1                            Poslovni broj: 3 UsI-3339/21-7

 

             

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja R. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik B. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa generalni opunomoćenik F. K., radi teže povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 04. ožujka 2022., a objavljene 14. ožujka 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, KLASA: UP/II-114-04/21-02/50, URBROJ: 511-01-158-21-5 od 21. srpnja 2021., kao i poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, KLASA: UP/I-114-04/21-02/37, URBROJ: 511-01-158-21-7 od 11. ožujka 2021. godine, kao neosnovan.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/II-114-04/21-02/50, URBROJ: 511-01-158-21-5 od 21. srpnja 2021. odbijena je žalba R. K., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu KLASA: UP/I-114-04/21-02/37, URBROJ: 511-01-158-21-7 od 11. ožujka 2021. godine, kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split KLASA: UP/I-114-04/21-02/37, URBROJ: 511-01-158-21-7 od 11. ožujka 2021. godine, donesenim u ponovljenom postupku, riješeno je da je  policijski službenik R. K., ovdje tužitelj, raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za javni red i javna okupljanja u Službi policije, u zvanju samostalni policijski inspektor, oženjen, otac jednog djeteta, zaposlen u MUP-u RH od 1993.godine, za 2017., 2018. i 2019. godinu ocjenjen ocjenom „uspješan“, disc. nekažnjavan, odgovoran što:

- u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. kolovoza 2018. za vrijeme dok je bio raspoređen na radnom mjestu pomoćnika načelnika za policiju u I. Policijskoj postaji Zadar koji je po opisu poslova odgovoran za vođenje svih evidencija u policijskoj postaji za djelatnike K. B., M. B., Z. B., M. B., M. B., M. B., I. B. , A. B., B. I., D. Ć., T. D., I. G., M. G., S. G., M. J., G. J. I. J., V. J. , J. J.  R. K., J. K., I. L., T. L., A. M., J. MB., M.M. J. M., A. M. M. M. I. M., I. M., D. M., D. M., A. N., J. P., Z.P. R.., E. P. , Š. P.,  V. P.,  I. P., J. P.,A. R., M. S., D. S., A. Š.,J. Š.,L.Š., Ž. Š.,B. Š.,M. Š.,N. U.,M. U., M. V., V.V.,M. Z., V. Z. i Z. Z. i u slučajevima opisnim u Izvješću S. B., M. A. M. D. i I. S. od 15. travnja 2020. godine dostavljenom Uredu načelnika PU Zadarske nije pravilno vodio odnosno ažurirao posebne rasporede rada  te je propustio dužni nadzor unosa podataka u Registar i evidenciju Centralnog obračuna plaće, niti je nalagao ispravak neispravnog evidentiranja podataka za djelatnike, niti je nalagao ispravak neispravnog evidentiranja podataka u Registru službenih poslova i evidenciji COP-a, pa je tako

- policijskoj službenici I.J. dopustio da u Registar službenih poslova vrši unos podataka iz projekcijskog plana koji ne predstavlja službeni dokument već sadrži podatke planiranog radnog vremena za policijske službenike za period od najmanje tjedan dana, a ne iz Posebnog rasporeda rada koji je službeni dokument potpisan i ovjeren od strane načelnika postaje i temeljem kojeg se vrši unos podataka u Registar službenih poslova a potom i COP.

- nije vršio ažuriranje odnosno nije evidentirao niti potpisao nastale izmjene u Posebnim rasporedima rada djelatnika I Policijske postaje Zadar za dane od 01. do 07. srpnja 2018. i od 10. do 31. srpnja 2018. te za dane od 01. do 24. kolovoza 2018., i za dane od 29. do 31. kolovoza 2018. godine.

- podatke o djelatnicima koji su van rasporeda, bolovanju, godišnjem odmoru, školovanju, privremeni premještaj, udaljen od dužnosti, plaćenom dopustu, nije točno upisivao u rubrike predviđene za to u Posebnom rasporedu rada, niti je ažurirao nastale promjene za djelatnike: D. B., Z. B., M. B., I. B., A. B., D. Ć., Š. D., S. G., J. K. A. M., J. M.B., M.M., J.M., M.M., D.M., D.M., A.N., J.P., M.V. i V.Z.

