Broj: Rev 2355/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. R. iz P., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv tuženice Javne ustanove K. M., zastupane po punomoćniku I. V., odvjetniku u P., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-21/2018-14 od 14. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-773/11-25 od 24. listopada 2011., u sjednici održanoj 4. lipnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I./1.do 3./ izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su Odluka o otkazu tuženika od 23. kolovoza 2010. i dopuna te odluke od 13. rujna 2010. o otkazu ugovora o radu stručnog suradnika, nedopuštene i da radni odnos tužiteljice nije prestao pa je tuženici naloženo da tužiteljicu vrati na posao i prizna sva prava iz radnog odnosa, kao i da joj isplati naknadu plaće u bruto iznosu od 13.186,18 kn mjesečno počevši od 25. siječnja 2011. pa do vraćanja na posao i sa zakonskim zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom I./4/ izreke naloženo je tuženici da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.460,00 kn, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 77.305,50 kn.

 

Drugostupanjskom presudom u stavku I. izreke odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja, s tim da je u stavku II. do IV. izreka odlučeno o troškovima postupka povodom podnesenih pravnih lijekova od strane tužiteljice (žalba i dvije revizije).

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revidentica tvrdi da je drugostupanjski sud, u novom vijeću, ponovno počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je počinilo i ranije vijeće tog suda, tj. bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 377. stavak 2. ZPP-a i to zato jer nije izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio revizijski sud u svom rješenju.

 

Međutim, protivno takvim navodima, valja istaknuti da je sud drugog stupnja održao drugostupanjsku raspravu i postupio u okviru svega onog što mu je naloženo od strane revizijskog suda, dakle, izveo je dužne parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja potrebna za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

U tom je smislu pravilna i odluka suda glede novih dokaza koje je tuženica po prvi put (podnesak od 12. listopada 2018.) predložila pred drugostupanjskim sudom. Naime, u tom su se postupku, s obzirom da je ranija presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 394. stavak 1. ZPP), ali ne i zbog nedostataka u svezi s činjeničnim utvrđenjima (članak 395. stavak 2.), mogli ponoviti samo već izvedeni dokazi ili oni koji su bili predloženi u prvostupanjskom postupku i koje je sud prvog stupnja neosnovano odbio (članak 352. stavak 1. i članka 373.b stavak 2. ZPP).

 

Protivan bi pristup doveo stranke u neprihvatljivu postupovnopravnu (nejednaku) situaciju, u kojoj bi tuženica, s obzirom na razloge iz obrazloženja revizijske odluke, bila u prednosti u odnosu na drugu stranku jer bi na štetu tužiteljice dobila mogućnost „popravka“ svojih propusta u predlaganju dokaza tijekom prvostupanjskog postupka. U svakom slučaju tuženica je, nakon prvog ukidanja prvostupanjske presude, tijekom ponovljenog postupka (ročišta od 1. rujna i 10. listopada 2011.- list 168-169. spisa) bila u mogućnosti predlagati nove dokaze, ali to je propustila, stoga joj pobijanom odlukom nije onemogućeno raspravljanje i dokazivanje pred sudom. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

 

U parničnom postupku u kojem je prihvaćeno raspravno načelo, odnosno načelo stranačke dispozicije, uz ostalo, uspjeh u parnici zavisi od načina na koji je stranka vodila parnicu, slijedom toga tuženica u odnosu na ove revizijske navode mora snositi posljedice svojih postupaka.

 

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju se opisno upućuje u reviziji) jer su glede odlučnih činjenica razlozi pobijane presude jasni i neproturječni, a nema niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženičine odluke o otkazu ugovora o radu, uz utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao te da ju se vrati na posao, uz isplatu pripadajuće naknade plaće.

 

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica na osnovi ugovora o radu na neodređeno vrijeme bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu ravnatelja ustanove u razdoblju od 15. ožujka 2005. do 15. ožujka 2009. te da je potom sve do izbora novog ravnatelja obavljala dužnost v.d. ravnatelja tuženika;

 

- da je 28. veljače 2010. s tuženicom zaključila ugovor o radu za radno mjesto stručnog suradnika s probnim radom koji ne smije trajati dulje od 6 mjeseci i koji počinje teći od 1. ožujka 2010.;

 

- da je navedeni ugovor o radu otkazan odlukom Upravnog vijeća tuženice od 23. kolovoza 2010., koju je odluku tužiteljica primila 25. kolovoza 2010.;

 

- da je tužiteljica protiv navedene odluke pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava, povodom kojega je tuženica donijela odluku o dopuni odluke o otkazu u kojoj je navedeno da se ugovor o radu redovno otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu i neposjedovanja vještina potrebnih za uredno obavljanje posla, sve opisano u očitovanju ravnatelja koje je sastavni dio te odluke, istodobno je određen i otkazni rok s otpremninom;

 

- da je zakonski zastupnik tuženice bio upoznat sa stručnim zvanjem tužiteljice prilikom potpisivanja ugovora o radu stručnog suradnika,

 

- da nije bilo pisanih upozorenja tužiteljici na propuste u radu i da tijekom postupka tuženica nije predočila u čemu bi se očitovali ti propusti;

 

- da je tužiteljica obavljala razne poslove i to poslove određene taksativno u ugovoru, u skladu sa stručnim znanjima pomagala u edukacijskom centru te da je obavljala niz drugih poslova po nalogu ravnatelja;

 

- da je plaća tužiteljice iznosila bruto 13.186,18 kn, kao i da je zadnji dan otkaznog roka bio 25. siječnja 2011.

