1

Poslovni broj P-467/2019-23

 

                                                                                                               

        Republika Hrvatska                                                                                           

   Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9, Metković

 

 

Poslovni broj P-467/2019-23

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Jeleni Ćelić, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Ž.J. iz M., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnica S. Č. V., odvjetnica u M., protiv tuženika - protutužitelja S. O. iz M., OIB: …, kojeG zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u M., radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave 7. ožujka 2022. u nazočnosti tužitelja  Ž.J., punomoćnice tužitelja S. Č. V., odvjetnice u M. i punomoćnika tuženika Z. M., odvjetnika u M., dana  17.ožujka 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.

 

1.              Nalaže se tuženiku S. O. iz M.,  OIB: …, da prestane bespravno uznemiravati tužitelja Ž.J. iz M., OIB: … u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u M…, Zemljišnoknjižni odjel M… označene kao čest. zemlje broj …, upisane u ZU …., položene u K.O. M., i to njenom u dijelu u površini od 213 m², koji dio je pobliže prikazan u Stručnom nalazu-vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. V. od 19.studenog 2021., sa skicom lica mjesta tog vještaka od 19. studenog 2021., a koja površina je označena geometrijskim likom i lomnim točkama A,B,E,F,A i čest. zemlje broj …, upisane u ZU …, položene u K.O. M., i to njenom u dijelu u površini od 793 m², koji dio je pobliže prikazan u Stručnom nalazu-vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. V. od 19. studenog 2021., sa skicom lica mjesta tog vještaka od 19. studenog 2021., a koja površina je označena geometrijskim likom i lomnim točkama B,C,D,E,B , a koji Stručni nalaz-vještvo sa skicom lica od 19. studenog 2021. čini sastavni dio ove presude i to na način da prestane uzoravati te nekretnine te poduzimati bilo kakve druge radnje na tim nekretninama.

 

2.              Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 12.650,00 kuna sa zateznim kamatama u visini eskontne do plaćanja sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

 

II.

 

Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

 

1.     Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj S. O. OIB: … vlasnik nekretnine koja se nalazi u M., predio zvani „B…“, a koja je prikazana u Stručnom nalazu – vještvu Stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. V. dipl. ing. geod. iz M. na Skici lica mjesta označena geometrijskim likom koji je obilježen slovima: A, B, C, D, E, F, A , površine 1006 m², a koja se sastoji: od dijela čest. zem. … položena u k.o. M. (nova izmjera), koja je u prilogu skice lica mjesta označena geometrijskim likom i obilježena slovima A, B, C, D, E, F, A, površine 1006 m², a što je dio od čest. zem. …, k.o. M. na Skici lica mjesta označeno geometrijskim likom A, B, E, F, A, površine 213 m²  te cjeline čest. zem. …. k.o. M., prikazano na Skici lica mjesta geometrijskim likom i obilježeno slovima B,C,D,E,B površine 793 m², a što je tužitelj - protutuženik Ž.J. pok. V., OIB: …. dužan priznati i trpjeti da tuženik - protutužitelj S. O. pok. M., OIB: ….na temelju ove presude i po njenoj pravomoćnosti te Prijavnog lista zatraži parcelacijskim elaboratom izdvajanje predmetne nekretnine u zasebnu katastarsku česticu zemlje novog broja u navedenoj površini, a što je tužitelj - protutuženik Ž.J. pok. V., OIB: … dužan priznati i trpjeti uz istodobni uknjižbu tog prava vlasništva na novo formiranoj čestici zemlje na ime tuženika – protutužitelja S. O. pok. M., OIB: …, za cijelo.

 

i

r i j e š i o j e

              Odbija se prijedloga tužitelja kao predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koji glasi:

"1.              Zabranjuje se protivniku osiguranja S. O. iz M., OIB: …, bilo kakvo raspolaganje nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u M…, Zemljišnoknjižni odjel M… označene kao čest. zemlje broj …. i … obje položene u k.o. M., upisane u zk. ul. …, te bilo kakvo uznemiravanje predlagatelja osiguranja u korištenju nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u M., Zemljišnoknjižni odjel M. označene kao čest. zemlje broj … i … obje položene u k.o. M., upisane u zk. ul. …, sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

2.              Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u M. vodi pod posl. br. P-467/19."

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj u tužbi  navodi kako je povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. M., od strane suda utvrđen kao vlasnik kat. čest…. (nova izmjera) položene u k.o. M., zvane "B.", u površini od … m². S obzirom da nova zemljišna knjiga za k.o. M. nije u trenutku predaje ove tužbe verificirana to tužitelj ističe da je nova kat čest. … formirana od čestica broj … i …, obje položene u k.o. M., upisane u zk. ul. …. Tužitelj je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog pok. oca V. J., a temeljem Rješenja o nasljeđivanju broj O-…, UPP-OS-… od 21. ožujka 2011., donesenog od strane javnog bilježnika V. P., a koje rješenje je postalo pravomoćno 21. ožujka 2011. Iz tog Rješenja o nasljeđivanju  je vidljivo da je tužitelj od oca, između ostalog, naslijedio i katastarske čest. … i … koje odgovaraju zemljišnoknjižnim česticama zem. broj … i … obje položene u k.o. M., upisane u zk. ul. …. Navedene nekretnine u naravi predstavljaju obradivu površinu na kojoj tužitelj uzgaja razne povrtne kulture. Tužitelj smatra da će prema dokazima koje prilaže dokazati sudu pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda utuženih nekretnina te da ima pravnu osnovu putem ove tužbe zahtijevati prestanak uznemiravanja od strane tuženika. Tuženik je u nekoliko navrata, ničim izazvan, pristupio na tužiteljeve nekretnine te ih uzorao, a sve nakon što bi uočio da ih je tužitelj pripremio za obrađivanje odnosno uzgoj poljoprivrednih kultura. To je po saznanjima tužitelja uradio 19. veljače 2019., nakon čega mu je tužitelj poslao opomenu pred tužbe te 17. ožujka 2019. nakon čega ga je tužitelj prijavio nadležnoj policijskoj upravi. Tužitelj smatra da ga ovakvim ponašanjem tuženik  bespravno uznemirava u korištenju njegovog vlasništva, jer na ovaj način tužitelj ne može koristiti svoje nekretnine za svoje potrebe, odnosno ne može iste obrađivati niti ih koristiti u skladu s njihovim sućanstvom. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

