Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Revr 987/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. (OIB: ... ) iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V. protiv tuženika A. D. d.o.o. (OIB: ... ) iz V., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-10/16-6 od 8. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-124/2016-12 od 28. travnja 2014., u sjednici održanoj 18. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja utvrđena je nedopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2013. te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (toč. III. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom za preinačenjem nižestupanjskih presuda i odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno za ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Neosnovano revident ističe da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Naime, u tim su postupcima i u odlukama koje su donesene izneseni posve jasni, razumljivi i neproturječni razlozi. Drugostupanjski je sud jasno i nedvojbeno odgovorio na dijelove žalbenih navoda revidenta i osim toga, a koristeći ovlaštenje iz čl. 375. st. 5. ZPP-a, u odnosu na preostale dijelove sadržaja žalbe uputio na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvoga stupnja. Stoga se navodi revidenta o počinjenju ove bitne povrede izneseni ukazuju neosnovanim. Pri tome revidentu još valja i ukazati da se pozivanjem drugostupanjskog suda na razloge odluke prvostupanjskog suda (čl. 375. st. 5. ZPP-a) ne može zaključiti o arbitrarnosti postupanja drugostupanjskog suda. To iz razloga što je takvo pozivanje utemeljeno na činjeničnom stanju, sukladno tome i na primjeni materijalnog prava, koje je u prvostupanjskom postupku detaljno, precizno i jasno utvrđeno.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno da nije ostvaren otkazni razlog iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog spavanja na radnom mjestu i s obzirom na ranija opominjanja tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa. Sud prvoga stupnja proveo je detaljan dokazni postupak saslušanjem velikog broja svjedoka i zaključio je, a što prihvaća i sud drugoga stupnja, da nije dokazano spavanje na radnom mjestu i da time ne postoji opravdani razlog za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Pored toga, zaključeno je i da tužitelj nije ranije kršio radne obveze jer da su to učinili drugi djelatnici tuženika. Stoga je utvrđeno da ne postoji opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, pa je primjenom čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, dalje: ZR) zaključeno o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

Revizija tuženika u bitnome se iscrpljuje u naznaci pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako tuženik iznosi svoje viđenje iskaza svjedoka i kvalitetu njihova iskaza i time nastoji osporiti utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na taj dio revizije, koji je i pretežit, tuženiku valja ukazati da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (arg. iz čl. 385. ZPP-a). Stoga takve navode ovaj sud nije mogao cijeniti.

 

U odnosu pak na ukazivanje na praksu ovoga suda tuženiku valja odgovoriti da je u konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelj nije počinio osobito tešku povredu radne obveze (da je zaspao na radnom mjestu), pa sudska praksa na koju se poziva, zbog navedenoga, nije primjenjiva.

 

Stoga valja zaključiti da u konkretnom slučaju nisu utvrđene bitne povrede odredaba postupka na koje tuženik ukazuje i da je materijalno pravo posve pravilno primijenjeno pa stoga revizija nije osnovana i kao takvu je treba odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u toč. I. izreke.

Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je valjalo odlučiti kao u toč II. izreke.

 

Zagreb, 18. rujna 2019.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu