Broj: Revr 753/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. L. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnica T. C. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu C. G. & E. u Z., protiv tuženika D. d.d., Z., OIB: …, radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2412/15-2 od 2. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2626/12-31 od 17. srpnja 2015., u sjednici održanoj 28. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2412/15-2 od 2. svibnja 2017. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-2626/12-31 od 17. srpnja 2015. pod točkom I. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik D., Z., OIB: … dao tužiteljici D. L. iz Z., OIB: … Odlukom o otkazu ugovora o radu od dana 04. srpnja 2012. godine i potvrdio Odlukom kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava radnice D. L. kao neosnovan te se potvrđuje Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 26. srpnja 2012. godine, utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika od dana 05. srpnja 2012. godine u dijelu navoda o navoda o prestanku radnog odnosa tužiteljice kod tuženika istekom roka na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 06. rujna 2011. godine nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku D., Z., OIB: …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužiteljicu D. L. iz Z., OIB: … na rad, na radno mjesto stručni suradnik za zdravstvenu prehranu, ovo sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 06. rujna 2011. godine, odnosno, na druge poslove koji odgovaraju iskustvu, znanju, sposobnostima i stručnoj spremi tužiteljice.

 

3. Nalaže se tuženiku D., Z., OIB: … naknaditi tužiteljici D. L. iz Z., OIB: … troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana."

 

Pod točkom II. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-2626/12-31 od 17. srpnja 2015. naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kuna u roku od 8 dana.

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-2412/15-2 od 2. svibnja 2017. odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

 

Tako su sudovi odlučili u sporu za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanju tužiteljice na posao i utvrđenju nedopuštenosti Odluke tuženika od 5. srpnja 2012. u dijelu navoda o prestanku radnog odnosa tužiteljice kod tuženika istekom roka na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. rujna 2011. nije prestao.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidentice u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revidentica. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Zaključak suda da je u trenutku donošenja odluke o otkazu postojao opravdani razlog za otkaz jer su već tada faktično prestale sve poslovne aktivnosti tuženika nije protivan, kako to navodi revidentica, iskazu svjedokinje P. Č. koja nije niti iskazivala o tome jesu li i kada prestale poslovne aktivnosti tuženika. Taj zaključak nije protivan niti oglasima tuženika za zapošljavanje 104 nova radnika jer se zaključak suda ne odnosi na prestanak aktivnosti čitavog društva nego na prestanak aktivnosti organizacijske jedinice u kojoj je tužiteljica radila – Zdravstvene prehrane koja je ukinuta. Osim toga, oglasi za zapošljavanje 104 nova radnika ne odnose se na organizacijsku jedinicu u kojoj je tužiteljica radila nego na ostale organizacijske jedinice društva koje su nastavile s radom.

 

U dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje (koje se odnosi na činjenicu je li tuženik mogao zaposliti tužiteljicu na nekom drugom radnom mjestu) te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno činiti. To stoga jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužiteljica upire u reviziji.

 

Predmet spora u dijelu u kojem je dozvoljena redovna revizija je utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i vraćanje tužiteljice na posao.

 

Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) te je li bilo poslova koje je tuženik mogao ponuditi tužiteljici sukladno odredbi čl. 107. st. 2. ZR.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika prema ugovoru o radu od 6. rujna 2011. na radnom mjestu stručnog suradnika za Zdravstvenu prehranu u organizacijskoj jedinici Zdravstvena prehrana,

 

- da je odlukom o otkazu od 4. srpnja 2012. tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih i gospodarskih razloga,

 

- da je u odluci o otkazu kao razlog otkazivanja ugovora o radu navedeno da je izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ukinuta organizacijska jedinica Zdravstvena prehrana i radno mjesto tužiteljice kao stručne suradnice u toj organizacijskoj jedinici te da prestaje distribucija proizvoda iz asortimana zdravstvene prehrane zbog loših poslovnih rezultata te da će zbog nedovoljne potražnje za dojenačkom hranom C. na hrvatskom tržištu aktivnosti u tom segmentu biti potpuno obustavljene,

 

- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu pravovremeno izjavila zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odlukom od 26. srpnja 2012. odbio,

 

- da je Odlukom tuženika od 5. srpnja 2012. utvrđen otkazni rok od 2 tjedna i to od 6. srpnja do 20. srpnja 2012., da je tužiteljici ponuđeno sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme od 20. srpnja 2012. do 30. rujna 2012. na radnom mjestu samostalnog referenta nabave u organizacijskoj jedinici Nabava,

 

- da su poslovi u organizacijskoj jedinici Zdravstvena prehrana faktično prestali u trenutku otkazivanja tužiteljici te da je Prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sačinjen prije odluke o otkazu,

 

- da je tuženik 10. srpnja 2012. utvrdio prijedlog Pravilnika, a nakon završenog savjetovanja s radničkim vijećem uprava društva je donijela odluku od 17. srpnja 2012. o donošenju Izmjena i dopuna Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta čime je provedena reorganizacija kod tuženika i ukinuto je radno mjesto tužiteljice, a tome je prethodio prestanak poslovnih aktivnosti tuženika vezano za zdravstvenu prehranu u trenutku samog otkazivanja,

 

- da tuženik nije bio dužan primijeniti kriterije iz čl. 107. st. 3. ZR budući da nije bilo usporednog radnika,

 

- da tužiteljica nije dokazala da je postojalo drugo radno mjesto na koje ju je tuženik mogao zaposliti.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu sudovi su odbili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su u trenutku donošenja odluke o otkazu faktično prestale sve poslovne aktivnosti vezano za zdravstvenu prehranu iako je do formalnog ukidanja radnog mjesta tužiteljice i organizacijske jedinice u kojoj je tužiteljica radila došlo nekoliko dana kasnije zbog čega je ostvaren otkazni razlog iz odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR. Nadalje, tuženik nije bio dužan primijeniti kriterije iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR budući da nije bilo usporednog radnika za tužiteljicu niti je tužiteljica dokazala da joj je tuženik mogao ponuditi drugo radno mjesto ili ju obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima sukladno odredbi čl. 107. st. 2. i 4. ZR.