1. 2.              Podneskom od 19. lipnja 2019. tužitelj je sudu dostavio prijedloga radi osiguranja novčane tražbine kojim zahtjeva da sud izda privremenu mjeru kojom se zabranjuje protivniku osiguranja S. O. iz M. OIB: …. bilo kakvo raspolaganje nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u M., Zemljišnoknjižni odjel označene kao čest. zemlje broj … i … obje položene u k.o. M., upisane u zk. ul. … te bilo kakvo uznemiravanje predlagatelja osiguranja u korištenju nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u M…, Zemljišnoknjižni odjel M. označene kao čest. zemlje broj … i … obje položene u k.o. M., upisane u zk. ul. …, sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne, a koja bi privremena mjera trajala do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

2.               U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu tužitelja u cijelosti kao neosnovanu, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev  tužitelja u cijelosti, te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove ovog postupka. Navodi koje tužitelj iznosi u tužbi ne odgovaraju istini, a stoji nepobitna činjenica i to kako je tuženikov pok. otac M. O. iz M. sklopio sa tuženikovim pok. ocem Ugovor još davne 1983. godine, dakle prije točno 36 godina 3. lipnja 1983. sa prodavateljem J. V. za zemlju zvanu Š., akontacija u iznosu od 50.000,00 dinara, u prisustvu svjedoka M. S. i I. M.. Stoji činjenica da je predmetna nekretnina po katastru … površine 709 m² po zemljišnoknjižnom stanju … čestica … površine 1468 m² po zemljišnoknjižnom stanju ….. Od cjeline prethodno opisane nekretnina tužiteljev otac V. J. je prodao prethodno citiranim Ugovorom 1000 m² tuženikovu ocu M. O., a od cijele nekretnine ostalo je posjed i vlasništvo tužiteljeva oca 1118 m², a koju je površinu navedene nekretnine naslijedio tužitelj, jer i sam tužitelj zna da je njegov po rješenju o nasljeđivanu iza pok. oca V. dio do predmetne nekretnine u površini od 1118 m², a da je preostalih 1000 m²  posjed i vlasništvo tuženika. Iz gore navedenog je razvidno da je tuženikov otac kupio o tužiteljevog oca dio od predmetne nekretnine u površini od 1000 m² te istu od tada, tj. od 3. lipnja 1983., dakle 36 godina, tuženik i njegova obitelj drže u nesmetanom i mirnom posjedu kao zakoniti, pošteni, istiniti, savjesni i mirni posjednici te se nikada između tuženika i tužitelja nije vodio bilo kakav sudski, izvan sudski ili bilo koji drugi postupak u svezi dijela predmetne nekretnine koju drži u posjedu tuženik u površini od 1000 m² od kada je kupljena tj. od 3. lipnja 1983. Upravo iz tog razloga tužitelj nije, a kako navodi i izlaže u svojoj tužbi, niti bio, niti je njegov prednik (pok. otac) sve od 3. lipnja 1983. u posjedu predmetne nekretnine te nije ovlašten na podnošenje ove publicijanske negatorije, tužbe predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja, jer tužitelj nije samostalni pošteni posjednik predmetne nekretnine sve od 3. lipnja 1983. kada je istu kupio tuženikov otac od tužiteljevog oca, jer tuženik ne uznemirava tužitelja u posjedu i vlasništvu preostalog dijela nekretnine, koja je odmah uz ovu nekretninu, jer tužitelj radi i obrađuje svoju nekretninu koja je istih oznaka, u produžetku ove nekretnine i u površini od 1118 m². Dakle, 1118 m²   od iste kat. čest. zem. je vlasništvo tužitelja, a preostalih 1000 m² od iste kat. čest. zem. je vlasništvo i posjed ovog tuženika. Stoga tuženik drži da ovakva tužba koju je protiv njega podigao tuženik (publicijanska negatorija) je nedopuštena, a iz razloga, jer upravo u korist tuženika postoji, a u odnosu na tužitelja predmnijeva vlasništva koju tuženik zajedno u kontinuitetu ima sve od 3. lipnja 1983. tj. punih 36 godina. Od tada je tuženik samostalni posjednik na valjanom pravnom temelju i stečen na istinit način te je pošteno posjeduje, dakle, upravo tuženik ima predmnijevano vlasništvo predmetnog dijela nekretnine u površini od 1000 m² koje je i kupio od tužiteljeva oca, a u odnosu na tužitelja, jer tužiteljevo predmnijevano vlasništvo za povrat stvari je slabije, nema ga, uopće ne postoji na ovome dijelu nekretnine u površini od 1000 m². Kako tužitelj nema jaču predmnijevu od tuženika, onda na njoj ne može temeljiti svoju negatorsku tužbu. To što tuženik i njegov pok otac M. O. nisu sređivali zemljišnoknjižno stanje ne daje pravo tužitelju na podnošenje ove, ovakve ili bilo koje druge tužbe naspram tuženika, a sve zbog gore navedene činjenice. Tuženik je sve proteklo vrijeme počevši od kupnje i stupanja u mirni posjed nekretnine tj. 3. lipnja 1983.  do danas svjestan i zakonit posjednik zajedno sa svojim pok. ocem M. O. osim kupoprodajom i dosjelosti stekao pravo vlasništva nad prijepornom nekretninom te se ovdje ima primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/91, 9/92, 77/92-ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. Imajući u vidu odredbu članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09 ( ZVIDSP ) po kojoj se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, onda se upravo u ovom prijeporu glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću primjenjuju odredbe Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – ZOVO-a , a u članku 28. i 29. bila su određena pravila glede dosjelosti. Tako je u članku 28. bilo propisano da savjestan i zakonit posjednik stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina, a tuženik ima valjan pravni temelj svo vrijeme tog posjedovanja od 3. lipnja 1983. godine (pravo na posjed), te je tuženikov posjed istinit, jer nije pribavljen ni silom ni potajno ili prevarom, niti zloupotrebom povjerenja, te je kao takav i pošten. Stoga su se i ispunile pretpostavke propisane člankom 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, te u svezi članka 72. st. 2. istoga Zakona da je tuženik stvarni vlasnik prijepornog dijela nekretnine tj. prije njega njegov otac, a i sam tuženik sve to vrijeme sa svojim pokojnim ocem M. O., jer je upravo nekretnina stečena dosjelošću na zakonit način u neprekinutom savjesnom, poštenom, mirnom i istinitom posjedu.

Tuženik se protivi i prijedlogu tužitelja kao predlagatelja osiguranja da donese predloženu privremenu mjeru, a sve iz razloga koji su navedeni u odgovoru na tužbu, jer za donošenje predložene privremene mjere nam uporišta u zakonu.

 

3.               Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 10. prosinca 2021. uredio tužbeni zahtjev, kao u izreci ove presude.

 

3. 1.              Tuženik je sukladno nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 8. prosinca 2021. postavio protutužbeni zahtjev, kao u izreci presude.

 

4.               Punomoćnici stranka su popisali parnični trošak.

 

5.               Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem i pregledavanjem: izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. …. k.o. M. (list 4 spisa), izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. … k.o. M. (list 5 spisa), posjedovnog lista 9514 k.o. M. (list 6 spisa), zapisnika zemljišnoknjižnog odjela M. od 25. studenog 2015. (list 7-8 spisa), Rješenja o nasljeđivanju  posl. br. …. od 21. ožujka 2011. (list 9 spisa), potvrde PP M. od 18. ožujka 2019. (list 12 spisa), fotografija (list 15-19 spisa), potvrde PP M. od 26. lipnja 2019. (list 20 spisa), ugovora od 3. lipnja 1983. (list 29 spisa), zapisnika s uviđaja na licu mjesta (list 45-49 spisa), nalaza i mišljenja vještaka M. V. iz M. od 19. studenog 2021. (list 51-58 spisa), povijesti promjena na katastarskim česticama od 9. prosinca 2021. (list 71 spisa), oporuke B. M.  (list 72 spisa), saslušanjem svjedoka Z. S., M.O., Z. Š. (list 73-77 spisa), T. J. i I. M. (list 81-84 spisa),  te saslušanjem tužitelja – protutuženika Ž.J. i tuženika – protutužitelja S. O. kao parničnih stranaka.

5.               Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja – protutuženika Ž.J. da ga tuženik - protutužitelj prestane bespravno uznemiravati tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnina označenih kao čest. zemlje broj …, i čest. zemlje broj .., obje k.o. M., dok tuženik-protutužitelj protutužbom traži da se na temelju dosjelosti utvrdi vlasnikom dijela istih nekretnina,  kao u izreci presude.

6.               Među strankama je sporno tko je vlasnik čest zem….., k.o. M. i dijela čest. zem. … k.o. M. koje su u prilogu skice lica mjesta označeni geometrijskim likom i obilježeni slovima A, B, C, D, E, F, A, površine 1006 m², odnosno tko ima jači pravni temelj za posjedovanje, te je li na temelju dosjelosti tuženik  mogao steći pravo vlasništva spornih nekretnina.

 

7.                Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan, a da  protutužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.              Iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. … k.o. M… (list 4 spisa) proizlazi kako je na kat. čest. … i …, kao vlasnik upisan M.B. pok. N. za cijelo.

 

9.                  Iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. …. k.o. M. (list 5 spisa) i zapisnika zemljišnoknjižnog odjela M. od 25. studenog 2015. (list 7-8 spisa) koji je sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o.M. koja još nije stupila na snagu, vidljivo je kako je na kat. čest. … ukupne površine 2118 m2, koja je nastala iz čbr. … i …. kao vlasnik upisan Ž.J. pok. V., koji je upisan i kao posjednik u posjedovni list broj … k.o. M. (list 6 spisa).

 

10.              Iz Rješenja o nasljeđivanju  posl. br. O-…. od 21. ožujka 2011. (list 9 spisa) razvidno je kako V. J. iz M. nasljeđuje sin Ž. J., a da ostavinsku imovinu čini vanknjižno vlasništvo nekretnina označenih kao kat. čest. …, …, …., …., …., …, …, sve k.o. M., upisano u posjedovni list …..

 

11.    Iz povijesti promjena na katastarskim česticama za kč.br…. k.o.M. ( list 71) vidljivo je da je za k.č…. ukupne površine 1468 m²  (oranica 1404 m2 i jendek 64 m² )  u posjedovni list broj … do 1983.godine bio upisan B. N., M., a da je na temelju oporuke 1983.da danas upisan V. J. sin Ž. iz M. – pok. otac tužitelja.

 

12.               Iz  potvrde PP M. od 18. ožujka 2019. (list 12 spisa) i potvrde PP M. od 26. lipnja 2019. (list 20 spisa) proizlazi kako je Ž.J. prijavio da je njegova zemlja parcela broj … uzorana (što je vidljivo iz fotografija list 15-19 spisa), a da opravdano sumnja kako je oranje neovlašteno izvršio S. O..

 

13.              Pregledom Ugovora od 3. lipnja 1983. (list 29 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između prodavatelja V. J. i kupca M. O., koji za zemlju zvanu Š.  daje akontaciju u iznosu od 50.000,00 dinara u nazočnosti S. M. i M. I..

 

14.               Uviđajem na licu mjesta (list 45-49 spisa) utvrđeno je neposrednim opažanjem da se predmetna nekretnina nalazi sjeverno od nasipa uz makadamski put. U naravi predstavlja oranicu. Sa zapadne strane predmetnih nekretnina se nalazi oranica, a sa istočne maslinik te u sjevernom dijelu istočne granice se nalazi vinograd. Ista je sa sjevera omeđena makadamskim putem.

 

15.               Iz nalaza i mišljenja vještaka M. V. iz M. od 19. studenog 2021. (list 51-58 spisa) vidljivo je kao je vještak na Prilogu 1. - Skici lica mjesta prikazao stvarno stanje predmetne nekretnine na dan očevida. Predmetna nekretnina u naravi je oranica smještena sjeverno od nasipa uz makadamski put.  Predmetna nekretnina na Prilogu 1. - Skici lica mjesta označena je likom A, B, C, D, E, F, A, površine 1006 m², a sastoji se od dijela k.č. …. u k. o. M. (nova izmjera) na Prilogu 1.- Skici lica mjesta označena kao lik A, B, C, D, E, F, A, površine 1006 m² koji predstavlja:  dio č.z. … k.o. M. (stara izmjera) na Prilogu 1.- Skici lica mjesta označena kao lik A, B, E, F, A, površine 213 m²,  č.z. …. k.o. M. (stara izmjera) na Prilogu 1.- Skici lica mjesta označena kao lik B, C, D, E, B, površine 793 m². Na Prilogu 2.-Fotografijama lica mjesta vidi se predmetna nekretnina na dan očevida.

 

15.1.   Vještak je jasno, precizno i pokazivanjem parničnih stranaka prikazao predmet spora, detaljno ga prikazujući sa svim elementima u prostoru, na njegovo nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora,pa je sud je navedeni nalaz i mišljenje prihvatio jer je dan prema pravilima struke, znanosti i iskustva.

 

16.               Svjedok Z. S. je iskazao kako njegov otac ima zemlju u "B." koju mu on pomaže obrađivati, a koja se nalazi preko puta zemlje koju obrađuje, kosi, Ž.J. na kojoj ima poljsku kućicu. Vezano za nekretninu koja se nalazi u "S.", a koja je udaljena otprilike 300 m od zemlje u vlasništvu njegova oca, poznato mu je iz Ž. priče da on tu zemlju obrađuje, ore, a da je u odnosu na nju u sporu sa S. O.. Poznato mu je da S. ima nekretninu u "B." koja je susjedna Ž. nekretnini, ali u odnosu na donju spornu nekretninu koja je udaljena, nema nikakvih saznanja, on osobno nema potrebe ići u tom smjeru u kojem se nalazi sporna nekretnina, pa nije ni Ž. ni Slobodana vidio da tu nekretninu obrađuje.

             

16.1.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika – protutužitelja iskazao je da S. O. nikad nije vidio na nekretnini koju kosi Ž.J., da nije vidio da bi se S. O. i Ž.J. prepirali na toj nekretnini koju Ž. kosi, da nije nikad vidio tko obrađuje donju zemlju koja je predmet spora jer na donji dio ne ide jer ostavi automobil na prednjem dijelu.

 

16.2.                Odgovarajući na pitanja pun. tužitelja – protutuženika iskazao je da nekretnina koju Ž. kosi i nekretnina oko koje je nastao spor nisu razdvojene nikakvim kanalom , da je to u naravi jedna cjelina, da S. O. na donjem dijelu nekretnine koju Ž. kosi nije nikad vidio jer sa nekretnine koju on pomaže ocu obrađivati to ni ne može vidjeti. 

 

17.               Svjedok M. O. iskazao je kako je od otprilike 2010. godine do unatrag 2-3 godine obrađivao nekretninu u "J.", ispod "S." koju mu je na obradu ponudio S. O., kada je vidio da radi susjednu nekretninu koja se nalazi s lijeve strane gledajući od puta, u vlasništvu B. B., koju je počeo obrađivati godinu dana prije sporne nekretnine. Radi se o zemljištu površine 1700 m², na koje je sadio dinje. Prije otprilike 3 godine pojavio se Ž.J. koji je dolazio na spornu nekretninu govoreći da ista pripada njemu, te se je on odatle makao ne želeći biti dio sukoba.

 

17.1.   Odgovarajući na pitanja pun. tužitelja – protutuženika iskazao je da mu je S. pokazao ugovor, ali da on ne zna točan sadržaj tog ugovora, a da mu vlasnički list kao dokaz o vlasništvu spore nekretnine nije pokazao, da je u zadnje 3 godine saznao da postoji spor oko te zemlje, da ni S. ni B. nije ništa plaćao kao naknadu za obradu zemlje.

 

17.2.   Odgovarajući na pitanje tužitelja iz kojeg je razloga obrađivao njegovu zemlju bez njegova znanja iskazao je da nije znao da zemlja pripada Ž.J. jer mu je S.O. dao odobrenje da je obrađuje.

 

17.3.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika – protutužitelja iskazao je da mu je Ž.J. prije 3 godine došao i rekao da ta nekretnina pripada njemu i da će je on obrađivati, nakon čega se on s iste pomakao ne želeći sukob, da mu nitko od vlasnika susjednih nekretnina nije rekao da ta nekretnina pripada u vlasništvo Ž.J., da je poznavao tužiteljevog oca jer su susjedi, a da ne može reći je li tužiteljev otac bio živ za vrijeme dok je on obrađivao spornu nekretninu.

 

18.               Svjedok  Z. Š.  iskazao je kako ima zasađene masline na zemlji koja se nalazi s desne strane sporne nekretnine gledajući od puta, na predjelu "J.". Posadio ih je prije 15-tak godina, prije toga tu je imao kajsije, koje nije obrađivao u razdoblju od 3-4 godine prije maslina. U vrijeme kada je na zemlji imao kajsije poznato mu je da je otac S. O., koji je umro prije 15-20 godina obrađivao spornu susjednu nekretninu u površini od otprilike 1000 do 1200 m², dolazio je traktorom, orao i tu je sadio kupus. Nakon očeve smrti zemlju je povremeno nastavio obrađivati S. koji je tu sadio dinje i kupusnjače, a viđao je i M. O. da tu zemlju ore, ali ne zna je li to radio za S. ili za sebe, M. je vidio jednom ili dva puta. Iz priče njegova oca M. poznato mu je da se govorilo o tome da je tu zemlju O. trebao kupiti od  Ž. oca, J., da je dao neku kaparu, ali mu nije poznato je li to realizirao do kraja.

 

18.1.   Odgovarajući na pitanja sutkinje je li ikad na spornoj nekretnini viđao Ž.J. ili njegova oca, iskazao je da se radi o zemlji koja ima 2000 m², pola je oranica, a pola je nekad bio vinograd, te je na dijelu gdje je bio vinograd viđao Ž., koji je tu zemlju pokušao privesti svrsi, a govorio je prije par godina da će i na dijelu gdje je oranica nešto saditi, ali to nije učinio jer je taj dio obrađivao S., da on sigurno u tijeku jedne godine dođe na svoju susjednu nekretninu 20 do 30 puta jer već 26 godina aktivno obrađuje vinograd.

 

18.2.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika – protutužitelja iskazao je da na dijelu kojeg je obrađivao S. otac, a nakon njega S. nije vidio Ž., a da je prije par godina on govorio da će tu nešto saditi, ali da nije sadio, da dio sporne nekretnine koji je oranica u naravi nikad nije bio zapušten, odnosno zarastao u kapinu, da za vrijeme dok je zemlju obrađivao S. otac, a nakon njega S. nije čuo da bi između njih i Ž.J., odnosno Ž. oca postojao spor u vezi predmetne nekretnine, a da zna da je prije 3 godine došlo do spora, kad je Ž. odlučio obrađivati tu zemlju.

 

18.3.   Odgovarajući na pitanja pun. tužitelja – protutuženika iskazao je da je majka Ž.J. imala djevojačko prezime B., a ta je zemlja od B., koju je ona naslijedila, ta zemlja je sestrinska zemlja njegovoj ,njegova prabaka je od B., da je predmetnu nekretninu nakon smrti majke Ž.J. naslijedio tužitelj i njegova sestra i brat, da mu nije poznato da je Ž. otac dao odobrenje za obrađivanje sporne nekretnine ocu S. O..

 

19.                  Svjedok T. M. je iskazao da mu je poznato da Ž.J. ima zemlju u S., blizu njegove zemlje koju obrađuje preko 60 godina. Zna da je prije njega tu zemlju obrađivao pok. N. B. sa ženom M., a nakon njih njihova kćer J., a Ž. je tu u duljini od otprilike 100 m dužne od puta sadio kupus. Ž. djed N. je kopao rupe kako bi se u iste slijevala voda, da bi mogao obrađivati taj dio zemlje, a što se tiče ostale dužine zemlje do bajera taj dio nije radio nitko jer je tonulo dok se nije iskopao kanal, a njemu nije poznato kad se kanal iskopao, nije mu poznato u kakvim su odnosima bili pok. V. J. i pok. M. O..

