Broj: Revr 630/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Z. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi isplate odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-1546/16-2 od 4. travnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-2535/15-19 od 29. lipnja 2016., u sjednici održanoj 3. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-1546/16-2 od 4. travnja 2017., a predmet se vraća sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. Odluka o trošku povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici 16.950,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose pobliže navedeno u izreci te presude (toč. I. izreke presude) naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 6.250,00 kuna (toč. II. izreke presude), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka u preostalom dijelu od 625,00 kuna (toč. III. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužene za naknadu troška postupka (toč. IV. izreke presude).

 

Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke te je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 16.950,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je tamo pobliže naznačeno, dok je drugostupanjskim rješenjem  preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (u točki II. i IV. izreke prvostupanjske presude) tako da je riješeno da se odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška postupka u daljnjem iznosu 6.250,00 kuna te je određeno da je tužiteljica dužna tuženoj nakaditi trošak postupka u visini 2.500,00 kuna u roku 8 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1., a podredno i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno tome, ukoliko revizijski sud tu reviziju kvalificira kao tzv. izvanrednu reviziju u smislu čl.  382. st. 2. ZPP-a, postavljajući pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačenje drugostupanjske odluke uz naknadu parničnog troška i troška revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Iako je drugostupanjski sud pobijanu odluku donio pozivom na odredbu čl. 373. st. 3. ZPP-a, on, u pogledu određivanja djelokruga nadležnosti Policijske uprave zagrebačke, Postaje granične policije Z. utvrđuje činjenično stanje kakvo nije utvrdio prvostupanjski sud, uzimajući u obzir dokaze koje prvostupanjski sud nije uzeo, slijedom čega je za zaključiti da je pobijana odluka donesena primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP-a, pa je u konkretnom slučaju dozvoljena tzv. redovna revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a i stoga ju je ovaj sud, kao takvu i razmatrao.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako se tužiteljica u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a učinjenih u postupku pred drugostupanjskim sudom i bitnih povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ona ih određeno ne specificira i ne obrazlaže, pa ih ovaj sud, sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka za terenski rad sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 104/13 - dalje: KU) za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 23. svibnja 2014., te je drugostupanjski sud uz za ovu, revizijsku fazu postupka bitna utvrđenja:

 

- da je tužiteljica od 28. srpnja 2012. bila raspoređena na rad na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu, Postaja granične policije Z.,

 

- da je tužiteljica od 1. srpnja 2013. i to u trajanju 113 dana bila upućivana na obavljanje granične kontrole na Međunarodni željeznički prijelaz S. M.-D. u Republici Sloveniji,

 

ocijenio da tužiteljici ne pripada pravo na dodataka na terenski rad sukladno odredbi čl. 56. st. 1. KU-a, jer se sukladno Međunarodnom sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije (misli se na Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu – "Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 2/04) djelovanje Policijske uprave zagrebačke – Postaje granične policije u sporno vrijeme protezalo i na granični prijelaz na željezničkoj postaji D. u Republici Sloveniji, pa je u smislu odredbe čl. 56. st 2. KU-a to bilo stalno mjesto rada tužiteljice, čime se isključuje pravo na isplatu terenskog dodataka.

 

Pritom, drugostupanjski sud ocjenjuje da nije vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a, koje tumačenje konkretno – tužbom potraživano pravo – tužiteljici priznaje.

 

Sporeći primjenu materijalnog prava revidentica navodi da je temeljem općih odredbi obveznog prava sud na konkretan slučaj bio dužan primijeniti za stranke obvezujuće tumačenje članka 55. i 56. KU-a br. 7/55. od 22. svibnja 2014. koje je donijela Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: Tumačenje Zajedničke komisije) koje glasi: „Službenik koji je temeljem posebnog rasporeda rada upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza D. u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, u koje vrijeme se ubraja vrijeme putovanja. Terenski dodatak i dnevnica se isključuju, te stoga službenik ne ostvaruje pravo na dnevnicu.“.

 

Ocjena je ovoga suda da je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Naime, pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari odnos među strankama je potrebno sagledati prvenstveno u svjetlu sljedećih odredbi:

 

- odredbe čl. 4. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13) koji određuje da (st. 1.): „Prava, obveze i odgovornosti državnih službenika uređuju se zakonom i na temelju zakona donesenim propisima“, a da (st. 2.): „Na pitanja koja nisu uređena ovim ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju se opći propisi o radu.“;

 

- odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) koja glasi: „U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.“;

 

- odredbe čl. 56. st. 1. KU-a koja glasi: „Za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio.“;

 

- odredbe čl. 120. st. 1. KU-a koja glasi: „Za tumačenja odredaba i praćenje primjene ovoga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora.“;

 

- odredbe čl. 120. st. 6. KU-a koja glasi: „Ugovorne strane dužne su se pridržavati danog tumačenja.“;

 

- odredbe čl. 255. st. 2. KU-a koja glasi: „Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, sukladno odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor.“.

 

Temeljem citiranih zakonskih odredbi i ugovornih odredbi KU-a Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike je donijela (gore citirano) Tumačenje Zajedničke komisije kojim je jasno konkretizirano pravo državnog službenika iz odredbe čl. 55. i 56. KU-a na dodatak za terenski rad u konkretnoj činjeničnoj situaciji koja korespondira ovopredmetnoj. Ugovorne su se strane KU-a, temeljem gore citiranih odredbi dužne pridržavati takvog Tumačenja Zajedničke komisije, nastavno čemu su ovlaštene i svoja prava (i obveze) temeljiti na konkretnim odredbama KU-a, rastumačenim u svjetlu danih tumačenja Zajedničke komisije, a iz čega, u konkretnom slučaju proizlazi osnovanost prava tužiteljice na potraživanu isplatu dodatka za terenski rad.

 

No, s obzirom na to da je drugostupanjski sud, vođen pogrešnim materijalnopravnim pristupom propustio ocijeniti sve žalbene navode tužene, nije bilo mjesta preinačenju pobijane drugostupanjske odluke, nego je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice podnesenu protiv drugostupanjske presude i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok je u pogledu revizije protiv drugostupanjskog rješenja o trošku – obzirom da se ta odluka oslanja na ovime ukinutu odluku o glavnoj stvari – valjalo odlučiti i primjenom odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a.

 

Pri ponovnom će odlučivanju drugostupanjski sud, vezan ovdje izraženim pravnim shvaćanjem revizijskog suda (čl. 394.a ZPP-a), donijeti novu, zakonitu odluku, pri čemu će odlučiti o ostalim, pobijanom odlukom nerazmatranim žalbenim navodima tužene.

 

Odluka o trošku revizijskog postupka utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 3. rujna 2019.