- 1 -

                                  Broj: Ppž-6733/2021

 

                               

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe D. L. AG, Podružnica Z., koju brani N. B., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje aerodromske policije Resnik, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 28 Pp-2559/2021 od 12. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje aerodromske policije Resnik, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, za koji je okr. pravna osoba D. L. AG, Podružnica Z., proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa, a uz primjenu čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ), okr. pravnoj osobi D. Lufthansa AG, Podružnica Z., izriče novčana kazna u iznosu od 46.000,00 (četrdesetšesttisuća) kuna.

 

II.              Novčanu kaznu okr. pravna osoba D. L. AG, Podružnica Z., dužna je platiti u roku od 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, s time da će se ista smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. pravna osoba u tom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba D. L. AG, Podružnica Z., proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okr. pravnoj osobi na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 23.000,00 kuna, time da ukoliko okr. pravna osoba u roku od 15 dana plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je okr. pravna osoba dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji – visini novčane kazne, predlažući preinačiti presudu na način da se okr. pravnoj osobi izrekne novčana kazna od 23.000,00 kuna za svakog prevezenog državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice.

 

3. Žalba tužitelja je osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio kaznu, na što opravdano ukazuje tužitelj.

 

              5. Naime, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio novčanu kaznu okr. pravnoj osobi te da je takva odluka protivna odredbi čl. 4. st. 1. (b) Direktive Vijeća Europske unije 2001/51/EZ, kojom se države članice obvezuju kako će sankcije prema prijevoznicima biti odvraćajuće i učinkovite, da najniži iznos novčane kazne ne može biti manji od 3.000 eura za svaku prevezenu osobu, a kako se u konkretnom slučaju radi o dvoje stranih državljana, to je pobijanom presudom trebalo izreći novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 46.000,00 kuna, umjesto primjene odredbe o ublažavanju novčane kazne.

 

              6. Prvenstveno, treba navesti da je čl. 225. st. 1. Zakona o strancima propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kazniti prijevoznik koji je dovezao državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka (čl. 41. st. 1.).

 

7. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okr. pravnoj osobi prilikom odabira mjere i vrste prekršajnopravne sankcije, cijenio kao olakotnu okolnost dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, dok posebno otegotne okolnosti nije utvrdio pa je okr. pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u visini donje granice propisane novčane kazne, smatrajući da će se i tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja u vidu generalne i specijalne prevencije.

 

7.1. Međutim, budući da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je okr. pravna osoba predmetne zgode prevezla dva državljanina treće zemlje, konkretno državljanke Rusije S. D. i I. G. koje nisu imale vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, kao i da prvostupanjski sud, ispravno, na strani okr. pravne osobe nije utvrdio postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti zbog kojih bi ublažio  novčanu kaznu ispod posebno propisanog minimuma, a imajući u vidu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra jer su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, i to konkretno, svrha zaštite nezakonitih migracija te da je za navedeni prekršaj propisana novčana kazna u točnom iznosu od 23.000,00 kuna za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, to je prvostupanjski sud, na temelju stupnja krivnje okr. pravne osobe, opasnosti počinjenog prekršaja i svrhe kažnjavanja u smislu čl. 36. st. 1. PZ-a, trebao okr. pravnoj osobi izreći novčanu kaznu za svaku prevezenu državljanku po 23.000,00 kuna, dakle, novčanu kaznu u iznosu od 46.000,00 kuna.

 

7.2. Pritom je potrebno istaknuti da je irelevantan navod žalbe da je prvostupanjski sud u postupku propustio kao otegotnu okolnost cijeniti raniju prekršajnu pravomoćnu kažnjavanost okr. pravne osobe, prvenstveno iz razloga jer ta činjenica ne proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti iz stanja spisa, a potom i iz razloga što ta okolnost ne može niti biti razmatrana kod konkretnog prekršaja budući da je za isti zakonom propisana novčana kazna u točno utvrđenom iznosu novčane kazne.

 

8. Iz navedenih razloga, ispravno tužitelj ističe da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o izricanju novčane kazne u pobijanom iznosu (iako pogrešno u žalbi navodeći da je prvostupanjski sud primijenio odredbu o ublažavanju novčane kazne) te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okr. pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu propisanu zakonom u točno utvrđenom iznosu za obje prevezene državljanke treće zemlje, odnosno u iznosu od 46.000,00 kuna, smatrajući da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a. Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, okr. pravnoj osobi je dana pogodnost koju ima ukoliko uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana, računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, kako je to navedeno u toč. II izreke ove presude.

 

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207., PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 23. ožujka 2022.

 

Zapisničarka:                                                                                            Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                          Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okr. pravnu osobu, branitelja i tužitelja.