- nije vršio dužni nadzor nad obavljanjem poslova unosa podataka od strane policijske službenice I.J. prilikom unosa podataka u sustav COP-a, pa je propustio uočiti i ispraviti greške:

a) da je za djelatnike M.B., I.B., I.G., M.G., I.J., G.J., J.J., R.K., J.K.; I.L., J.M.,D.M., A.M., J.P., Z.P., I.P., I.P., V.P., J.P. , M.S., D.S., B.Š., A.Š., N.U., V.V., V.Z., koji su radili u drugoj smjeni izvršio unos u COP kao redovan rad čime im je obračunom radnih sati isplaćen nezakonito manjen novčani iznos.

b) da je za policijske službenike K.B., M.B., M.B., M.B., I.B., A.B., T.D., V.J., A.M. , J.M.B., M.M., I.M., I.M., D.M., M.M., A.N., Š.P., A.R., J.Š.. L.Š.,Ž.Š., M.Š., M.U., M.V. i M. Z., a koji su radili na drugačiji način izvršio unos u COP kao rad u turnusu, čime im je obračunom radnih sati isplaćen nezakonito uvećan novčani iznos za 5%.

- propustio uočiti i naložiti ispravak netočnog vođenja Registra službenih poslova:

a) u odnosu na Posebne rasporede rada, radne naloge i naloge za prekovremeni rad u vremenskom periodu od 01. srpnja 2018. godine do 31. kolovoza 2018. godine,

b) u odnosu na Registar službenih poslova na način da u rubrici datuma nisu upisivani dani u tjednu te da popis djelatnika nije izvršen na ispravan način, tako da se upisuje slijedećim rasporedom: načelnik, pomoćnici načelnika, voditelji odsjeka, šefovi smjena, voda sektora i vođa grupe, a svi ostali policijski službenici i djelatnici abecednim popisom,

c) u dijelu gdje je u Registar službenih poslova za djelatnike koji su na bolovanju, na školovanju i na ispomoći u rubrici predviđenoj za upisivanje radnog vremena tekstualno upisivano "dugotrajno bolovanje", "tečaj u Zagrebu za vodiča službenog psa", "ispomoć u krim. Službi" umjesto da se izvršio upis odgovarajuće oznake ili radnog vremena za svaki dan,

d) u dijelu gdje je u Registar službenih poslova za djelatnike koji su na bolovanju upisivano VR, VR, Bol, Bol, VR,VR itd., umjesto da se upisivala oznaka BOL u kontinuitetu, a za djelatnike se popunjavaju tabele razrade bolovanja iz koje je vidljivo koliko je radnih sati djelatnik bio na bolovanju za određeni period,

e) kada za pojedine djelatnike koji su bili na ispomoći u drugoj ustrojstvenoj jedinici nije upisivano njihovo radno vrijeme i prekovremeni rad, iako je od strane ustrojstvenih jedinica gdje su bili angažirani dostavljen raspored rada, kao i nalozi za prekovremeni rad,

f) kada je prilikom zbrajanja satnice u Registru službenih poslova za pojedine djelatnike kojima je nedostajao fond sati pribrajana nadopuna u redovan rad što ne odgovara stvarnom broju odrađenih sati u redovnom radu,

pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. t. 1. Zakona o policiji, opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza", te mu je temeljem članka 110. st. 2. t. 1. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna NOVČANA KAZNA u iznosu 10 % od posljednje plaće koja je službeniku isplažena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od četiri mjeseca (4 x 10%).

