Broj: Revr 1504/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. (OIB: ... ) iz S., koju zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u Z. protiv tuženika A.-C. d.o.o. (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-789/15-2 od 19. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-295/12-32 od 9. siječnja 2015., u sjednici održanoj 11. rujna 2019.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđena je nedopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2011. i odgovora na zahtjev za zaštitu prava od 30. siječnja 2012. (toč. I. izreke). Utvrđeno je da radni odnos zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 1. siječnja 2011. između stranaka prestaje s danom 29. prosinca 2011. (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.260,00 kuna s pripadajućim kamatama (toč. III. izreke), dok je dio zahtjeva za isplatu u istom iznosu odbijen (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.100,00 kuna (toč. V. izreke).

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom za preinačenjem nižestupanjskih presuda i odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno za ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano revident ističe da bi u postupku pred drugostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). U pobijanoj su presudi izneseni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi. Tako je posve jasno i nedvojbeno odgovoreno na žalbene navode o početku tijeka i isteku subjektivnog roka od 15 dana i o danu prestanka radnog odnosa te je naznačeno na koji se način utvrđuje visina štete kod sudskog raskida ugovora o radu. Stoga se navodi tuženika o počinjenju ove bitne povrede izneseni i kroz pitanja koja u reviziji postavlja, a u odnosu na koja je drugostupanjski sud dao jasne i nedvosmislene razloge, ukazuju neosnovanim. U odnosu pak na isticanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 3. ZPP-a valja primijetiti da čl. 354. st. 1. ZPP-a nema toč. 3. Međutim, s obzirom da se u revizijskim navodima ističe povreda koja se odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost valja zaključiti da se zapravo radi o isticanju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Revidentu valja ukazati da se zbog te bitne povrede revizija ne može podnijeti (čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP-a).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno da nisu ostvareni otkazni razlozi iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tako je u odnosu na otkazni razlog neurednog podnošenja mjesečnih izvještaja zaključeno o nastupu prekluzije jer je otkaz dan protekom roka iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, dalje: ZR). U odnosu na razlog koji se odnosi na izostanak suradnje s neposredno nadređenima i time ugrožavanje organizacije rada zaključeno je da tuženik takav razlog nije dokazao te je zaključeno i o neosnovanosti razloga nedolaska na posao i neobavještavanja poslodavca o bolovanju. Stoga su sudovi primjenom odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a zaključili o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Nadalje, sudovi su zaključili i o opravdanosti tužiteljičina zahtjeva za prestanak radnog odnosa i naknadu štete u smislu čl. 117. st. 1. ZR-a.

U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji revidentu, a u odnosu na revizijske navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, valja naznačiti da su u presudama sasvim jasno naznačeni materijalnopravni propisi na temelju kojih je odlučivano u ovoj pravnoj stvari. Pri tome mu još valja i odgovoriti da je predmet ovoga postupka bilo poništenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je donesena zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a ne zbog druge osobito važne činjenice. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

Stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 11. rujna 2019.