Pristupanje sadržaju
Broj: Rev 2140/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz V. G., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ... , kojeg zastupa stečajna upraviteljica A. I. iz Z., OIB: ... , a koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, vraćanja na posao i isplati naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1428/16-2 od 29. kolovoza 2017., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2434/15-41 od 25. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2019.
p r e s u d i o j e
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika od 30. kolovoza 2010. godine, te da istom nije prestao radni odnos tužitelja zaposlenog kod tuženika na poslovima rukovaoc manjim građevinskim strojem temeljem Ugovora o radu od 15. svibnja 2002. godine.
2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto rukovaoc manjim građevinskim strojem.
3. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju naknadu plaće u iznosu od 156.288,00 kuna bruto, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, od 01. srpnja 2011. godine po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznose od:
- 7.104.00 kuna počev od 16.10.2010. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.11.2010. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.12.2010. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.01.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.02.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.03.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.04.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.05.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.06.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.07.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.08.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.09.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.10.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.11.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.12.2011. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.01.2012. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.02.2012. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.03.2012. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.04.2012. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.05.2012. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.06.2012. godine,
- 7.104.00 kuna počev od 16.07.2012. godine,
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.«
Drugostupanjskom presudom u pretežitom dijelu preinačena je prvostupanjska presuda na način da je utvrđeno da izvanredni otkaz ugovora o radu iz odluke tuženika od 30. kolovoza 2010. koji je dan tužitelju nije dopušten pa tužitelju radni odnos nije prestao, uz vraćanje na posao i naknadu plaće u ukupnom iznosu 156.288,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose naknade plaće, a kako je to pobliže određeno u izreci, kao i uz naknadu troškova postupka tužitelju u iznosima 2.500,00 kn i žalbenog postupka 750,00 kn.
Odbijen je dio zahtjeva tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda samo u dijelu u kojem je tražena isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je navedeno u točki I. i dijelu točke II. 3. izreke, a ujedno je i odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka II.4. izreke).
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., 8. i 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP), kao i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se pobijanu presudu preinači ili podredno da se tu presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Suprotno revizijskim navodima tuženika pobijanu presudu se može ispitati te nema takovih nedostataka zbog kojih to ne bi bilo moguće učiniti.
Naime, okolnost što je drugostupanjski sud "izvješće o bolovanju" nazvao "potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad", koju potvrdu je prema navodima pobijane presude donio 27. kolovoza 2010. tuženiku, iako samo izvješće nosi datum izdavanja 2. rujna 2010., nema značaj proturječnosti razloga o odlučnim činjenicama koje bi imale za posljedicu postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Također, u drugostupanjskom postupku nisu ostvarene ni relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pozvao podnositelj revizije.
Naime, u ovom predmetu tuženik (poslodavac) je tužitelju 30. kolovoza 2010. dao izvanredni otkaz ugovora o radu jer je "... radnik dana 23.08. – 27.08.2010. neopravdano izostao s rada u navedenom vremenskom periodu".
U spisu prileži potvrda "izvješće o bolovanju" za tužitelja izdana od strane nadležnog liječnika 2. rujna 2010., u koju su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji izvršili uvid i iz koje slijedi da je tužitelju bilo otvoreno bolovanje upravo od 23. kolovoza 2010. do 31. kolovoza 2010.
Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede ne predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu (čl. 109. st. 1. mjerodavnog Zakona o radu – "Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR).
Izvanredni otkaz ugovora o radu pridržan je za najteže povrede obveza iz radnog odnosa, tako da odredba čl. 108. st. 1. ZR govori o osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa ili drugim osobito važnim činjenicama zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
U ovom predmetu razlog za otkazivanje je, kako je već prije rečeno, samo privremena nenazočnost na radu u trajanju od 23. kolovoza do 27. kolovoza 2010.
U takvim činjeničnim okolnostima sudovi se nisu mogli upuštati u ispitivanje drugih činjenica izvan otkaznog razloga, kao npr. je li u predmetnom slučaju riječ o zlouporabi bolovanja, ima li bolovanje svoje opravdanje i sl., budući da poslodavac nije u odgovarajućem postupku pokušao i uspio osporiti opravdanost bolovanja, a zlouporaba bolovanja tužitelju i nije stavljena na teret u vidu otkaznog razloga.
Dakle, iako bolovanje načelno ne sprječava davanje niti redovitog niti izvanrednog otkaza ugovora o radu, razlog kojim se opravdava otkaz ne smije biti izostanak radnika zbog privremene nesposobnosti za rad, odnosno samo izostajanje radnika s posla koji je opravdan bolovanjem.
Samo učestalo bolovanje zbog istih razloga koje duže traje i zbog kojeg radnik ne može ostvarivati rezultate rada može pod određenim okolnostima biti opravdani razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, o čemu u ovom predmetu nije riječ. Još treba dodati da u odluci o otkazu tužitelju nije stavljeno, odnosno nije ni moglo biti stavljeno na teret eventualno kašnjenje u ispunjenju obveze obavješćivanja poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad.
Konačno, prigovor da je privremena nesposobnost za rad dijametralno suprotna institutu bolovanja nije osnovan jer je privremena nesposobnost (ili spriječenost) za rad širi rodni pojam – institut od bolovanja budući da privremena nesposobnost za rad može opstojati iz više razloga (npr. potrebe pružanja njege članu obitelji), od bolovanja koje pretpostavlja privremenu nesposobnost za rad zbog bolesti samog radnika.
Na osnovu svega izloženog treba zaključiti da je u drugostupanjskoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo (čl. 108. st. 1. i čl. 109. st. 1. ZR) kada je preinačena prvostupanjska presuda i u pretežitom – pobijanom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev, pa je na temelju čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.