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja te navodeći da je zaprimio nepotpuno drugostupanjsko rješenje jer da mu je dostavljena izreka i nepotpuno obrazloženje, odnosno da mu je dostavljeno samo šest stranica drugostupanjskog rješenja bez pouke o pravima, što da samo za sebe upućuje na nepravo postupanje i povrede prava obrane po upravnom tijelu. Tužitelj u tužbi navodi da je rasprava pred prvostupanjskim disciplinskim sudom održana bez nazočnosti okrivljenika R. K., bez njegovog izabranog branitelja, koji je pisanim podneskom prije početka rasprave opravdao izočnost i svoj nedolazak, a disciplinski tužitelj i vijeće disciplinskog suda da su navedeno opravdanje i izočnost potpuno pogrešno i maliciozno protumačili da time obrana zlorabi procesne ovlasti, a što da ne odgovara istini, a kojim postupanjem da je time tužitelju kao okrivljenom u disciplinskom postupku onemogućeno da zaštiti svoja prava i interese. Kao dokaz na navedenu tvrdnju tužitelj predlaže izvršiti uvid u prvostupanjski disciplinski spis te izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu te saslušanjem članova disciplinskog sudskog vijeća i disciplinskih tužitelja kao svjedoka.

4. Nadalje navodi da tužitelju R. K. kao okrivljeniku u disciplinskom postupku nije dostavljena sva dokumentacija ni od disciplinskog suda, ni od disciplinskog tužitelja, slijedom čega da tužitelj kao okrivljenik u disciplinskom postupku nije imao pravovremenu mogućnost pripreme obrane, kao ni "jednakost oružja", pa da tako R.K. nisu dostavljena niti izvješća E.P., I.P. ni D. Č niti druga pravno relevantna dokumentacija. Kao dokaz na navedene tvrdnje predlaže izvršiti uvid u prvostupanjski disciplinski spis, te izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu te saslušanjem članova disciplinskog sudskog vijeća i disciplinskih tužitelja kao svjedoka.

              5. Da radno mjesto tužitelja Roka Kneza kao okrivljenika u disciplinskom postupku ni po prvostupanjskom, ni po drugostupanjskom disciplinskom sudu, nije relevantnim dokazima utvrđeno, jer da se ta odlučna činjenica utvrdila, da bi se utvrdilo potpuno drugačije činjenično stanje iz kojeg da bi proizašao nesporan pravni i zakonski osnov i zaključak da tužitelj nije odgovoran za nikakvu povredu jer da mu krimen disciplinske odluke nije bio u zaduženjima za radno mjesto, niti da tužitelj posjeduje certifikat za rad na Centralnom obračunu plaća, niti da je osposobljen za unos ili nadzor unosa u evidenciju Centralnog obračuna plaća. Kao dokaz na navedenu tvrdnju tužitelj predlaže izvršiti uvid u prvostupanjski disciplinski spis te službenim putem pribaviti rješenje o primanju u službu tužitelja s opisom poslova za to radno mjesto, te pribaviti rješenje o osposobljavanju tužitelja za unos podataka u evidenciju Centralnog obračuna plaća, posjedovanje certifikata.

6. U odnosu na Posebne rasporede rada, radne naloge i naloge za prekovremeni rad tužitelj navodi da ne može biti ni na koji način odgovoran za eventualne i utvrđene nepravilnosti, jer da su iste potpisane od strane načelnika postaje što tužitelj nije, a niti da je tužitelj bio ovlašten za sastav i provjere posebnog rasporeda rada u odnosu na službenike kriminalističke policije jer da raspored za iste sastavlja pomoćnik načelnika za kriminalističku policiju koji da ujedno i evidentira promjene, potpisuje promjene i upisuje prekovremeni rad, a da tužitelj takvo što nije ni znao, ni potpisivao jer da takvo što spada u ingerenciju drugih službenih osoba, a ne tužitelja. Kao dokaz na navedene tvrdnje predlaže izvršiti uvid u prvostupanjski disciplinski spis, te izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu te saslušanjem članova disciplinskog sudskog vijeća i disciplinskih tužitelja kao svjedoka te izvesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa.

