- 1 -              Poslovni broj: Usž-69/22-2

Poslovni broj: Usž-69/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. K., Z., koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. K. i M. K. Č., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda R., Službe građevinske inspekcije, R., radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-20/2021-6 od 5. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-20/2021-6 od 5. studenog 2021.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/16-02/1248, urbroj: 443-02-02-13/3-20-16/NS od 7. prosinca 2020., te se odbija njezin zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbija se zahtjev tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja, klasa: UP/I-362-02/16-02/1248, urbroj: 531-07-1-3-2-16-02/NS od 6. listopada 2016., te se utvrđuje izvršnost potonjeg inspekcijskog rješenja, jer tužiteljica nije u ostavljenom roku uklonila protupravni ogradni zid izgrađen uz zapadnu granicu parcele k.č. 93/8 k.o. V., sada duljine 4,88 m i visine od 1,74 m do 1,78 m, pa se pristupa izvršenju rješenja izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 10.000,00 HRK, na način opisan tim rješenjem.

2.              Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu u kojoj, u bitnom, upire na neodržavanja rasprave, a koji postupak je prvostupanjski sud obrazložio citiranjem odredaba Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18.). Osvrće se na obrazloženje prvostupanjske presude, smatrajući kako prvostupanjski sud nije razmotrio prigovore istaknute u tužbi, već je samo prepisao određene zakonske odredbe i iznio uopćeni stav ne upuštajući se u meritum pravne stvari. Predmet ovog spora je izgrađeni ogradni zid uz zapadnu među, za koji je tužiteljica izričito navela da je srušen te da je na njegovom mjestu izgradila novi zid. Da se radi o novom zidu proizlazi i iz činjenice da taj novi zid ima druge dimenzije i drukčijeg je vanjskog izgleda od prethodnog zida (duljina 4,88 m, visina 1,74 m do 1,78 m, obložen kamenom bunjom). Ukazuje i na navode tuženika koji je također utvrdio da se radi o drukčijem izgledu zida od prethodnog jer su nakon 4. listopada 2016. uklonjene obloge kojima je do tada betonski zid bio obložen te je uklonjen i nadozid ograde (čelična mreža) koja je bila visine 80 cm, a zid je obložen kamenom bunjom i sada je duljine 4,88 m i visine 1,74 do 1,78 m. Nadalje, a obzirom na vremenski odmak od 4 godine u kojem periodu tuženik nije vršio kontrolne inspekcijske nadzore, tužiteljica ističe da se u međuvremenu promijenio materijalni propis temeljem kojeg su mogući viši parametri ogradnog zida od parametara koji su bili određeni propisom koji je važio 2016., pa je tuženik neutemeljeno i bez valjanih razloga otklonio pravo tužiteljice (koje je ona i iskoristila) da u tom periodu sagradi novi zid koji zadovoljava materijalne propise. Prvostupanjski sud se, naime, priklonio stavu tuženika, čime je počinio povredu materijalnog prava, jer je na činjenično stanje utvrđeno kontrolnim pregledom tuženika 1. listopada 2020. primijenio odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19. i 31/20. – dalje u tekstu: Pravilnik/17), ne primjenjujući pritom Urbanistički plan uređenja naselja Opatije – članak 43. stavak 1. točka A alineja 17., temeljem kojeg je dopuštena izgradnja višeg zida od onoga kakav je bio dopušten 2016. godine. Da je prvostupanjski sud primijenio navedeno materijalno pravo, utvrdio bi da više nije potrebno izrađivati glavni projekt za novi, viši zid u sadašnjim dimenzijama, a zbog čega nije niti opravdano nalagati rušenje takvog zida koji je u skladu sa zakonskim propisima. Naime, prethodni propisi propisivali su najveću visinu zida bez projekta do 1,6 m, a sada je dopuštena visina za zid bez glavnog projekta do 1,80 m, a kojem uvjetu zid tužiteljice udovoljava. Dodaje da na predmetnoj adresi nema prebivalište ni boravište te da ju je bilo potrebno pozvati na očevid i tako joj omogućiti da sudjeluje u svim fazama inspekcijskog nadzora kako bi se mogla izjasniti o svim činjenicama i okolnostima, što je ovdje izostalo. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužiteljica predlaže ovom Sudu da presudu poništi te riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika, uz obvezu tuženika ne podmirenje prouzročenog troška. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe uvećan za PDV.

