1               Poslovni broj 15. Povrv- 129/2022-3

 

 

   

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska broj 6,  Split                                     Poslovni broj 15. Povrv- 129/2022-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu Ivi Bakaliću, u pravnoj stvari tužitelja M. & C. d.o.o., OIB:…, D., zastupanog po punomoćniku L. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. d.o.o., OIB: …, S., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u odvjetničkom društvu B. i p. iz S., radi isplate, izvanraspravno je dana 18. ožujka 2022.

 

r i j e š i o  j e

 

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-1708/15 od 30. prosinca 2015. koje je donio javni bilježnik N. K.iz S. i tužba tužitelja se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Prijedlogom za ovrhu tužitelj je zatražio donošenje rješenja o ovrsi što je javni bilježnik i prihvatio te je doneseno rješenje o ovrsi.

 

              2. Na navedeno rješenje tuženik je izjavio prigovor povodom kojeg je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

              3. U prigovoru (list 10-19 spisa) tuženik ističe da je prijedlog za ovrhu potrebno odbaciti, podredno odbiti te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka. Tuženik potom navodi kako je prijedlog za ovrhu podnesen temeljem izvoda otvorenih stavki (IOS) koji izvod sam po sebi nije dokaz osnovanosti tražbine.

 

U odnosu na utuženu tražbinu tuženik naglašava kako tužitelj nije pravovremeno prijavio tu navodnu tražbinu prema tuženiku te nije uopće zatražio prijeboj utužene tražbine s tražbinama tuženika prema njemu u svom predstečajnom postupku sukladno članku 77. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i zaključuje da bi tužitelj bio prekludiran u svom pravu radi čega ovrha u ovom predmetu nije dopuštena i istu je potrebno odbaciti.

 

Stav je tuženika kako bi svaka drugačija odluka trgovačkog suda dovela do paradoksalne situacije u kojoj bi tužitelj utvrđenu tražbinu tuženika u predstečajnom postupku od 17.273.752,38 kuna, prema nacrtu predstečajne nagodbe umanjio za kamate i dio glavnice te bi ostao u obvezi potom isplatiti iznos od 6.792.987,99 kuna, dok bi po eventualnoj pravomoćnosti potraživanja u ovom predmetu od tuženika imao pravo naplatiti 11.176.416,45 kuna uvećano za kamate i troškove. U daljnjem dijelu svog opširnog prigovora tuženik je iskazao kako je tužitelj za utuženu tražbinu izabrao pogrešan pravni put, jer za slučaj da je tuženik po privremenim situacijama naplatio više nego što je mogao i trebao, na strani tuženika radilo bi se o stjecanju bez osnova, koje potraživanje se ne ostvaruje prijedlogom za ovrhu, već isključivo tužbom.

 

              4. Nakon što je predmetni spis raspoređen u rad uređujućem sucu, u ranijem tijeku ovog parničnog postupka sud je u postupku prethodnog ispitivanja tužbe temeljem članka 282. Zakona o parničnom postupku (ZPP) rješenjem od 18. travnja 2016. ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbacio tužbu s iskazanim pravnim stavom da je tužitelj izabrao pogrešni pravni put ostvarenja pravne zaštite, odnosno da prije pokretanja postupka nije proveden zakonom predviđeni postupak drukčijeg ostvarenja pravne zaštite.

 

              5. Temeljne postavke tog rješenja bile su slijedeće.

 

6. Donoseći rješenje o odbacivanje tužbe sukladno članku 282. stavak 1. ZPP-a sud se je pozvao na članak 77. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13., dalje: ZFPPN) koji glasi: „Rješenjem iz članka 60. stavak 7. ZFPPN izvršit će se prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika, sukladno Zakonu o obveznim odnosima.“

 

U prethodno donesenom rješenju naglašeno je kao su utužene tražbine iz prijedloga za ovrhu imale dospijeće prije donošenja rješenja nagodbenog vijeća od 15. rujna 2015., a to posljedično znači da je ovdje utužene tražbine tužitelj kao predstečajni dužnik trebao prikazati nagodbenom vijeću radi zakonom propisnog prijeboja. Kako tužitelj to nesporno nije napravio, sud je primjenom članka 282. stavak 1. ZPP odbacio tužbu.

