Broj: Revr 486/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. M. d.o.o. OIB ..., iz Z., ..., koga zastupa punomoćnica I. M. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1514/2017-2 od 17. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2104/2016-13 od 21. srpnja 2017., u sjednici održanoj 21. svibnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 9. lipnja 2016., zahtjev za vraćanje tužitelja na rad i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajućim kamatama (točka II izreke).

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju u smislu revizijskih navoda.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Proturječnosti pobijane presude revident pronalazi u zaključku suda da je tuženik proveo reorganizaciju, a da je taj zaključak u suprotnosti s dokazima u spisu.

Budući da su sudovi utvrdili da je tuženik Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji poslova od 17. svibnja 2016. (koji je tuženik dostavio) ukinuo radno mjesto koordinator proizvodnje, nema proturječnosti na koju upućuje revident.

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Suprotno navodima revidenta pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje sačinjeno sukladno čl. 375. st. 1. ZPP s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja.

Suprotno ocjeni dokaza koju iznosi revident, prvostupanjski sud je ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza.

Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga i zahtjev za vraćanje na rad.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 15. rujna 2015. temeljem kojeg je obavljao poslove radnog mjesta koordinator proizvodnje,

- da je tuženik tužitelju odlukom od 9. lipnja 2016. otkazao ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga,

- da je tuženik, prije predmetnog otkazivanja, Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji poslova od 17. svibnja 2016., koji je stupio na snagu 25. svibnja 2016., ukinuo radno mjesto koordinator proizvodnje,

- da je tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu koordinator proizvodnje i da su poslovi tog radnog mjesta, nakon što je ukinuto, raspoređeni na ostale radnike zaposlene kod tuženika,

- da se tuženik prije predmetnog otkazivanja o namjeravanom otkazivanju savjetovao sa sindikalnom povjerenicom koja se usprotivila otkazu.

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga došlo do ukidanja radnog mjesta tužitelja slijedom čega i do prestanka potrebe za obavljanjem rada tužitelja kod tuženika zbog čega je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novineˮ broj 93/14 - dalje: ZR) stoga su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

Čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.

Autonomno je pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te odrediti novi ustroj radnih mjesta, što uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta.

Tuženik je Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji poslova od 15. svibnja 2016. koji je stupio na snagu 25. svibnja 2016. (odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju donesena je 9. lipnja 2016.) ukinuo radno mjesto koordinator proizvodnje, a budući da je tužitelj bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu, a poslovi tog radnog mjesta su raspoređeni na druge radnike, tuženik je imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu jer su se ispunile pretpostavke određene čl. 115. st. 1. ZR.

Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

Revident pogrešnu primjenu materijalnog prava pronalazi u utvrđenju nižestupanjskih sudova da je nova sistematizacija provedena te objašnjava da tuženik kada se želi riješiti nekog radnika jednostavno to radno mjesto ukine, u bitnom revident ističe da sistematizacija nije stvarno provedena. Ovakvi revizijski navodi koji se svode na osporavanje činjeničnih utvrđenja su navodi koje ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten razmatrati.

Revizijski navodi da izmijenjeni Pravilnik o sistematizaciji nije objavljen na oglasnoj ploči su navodi koje revident prvi put ističe u reviziji, a sukladno čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti. Budući da se navedeni revizijski navodi ne odnose na izuzetak iz čl. 387. ZPP, revizijski razlozi u tom dijelu, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 21. svibnja 2019.