3.              Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6.              Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je predmet ovog postupka kontrola izvršenja inspekcijskog rješenja od 6. listopada 2016., kojim je tužiteljici naloženo uklanjanje pomoćne građevine – nadstrešnice i ogradnog zida (uz zapadnu granicu parcele) duljine 4,88 m i visine 1,70 m s nadozidom ograde (čelična mreža) visine 80 cm, dakle ukupne visine 2,50 m, sve izvedeno bez glavnog projekta propisanog odredbom članka 4. podstavka 4. tada važećeg Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 79/14., 41/15. i 75/15. – dalje u tekstu: Pravilnik/14). Citirana odredba je sadržajno identična članku 4. točki 4. važećeg Pravilnika/17, prema kojem se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi ogradni zid visine veće od 1,6 m mjereno od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena uz ogradu do najviše točke ograde.

7.              Kontrolnim očevidom od 1. listopada 2020. utvrđeno je da tužiteljica nije uklonila ogradni zid, već je izvela radove na način da je s ranije postojećeg zida uklonila nadozid ograde (čeličnu mrežu) i dotadašnje obloge te je zid obložila kamenom bunjom, nakon čega je zid ostao iste duljine (4,88 m), s tim da je njegova visina nešto povećana (sada je 1,74-1,78 m), a što je sve konstatirano zapisnikom o obavljenom očevidu. Na utvrđenja iz zapisnika o kontrolnom očevidu, tužiteljica se očitovala putem opunomoćenika, podneskom zaprimljenim po tuženiku 12. listopada 2020., u kojem je navedeno da je ogradni zid postavljen na način kako to dopušta Urbanistički plan uređenja naselja Opatije, a na koju okolnost tužiteljica upire i u žalbi, smatrajući da, upravo zato što takav zid kakav je u naravi izveden predviđa i važeći prostorni plan, nije potrebno ishoditi akt za gradnju istog.

8.              Sud, međutim, nalazi neosnovanim prigovore vezane za gradnju po prostornom planu, jer ocjena da li je građevina zakonito izgrađena ne ovisi o činjenici da li je ista izgrađena u skladu s prostornim planom, već isključivo o tome da li je za njezinu gradnju ishođeno zakonom propisano odobrenje. U konkretnom slučaju takvo odobrenje je glavni projekt, kojeg tužiteljica nesporno nije ishodila, iako je za građenje ogradnog zida visine veće od 1,60 m propisano ishođenje glavnog projekta i Pravilnikom/14 i Pravilnikom/17.

9.              Nadalje, odredbom članka 6. stavka 3. Pravilnika/14, odnosno članka 6. stavka 4. Pravilnika/17 propisano je da je investitor dužan prijaviti početak građenja građevina iz članka 4. Pravilnika, ovdje ogradnog zida, što je tužiteljica propustila učiniti, a niti je obavijestila tuženika da je u cijelosti postupila po naredbi iz inspekcijskog rješenja od 6. listopada 2016., slijedom čega ovaj Sud nalazi neosnovanim, ničim potkrijepljene, prigovore tužiteljice o gradnji novog ogradnog zida, jer za takve tvrdnje nema temelja u priloženim dokazima, a niti tužiteljica na takve dokaze upire u tužbi i žalbi. S obzirom da, dakle, nije postupljeno u cijelosti po naredbi iz inspekcijskog rješenja od 6. listopada 2016. (ovdje izvršnog naslova), to je tuženik pravilno postupio prisilnom izvršenju istog izricanjem prve (zapriječene) novčane kazne.

10.              Nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari niti prigovori usmjereni na postupovne povrede. Naime, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu, jer je, pravilnom primjenom ovlaštenja iz članka 36. točke 4. ZUS-a, osnovano zaključio da se predmetni spor može riješiti bez rasprave. Ovo iz razloga jer činjenice u ovoj stvari nisu sporne, već je sporna primjena materijalnog prava, s tim da ni tužiteljica ni tuženik nisu izričito u tužbi i odgovoru na tužbu zahtijevali održavanje rasprave, slijedom čega nije osnovan žalbeni prigovor bitne povrede pravila sudskog postupka na koji tužiteljica ukazuje u žalbi. To tim više što je tužiteljici omogućeno sudjelovanje u postupku izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju, u kojem je imala mogućnost očitovati se na činjenice utvrđene zapisnikom o kontrolnom očevidu od 1. listopada 2020., a koje pravo je tužiteljica i iskoristila dostavljajući tuženiku podnesak u kojem nije osporavala činjenično stanje utvrđeno u postupku izvršenja, već se pozvala na odredbe prostorno-planske dokumentacije kojima je dopuštena izgradnja predmetnog ogradnog zida.

11.              Što se tiče prigovora glede manjkavog obrazloženja presude u odnosu na ocjenu svih tužbene navode, ovaj Sud nalazi potrebnim istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo pravno relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim, slijedom čega nije ostvarena povreda zakona na štetu tužiteljice niti po toj osnovi.

12.              Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13.              Sud nije našao osnovanim niti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

14.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 18. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.