 

              7. Povodom izjavljene žalbe tužitelja, drugostupanjski sud je rješenjem 54.Pž- 4175/2016. od 30. kolovoza 2016. ukinuo prethodno doneseno rješenje ovog suda i spis vratio na ponovni postupak.

 

              Iz navedenog rješenja bitno je ukazati na iskazani pravni stav VTS RH prema kojem je taj sud suglasan s načinom na koji je prvostupanjski sud tumačio članak 77. ZFPPN, ali je taj sud ukinuo prvostupanjsko rješenje jer se je isto temeljilo na nepravomoćnom rješenju nagodbenog vijeća.

 

              8. U ponovljenom postupku sud je proveo prethodni postupak u kojem su tužitelj i tuženik dostavili svoja očitovanja.

 

9. Tužitelj je u podnesku od 15. prosinca 2016. u bitnom ostao kod svojih stavova da je njegovo potraživanje osnovano te da proizlazi iz isprava koje su priložene spisu i iz drugih predloženih dokaza, a u odnosu na predstečajni postupak da isti nije dovršen te da još nije odlučeno o njegovom zahtjevu za ispravkom rješenja nagodbenog vijeća.

 

10. Tuženik je pak u svom podnesku od 16. siječnja 2017. potvrdio kako još nije pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja za ispravkom rješenja nagodbenog vijeća, a potom je ponovio svoje tvrdnje iz prigovora o neosnovanosti tužiteljevog potraživanja.

 

11. Nakon očitovanja stranaka sud je na ročištu od 26. siječnja 2017. zaključio prethodni postupak, a potom je na istom ročištu rješenjem prekinuo parnični postupak do zaključenja predstečajne nagodbe nad tuženikom.

 

              12. Potom, nakon pregleda podataka iz sudskog registra i nakon utvrđenja da je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe nad tužiteljem rješenjem ovog suda broj Stpn-1/2021, koje rješenje je prema podacima iz e-spisa postalo pravomoćno 25. studenog 2021., sud je rješenjem od 2. veljače 2022. nastavio parnični postupak.

 

              13. Nakon što je rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno, sud je, u kontekstu rješenja VTS RH broj 54.Pž- 4175/2016. ponovno ocijenio potrebnim odlučiti o dopustivosti tužbe u kontekstu članka 282. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP).

 

              14. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu i svojim očitovanjima tijekom postupka tvrdi kako postoji njegovo potraživanje iskazano u izvodu otvorenih stavki koje kao osnovano proizlazi iz priloženih dokaza, odnosno da se može dokazati građevinskim i financijskim vještačenjem, a isto je rezultat sveukupnih odnosa između stranaka na izgradnji objekta M. of S. (MOS) u S. u kojem je tužitelj bio glavni izvođač, a tuženik njegov podizvođač.

             

              15. Tuženik je u svojem prigovoru i očitovanjima tijekom postupka ukazivao da je podneseni prijedlog za ovrhu nedopušten te da je istog potrebno odbaciti iz razloga jer je dospijeće utuženih tražbina prema IOS-u bilo 30. svibnja, 30. lipnja i 18. lipnja 2015., dakle prije održanog prvog ročišta pred nagodbenim vijećem održanog 15. rujna 2015. na kojem ročištu je nagodbeno vijeće odlučivalo o utvrđenim tražbinama i o tražbinama u odnosu na koje je izvršen prijeboj. Tuženik drži da je tužitelj predmetnu tražbinu trebao prikazati u predstečajnom postupku i za slučaj da je ista utvrđena kao osnovana, ta tražbina bi bila unesena u prijeboj međusobnih tražbina u odnosu na prijavljeno potraživanje tuženika. U protivnom, kako tužitelj očito tu tražbinu nije prikazao u predstečajnom postupku, tuženik drži kako je tužitelj time prekludiran u svom pravu za podnošenje samostalnog prijedloga za ovrhu po toj tražbini.

