Pristupanje sadržaju
Broj: Revr 1266/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelj) G. Š. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. V. odvjetnik u Z., protiv tuženika – protutužitelja (dalje: tuženik) P. „M.“ Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici L. S. M. i D. S., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R - 68/2016-2 od 14. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 803/15-20 od 15. siječnja 2016., u sjednici održanoj 29. svibnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 12. veljače 2015., kao i odluka tuženika od 9. ožujka 2015. kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja, zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te zahtjev da je tuženik dužan tužitelja vratiti na posao i naknadu plaće i drugih primanja. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku 2.500,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno istu ukine.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revident. Isto tako, suprotno revizijskim navodima tužitelja, u smislu odredbe čl. 373.a ZPP-a drugostupanjski sud je ovlašten odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prigodom donošenja takve odluke drugostupanjski sud ovlašten je uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok je u naprijed navedenim pretpostavkama ovlašten donijeti takvu odluku i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 12. veljače 2015.
Riječ je o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), čime su relevantna sljedeća utvrđenja nižestupanjskog suda:
- da je tužitelj bio zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima trenera,
- da je odlukom tuženika od 12. veljače 2015 otkazan ugovor o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga,
- da je kod tuženika izvršena reorganizacija procesa rada na način da je smanjen broj izvršitelja na poslovima trenera u plivačkoj školi i u natjecateljskom pogonu, zbog kojih organizacijskih razloga je s trenutkom otkaza prestala potreba za radom tužitelja na poslovima trenera kod tuženika, te
- da tuženik zapošljava manje od dvadeset radnika.
Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.
U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju pobijanom odlukom je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U ovom slučaju riječ je o nastupu novih organizacijskih razloga obzirom na trenutak u kojem je sklopljen ugovor o radu i koje se obzirom na dopuštenost otkaza cijene u vrijeme otkazivanja, a ne s trenutkom sklapanja ugovora o radu, odnosno nakon otkaza.
U konkretnom slučaju nižestupanjski sud je utvrdio prestanak potrebe za tužiteljevim radom jer je kod tuženika izvršena reorganizacija procesa rada na način da je smanjen broj izvršitelja na poslovima trenera u plivačkoj školi i u natjecateljskom pogonu. Dakle zbog organizacijskih razloga. Obzirom na revizijske navode tužitelja valja reći da su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca, jer uslijed promijene odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pri tom nižestupanjski sud ispravno cijeni da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, a koja organizacija uključuje i mogućnost smanjenja broja izvršitelja na određenim poslovima. U tom smislu poslodavac je ovlašten u svrhu racionalizacije poslovanja i rasporediti poslove s određenog radnog mjesta na druga postojeća radna mjesta.
Kako je to navedeno u odluci o otkazu, zbog poslovno uvjetovanih razloga prestala je potreba za obavljanjem poslova na kojima je radio tužitelj, a što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-a i neovisno o činjenici da nisu postojali drugi - gospodarski razlozi. Pri tom, tuženik zapošljava manje od dvadeset radnika pa se shodno odredbi čl. 115. st. 3. ZR-a na ovaj otkaz ne primjenjuju odredbe o obvezi poslodavca da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a.
Slijedom izloženog, kako je tuženik dokazao (kako to nalaže odredba čl. 135. st. 3. ZR-a) da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužitelja, tj. postojanje opravdanog razloga za otkaz, to je otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju dopušten i zakonit.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.