 

Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što je do ukidanja radnog mjesta došlo nakon otkazivanja tužiteljici, da sama namjera izmjena pravilnika i mogućnost da će prestati potreba za nečijim radnom nisu od značaja za prestanak ugovora o radu zbog čega tuženik nije dokazao postojanje organizacijskog razloga za otkaz. Nadalje, tužiteljica smatra da je bilo potrebno utvrditi je li postojao organizacijski razlog na koji se tuženik pozvao, a ne jesu li faktično prestale poslovne aktivnosti. Osim toga, tužiteljica smatra da joj je tuženik trebao ponuditi bilo koji posao, pa i onaj za koji je ona prekvalificirana.

 

Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

 

Nadalje, odredbom čl. 107. st. 2. ZR propisano je da je poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.

 

Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su u trenutku otkazivanja ugovora o radu faktički već prestale sve poslovne aktivnosti vezano za organizacijsku jedinicu Zdravstvena prehrana u kojoj je radila tužiteljica uslijed čega je prestala potreba za radom tužiteljice na radnom mjestu stručnog suradnika u organizacijskoj jedinici Zdravstvena prehrana.

 

Prema shvaćanju ovog suda sama okolnost što prije otkazivanja ugovora o radu tuženik nije izmijenio opći akt o sistematizaciji radnih mjesta (u ovom slučaju Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta) ne predstavlja valjanu i dovoljnu osnovu za zaključak da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu nije postojao prestanak potrebe za radom tužiteljice kao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz.

 

Naime, da bi se ostvario organizacijski razlog za otkaz, važno je kada su organizacijske promjene kod tuženika stvarno nastale, a ne kada su općim aktom formalno i provedene donošenjem nove sistematizacije radnih mjesta (u ovom slučaju Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta). Jednako pravno shvaćanje izraženo je i u odluci revizijskog suda broj: Revr-617/03 od 14. travnja 2004.

 

U ovom konkretnom slučaju iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da su poslovne aktivnosti organizacijske jedinice Zdravstvene prehrane prestale već u trenutku otkazivanja ugovora o radu i kada je već postojao prijedlog izmjena Pravilnika, a prestankom poslove aktivnosti navedene organizacijske jedinice je prestala i potreba za radom tužiteljice. Stoga kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja nije odlučno što je Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta donesen nekoliko dana nakon odluke o otkazu tužiteljice.

 

Nadalje, iz činjeničnih utvrđenja sudova proizlazi da unatoč tome što je tuženik raspisao natječaje za popunjavanje 104 radna mjesta, nije bilo radnog mjesta na koje je mogao zaposliti tužiteljicu sukladno odredbi čl. 107. st. 2. ZR budući da je bila riječ o poslovima kojima tužiteljica nije udovoljavala s obzirom na njeno znanje, iskustvo i potrebnu stručnu spremu.

 

Pogrešno je shvaćanje tužiteljice da je tuženik bio dužan ponuditi bilo koje drugo mjesto pa i ono za koje je tužiteljica prekvalificirana. Poslodavac je dio dužan tužiteljici ponuditi slobodno radno mjesto koje odgovara njenom znanju, iskustvu, sposobnostima i stručnoj spremi. Budući da je tuženik tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u odjelu Nabave, tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 107. st. 2. ZR jer je to bilo jedino radno mjesto koje je odgovaralo znanju, iskustvu, sposobnostima i stručnoj spremi tužiteljice.

 

Osim toga, pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da zapošljavanja koja je tuženik provodio nakon donošenja odluke o otkazu nisu od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu jer je poslodavac trebao razmotriti mogućnosti zapošljavanja tužiteljice u trenutku otkazivanja. Pri tome se napominje i da na radnom mjestu tužiteljice u organizacijskoj jedinici Zdravstvene prehrane nakon otkazivanja tužiteljici više nitko nije zaposlen.

 

Slijedom navedenog, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR kada su zaključili da je otkaz ugovora o radu bio dopušten i zbog čega su opravdano sukladno odredbi čl. 116. ZR odbili i zahtjev za vraćanje tužiteljice na posao.

 

Odredbom čl. 10. st. 1. ZR propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog donosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

 

Tužiteljica je prihvatila sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme (na razdoblje od 20. srpnja do 30. rujna 2012.) koji joj je nakon otkaza ugovora o radu na neodređeno vrijeme ponudio tuženik te ugovor na određeno vrijeme nije osporavala. Ugovor o radu sklopljen je za poslove radnog mjesta samostalnog referenta nabave do povratka radnika na svoje radno mjesto odnosno u skladu s odredbom čl. 10. st. 1. ZR.

 

Budući da ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, tako je i ugovor koji je tužiteljica sklopila prestao 30. rujna 2012. Nakon isteka roka na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, tužiteljica nije nastavila raditi kod tuženika pa nisu ispunjeni uvjeti za prerastanje ugovora na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme sukladno odredbi čl. 10. st. 5. ZR.

 

Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da radni odnos nije prestao isteklom roka na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme te da ugovor o radu sklopljen 6. rujna 2011. nije prestao.

 

Zbog navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revidentica ukazuje u reviziji.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. svibnja 2019.