 

              16. Donoseći ovo rješenje o odbacivanje tužbe sukladno članak 282. stavak 1. ZPP-a sud se je rukovodio odredbom članka 77. ZFPPN koji propisuje da će se „rješenjem iz članka 60. stavak 7. ZFPPN izvršiti prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika, sukladno Zakonu o obveznim odnosima.“

 

              17. Rješenje iz članka 60. stavak 7. ZFPPN donosi nagodbeno vijeće nakon održanog prvog ročišta na kojem se utvrđuju tražbine i u sklopu kojeg rješenja nagodbeno vijeće sastavlja posebnu tablicu ispitanih tražbina i tražbina koje su stavljene u prijeboj pri čemu odredbe članak 77. i članak 60. ZFPPN treba tumačiti ciljno.

 

              U svezi ciljnog tumačenja navedenih odredbi treba naglasiti kako je temeljni cilj predstečajne nagodbe zakonom normirana mogućnost pomaganja pravnim subjektima- predstečajnim dužnicima koji su dospjeli u poslovne teškoće da te poslovne teškoće prevladaju sporazumom s vjerovnicima. Stoga je predstečajni postupak prilika za razrješenje sveukupnih međusobnih odnosa između vjerovnika i predstečajnog dužnika. Iz odredbe da predstečajni dužnik mora sastaviti izvješće o financijskom stanju te dostaviti revizorsko izvješće proizlazi očigledan zaključak da predstečajni dužnik mora predočiti sve dospjele obveze prema njemu, ali i sva svoja potraživanja prema vjerovnicima jer je predstečajni postupak prilika da se na najbrži mogući način, odlukom nagodbenog vijeća razriješe sporni odnosi između tih subjekata.

 

              Uvažavajući da se na predstečajni postupak primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku, koji zakon u članku 6. stavak 1. propisuje načelo razmjernosti stranaka u postupku, a u stavku 3. propisuje dužnost javnopravnog tijela da omogući strankama što lakšu zaštitu i ostvarenje svojih prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom, potrebno je izvući zaključak da vjerovnik mora prijaviti, a dužnik mora prikazati nagodbenom vijeću međusobne tražbine. Zbog toga je temeljni smisao zakonske odredbe iz članka 77. u svezi s člankom 60. stavak 7. ZFPPN da se odlukom nagodbenog vijeća po mogućnosti izvrši prijeboj međusobnih tražbina po odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) te da se međusobne tražbine prebiju kako to nalaže odredba članka 77. ZFPPN. Stoga je zakonska mogućnost prijeboja međusobnih tražbina u interesu vjerovnika, ali još više u interesu predstečajnog dužnika jer se prijeboj vrši u nominalnom iznosu, jedna kuna za jednu kunu, te time dužnik smanjuje svoje ukupne obveze prema svom vjerovniku.

 

              Napominje se da se po članku 195. ZOO mogu prebijati samo dospjele i istovrsne tražbine.

 

              18. Kako se članak 77. ZFPPN poziva na rješenje nagodbenog vijeća, koje rješenje se donosi nakon prvog ročišta za ispitivanje tražbine, ovaj sud, suprotno mišljenju tužitelja, iskazuje pravni stav da je vrijeme do odluke nagodbenog vijeća u predstečajnom postupku krajnji, prekluzivni rok do kojeg predstečajni dužnik mora predočiti nagodbenom vijeću sve svoje eventualne tražbine prema vjerovnicima jer samo u tom slučaju nagodbeno vijeće u rješenju kojeg donosi temeljem članka 60. stavak 7. ZFPPN može izvršiti prijeboj po odredbama ZOO.

 

              19. Stoga, tuženik s pravom ukazuje da sve stavke utuženih tražbina iz IOS-a (30. svibnja, 30. lipnja i 18. lipnja 2015) datiraju i što je još važnije za tijek ovog postupka, dospijevaju prije održanog ročišta nagodbenog vijeća od 15. rujna 2015. Iz toga je potrebno izvući zaključak da je tužitelj bio dužan te eventualne tražbine predočiti nagodbenom vijeću kako bi se iste unijele u tablicu tražbina za prijeboj iz rješenja nagodbenog vijeća i prebile primjenom odredbi ZOO o prijeboju tražbina.

 

              20. Upravo iz rješenja nagodbenog vijeća i priložene tablice (list 30-35 spisa) razvidno je da je tužitelj u prijeboj stavio iznos od 7.051.896,33 kuna (list 35) i za taj iznos je izvršen prijeboj, dok ovdje utužene tražbine u iznosu od 11.531.888,99 kuna nisu stavljene u prijeboj. Prema navedenom rješenju, nakon izvršenog prijeboja utvrđeno je preostalo potraživanje tuženika kao predstečajnog vjerovnika u iznosu od 17.273.752,38 kuna.