7. Tužitelj konačno navodi da razlog pokretanja i vođenja stegovnog postupka protiv njega isključivo leži u tome što je tužitelj podnosio prigovore Policijskoj upravi zadarskoj, što je mobingiran kroz duže vrijeme, radi čega da je protiv njega pokrenut i vođen predmetni stegovni odnosno disciplinski postupak, a sve kako bi se te bitne činjenice zanemarile i tužitelja prikazalo u negativnom svjetlu, a što da dokazuje i činjenica da je tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv MUP-a radi naknade štete zbog mobinga koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru. Kao dokaz na navedene tvrdnje tužitelj predlaže od MUP-a, Policijske uprave zadarske zatražiti pritužbe tužitelja te izvesti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka kao pod gornjim točkama te saslušati kao svjedoka načelnika Policijske uprave zadarske, te zatražiti od Općinskog suda u Zadru da dostavi podatak o vođenju parničnog postupka kojim tužitelj od MUP-a zahtijeva naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje te da tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora.

8. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 30. studenog 2021. navelo da tužitelj u tužbi u cijelosti ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u žalbi, a koje prigovore da je Drugostupanjski disciplinski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio, pa da se, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje rješenja drugostupanjskog upravnog tijela. Tuženo tijelo nadalje navodi da je tužitelj u nedostatku činjenične i pravne argumentacije za osporavanje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, pokušao opstruirati vođenje disciplinskog postupka, te da je odgovornost tužitelja za nadzor policijske službenice I.J., odnosno za sve evidencije u PP utvrđena  personalnim dokazima (izjavama E.P., I.P. i D. Ć.) i temeljem opisa poslova radnog mjesta tužitelja. Stoga, a obzirom da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da nije bilo povreda pravila postupka u disciplinskom postupku, tuženo tijelo se usprotivilo dokaznim prijedlozima tužitelja kao nevažnima, te je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 04. ožujka 2022. zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala u navodima tužbe ističući kako je tužitelju u upravnom postupku bilo onemogućeno raspravljanje i očitovanje na navode protivne strane, kao i predlaganje dokaza kojim se pobijaju činjenice protivne strane budući da je usmena rasprava održana u njegovoj odsutnosti, kao i odsutnosti izabranog opunomoćenika koji je ispričao svoj nedolazak na ročište od 11. ožujka 2021. iako da je opunomoćenik tužitelja izvijestio disciplinski sud MUP-a u Splitu da navedeni dan ima od ranije zakazano ročište u kaznenom predmetu pred Općinskim sudom u Zadru, a koji kazneni postupak da predstavlja postupak najhitnije naravi u odnosu na sve druge sudske i upravne postupke te da se nije radilo o bilo kakvoj procesnoj zlouporabi ovlasti već da kako se radilo tek o prvom ročištu, da je tužitelj molio odgodu zbog nemogućnosti pristupa na isto. Stoga da je navedeno postupanje upravnog tijela protivno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku iz kojeg proizlazi  kako se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.  Također je navela kako prvostupanjsko tijelo nije cijenilo svaki dokaz posebno, ni u njihovoj ukupnosti već da iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da se isključivo oslonilo na zaključke nadzora provedenog čak dvije godine nakon inkriminiranog razdoblja, a koje postupanje da je protivno i načelu utvrđivanja materijalne istine. Da je upravno tijelo postupilo i protivno odredbi čl. 73. Zakona o općem upravnom postupku kada neuredan zahtjev podnositelja nije vratilo na uređenje odnosno da nije odbacilo zahtjev zbog neotklanjanja nedostataka. U odnosu na činjenični  opis teže povrede službene dužnosti tužitelj je u cijelosti ustrajao kod svih navoda istaknutih u žalbi te je na navedene okolnosti predložio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, te saslušanjem kolegice I.J. u svojstvu svjedoka.

10. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ujedno navela da odustaje od predloženog izvođenja dokaza pobliže navedenih u tužbi i to za saslušanjem članova disciplinskog sudskog vijeća i disciplinskih tužitelja kao svjedoka, za saslušanjem načelnika PU Zadarske, te za pribavom spisa koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru u postupku kojim tužitelj od MUP-a zahtjeva naknadu štete, zatim za izvođenjem dokaza grafološkim vještačenjem potpisa, kao i za pribavom rješenja o primanju u službu tužitelja s opisom poslova za to radno mjesto, dok je istovremeno ustrajala u predloženom izvođenju dokaza da se službenim putem pribave podaci o osposobljavanju tužitelja za unos podataka u evidenciju Centralnog obračuna plaća (COP-a) i posjedovanje certifikata.

