Broj: Revr 241/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. iz L., OIB: ..., zastupane po punomoćnici S. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. O., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-49/15-2 od 6. prosinca 2016. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-1454/12-35 od 7. listopada 2014., u sjednici održanoj 12. rujna 2019.

p r e s u d i o   j e

I. Revizija tuženika H. T. d.d. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-49/15-2 od 6. prosinca 2016., odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice Z. B. za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je ništetna procjena učinka tužiteljice Z. B. i to: "Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija" a 2011. godinu, donesena od tuženika H. t. d.d. po A. A. O., dostavljena tužiteljici dana 28. ožujka 2013.

II/ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu, broj: ..., od 23. ožujka 2012., kojom je tuženik H. T. d.d., ..., Z., otkazao tužiteljici mr. sc. Z. B., iz L., ..., Ugovor o radu broj: ... od dana 1. svibnja 2011., nije dopuštena te radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

III/ Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na radno mjesto "revizora" ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njenom znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama, sve u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO-a određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe"."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužiteljice Z. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1454/12-35 od 7. listopada 2014. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Uvažava se žalba tužiteljice Z. B. kao osnovana i preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1454/12-35 od 7. listopada 2014. u pobijanom dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke i sudi:

Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu, broj ... od 23. ožujka 2012. kojom je tuženik H. T. d.d., ..., Z., otkazao tužiteljici mr. sc. Z. B. iz L., ..., Ugovor o radu broj: ... od dana 1. svibnja 2011., nije dopuštena te radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku H. T. d.d. vratiti tužiteljicu Z. B. na rad na radno mjesto "revizora" ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njenom znaju, radnom iskustvu i kvalifikacijama, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. T. d.d. naknaditi tužiteljici Z. B. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku H. T. d.d. naknaditi tužiteljici Z. B. trošak žalbe u iznosu od 750,00 kuna u roku 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod st. II. i st. III. izreke, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizije tuženika. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

Revizija tuženika nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

U pogledu navoda tuženika o bitnim povredama odredbi parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 1. ZPP-a, za navesti je da revident takve revizijske navode nije obrazložio niti ih određeno naveo pa ih sud nije  mogao uzeti u obzir, sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a.

Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

Kako tuženik kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na sljedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu od 23. ožujka 2012., za utvrđenje da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao te za nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na rad.

Drugostupanjski sud utvrdio je sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu "Revizor – Platni razred VII. – Odjel za korporativnu unutarnju reviziju – Funkcija podrške i upravljanja predsjednika Uprave – H. T. d.d.",

- da je tuženik izradio procjenu učinka tužiteljice "Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija" za 2011.  godinu koja je tužiteljici dostavljena 28. ožujka 2013.,

- da je tuženik odlukom od 23. ožujka 2012. otkazao ugovor o radu tužiteljici i to poslovno uvjetovanim otkazom,

- te da tuženik nije dokazao da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu za radom tužiteljice prestala potreba (jer da je unaprjeđenje procesa kroz implementaciju novog informatičkog (IT) alata interne revizije predviđeno tek za sredinu 2012., a uslijed čega učinci toga procesa nisu niti mogli biti poznati niti iskazani prije samog uvođenja tog novog informatičkog alata).

Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu, za utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika te za nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na rad.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. alineja 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 143/12 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Prema odredbi čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

Kada u vrijeme otkazivanja ugovora o radu nije prestala potreba za obavljanjem posla za koji je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu, onda se već iz samog tog razloga predmetni otkaz ugovora o radu ukazuje nedopuštenim (čl. 107. st. 1. alineja 1. ZR).

Kad je tome tako onda se kao neodlučni za ishod spornog odnosa među strankama ukazuju revizijski navodi tuženika da je prije otkazivanja ugovora o radu na zakonit način proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem te da je pri otkazivanju ugovora o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starost, invalidnosti i obvezama uzdržavanja radnika.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tuženika, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP (st. I. izreke ove presude).

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (st. II. izreke ove presude).

Zagreb, 12. rujna 2019.