19.1.   Odgovarajući na pitanja pun. tužitelja – protutuženika iskazao je da nije čuo da bi J. O. prodao dio sporne nekretnine ili cijelu nekretninu, da je viđao tužiteljevu majku i tužitelja da obrađuju gornji dio nekretnine, a da je u donjem dijelu nekretnine viđao je S. O., ne može se izjasniti kada, ali zna da je S. tu imao sezonske povrtne kulture, dinje, tikve, bostane. Poznato mu je da sa spornom nekretninom graniči "sestrinska zemlja" koja je dopala pok. N. B., odnosno sada njegova sina B., a druga je bila N. B., odnosno nakon njega V. J., obje zemlje su identične po dužini.

19.2.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika – protutužitelja iskazao je da nije od nikoga čuo da bi J. dao u zakup ili prodao ovu zemlju O..

20.    Svjedok I. M. je iskazao da ima zemlju u vlasništvu koja je u blizini sporne nekretnine, te mu je poznato da je ta zemlja nekad bila u vlasništvu B., a da je sada od J.. Njemu je Ž. ponudio zakup, te je on zemlju pripremio za sadnju nakon čega je dobio obavijest od odvjetnika da prestane raditi zemlju jer je ista u sporu. 

20.1.   Odgovarajući na pitanja pun. tužitelja – protutuženika iskazao je da je dobio samo obavijest od odvjetnika, da mu se O. prestao javljati, da je sporna zemlje dužine odo otprilike 300 m, da je dosta uska, a po sredini zemlje se nalaze 2 kanala, pa je gornji dio zemlje neiskorišten, a obradivi dio zemlje se proteže u dužini od otprilike 150 m od bajera. Poznato mu je da S. O. davno - 1980. do 1990. godine obrađivao taj obradivi dio nekoliko godina, uglavnom ljeti, da je poslije rata, 2000. godine, a možda i kasnije taj dio obrađivao M. O.. Viđao je na tom dijelu i tužiteljevog pok. oca i majku, a nije mu poznato u kakvim su odnosima bili sa S.O, da nikad nije čuo da bi otac tužitelja ikad prodao spornu nekretninu Slobodanu Ostojiću ili njegovom ocu, da je smatrao da je to zemlja u vlasništvu Ž.J. zbog čega je prihvatio najam, a s obzirom da je pok. V. bio vozač, bilo mu je logično da je zemlju iznajmio S. O., jer s obzirom na svoj posao istu nije mogao obrađivati. 

20.2.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika – protutužitelja iskazao je da je u razdoblju od 2010. pa do danas samo M. O. viđao da spornu zemlju obrađuje i to misli da se radi baš o periodu od 2010. – 2012., da od nikoga nije čuo da bi J. dao O. tu zemlju u zakup, da se Ž. počeo pravdati da se radi o njegovoj zemlji  kad mu je rekao da je dobio dopis od odvjetnika.

21.                 Sud iskaze svjedoka M. O. (osim u dijelu u kojem isti iskazuje kako je riječ o zemljištu površine 1700 m²), Z. Š., T. M. i I. M.koji se međusobno upotpunjuju u pogledu bitnih činjenica cijeni vjerodostojnima, dok iz iskaza Z. S. proizlazi kako isti nema neposredna saznanja o predmetu spora, već iz tužiteljeve priče zna da  upravo tužitelj ore spornu zemlju.

Svjedoku Z. Š. je poznato da je otac S. O. koji je umro prije 15-20 godina obrađivao spornu susjednu nekretninu u površini od otprilike 1000 do 1200 m², dolazio je traktorom, orao i tu je sadio kupus. Nakon očeve smrti zemlju je povremeno nastavio obrađivati S. koji je tu sadio dinje i kupusnjače, a viđao je i M. O. da tu zemlju ore, ali ne zna je li to radio za S. ili za sebe, M. je vidio jednom ili dva puta. Iz priče njegova oca M. poznato mu je da se govorilo o tome da je tu zemlju O. trebao kupiti od  Ž. oca, J., da je dao neku kaparu, ali mu nije poznato je li to realizirao do kraja, nije mu poznato da bi Ž. otac dao odobrenje za obrađivanje sporne nekretnine ocu S. O..                                                                                                                             

                  Svjedok T. M. je potvrdio da je viđao tužiteljevu majku i tužitelja da obrađuju gornji dio nekretnine, a da je u donjem dijelu nekretnine viđao je S. O., ne može se izjasniti kada, ali zna da je S. tu imao sezonske povrtne kulture, dinje, tikve, bostane, nije mu poznato u kakvim su odnosima bili pok. V. J. i pok. M. O., nije od nikoga čuo da bi J. dao u zakup ili prodao ovu zemlju O..                                                                                                                              

                   Svjedok M. O. iskazao je kako je on spornu zemlju obrađivao u periodu 2010. do unatrag 2-3 godine po odobrenju S. O., kojem nije plaćao naknadu, a da je prestao obrađivati nakon što mu je Ž. J. prije 3 godine rekao da zemlja pripada njemu, dok je svjedok I. M. iskazao da je njemu Ž. tu zemlju ponudio u zakup, te je zemlju pripremio za sadnju, ali je nakon toga prestao s daljnjim obrađivanjem jer je dobio obavijest od tuženikovog odvjetnika da je zemlja u sporu. Poznato mu je da S. O. davno - 1980. do 1990. godine obrađivao taj obradivi dio nekoliko godina, uglavnom ljeti, da je poslije rata, 2000. godine, a možda i kasnije taj dio obrađivao M. O.. Viđao je na tom dijelu i tužiteljevog pok. oca i majku, a nije mu poznato u kakvim su odnosima bili sa S. O., da nikad nije čuo da bi otac tužitelja ikad prodao spornu nekretninu S. O. ili njegovom ocu, da je smatrao da je to zemlja u vlasništvu Ž.J. zbog čega je prihvatio najam, a s obzirom da je pok. V. bio vozač, bilo mu je logično da je zemlju iznajmio S. O., jer s obzirom na svoj posao istu nije mogao obrađivati.                                                                           

                    Nijednom svjedoku nije poznato je li tužiteljev otac dao u zakup ili prodao predmetne nekretnine tuženikovom ocu, dok je samo svjedoku Z. Š.  poznato da je tu zemlju O. trebao kupiti od Ž. oca J., da je dao neku kaparu, ali mu nije poznato je li došlo do kupoprodaje.