 

Na temelju ovakvog činjeničnog utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući, kao prvo, da je probni rad kod tuženice, sukladno njegovom Pravilniku, mogao trajati najdulje tri mjeseca, a tuženica je otkazala ugovor nakon isteka tog roka pa da je otkaz po toj osnovi nezakonit. Kao drugo, sud prvog stupnja zaključuje da otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika nije dopušten jer tuženik nije dokazao konkretno kršenje radnih obveza od strane tužiteljice, a niti je proveo postupak otkazivanja sukladan odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - u daljnjem tekstu: ZR).

 

Pravilno je sud drugog stupnja prihvatio osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije mogla zakonito otkazati odnosni ugovor o radu iz razloga nezadovoljavanja na probnom radu, budući da je, prema odredbama tuženikovog Pravilnika o radu, takav rad mogao trajati najduže tri mjeseca, stoga je otkaz koji je uslijedio nakon isteka tri mjeseca (koliko je probni rad najduže mogao trajati i biti ugovoren kod tuženice), nedopušten. Također je po sudu drugog stupnja osnovano prihvaćena i prosudba prvostupanjskog suda - da tuženica u ovom postupku nije dokazala bilo kakvo kršenje radnih obveza od strane tužiteljice, slijedom čega nije ni bilo opravdanih razloga na strani tuženice za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice (članak 107. stavak 1. točka 3. ZR).

 

U odnosu na revizijske navode u kojima se ponavlja da je u ugovoru o radu tužiteljice bilo naznačeno trajanje probnog rada od 6 mjeseci, revidentu valja odgovoriti da je tuženica sama sebe ograničila kada je u svom Pravilniku ugradila odredbu o kraćem probnom radu, koji može trajati najduže tri mjeseca. Takva odredba, kada je radniku otkaz dan nakon isteka roka iz Pravilnika (kao u slučaju tužiteljice), povoljnija je za radnika od prava iz ugovora o radu. To je zato jer je primjenom kraćeg roka radnik u konkretnom slučaju u povoljnijoj situaciji u odnosu na pravila o teretu dokazivanja i opravdanost razloga za redoviti otkaz, stoga su nižestupanjski sudovi, sukladno odredbama članka 7. stavak 3. ZR-a, u tom dijelu pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Pravilan je i daljnji zaključak drugostupanjskog suda da je pravni pristup suda prvog stupnja pogrešan jer se u konkretnom slučaju ne radi o otkazu zbog skrivljenog ponašanja već o osobno uvjetovanom otkazu budući da tužiteljica (po navodima tuženice) nije bila u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (članak 107. stavak 1. točka 2. ZR).

 

U postupku koji je prethodio reviziji riješeno i sporno pitanje koje se odnosi na razlog za otkaz ugovora o radu u vezi s činjenicom da tužiteljica, iako ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilom B kategorije, slabije vozi ili ne vozi automobil. U tom je smislu već rečeno (Revr-446/14-2 od 20. veljače 2018. - list 234-236 spisa) da iz utvrđenja drugostupanjskog suda jasno proizlazi kako znanje i vještine koje se odnose na vožnju osobnim vozilom tuženikovim Pravilnikom (niti ugovorom o radu) nisu bili propisani kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta stručnog suradnika. Konačno, tuženica na kojoj je teret dokazala tijekom postupka nije dokazao da bi navedena okolnost, s obzirom na prirodu samog posla, onemogućavala tužiteljicu u tolikoj mjeri da ona zbog tog ne bi bila u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Naprotiv, ravnatelj tuženice je u svom stranačkom iskazu naveo da je tužiteljicu u nekoliko navrata upozoravao da počne voziti automobil budući da bi to bilo „iznimno korisno“. Sve to se može shvatiti jedino tako da je tužiteljica (pa i na način da ju je netko drugi vozio ili je pritom koristila javni prijevoz), uspijevala biti nazočna tamo gdje se trebala naći i obaviti svoje poslove i da zbog toga nije bilo konkretnih ili ozbiljnih poteškoća i zastoja u procesu rada, u protivnom bi tuženica to i dokazala.

 

Zato se ponavlja da navedena okolnost u ovom slučaju nije opravdan razlog za otkaz iz članka 107. stavak 1. točka 2. ZR-a.

