Poslovni broj: 12 Us I-904/2021-9

 

 

 

 

 

 

                                                                                                     Poslovni broj: 12 Us I-904/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Romanik Bacanović, u upravnom sporu tužiteljice Lj. K. iz N., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Z., radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 17. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva poljoprivrede, KLASA: UP/II-320-02/20-21/51, URBROJ: 525-07/0154-21-2 od 23. lipnja 2021. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-320-03/20-01/12, URBROJ: 2170/01-08-02/20-20-4 od 4. ožujka 2020.

Obrazloženje

1.              Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-320-03/20-01/12, URBROJ: 2170/01-08-02/20-20-4 od 4. ožujka 2020. Lj. K., ovdje tužiteljica, utvrđena je obveznicom plaćanja jednokratne naknade zbog promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 2.994,02 kn, za k.č. br. …, po kulturi oranica u površini od 765 m2, u k.o. L…, radi izgradnje kuće za odmor, građevina 2. skupine, uz prateća utvrđenja u t. 2. i 3. izreke tog rješenja.

2.              Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-320-02/20-21/51, URBROJ: 525-07/0154-21-2 od 23. lipnja 2021. odbio kao neosnovanu.

3.              Tužiteljica je ovom sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnome navodi da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18, 115/18 i 98/19, dalje: ZOPZ) pa je i pogrešno odlučeno o njenoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 4. ožujka 2020. Smatra da je pogrešno utvrđeno da je izgrađena kuća za odmor jer je valjalo utvrditi da je izgrađena stambena građevina razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m2, a kako to proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka. Navodi da je upravno tijelo nadležno za izdavanje građevinske dozvole prilikom izdavanja građevinske dozvole primjenjivalo Zakon o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13 i 20/17), a ne Zakon o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG), a kako je to pogrešno zaključilo prvostupanjsko tijelo smatrajući da oznaka građevine 2. skupine ukazuje na građevine opisane kao građevine 2. skupine iz čl. 4. ZG-a. Nadalje, iznosi vlastito tumačenje pojma stambene zgrade te se poziva na čl. 23. st. 1. ZG-a, čl. 3. Pravilnika o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju ("Narodne novine", broj: 88/17, 125/19, 90/20, 1/21 i 45/21, dalje: Pravilnik) i Pravilnik o razvrstavanju građevina u skupine po zahtjevnosti mjera zaštite od požara ("Narodne novine", broj: 56/12 i 61/21, dalje: Pravilnik o razvrstavanju), a koje odredbe propisuju što je stambena zgrada. Slijedom svega navedenog, smatra da ju je valjalo osloboditi od plaćanja predmetne naknade u skladu s čl. 26. st. 1. ZOPZ-a pa predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4.              U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5.               U tijeku sporu je održana rasprava 9. ožujka 2022. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka u skladu s čl. 39. st. 2. u svezi s čl. 37. st. 3. i čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS).

6.              U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

 

7.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Odredbom čl. 23. st. 1. ZOPZ-a propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

9.              Prema čl. 3. st. 1. ZOPZ-a poljoprivrednim se zemljištem u smislu toga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

 

10.              Odredbom čl. 24. st. 3. ZOPZ-a propisano je da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

 

11.              Odredbom čl. 26. st. 1. t. g. ZOPZ-a propisano je da se investitor oslobađa plaćanja naknade iz članka 23. ovoga Zakona pri gradnji stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m2 ako se gradi unutar građevinskog područja.

 

12.               Dakle, citiranim odredbama ZOPZ-a propisan je način utvrđivanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Tako je između ostalog propisano da se jednokratna naknada plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje. Navedeno znači da upravno tijelo podatke o površini građevinske čestice utvrđuje na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno na temelju podataka navedenih u građevinskoj dozvoli.

 

13.              Nadalje, obveznik plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta oslobodit će se plaćanja iste pri gradnji stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m2 ako se gradi unutar građevinskog područja. Dakle, iz navedenog slijedi da se nužno mora raditi o gradnji stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m2 ako se gradi unutar građevinskog područja, a koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Neispunjavanje jednog od navedenih uvjeta iz citiranog čl. 26. st. 1. t. g. ZOPZ-a za posljedicu ima neprimjenu istoga. 

 

13.              Iz građevinske dozvole Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-361-03/19-06/55, URBROJ: 2170/1-03-03/3-19-8 od 3. prosinca 2019. razvidno je da je po zahtjevu tužiteljice dozvoljena izgradnja kuće za odmor, građevine 2. skupine, na katastarskoj čestici broj … u katastarskoj općini L… u naselju L… u skladu s glavnim projektom ZOP: L… od siječnja 2019., koji je ovjerio glavni projektant, ovlašteni arhitekt V. L., dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A 531, tvrtka E… d.o.o., N., R. P., a koji je sastavni dio građevinske dozvole.

 

14.              Dakle, tuženik je primjenjujući citirane odredbe ZOPZ-a na utvrđeno činjenično stanje pravilno odlučio o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 4. ožujka 2020. Naime, i po mišljenju ovoga suda tužiteljica ne može biti oslobođena od plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta iz razloga što je tužiteljici gore navedenom pravomoćnom i izvršnom građevinskom dozvolom od 8. prosinca 2019. dozvoljena izgradnja kuće za odmor koja služi za odmor i povremeno stanovanje, a ne izgradnja stambene građevine koja služi za stanovanje. Stoga se u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti odredba čl. 26. st. 1. t. g. ZOPZ-a pa je iz tog razloga tužiteljica pravilno utvrđena obveznicom plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.

 

15.              U odnosu na navode tužiteljice kojima se osvrće na primjenu materijalnog prava u postupku izdavanja građevinske dozvole valja reći da je predmet ovoga spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 23. lipnja 2021. u skladu s čl. 3. st. 1. ZUS-a kojom je propisan predmet upravnog spora. Predmet ovoga spora nije ocjena zakonitosti građevinske dozvole od 8. prosinca 2019. pa navodi tužiteljice izneseni u tom pravcu nisu od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika.

 

16.              Tužiteljica se u tužbi poziva na primjenu odredbi ZG-a, Pravilnika te Pravilnika o razvrstavanju, a kojima je propisano što se smatra stambenom zgradom. Međutim, isti nisu primjenjivi u predmetnoj upravnoj stvari budući da se u postupku utvrđivanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta primjenjuju odrede ZOPZ-a kojima je propisan način utvrđivanja predmetne naknade. Iz tog razloga se tužiteljica neosnovano poziva na njihovu primjenu.

 

17.              Naposljetku, u odnosu na visinu utvrđene naknade valja navesti da je ista utvrđena u pravilnom iznosu od 2.994,02 kn u skladu s 24. st. 3. ZOPZ-a.

 

18.               Slijedom svega navedenog osporavano rješenje tuženika je ocijenjeno zakonitim pa je u skladu s čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 17. ožujka 2022.

 

                                                                                                                                                       S u t k i nj a

 

Dubravka Zec

 

             

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude.