priznanje svih prava iz radnog odnosa i vraćanje na rad, te zahtjev za naknadu štete u visini od 18 prosječnih plaća u iznosu od 102.600,00 kn u slučaju prihvaćanja zahtjeva tužene za sudski raskid Ugovora o radu.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tužene na temelju sklopljenog Ugovora o radu koji mu je otkazan Odlukom tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu 6. kolovoza 2013. zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da je tužena donijela 7. listopada 2012. Odluku o neraspoređenim radnicima kojom je utvrđen popis od 55 neraspoređenih radnika, s tim da je u točki 1.1. određeno da se svim neraspoređenim radnicima ima smanjiti broj bodova u visini najniže osnovice od 661 boda, dok je u točki 1.2. određeno da takvi radnici ne moraju dolaziti na posao,

 

- da je i tužitelj bio uvršten u popis neraspoređenih radnika,

 

- da je tužena 10. listopada 2012. dostavila tužitelju Ponudu za sklapanje Ugovora o radu u trgovačkom društvu P. O. d.o.o. O., te Sporazum o prestanku Ugovora o radu u trgovačkom društvu O. p. d.d. O., kao i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. listopada 2012., a koji je tužitelj odbio potpisati,

 

- da je između O. p. d.d. i P. d.o.o. O. 1. kolovoza 2012. sklopljen Ugovor o korporativnom upravljanju – obavljanje poslova uprave, proizvodnje i prijevoza (outsorcing), kojim je određeno u čl. 4. da se P. d.o.o. O. obvezuje preuzeti djelatnost proizvodnje piva i bezalkoholnih napitaka, te istu obavljati u skladu sa svim pravilima pivarske struke, štiteći proizvodne recepture i tehnološke norme, dok je u čl. 6. ugovoreno da će P. d.o.o. O. u ime i za račun O. p. d.d. obavljati djelatnost proizvodnje piva i njemu srodnih i ostalih pića, te napitaka. U čl. 9. stranke su odredile da je navedeni Ugovor sklopljen na vrijeme od 10 godina i prestaje istekom vremena na koje je sklopljen.

 

- da je između O. p. d.d. i P. d.o.o. O. 3. kolovoza 2012. sklopljen Ugovor o poslu kojim je u čl. 2. određeno da će P. d.o.o. O. u ime i za račun O. p. d.d. obavljati uslužnu proizvodnju piva i bezalkoholnih pića, te da se omogućuje neraspoređenim radnicima O. p. d.d. zasnivanje radnog odnosa kod P. d.o.o. O., gdje se neće mijenjati iznos plaće radnika. Pored toga, u čl. 4. određeno je da će O. p. voditi stručne i ostale poslove za P. d.o.o., i to: vođenje poslovnih knjiga, te vođenje pravnih, kadrovskih i drugih stručnih poslova,

 

- da su u Katalogu radnih mjesta od 11. listopada 2012. navedena radna mjesta koja su zadržana u O. p. d.d. O., a odnose se na Ured direktora, te financijske i knjigovodstvene poslove,

 

- da je tužena 11. listopada 2012. donijela novi Pravilnik o radu, te Katalog radnih mjesta u kojem nisu sadržana radna mjesta radnika koji su Odlukom tuženika od 7. listopada 2012. utvrđeni kao neraspoređeni radnici,

 

- da je tužena 11. ožujka 2013. donijela Odluku o ukidanju i stavljanju izvan snage Odluke o donošenju i usvajanju Kataloga radnih mjesta i Pravilnika o radu. U točki II. navedene Odluke određeno je da donošenjem te Odluke ponovno stupa na snagu ranije donesen Katalog radnih mjesta od 11. listopada 2012., te Pravilnik o radu od 23. siječnja 2013.

 

- da je tužena 16. srpnja 2013. uputila Radničkom vijeću dopis kojim ga je obavijestila o svojoj namjeri otkaza ugovora o radu 25 poimence navedenih radnika koji su utvrđeni kao višak, a bez dostavljanja potpune dokumentacije koja bi sadržavala relevantne podatke za donošenje odluke, kao i sagledavanje njenog utjecaja na položaj radnika.

 

Na navedeno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski i drugostupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, te odbili protutužbeni zahtjev tužene za sudski raskid Ugovora o radu, te zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu.

 

Naime, prema odredbi čl. 133. st. 6. i 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 – dalje: ZR) poslodavac je dužan o prijenosu poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni. U obavijesti iz stavka 6. navedenog članka moraju biti navedeni podaci o: 1) danu prenošenja ugovora o radu, 2) razlozima prenošenja ugovora o radu, 3) utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika, 4) mjerama predviđenim u svezi s radnicima čiji se ugovori prenose.

 

Sklapanjem Ugovora o poslu i Ugovora o korporativnom upravljanju - obavljanju poslova uprave, prijevoza i prodaje (outsorcing) došlo je do prenošenja gospodarske djelatnosti u 2012. sa tužitelja na P. O. d.o.o.

 

Obzirom da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da poslodavac, nije prije prenošenja gospodarske djelatnosti u 2012. postupio sukladno navedenoj odredbi iz čl. 133. st.6. ZR-a i obavijestio Radničko vijeće, ali i sve radnike na koje se odnosi, prije dana prijenosa, a što je njegova obaveza sukladno odredbi čl. 149. ZR-a, to su pravilno sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja te utvrdili da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 6. kolovoza 2013. nedopuštena i nezakonita.

 

Ovdje nadalje valja napomenuti da sukladno odredbi čl. 133. st. 1. ZR-a ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

 

Sukladno navedenom je dakle do prijenosa ugovora na novog poslodavca došlo po sili zakona, te se sukladno čl. 133. st. 2. ZR-a prenošenjem ugovora o radu na novog poslodavca osigurava kontinuitet svih prava iz radnog odnosa koje je radnik stekao kod prijašnjeg poslodavca.

 

Stoga je pravilno drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku odluku, kojom je odbijen zahtjev tužene za sudski raskid ugovora o radu, te zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

U odnosu na revizijske navode tužene koji se odnose na dosuđene troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužene u odnosu na dosuđene troškove postupka odbaciti kao nedopuštene i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 15. svibnja 2019.