Pristupanje sadržaju
Broj: Revr 537/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ustanova upravljanje sportskim objektima, OIB: ..., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1986/15-2 od 28. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4350/14-24 od 27. ožujka 2015., u sjednici održanoj 21. svibnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pa stoga da radni odnos tužitelju nije prestao, zahtjev za vraćanje na rad te zahtjev za naknadu plaće.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da je podnosi zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tužitelj u reviziji navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način što je odbio saslušati tužitelja, čime zapravo sadržajno ukazuje na bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. ZPP.
Neutemeljeni su navodi u reviziji da je sud odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke jer tužitelj nije ni u tužbi, a ni tijekom postupka predložio izvođenje navedenog dokaza, pa stoga sud o tom dokaznom prijedlogu nije ni odlučivao. Slijedom navedenog, nije počinjena navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. ZPP na koju tužitelj takvim navodima u reviziji sadržajno ukazuje.
Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te nastavno zahtjev tužitelja za vraćanje na rad i zahtjev za isplatu naknade plaće.
U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:
- da je tužitelj kod tuženika temeljem ugovora o radu obavljao poslove radnog mjesta radnika na naplati parkiranja u sektoru komercijale,
- da mu je odlukom tuženika od 24. lipnja 2014. izvanredno otkazan ugovor o radu,
- da je navedenom odlukom tužitelju stavljeno na teret da je u radnom odnosu koristio svjedodžbu o završnom ispitu Škole iz Z., a koja škola je dopisom od 9. lipnja 2014. izvijestila tuženog da navedena svjedodžba nije vjerodostojna,
- da se tuženik prije predmetnog otkazivanja obratio radničkom vijeću,
- da je tužitelj kod tuženika dao obranu,
- da je tužitelj pravovremeno uložio na odluku o otkazu zahtjev za zaštitu prava te pokrenuo ovaj sudski spor.
Polazeći od utvrđenja utemeljenog na očitovanju Škole u Z. da tužiteljeva svjedodžba o završnom ispitu za zanimanje vozač teretnih motornih vozila, nije vjerodostojna, odnosno da nije izdana od strane te škole, niti je izdana od njihovog pravnog prednika, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije stekao stručnu spremu trećeg stupnja koja je prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika za radno mjesto tužitelja bila potrebna. Nadalje, sudovi zaključuju da je uslijed takvog postupanja tužitelja došlo do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca prema tužitelju kao radniku, koji gubitak povjerenja predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje radni odnos tužitelja kod tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i njihovih interesa, više nije moguć. Stoga ocjenjuju da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje tužitelju ugovora o radu te da je predmetni otkaz zakonit i dopušten pozivom na odredbu čl. 108. i čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 6/11, 82/12, 88/12 i 73/13 - dalje: ZR), pa posljedično navedenom odbijaju tužbeni zahtjev.
Tužitelj u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to odredbe čl. 124. st. 1. ZR.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Odredbom čl. 124. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.
Slijedom navedenog, a kako je u postupku upravo utvrđeno da je otkaz dopušten, nije pogrešno primijenjena odredba čl. 124. st. 1. ZR, kada je tužbeni zahtjev za vraćanje na rad odbijen kao neosnovan.
U reviziji tužitelj ističe i razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Taj razlog nije uzet u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.
Slijedom navedenog valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu pozivom na čl. 393. ZPP.