22.                 Tužitelj – protutuženik Ž.J. u svom stranačkom iskazu je iskazao kako je kao dijete od 2,5 godine za vrijeme Domovinskog rata živio u M. u domu za nezbrinutu djecu, jer mu je majka umrla, a otac je bio vozač u S., te ih nije imao tko čuvati. U M. se vratio u osnovu školu, srednju školu nakon koje, da bi preživio, radio je sezonske poslove u D. do 2011. godine.  Kada bi došao kući, radilo se o vrlo kratkom vremenu, vidio bi da je njegova zemlja obrađena, ali nije imao vremena istraživati tko je obrađuje jer bi se isti dan morao vratiti u D.na posao. Prije otprilike 3 godine saznao je kako mu zemlju radi M. O. kojem je otišao s papirima i objasnio situaciju, te je M. nakon toga zemlju prestao obrađivati. Ima problem jer ne posjeduje traktor, a koga god angažira da traktorom pristupi na njegovu zemlju S. ga potjera – ili mu ode doma ili mu putem odvjetnika pošalje papire. Njegov brat koji je umro 2009. godine išao je više puta do S. da ga opomene da ne obrađuje njihovu zemlju, ali S. nije reagirao. Predmetnu nekretninu naslijedio je od svog oca pok. V. koji mu je rekao da je od S. oca dobio akontaciju za istu, ali da mu S. otac nikad zemlju nije isplatio, pa mu je nije pustio. Njegov otac zemlju nije obrađivao jer je bio vozač u S., njemu nije poznato da bi zemlju obrađivao S. otac, ni S., ali je saznao da M. O. zemlju obrađuje po S. dopuštenju nakon čega mu se obratio.

 

22.1.   Odgovarajući na pitanja svoje punomoćnice iskazao je da je njegov otac stekao tu zemlju na način da ju je naslijedio od svoje žene, njegove majke pok. J., a ona je naslijedila od pok. strine koja se prezivala B., da mu otac nije rekao nije rekao kada je primio akontaciju od S. oca, a da taj papir postoji, da je na nespornu polovicu parcele koja je u njegovom posjedu postavio kamp kućicu, cijevi za natapanje te da zemlju priprema za obradu, da mu je cijevi po njegovom mišljenju prilikom paljenja šikare na susjednoj čestici zapalio S. O. jer su bile postavljene na međi.

 

22.2.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika – protutužitelja iskazao je da ga nitko nije smetao u obradi polovice zemlje koji nije sporan, da je radio sezonske poslove, a da zemlju priprema za obradu.

 

23.                 Tuženik - protutužitelj S. O. u svom stranačkom iskazu je iskazao kako je njegov otac 1983. godine pok. V. J. platio iznos od 500.000,00 dinara za zemlju u "J." u površini od 2000 m². Radilo se o polovici iznosa kupoprodajne cijene jer za drugu polovicu zemlje V. nije imao čiste papire, te je bilo dogovoreno da će mu ostatak isplatiti nakon što sredi papire, bude uknjižen u zemljišne knjige. Oni su radili zemlju u površini od 1.200 m²  i to je tako stalo, papiri nisu sređeni pa nije došlo do isplate ostatka kupoprodajne cijene. On smatra kako je iznosom od 500.000,00 dinara plaćena zemlja u površini od 1.000 m², a preostali dio od 200 m² se obrađivao da ne zaraste u kapinu. Preostali dio zemlje koji je ostao u posjedu tužitelja nikad nije obrađivan. Ističe da ga tužiteljev brat pok. V. nikada nije upozoravao niti je spominjao predmetnu nekretninu, dolazio je do njega zbog pozajmice koju mu je dao, a koju je uredno vraćao.

 

23.1.   Odgovarajući na pitanja sutkinje iskazao je da ga do unazad 3 godine nitko nije upozoravao da mu ne pripada pravo da obrađuje spornu nekretninu, do početka ovog spora, da nije nikada pokušao uknjižiti svoje pravo vlasništva, da je znao da kupoprodajna cijena nije isplaćena do kraja, da  nikada nisu ni on ni  njegov otac s tužiteljem ili njegovim ocem utvrdili da bi isplatom iznosa od 500.000,00 dinara bila kupljena polovica nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje, da je otac Z. Š. bio zainteresiran za kupnju sporne nekretnine, te se obratio njemu, pitajući kakva je situacija, nakon što mu je objasnio da on smatram da mu ova nekretnina pripada na osnovu isplaćenih 500.000,00 dinara, ali da ostatak kupoprodajne cijene za cijelu nekretninu nije isplaćen, on je odustao od kupnje.

 

23.2.   Odgovarajući na pitanja pun. tužitelja – protutuženika je li mu poznato da u ugovoru stoji 50.000,00 dinara, a ne 500.000,00 dinara iskazao je da je moguće da je pogriješio, da je točno ono što je napisano, dok na pitanje je li se ta polovica zemlje mogla kupiti za 50.000,00 dinara iskazao da je zemlja tada bila puno skuplja nego danas, a da je dobro plaćena tim iznosom, da mu kao laiku nije poznata razlika između pojmova akontacija i dio kupoprodajne cijene.

 

24.  Na temelju provedenog postupka i izvedenih dokaza sud je došao do sljedećih utvrđenja:

 

-          da su sporne nekretnine čest.zem. …. i …., upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u M….  u zk. ul. …. k.o. M… (list 4 spisa) na ime M.B. pok. N.

 

-          da su sporne nekretnine različito obilježene u katastru, te zemljišnoknjižnim česticama zem. broj … (sporni dio) i … k.o. M. u katastru odgovara kat.čest.broj  …, što je vidljivo iz skice lica mjesta na dan očevida (list 55 spisa) ;

 

-          da je tužiteljev pokojni otac V. J. upisan kao posjednik k.č…. ukupne površine 1468 m2 ( oranica 1404 m2 i jendek 64 m2)  i to  od 1983. godine do danas;

 

-          da je tužitelj je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svog pok. oca V. J., na temelju Rješenja o nasljeđivanju broj O-…., UPP-OS-…. od 21. ožujka 2011. ( list 9) iz kojeg je vidljivo da je tužitelj naslijedio  kat. čest. ….;

 