 

              21. Pregledom rješenja ovog suda broj 7.Stpn-1/2021. od 30. rujna 2021. o odobrenju predstečajne nagodbe (list 275-307) pribavljenog od tužitelja utvrđuje se kako je pod točkom 3.b- Ostali vjerovnici- dobavljači, tražbine preko 20.000,00 kuna, pod rednim brojem 136. (str. 20. rješenja) utvrđena tražbina ovdje tuženika u iznosu od 17.273.752,38 kuna, odnosno identično iznosu iz rješenja nagodbenog vijeća od 15. rujna 2015. (list 35) što posljedično znači da je to rješenje u međuvremenu postalo pravomoćno jer se u protivnom ne bi mogla sklopiti predstečajna nagodba.

 

              22. Kako je odredbom članka 282. stavak 1. ZPP-a propisano da će se tužba odbaciti ako prije podnošenja tužbe nije proveden postupak drugačijeg ostvarivanja prava, predmetni prijedlog, sada tužbu trebalo je odbaciti jer bi u protivnom, kao što to ispravno navodi tuženik, nastala zaista apsurdna situacija u kojoj bi tužitelj, umjesto statusa dužnika iz predstečajne nagodbe, postao vjerovnik svog vjerovnika (ovdje tuženika) kada bi uspio u ovom sporu.

 

              Situacija iz ovog predmeta predstavlja školski primjer nepoštivanja zakona od strane tužitelja koji procesnom manipulacijom koje graniči s težom zloporabom procesnih ovlaštenja pokušava ostvariti povoljniju procesnu poziciju.

 

              Naime, da je tužitelj prikazao predmetnu tražbinu od 11.531.888,99 kuna u predstečajnom postupku i da je ista utvrđena od strane nagodbenog vijeća, bio bi izvršen prijeboj, ne za iznos od 7.051.896,33 kuna kao što to proizlazi iz tablice na str. 35. spisa, već za iznos od 18.583.785,32 kuna, a predstečajni dužnik, ovdje tužitelj bi i dalje ostao u obvezi prema svom vjerovniku, ovdje tuženiku za iznos od 5.741.863,39 kuna prema uvjetima iz predstečajne nagodbe jer bi ukupno protupotraživanje tužitelja kao predstečajnog dužnika i dalje bilo manje od ukupno priznatog potraživanja tuženika kao njegovog vjerovnika koje u rješenju nagodbenog vijeća iznosi 24.325.648,71 kuna (list 35).

 

              Međutim, kako tužitelj ovdje utuženi iznos nije prikazao u predstečajnom postupku, u sklopljenoj predstečajnoj nagodbi isti je nakon prijeboja utvrđen dužnikom prema tuženiku za iznos priznatog potraživanja od 17.273.752,38 kuna od kojeg iznosa je otpisano 100% kamata ili 5.952.105,73 kuna, 40% glavnice ili 4.528.658,66 kuna, a preostali iznos od 6.792.987,99 kuna tužitelj kao predstečajni dužnik bi otplatio u 7 godina uz 4,5% kamate, poček jedna godina, dok bi potom za slučaj uspjeha u ovom sporu od tuženika mogao potraživati puni utuženi iznos od 11.531.880,99 kuna.

 

              Na taj način tužitelj bi iz statusa predstečajnog dužnika prema tuženiku postao vjerovnik svog vjerovnika i došao bi u mogućnost potraživati više nego što tom istom tuženiku duguje te bi nakon eventualnog uspjeha u ovim sporu takvu tražbinu mogao prebiti s onim što tuženiku duguje po sklopljenoj predstečajnog nagodbi i na taj način svom vjerovniku, ovdje tuženiku ne bi platio ništa, već bi još mogao potraživati iznos od 4.738.893,00 kuna.

 

              23. Upravo u tome oslikava se sva apsurdnost ove pravne situacije nastale isključivo iz razloga jer tužitelj nije predmetno potraživanje prikazao u svom predstečajnom postupku. Napomenimo zbog toga još jednom, da je tužitelj ovdje utuženo potraživanje od 11.531.888,99 kuna pridodao iznosu od 7.051.896,33 kuna kojeg je stavio u prijeboj, ukupni prijeboj bio bi izvršen za iznos od 18.583.785,32 kuna, a to bi još uvijek bilo znatno manje od priznatog potraživanja tuženika kao predstečajnog vjerovnika u iznosu od 24.325.648,71 kuna.