11. Opunomoćenik tuženika je naveo da u cijelosti ustraje u navodima iz odgovora na tužbu, kao i navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, te se usprotivio predloženom izvođenju dokaza kao suvišnom ističući da je predloženi dokaz u vidu pribavljanja certifikata o osposobljenosti tužitelja za unošenje podataka u COP-a irelevantan i nevažan za ovaj postupak iz razloga što za navedeno postoje za to osposobljene i ovlaštene službenice PU Zadarske, koje temeljem pribavljenih i ovjerenih podataka od strane tužitelja, navedene podatke unose u sustav COP-a. U odnosu na predložene svjedoke čije saslušanje se traži pred Sudom, opunomoćenik tuženika je istakao da su predmetni svjedoci imali priliku iznijeti svoje viđenje stvari u disciplinskom postupku i to u više navrata koju priliku isti  nisu iskoristili obzirom da ni u ovom postupku svjedokinja I.J. protiv koje se također vodio disciplinski postupak, nije pristupila na usmenu raspravu, isto kao i tužitelj u dva navrata. Stoga je predložio zaključenje raspravljanja te donošenje odluke kojom se odbija tužbeni zahtjev. 

12. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka te izvedenih dokaza u upravom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja,  vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedloge zamjenice opunomoćenika tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, te za izvođenjem dokaza saslušanjem I.J. u svojstvu svjedoka te za pribavom certifikata o osposobljavanju tužitelja za unos podataka u evidenciju COP-a i posjedovanje certifikata, kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

13. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene, te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

14. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala trošak i to sastav tužbe 2.000,00 kuna, pristup na ročište 2.000,00 kuna, sve uvećano za PDV od 25 %, odnosno ukupno 5.000,00 kuna, dok opunomoćenik tuženika  trošak nije popisao.

15. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/II-114-04/21-02/50, URBROJ: 511-01-158-21-5 od 21. srpnja 2021.

17. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, KLASA: UP/I-114-04/21-02/37, URBROJ: 511-01-158-21-7 od 11. ožujka 2021., donesenim u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja MUP-a RH, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA:UP/II-114-04/20-02/82, URBROJ: 511-01-158-20-7 od 29. prosinca 2020., policijski službenik R.K., ovdje tužitelj, pravilno i zakonito proglašen odgovornim da bi počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. t. 1. Zakona o policiji, opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza", činjenično i pravno opisanu u izreci citiranog prvostupanjskog rješenja, zbog čega mu je i izrečena novčana kazna u iznosu 10 % od posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od četiri mjeseca (4 x 10%) na temelju odredbe čl. 110. st. 2. t. 1. Zakona o policiji.

18. Odredbom čl. 93. Zakona o policiji (Narodne Novine, broj: 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, dalje Zakon) propisana  je odgovornost policijskih službenika za povrede službene dužnosti, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe.

Stavkom 2. istog članka, je propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Stavkom 3. istog članka, je propisano da kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti, dok je stavkom 4., istog članka propisano da oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

19. Odredbom čl. 96. Zakona,  propisane su teže povrede službene dužnosti pa je tako, pored taksativno navedenih i nabrojanih težih službenih dužnosti,  točkom 1. istog članka, propisano neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.

20. Odredbom čl. 97. st. 2. Zakona, je propisano da za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

21. Odredbom čl. 100. Zakona, je propisano da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovoga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima, da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

22. Odredbom članka 52. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisana su prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku, pa je tako stavkom 1. istog članka, propisano da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima.

Stavkom 2. istog članka, je propisano, da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

Stavkom 3. istog članka, je propisano da stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. U složenim upravnim stvarima službena osoba može naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje.

Stavkom 4. istog članka, je propisano da je stranka dužna sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano zakonom.

23. Odredbom članka 102. Zakona, je propisano da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima.

Stavkom 2. istog članka, je propisano da policijski službenik u disciplinskom postupku ima pravo na branitelja koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika.