-          da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o.Metković iz kčbr. … i … k.o.M… nastala kat. čest. … ukupne površine 2118 m², na kojoj je kao vlasnik i posjednik upisan tužitelj -  Ž.J. pok. V. (list 5 - 8 spisa). Valja napomenuti da, iako nova izmjera još nije stupila na snagu u skladu s odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, činjenica da je upravo tužitelj u postupku preoblikovanja upisan kao vlasnik i posjednik čest. zem. koja se sastoji od spornih nekretnina, ide u prilog tužitelju koji u ovom postupku dokazuje svoje predmnijevano vlasništvo istih nekretnina;

 

-          da je otac tuženika, pok. M. O. ocu tužitelja, pok. V. J.  na ime akontacije za zemlju zvanu "Š." isplatio iznos od 50.000,00 dinara (list 29 spisa), što potvrđuju i tužitelj i tuženik u svojim iskazima. Tužitelj prvotno  iskazuje o iznosu od 500.000,00 dinara, ali nakon upita pun. tužitelja iskazuje da je riječ o iznosu koji stoji u ugovoru  - 50.000,00 dinara;

 

-          da kupoprodajna cijena za zemlju zvanu "Š." nikad nije isplaćena, što potvrđuju i tužitelj i tuženik u svojim iskazima. Naime, tužitelj Ž.J. je iskazao da je predmetnu nekretninu naslijedio od svog oca V. koji mu je rekao da je od S. oca dobio akontaciju, ali da mu zemlju nikad nije isplatio, pa mu je nije pustio, dok je tuženik S. O. iskazao kako je njegov otac 1983. godine pok. V. J. platio iznos od 500.000,00 dinara za zemlju u "J." u površini od 2000 m².           Međutim,  tuženik ističe da se radilo o polovici iznosa kupoprodajne cijene jer za drugu polovicu zemlje V. nije imao čiste papire, te je bilo dogovoreno da će mu ostatak isplatiti nakon što sredi papire, odnosno kad bude uknjižen u zemljišne knjige. Oni su radili zemlju u površini od 1.200 m²  i to je tako stalo, papiri nisu sređeni pa nije došlo do isplate ostatka kupoprodajne cijene.          On smatra kako je iznosom od 500.000,00 dinara plaćena zemlja u površini od 1.000 m², a preostali dio od 200 m² se obrađivao da ne zaraste u kapinu, a preostali dio zemlje koji je ostao u posjedu tužitelja nikad nije obrađivan.                 Iz iskaza tuženika, koji je odgovarajući na poseban upit pun. tužitelja odgovorio da je moguće da je pogriješio iskazujući o iznosu od 500.000,00 umjesto 50.000,00 dinara, da je točno ono što je napisano (50.000,00 dinara),  da njemu nije poznata razlika između pojmova akontacija i dio kupoprodajne cijene, ali da mu je  bilo poznato da kupoprodajna cijena nije isplaćena, da nikada nisu ni on ni  njegov otac s tužiteljem ili njegovim ocem utvrdili da bi isplatom iznosa od 500.000,00 dinara bila kupljena polovica nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje jasno proizlazi da tuženik nije pošten posjednik jer je morao znati da mu ne pripada pravo na posjed. U situaciji kada tuženik tvrdi da je predmet kupoprodaje bila nekretnina površine 2000 m², da kupoprodajna cijena nije isplaćena, da su oni (on i njegov otac) obrađivali 1200 m², a da ni s tužiteljem ni s njegovim ocem nisu dogovorili da bi isplatom iznosa od 50.000,00 dinara bila kupljena upravo ta polovina nekretnine, nije prihvatljiva njegova tvrdnja da je smatrao da bi isplatom iznosa od 50.000,00 dinara bila plaćena zemlja u površini od 1.000 m² ;

 

-          da između pravnih prednika parničnih stranaka nije sklopljen ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina, pa tuženik nema valjan pravni temelj za posjedovanje istih, te njegov posjed spornih nekretnina nije zakonit.  Nesporno je da tuženik nije priložio pisani ugovor o kupnji nekretnina, kojim bi on ili njegov otac stekli pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a analizirajući pravni posao koji su stranke nazvale "Ugovor" od 3. lipnja 1983. godine ovaj sud zaključuje da su u konkretnom slučaju prednici parničnih stranaka sklopili ugovor o kapari, a ne ugovor o kupoprodaji nekretnine. Naime, iz sadržaja tog ugovora vidljivo je da je predmet kupoprodaje zemlja zvana "Š.", među parničnim strankama nije sporno da se radi o nekretninama koje su predmet ovog postupka, ali u tom ugovoru nema sporazuma ugovornih strana o iznosu kupoprodajne cijene, načinu plaćanja kupoprodajne cijene, trenutku predaje u posjed predmetnih nekretnina, pa takav ugovor, po ocjeni ovog suda, nema sve bitne karakteristike ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a , zbog čega se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o kupoprodaji nekretnine, nego o  ugovoru o kapari;

 

-          da je tuženikov otac, a nakon njega tuženik povremeno obrađivao  sporne nekretnine (dio čest. zem. … k.o.M. i čest.zem…. k.o.M.) sam i putem trećih osoba, što proizlazi iz iskaza parničnih stranaka i iskaza svjedoka M. O., Z. Š., T. M. i I. M.;

 

-          da je i tužitelj putem treće osobe (I. M.) obrađivao sporne nekretnine, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka I. M. koji je iskazao da je njemu Ž. tu zemlju ponudio u zakup, te je on zemlju pripremio za sadnju, ali je nakon toga prestao s daljnjim obrađivanjem jer je dobio obavijest od tuženikovog odvjetnika da je zemlja u sporu. Svjedok je iskazao da je tužiteljeve roditelje viđao na spornom dijelu, da S. O. davno - 1980. do 1990. godine obrađivao taj obradivi dio nekoliko godina, uglavnom ljeti, da je poslije rata, 2000. godine, a možda i kasnije taj dio obrađivao M. O., da mu nije poznato u kakvim su odnosima tužiteljevi roditelji bili sa S. O., da nikad nije čuo da bi otac tužitelja ikad prodao spornu nekretninu S. O. ili njegovom ocu, da je smatrao da je to zemlja u vlasništvu Ž.J. zbog čega je prihvatio najam, a s obzirom da je pok. V. bio vozač, bilo mu je logično da je zemlju iznajmio S. O.. Svjedok iskazuje da je prestao s daljnjim obrađivanjem jer je dobio obavijest od tuženikovog odvjetnika da je zemlja u sporu iz čega proizlazi zaključak da je posljednji posjed spornih nekretnina imao tužitelj ;

 

-          da je tužitelj prije podnošenja tužbe od tuženika zatražio da prestane s uznemiravanjem njegovog vlasništva na predmetnim nekretninama (list 11),  što tuženik nije učinio, te je tužitelj 18. ožujka 2019.(list 12) i 26. lipnja 2019.(list 20) prijavio tuženika nadležnoj policijskoj postaji.