 

              24.Prethodni navodi samo dodatno potvrđuju stav suda da ciljnim tumačenjem ZFPPN treba zaključiti kako za predstečajne vjerovnike, ali i za predstečajne dužnike vrijedi prekluzivni rok za prijave međusobnih tražbina kako bi se iste mogle prebijati po članku 77. ZFPPN. Uostalom, odredba članka 60. stavak 7. ZFPPN u dijelu zakonskog teksta koji glasi „izvršit će se prijeboj“ je imperativne naravi te nije ostavila niti malo prostora tužitelju za odluku hoće li ili ne ovdje utuženo potraživanje prijaviti radi prijeboja s prijavljenim i utvrđenim tuženikovim potraživanjem, već je tužitelj to morao napraviti. Bitno je ukazati kako je prema izvodu otvorenih stavki (list 6. spisa) prva i ujedno najveća od navedenih stavki označena s dospijećem 30. svibnja 2015., a to je izvjesno bilo prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom 15. lipnja 2015. što znači da su se tog trenutka tražbine stranaka srele i postale podobne za prijeboj koji nije napravljen isključivo iz razloga jer je tužitelj propustio prikazati tu i ostale ovdje utužene tražbine nagodbenom vijeću.

 

25. Uostalom, i VTS RH je u svom ukidnom rješenju iskazao stav da je takvo tumačenje članka 77. ZFPPN prihvatljivo za taj sud uz uvjet pravomoćnosti rješenja nagodbenog vijeća. Kako je pravomoćnost navedenog rješenja bilo preduvjet sklapanja predstečajne nagodbe Stpn-1/2021, ocjena je ovog suda da su se nakon nastavka postupka ostvarili svi zakonski preduvjeti za ponovnu ocjenu dopustivosti tužbe u svjetlu upute iz ukidnog rješenja VTS RH.

 

26. Prethodni stav posredno proizlazi i iz slijedećeg. Ustavno načelo jednakosti građana pred zakonom iz članka 14. stavak 2. Ustava RH oživotvoruje se u različitim pojavnim oblicima. Jedan od tih oblika je jednakost stranaka u svakom postupku pred sudom pa tako i u postupku predstečajne nagodbe. Upravo na tragu zakonske jednakosti stranaka također je potrebno zaključiti da obje stranke svoje međusobne tražbine moraju predočiti nagodbenom vijeću zbog zakonom propisanog prijeboja po načelu „jedna kuna za jednu kunu“. Kada to ne bi bilo tako, jedna stranka bi došla u povlašteni položaj. Naime, prijavljeno potraživanje tuženika kao vjerovnika bilo bi umanjeno sukladno uvjetima iz predstečajne nagodbe za 100% kamata i 40% glavnice, dok bi neprijavljeno potraživanje tužitelja kao predstečajnog dužnika ostalo „očuvano“ u nominalnom iznosu te bi na umjetan način vrijedilo više od umanjene tražbine tuženika, a to je upravo pokušao tužitelj u ovom postupku, ali sud naravno takvim nedopuštenim dispozicijama ne može niti smije pružiti pravnu zaštitu.

 

              27. Slijedom svih prethodnih navoda, a kako tužitelj nije prikazao ovdje utuženo potraživanje nagodbenom vijeću u svom predstečajnom postupku radi provođenja prijeboja sukladno članku 77. u svezi s člankom 60. stavak 7. ZFPPN, preciznije nije postupio na način koji propisuje drugačiji način ostvarenja prava po odredbama ZFPPN, sud je zaključio kako je tužitelj izborom pogrešnog pravnog puta prekludiran u traženju pravne zaštite te je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbacio tužbu temeljem članka 282. stavak 1. ZPP kako je to riješeno u izreci pod točkom I.

 

U Splitu 18. ožujka 2022.

 

 

SUDAC

Ivo Bakalić,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka otpravka rješenja. Žalba se dostavlja ovom sudu, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud RH u Zagrebu.