Broj: Revr 900/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. H., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. F. & H. u Z., protiv tuženika H., Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-717/2016-3 od 12. srpnja 2017., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2113/15-31 od 6. listopada 2016., u sjednici održanoj 10. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja J. K. protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-717/2016-3 od 12. srpnja 2017. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2113/15-31 od 6. listopada 2016.  suđeno je:

 

"I/ Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I              Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 09. srpnja 2015. godine nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II              Nalaže s tuženiku H., ..., Z., OIB: ..., da tužitelja J. K. iz Z., ..., OIB: ... vrati na posao na radno mjesto "Producent u GP HRT-a", u roku od 8 dana.

 

III              Nalaže se  tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće isplati iznos od 100.223,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

-10.022,35 kn od 21.12.2015. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.01.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.02.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.03.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.04.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.05.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.06.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.07.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.08.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.09.2016. godine do isplate,

 

po stopi koja se sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

IV              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kn u roku od 8 dana."

 

II/ Odbija se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I              Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 09. srpnja 2015. godine nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II              Nalaže s tuženiku H., ..., Z., OIB: ..., da tužitelja J. K. iz Z., ..., OIB: ... vrati na posao na radno mjesto "Producent u GP HRT-a", u roku od 8 dana.

 

III              Nalaže se  tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće isplati iznos od 61.602,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

- 6.160,20 kn od 21.12.2015. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.01.2016. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.02.2016. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.03.2016. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.04.2016. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.05.2016. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.06.2016. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.07.2016. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.08.2016. godine do isplate,

- 6.160,20 kn od 21.09.2016. godine do isplate,

 

po stopi koja se sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

IV              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak  u roku od 8 dana."

 

Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za određivanjem privremene mjere.

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-717/16-3 od 12. srpnja 2017. prihvaćena je žalba tuženika, preinačena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2113/15-31 od 6. listopada 2016. u toč. I. izreke te je suđeno :

 

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 09. srpnja 2015. godine nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II. Nalaže s tuženiku H., ..., Z., OIB: ..., da tužitelja J. K. iz Z., ..., OIB: ...vrati na posao na radno mjesto "Producent u GP HRT-a", u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se  tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće isplati iznos od 100.223,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

-10.022,35 kn od 21.12.2015. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.01.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.02.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.03.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.04.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.05.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.06.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.07.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.08.2016. godine do isplate,

-10.022,35 kn od 21.09.2016. godine do isplate,

 

po stopi koja se sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kn u roku od 8 dana."

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška i troška odgovora na žabu, te zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovani.

 

Ujedno je rješenjem odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2113/15-31 od 6. listopada 2016.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ih ukinuti i vratiti predmet na odlučivanje sudu prvog stupnja.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radno odnosa, dakle, u tom sporu revizija je uvijek dopuštena pa i protiv odluke o sudskom raskidu ugovora o radu.

 

U ovom konkretnom predmetu radi se o sporu radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu pa je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP revizija uvijek dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nalazi u tome kako je drugostupanjski sud "(...) pogrešnom, neodrživom i neobrazloženom ocjenom izvedenog (ključnog ) dokaza (...)" donio svoju odluku. Suprotno ovim tvrdnjama tužitelja, pobijana drugostupanjska presuda sadrži valjano obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva. Kako je drugostupanjski sud pri tome i valjano obrazložio primjenu materijalnog prava, to u revidiranoj odluci nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo, i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tužitelj.

 

Navodi revizije koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su sadržajno činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu od 9. srpnja 2015., povrat tužitelja na posao radno mjesto producent u GP HRT-a i isplata naknade plaće.

 

Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 1. svibnja 1984., a posljednji ugovor o radu zaključen je 10. listopada 2003. za obavljanje poslova radnog mjesta producent u glazbenoj produkciji;

 

- da je tuženik 20. svibnja 2015. tužitelju uputio upozorenje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa;

 

- da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju omogućio iznošenje obrane; da je tužitelj dao obranu u pisanom obliku;

 

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje s Koordinacijom sindikata u funkciji radničkog vijeća u smislu odredbe čl. 150. st. 1. Zakona o radu, te da se Koordinacija sindikata u funkciji radničkog vijeća suglasila s namjeravanim otkazom;

 

- da je odlukom od 9. srpnja 2015. tužitelju redovito otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja;

 

- da je tužitelj 23. srpnja 2015. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari te pozivom na odredbu čl. 115 st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, - dalje: ZR) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Pritom je sud ocijenio da je tužitelj kršio radnu obvezu zbog neizvršavanja poslova iz radnog odnosa kroz duže vrijeme. Kako je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu sud je posljedično odbio i zahtjev tužitelja za povratak na radno mjesto kao i isplatu razlike plaće.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tvrdi da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR. Pritom u reviziji iznosi niz činjenica kojima pokušava osporiti zakonitost i pravilnost tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu. Smatra da je nejasno koje se to povrede smatraju da opravdavaju otkaz ugovor a o radu posebice što, po njegovom mišljenju tuženik nije dokazao postojanje povreda navedenih u Odluci o otkazu.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, uz ostale razloge i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je po čl. 110. st. 1. i 2. ZR dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom drugostupanjskog postupka s jedne strane te citirane odredbe ZR ovaj revizijski sud je ocijenio da je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kada je ocijenio zakonitom i dopuštenom tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

Naime, tužitelj 7. svibnja 2015. nije početkom radnog vremena došao na posao, a o čemu je tek u 11,35 sati istog dana obavijestio neposrednu rukovoditeljicu L. K. M. P., da bi liječničku potvrdu izdanu bez datuma kao opravdanje izostanka sa radnog mjesta dostavio tek uz zahtjev za zaštitu prava, kao i prekomjerno korištenje službenog telefona o čemu je bio upozoravan od strane neposrednog rukovoditelja, uz činjenicu da je i ranije bio upozoravan na nepropisne ulaske i izlaske iz štićenog prostora tuženika, predstavlja u svojoj ukupnosti neispunjavanja poslova radnog mjesta na kojem je zaposlen posebice što poslodavac ima pravo od radnika očekivati i zahtijevati da savjesno ispunjava svoje obveze iz radnog odnosa, a u okviru toga i poslove obavlja u roku te poštuje propisani proces rada i radne obveze.

 

Kako prema utvrđenjima suda proizlazi da je tužitelj već kršio obveze iz radnog odnosa i na njih je pisano upozoravan u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZR (pisano upozorenje prileži spisu), da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane, kao i suglasnost sa namjeravanim otkazom tužitelju Koordinacije sindikata u funkciji radničkog vijeća te da su konkretne povrede koje su bile i predmet ispitivanja ovog postupka učinjene zbog nesavjesnog obavljanja radnih obveza, ispunile su se sve pretpostavke iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen. (Tako i Vrhovni sud u odlukama Revr-1452/14 od 25. kolovoza 2015. i Revr-668/14 od 19. svibnja 2015.)

 

S obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje je ukazao tužitelj u predmetnoj reviziji valjalo je njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu primjenjujući odredbu čl. 393. ZPP pa je odlučeno kao u izreci presude.

 

Zagreb, 10. srpnja 2019.