Pristupanje sadržaju
Broj: Revr 174/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R., OIB: ..., iz S., zastupanog po dipl. pravnicima iz Republičkog sindikata radnika Hrvatske, Z., protiv tuženika H. H. p. d.d., OIB: ..., Z., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-1443/16-2 od 15. studenoga 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2789/14-20 od 29. lipnja 2016., u sjednici održanoj 16. srpnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I/ Utvrđuje se da Odluka tuženika od 14.03.2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ... tužitelju J. R. iz S., nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao.
II/ Nalaže se tuženiku H. H. p. d.d., Z., da tužitelja J. R. iz S., vrati na rad na poslove radnog mjesta "referent" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužitelja, u roku od 8 dana."
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tuženik pobijajući istu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak podredno da ju preinači.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tuženika nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 14. ožujka 2014. nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na rad.
U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđeno je:
- da su stranke 1. veljače 2013. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta „referent“, Divizija podrške, na području Splitsko- dalmatinske županije,
- da je tuženik 14. ožujka 2014. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju,
- da je u organizacijskoj jedinici Divizija podrška, u kojoj je bio zaposlen i tužitelj, 22 radnika koje poslodavac utvrđuje viškom,
- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao,
- da je tužitelj utvrdio prestanak potrebe za radom tužitelja na temelju Programa zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013.
- da su uz tužitelja još dva radnika, B. P. i T. B. imali Ugovore o radu za radno mjesto referent Divizija podrške na području Splitsko-dalmatinske županije,
- da se u Programu zbrinjavanja viška radnika s tabelom bodovanja nalazi radnik B. P. i tužitelj J. R. međutim da na istoj nema radnika T. B.,
- da su tužitelj i B. P. bodovani na temelju zakonskih kriterija, ali da nema bodova po dodatnim kriterijima.
Na temelju tako utvrđenog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je odluka o otkazu nedopuštena, te su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.
U članku 107. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostaloga, u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika. Poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. Poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije 6 mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika. Ako u naprijed navedenom roku nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga.
Pritom valja reći da je autonomno pravo svakog poslodavca prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika odlučiti kojim će od propisanih kriterija i u kojoj mjeri dati prednost, a poslodavac odluku može donijeti uzimajući u obzir i druge posebne kriterije. U tom smislu Zakon dopušta poslodavcu utvrditi kriterije po kojima će bodovati radnike, a zatim ocijeniti tko od radnika ima manji broj bodova i prema tome ulazi na popis viška radnika. Međutim pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije razmotriti i primijeniti na sve radnike.
Prema odredbi čl. 149. st. 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.
Obzirom je u postupku utvrđeno da tuženik nije uzeo u obzir sve usporedive radnike koji imaju istovjetne ugovore o radu, odnosno ugovore o radu za isto radno mjesto, te da nije za tužitelja i radnika B. P. primijenio bodovanje po svim kriterijima po kojima su bodovani drugi radnici, odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 14. ožujka 2014. je protivna odredbi čl. 107. i 149. ZR-a.
Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.