 

Prema tome, u daljnjem je dijelu postupka ostalo je za ispitati postojanje preostalog razloga za osobno uvjetovani otkaz, budući da je Pravilnikom propisani uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta stručnog suradnika, uz ostalo, aktivno znanje engleskog jezika.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud je, postupajući po odredbama članka 373.b ZPP-a i pred izmijenjenim vijećem održao drugostupanjsku raspravu te utvrdio:

 

- da je dopunom Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Javne ustanove K. (dalje: Pravilnik), koji je donesen 12. prosinca 2007., za vrijeme dok je tužiteljica još bila ravnateljica tuženice, dodano radno mjesto stručnog suradnika, za koje su predviđeni uvjeti stručna sprema VSS smjer geološki, biološki, šumarski, poljoprivredni i drugi prirodni smjerovi, radno iskustvo od 3 godine i aktivno znanje engleskog jezika te aktivno znanje rada na PC,

 

- da se poslovi i zadaci radnog mjesta stručnog suradnika prema Pravilniku sastoje u radu na poslovima praćenja stanja i promicanja biološke raznolikosti zaštićenih prirodnih vrijednosti, predlaganju i poduzimanju mjera zaštite, obrađivanju podataka i izradi analiza biološke raznolikosti, radu na poslovima izrade plana upravljanja i godišnjeg programa, suradnji s vlasnicima i ovlaštenicima prava na zaštićenim područjima, davanju prijedloga za provođenje znanstveno stručnih istraživanja, praćenju izvršenja obveza iz ugovora o znanstveno-istraživačkim projektima, izradi analiza i informacija iz djelokruga zaštite, suradnji s nadležnim inspekcijama sa ciljem provođenja mjera zaštite šuma od požara, davanju stručnih prijedloga i informacija za izradu i dopunu web stranica, promidžbenog materijala i edukacijskog centra, obavljanju i drugih poslova po nalozima ravnatelja, stručnog voditelja i drugog pretpostavljenog,

 

- da u Pravilniku tuženice nije bila propisana posebna razina aktivnog znanja engleskog jezika prema postojećim standardima u tom području,

 

- da je tužiteljica prije sklapanja ugovora o radu za poslove stručnog suradnika obavljala posao ravnateljice, u kojem je uz ostalo potrebno i znanje engleskog jezika, kako je u svom iskazu potvrdio i kasniji ravnatelj tuženice (zakonski zastupnik tuženice),

 

- da prije sklapanja ugovora o radu s tužiteljicom nije ni na koji način testirano ili provjereno znanje engleskog jezika tužiteljice, kao jednog od uvjeta za zasnivanje radnog odnosa, a taj ugovor sklopljen je na temelju Aneksa ugovora o radu za poslove ravnatelja, kojim je u članku 3. stavak 3. ugovoreno da će se tužiteljici, ako ne bude ponovno imenovana ravnateljicom na temelju novo raspisanog natječaja, ponuditi zaključivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta predviđenog Pravilnikom, sukladno njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu,

 

- da je svjedokinja M. H., koja je radila poslove edukatora kod tuženice na temelju ugovora o djelu za vrijeme dok je tužiteljica bila ravnateljica tuženice, iskazala da je tužiteljica radila iste poslove edukatora kad bi bile veće grupe ili više posla, te da je tužiteljica uglavnom vodila grupe o kopnu, a ona o moru, s tim da u to vrijeme nije bilo tako puno grupa, jer se nije radilo s agencijama, a potvrdila je i da je tužiteljica bila vrlo radišna,

 

- da je i tužiteljica u svom iskazu navela da u vrijeme dok je radila kao stručna suradnica nije bilo toliko posla s grupama, jer se tada još nije radilo s agencijama, a da je sa svojim znanjem engleskog jezika mogla voditi grupe u edukacijskom centru, kao što je to činila i na talijanskom,

 

- da je svjedok N. I., ranije saslušan kao zakonski zastupnik tuženice, i u ponovljenom iskazu naveo je da je vanjsku suradnicu S. Ž. zaposlio po ugovoru o djelu u veljači 2010., prije sklapanja ugovora o radu s tužiteljicom, jer je smatrao da je taj posao obiman te da će zajedno u timu puno kvalitetnije obavljati navedene zadaće i da će na taj način biti olakšano i poboljšano obavljanje poslova, kako se radilo i ranije, kad je tužiteljica bila ravnateljica i kad je bio sklopljen ugovor o djelu s M. H.

 

Na temelju svega toga, ocjena je drugostupanjskog suda, koju bez daljnjega prihvaća i ovaj revizijski sud, da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan jer u postupku nije dokazano da tužiteljica nije bila u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze zbog (možebitno) nedovoljnog znanja engleskog jezika.

 

U odnosu na primjenu materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske odluke izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavak 1. ZPP, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Sukladno odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva revizijski sud.

 

Glede preostalog dijela prihvaćenog tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na vraćanje tužiteljice na rad i naknadu plaće, u reviziji nema niti jednog određeno navedenog razloga. Prema odredbama članka 386. ZPP-a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir, stoga se u tom dijelu pobijana odluka nije ni mogla ispitivati (članak 392.a stavak1. ZPP).

 

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 4. lipnja 2019.