1              Poslovni broj: I Kžm-1/2022-4

Poslovni broj: I Kžm-1/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog K. P., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kvm-38/2021. (Kzm-10/2010.) od 22. prosinca 2021. u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog K. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijski sud u Zagrebu je na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu od 16. studenog 2012. broj Kzm-10/10., pravomoćnu 15. svibnja 2014., kojom je osuđeni K. P. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 79. stavka 1. i 2. KZRH te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci te presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. studenog 2009., broj Kv-2305/09., pravomoćnu 29. prosinca 2009., kojom su preinačene u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 2005., broj Kv-556/05., pravomoćna 3. svibnja 2005., kojom je osuđeni K. P. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 218. stavka 1. i drugih KZ/97. te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 8 mjeseci i presuda Općinskog suda u Jastrebarskom od 22. studenog 2006., broj K-163/04., pravomoćna 24. lipnja 2008., kojom je osuđeni K. P. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. KZ/97. te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 7 mjeseci te se osuđeni K. P. na temelju odredbe 60. stavak 2. c) KZ/97. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 10 mjeseci. Nadalje, na temelju odredbe članka 62. stavka 1. i članka 63. stavka 1. KZ/97. osuđenom K. P. u izrečenu kaznu uračunava se: vrijeme provedeno u pritvoru od 15. studenog 1993. do 16. prosinca 1993. te od 20. svibnja 2002. do 31.ožujka 2003. i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 23. veljače 2005. do 12. prosinca 2006., od 3. veljače 2009. do 12. listopada 2010. te od 8. listopada 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik osobno, zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom "da se moraju uzeti u obzir olakotne okolnosti koje su nastale u međuvremenu, kao što su zasnivanje obitelji i činjenica da sam u međuvremenu postao otac troje djece koja žive u potpuno funkcionalnoj obitelji".

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju egzistiraju uvjeti za preinakom pravomoćne presude u odluci o kazni bez obnove kaznenog postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., s obzirom da je u dvjema presudama protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu bile primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju te je primjenom odredbe članka 62. stavka 1. KZ/97. i članka 60. stavka 2. c) KZ/97. izrekao osuđenom K. P. jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 10 mjeseci.

 

6. Također, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, pravilno uzeo u obzir ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne i to da je u presudi broj Kzm-10/2010. od 16. studenoga 2012., olakotnim cijenjena okolnost proteka vremena od počinjenja kaznenog djela, da je nakon počinjenja kaznenog djela zasnovao obitelj i postao otac dvoje djece, dok je otegotnim cijenjena višestruka osuđivanost nakon počinjenja kaznenog djela i okolnost da je uzastopno počinio dvije radnje kvalificiranog kaznenog djela silovanja u razmaku od 24 sata na štetu maloljetnice. Potom je pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 60. stavka 2. c) KZ/97., prvostupanjski sud osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 10 mjeseci, koja je veća od najviše pojedinačne utvrđene kazne, a ne doseže njihov zbir, uzimajući u obzir počiniteljevu ličnost i počinjenje kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

 

7. Upravo je takva kazna, s obzirom na sve ranije utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena težini i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj osobnosti, te je, suprotno žalbenim navodima, prikladna ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 50. KZ/97.

 

8. Pritom valja istaknuti da su neosnovani žalbeni navodi osuđenika da nisu uzete u obzir okolnosti koje su nastale u međuvremenu, jer su upravo okolnost zasnivanja obitelji i činjenica da je osuđenik postao otac dvoje djece cijenjene kao olakotne, dok činjenicu rođenja trećeg djeteta osuđenik ničim ne dokazuje, ni u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka niti u žalbi.

 

9. Također, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je došlo do povrede kaznenog zakona na njegovu štetu, navodeći da je prvostupanjski sud primijenio Kazneni zakon "Narodne novine" broj 125/11., umjesto ispravno Kazneni zakon "Narodne novine" broj 110/97., a koji je blaži za počinitelja, jer je prvostupanjski sud ispravno primijenio Kazneni zakon iz 1997. ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 143/12.) sukladno zaključku Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-Ivk-21/2016-40 od 14. listopada 2016., ako je za sva kaznena djela u stjecaju primijenjen KZ/97., jedinstvena kazna se izriče prema odredbi članka 60. toga zakona.

 

10. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijane presude, a ni njezinim ispitivanjem sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 22. ožujka 2022.