24. Nadalje, odredbom članka 106. Zakona je propisano da disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti, ali da je vezan za činjenični opis službene dužnosti.

25. Odredbom čl.107. st.1. istog Zakona, je propisano da se u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a da se policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak, mora pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje.

26. Odredbom čl. 110 st. 2., istog Zakona su propisane kazne koje se mogu izreći za teže povrede službene dužnosti pa su tako propisane:

1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci,

2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine,

3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine,

4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja,

5. uvjetna kazna prestanka državne službe,

6. prestanak državne službe.

27. Nadalje, odredbom čl. 111. st. 1. Zakona je propisano da se pri određivanju vrste kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se protekom roka od 4 godine nakon izvršnosti izrečene kazne za težu povredu službene dužnosti, izrečena kazna briše pod uvjetom da službenik nije počinio novu povredu službene dužnosti od izvršnosti izrečene kazne.

28. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari prvostupanjsko upravno tijelo je u ponovljenom postupku u cijelosti postupilo po pravnom shvaćanju i uputama sadržanim u Rješenju MUP-a RH, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA:UP/II-114-04/20-02/82, URBROJ: 511-01-158-20-7 od 29. prosinca 2020., te je disciplinski postupak u cijelosti provelo u skladu s odredbama Zakona o policiji te odredbama Zakona o općem upravnom postupku te nije počinilo bitne povrede, kako to neosnovano smatra tužitelj već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenilo materijalno pravo.

29. Prvenstveno valja istaći da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-114-04/20-02/202, URBROJ: 511-01-158-20-6 od 03. rujna 2020., budući je predmetno rješenje već poništeno rješenjem tuženog tijela MUP-a RH, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog Suda, KLASA:UP/II-114-04/20-02/82, URBROJ: 511-01-158-20-7 od 29. prosinca 2020. povodom izjavljene žalbe tužitelja i predmet vraćen na ponovni postupak, a u izvršenju predmetnog rješenja je doneseno  osporavano rješenje koje je predmet ovog upravnog spora.

30. Nije osnovan ni tužbeni navod da je u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja došlo do povrede odredbe čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku te povrede odredbe čl. 107. Zakona  policiji,  kao ni povrede načela jednakosti oružja, a kako to neosnovano smatra tužitelj.

31. Ovo stoga što je iz stanja spisa tuženog tijela te isprava koje su istom priložene, a posebno iz Zapisnika o usmenoj raspravi održanoj pred Odjelom prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, KLASA:UP/I-114-04/21-02/37, URBROJ:51-01-158-21-5 od 11. ožujka 2021., razvidno i  kao nesporno utvrđeno da su bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke da se predmetna usmena rasprava održi iako na istu nisu pristupili ni uredno pozvani policijski službenik R. K., ovdje tužitelj, ni njegov  uredno pozvani opunomoćenik B.R. odvjetnik u Z., odnosno da vijeće prvostupanjskog disciplinskog suda u Splitu nije pogriješilo kada je odbilo prijedlog opunomoćenika prijavljenog policijskog službenika za odgodom zakazane usmene rasprave. Dakle, po ocjeni ovog Suda nije bilo opravdanog razloga za odgodom zakazane usmene rasprave, pa samim tim ni negativnih procesnih pretpostavki da se na istoj raspravi izvedu svi predloženi dokazi, a kako to neosnovano smatra tužitelj.

32. U odnosu na navedeno valja istaći da je prvostupanjski disciplinski sud  u Splitu već u samom Zapisniku o usmenoj raspravi u svom Zaključku već obrazložio razloge zbog kojih nije prihvatio prijedlog za odgodom zakazane usmene rasprave, a koje razloge je potom ponovio i u obrazloženju Rješenja KLASA: UP/I-114-04/21-02/37, URBROJ: 511-01-158-21-7 od 11. ožujka 2021. kojim Rješenjem je policijski službenik, ovdje tužitelj, proglašen odgovornim da bi počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se osporavanim rješenjem stavlja na teret, a s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj Sud. Ističe se da je u konkretnom  slučaju prvostupanjski disciplinski sud u Splitu prijavljenom policijskom službeniku R.K., ovdje tužitelju, u skladu s izričitim zakonskim odredbama omogućio sudjelovanje u postupku, odnosno da mu ni na koji način, a suprotno neosnovanim navodima tužbe, nije onemogućio sudjelovanje u postupku, koje pravo je tužitelju Zakonom i Ustavom zajamčeno i koje mu kao takvo nesporno pripada, međutim koje pravo tužitelj za cijelo vrijeme trajanja postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nije iskoristio, a što nespornim proizlazi iz spisa tuženog tijela. Također se ističe da je opunomoćenik prijavljenog policijskog službenika, u ovakvoj situaciji (kada ima zakazane rasprave u isto vrijeme) dužan osigurati zamjenu, odnosno da obrana u disciplinskom postupku nije obvezna, te da se u slučaju nepravovremenog i neosnovanog zahtjeva za odgodom rasprava ima održati u izočnosti opunomoćenika stranke, a što proizlazi i iz stajališta sudske prakse izražene u brojnim sudskim odlukama, pa tako i u odlukama Upravnog suda RH posl. br. Us-8255/2006-7 od 16. prosinca 2009. godine i posl. br. Us-5557/2002-4 od 13. veljače 2002. godine. Također, Upravni sud RH je jasno podržao stav disciplinskog suda MUP-a da istovremena zauzetost drugim raspravama, ukoliko je opunomoćeniku ostavljeno primjereno vrijeme od poziva do rasprave, nije razlog za odgodu rasprave (Us-13900/2009-4 od 18.02.2010. godine.

33. Nije osnovan ni tužbeni navod da u konkretnom slučaju nije pravilno, ni potpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da dokazi izvedeni u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu cijenjeni u svojoj ukupnosti.

34. Ovo stoga što je u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja kao nesporno utvrđeno da je prijavljeni policijski službenik R.K., ovdje tužitelj, u vremenskom razdoblju od 01. srpnja 2018. godine do 31. kolovoza 2018. godine bio raspoređen na radnom mjestu pomoćnika načelnika za policiju u Prvoj policijskoj postaji Zadar. Da je  u ispitnom postupku kao dokaz izveden  izvadak iz Pravilnika o unutarnjem redu u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta pomoćnik načelnika policijske postaje za policiju (Prve policijske postaje Zadar), i u kojem je, između ostalog, izrijekom navedeno da je pomoćnik za policiju odgovoran za sve evidencije koje se vode u postaji. Dakle, pravilno je prvostupanjski disciplinski sud u Splitu utvrdio da je upravo tužitelj bio zadužen za pravilno vođenje odnosno ažuriranje posebnog rasporeda rada, da je bio zadužen za nadzor unosa podataka u Registar službenih poslova i evidenciju Centralnog obračuna plaće, te da je bio, sukladno navedenom, dužan nalagati ispravak neispravnog evidentiranja podataka za djelatnike i nalagati ispravljanje neispravnog evidentiranja podataka u Registru službenih poslova i evidencije COP-a, a što nespornim proizlazi i iz navoda E. P. načelnika Prve policijske postaje Zadar u inkriminiranom vremenskom razdoblju, koji je izrijekom naveo da je upravo prijavljeni policijski službenik, ovdje tužitelj, bio zadužen i odgovoran za vođenje Registra službenih poslova te da ga je u više navrata pitao popunjava li se Registar, popunjava li se uredno, te da je polovicom mjeseca rujna 2018. godine, uvidom u Registar vidio zaostatke od tri mjeseca, nakon čega da je upitao prijavljenog policijskog službenika kako je došlo do zaostataka, na što da mu je isti odgovorio da se ne brine i da će zaostatak biti riješen. Slijedom navedenog,  nesporno je da je prijavljeni policijski službenik, ovdje tužitelj, u razdoblju od 01. srpnja 2018. godine do 31. kolovoza 2018. godine za vrijeme dok je bio raspoređen na radnom mjestu pomoćnika načelnika za policiju u Prvoj policijskoj postaji Zadar bio odgovaran za vođenje svih evidencija u policijskoj postaji za djelatnike pobliže navedene u izreci prvostupanjskog rješenja.

35. Naprijed navedeno utvrđenje proizlazi i iz Izvješća o izvršenom nadzoru nad vođenjem registra službenih poslova i ažuriranjem COP-a, koje su 15. travnja 2020. godine sačinile službene osobe PU zadarske koje su ovlaštene za unos u registar zaposlenih u javnom sektoru (COP) tj. koje posjeduju certifikat izdan od strane FINE za rad u programu COP-a i to djelatnici PU zadarske, S.B., M.A, M.D. i I. S. a kojim nadzorom su utvrđeni upravo oni propusti u radu prijavljenog policijskog službenika, ovdje tužitelja, koji mu se  izrijekom stavljaju na teret činjeničnim opisom povrede, a koje Izvješće je priloženo spisu tuženog tijela.

36. Slijedom navedenog, pravilno je opunomoćenik tuženika na ročištu održanom pred ovim Sudom istakao da je predloženi dokaz u vidu pribavljanja certifikata o osposobljenosti tužitelja za unošenje podataka u COP-a irelevantan i nevažan za ovaj postupak iz razloga što za navedeno postoje za to osposobljene i ovlaštene službenice PU Zadarske, koje su na temelju pribavljenih i ovjerenih podataka od strane tužitelja, predmetne podatke i unosile u sustav COP-a, što je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari po ocjeni ovog Suda nesporno, slijedom čega je predloženi dokazni prijedlog i odbijen kao neosnovan.

37. U odnosu na predloženo izvođenje dokaza saslušanjem I.J. u svojstvu svjedoka, valja istaći da se osnovano opunomoćenik tuženika na ročištu pred ovim Sudom istom dokazu usprotivio, navodeći da je ista imala priliku iznijeti svoje viđenje stvari u disciplinskom postupku i to u više navrata koju priliku nije iskoristila, tim više što  svjedokinja čije saslušanje tužitelj predlaže, a  protiv koje se također vodio disciplinski postupak, nije pristupila na usmenu raspravu, kao ni tužitelj u dva navrata, a što je razvidno i kao nesporno utvrđeno uvidom u dostavljeni spis tuženog tijela, radi čega je predloženi dokaz i odbijen kao suvišan te usmjeren ka odugovlačenju spora.

38. Slijedom svega naprijed navedenog, pravilno je prvostupanjski disciplinski sud u Splitu utvrdio da je tužitelj u navedenom razdoblju  od 01. srpnja 2018. godine do 31. kolovoza 2018. godine, dakle u razdoblju kada je bio raspoređen na radnom mjestu pomoćnika načelnika za policiju u Prvoj policijskoj postaji Zadar počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. t. 1. Zakona o policiji, opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza", a koja mu je stavljena na teret.

39. Prvostupanjski disciplinski  sud u Splitu je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani prijavljenog pol. službenika, a sve temeljem čl. 111. Zakona o policiji, pa je tako vijeće na strani pol. službenika R.K. utvrdilo postojanje olakotnih okolnosti i to: dosadašnju disciplinsku nekažnjavanost, vrlo dobru radnu karakteristiku, vrlo dobre godišnje ocjene i činjenicu da je isti otac jednog djeteta, dok na strani prijavljenog policijskog službenika nije utvrdilo postojanje otegotnih okolnosti. Stoga je po ocjeni ovog Suda izrečena disciplinska kazna adekvatna težini počinjene povrede i stupnju odgovornosti pol. službenika, ocjenjujući da će kao takva postići svoju svrhu specijalne i generalne prevencije.

40. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, budući da u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, a tužitelj tužbenim navodima nije osporio zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

              41. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

42. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

43. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

44. Kako tužitelj nije uspio  u upravnom sporu, to je u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, te riješiti kao pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 14. ožujka 2022.

 

 

                                 S U D A C

 

                                Leandra Mojtić

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

 

DNA:

 

- tužitelju po opunomoćeniku, uz Zapisnik o objavi

- tuženiku uz Zapisnik o objavi

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. do 05.05.2022.