 

25.    Predmet spora u ovoj pravnoj stvari po tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja da ga tuženik prestane bespravno uznemiravati u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi upisana na ime prednika tužitelja, a koju je tužitelj stekao nasljeđivanjem. Tužbeni zahtjev je utemeljen na tvrdnji da je tužitelj predmnijevani vlasnik, a da ga tuženik uznemirava u ostvarenju njegovih vlasničkih prava bez pravnog osnova.

Predmet spora je po protutužbenom zahtjevu utvrđenje prava vlasništva na istoj nekretnini na temelju dosjelosti.

 

26.                 Člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) propisana je zaštita vlasnika stvari od bespravnog uznemiravanja na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, te vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st.2.čl.167. ZV).

Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika(st.4.čl.167.ZV).

 

 

Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.(čl.18.st.2.ZV).

Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.(čl.18.st.3. i 5.ZV).

 

27.                 Po ocjeni ovog suda tužitelj je dokazao da je upravo on predmnijevani vlasnik nekretnina čest. zem. …. i …., zk. ul. …. k.o. M… kojima u katastru odgovara kat. čest. broj …., koji zaključak proizlazi iz činjenice da je tužitelj  predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog pok. oca V. J. na temelju Rješenja o nasljeđivanju broj od 21. ožujka 2011. (pravni temelj), a da je otac tužitelja upisan kao posjednik od 1983.godine, da se tužitelj u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o.M. legitimirao kao vlasnik spornih nekretnina, da je tužitelj posjednik predmetnih nekretnina i da je njegov način stjecanja posjeda istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, zbog čega  je  njegov tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u cijelosti kao osnovan.

 

28.                 Nasuprot tome, tuženik, kako sam iskazuje, nikada nije  pokušao svoje pravo vlasništva upisati u zemljišnoj knjizi, niti se javio kao vlasnik u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, znao je da kupoprodajna cijena za sporne nekretnine nije isplaćena, kao i da s tužiteljem ni njegovim ocem ni on ni njegov otac nisu dogovarali kupoprodaju površine od 1000 m²  za iznos od 50(0).000,00 dinara, zbog čega ovaj sud drži da je tuženik morao znati da mu pravo na posjed spornih nekretnina ne pripada, odnosno da stvar koju posjeduje nije njegova, pa njegov posjed nije pošten u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV ni savjestan u smislu st.2.čl.72.ZOVO.

                     Naime, tuženik-protutužitelj se glede roka dosjelosti koji je, kako tvrdi počeo teći od 3. lipnja 1983. godine, poziva na odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/91, 9/92, 77/92 - ZOVO ) koji je stupio na snagu dana 01. 09. 1980. godine, a imajući u vidu odredbu članka 388. st. 2. ZV po kojoj se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

                     Tako je odredbom čl. 28. ZOVO-a propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

                    Tuženik tvrdi da ima valjan pravni temelj svog vrijeme tog posjedovanja od 3. lipnja 1983. godine (pravo na posjed), te da je tuženikov posjed istinit, jer nije pribavljen ni silom ni potajno ili prevarom, niti zloupotrebom povjerenja, pa da  je kao takav i pošten i da su se ispunile pretpostavke propisane člankom 28. ZOVO u svezi članka 72. st. 2. istoga Zakona, da je tuženik stvarni vlasnik prijepornog dijela nekretnine tj. prije njega njegov otac, a i sam tuženik sve to vrijeme sa svojim pokojnim ocem M. O., jer je upravo nekretnina stečena osim kupoprodajom pretežnim dijelom onda i dosjelošću na zakonit način u neprekinutom savjesnom, poštenom, mirnom i istinitom posjedu.

Člankom 72. ZOVO propisano je da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja.

Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (st.2.čl.72.ZOVO)

Kako je već prethodno obrazloženo, u ovom postupku je utvrđeno da ni tuženik ni njegov otac nisu sa tužiteljem i njegovim ocem sklopili ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, tuženiku je poznato da kupoprodajna cijena nikada nije isplaćena zbog čega je znao da stvar koju posjeduje nije njegova,  te sud ne prihvaća stav tuženika i da je plaćanjem akontacije u iznosu od 50.000,00 dinara stekao pravo vlasništva na polovici nekretnine (1000 m2)  koja je bila predmet kupoprodaje (2000 m2),  pa po ocjeni ovog suda posjed tuženika-protutužitelja nije zakonit niti je savjestan u smislu odredbe čl.72.st.2.ZOVO, zbog čega na spornim  nekretninama nije mogao na temelju dosjelosti steći pravo vlasništva, pa je protutužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

29.    Tužitelj - predlagatelj osiguranja je zatražio određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, sukladno odredbi čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ), prema kojem se privremena mjera može, kod nenovčanih tražbina, odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a zatim, kumulativno, učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, posebno time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako u čini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

         Tužitelj je po mišljenju suda učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Međutim, tužitelj nije dokazao postojanje jedne od kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje privremene mjere, tj. opasnost da će tuženik svojim raspolaganjem spriječiti ili znatno otežati ostvarenje njegove tražbine, posebno time što bi promijenio postojeće stanje stvari, odnosno da je privremena mjera neophodna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

Stoga, kako nisu kumulativno ispunjena oba zakonska uvjeta propisana odredbom čl. 346. st. 1. OZ, prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere je  valjalo odbiti.

 

30.   Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  (NN 142/2012 od 19.12.2012. , NN 103/2014 od 27.8.2014., NN 118/2014. od 3.10.2014. i NN 107/2015 od 7.10.2015. - dalje:Tarifa).

              Tužitelj – protutuženik je popisao trošak u iznosu od 12.650,00 kuna, koji je prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora 10.001,00 kn postavljen sukladno odredbama Tarife, zbog čega je obistinjen u cijelosti, te su mu priznati troškovi sastava tužbe od 28. ožujka 2019.g. (Tbr.7.), prijedloga za određivanje privremene mjere 19. lipnja 2019.(Tbr.11.t.1.) i obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 10. prosinca 2021.g. (Tbr.8) u iznosu od po 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima dana 4. ožujka 2020.g., 22. rujna 2021.g., 8. veljače 2022.g., 7. ožujka 2022.g. (Tbr.9.t.1.) u iznosu od po 1.000,00 kuna, PDV od 25%  u iznosu od 1.750,00 kn, trošak vještačenja u iznosu od 3.500,00 kuna i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od  400,00 kuna.

 

31.   Zbog svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Metković,  17.ožujka 2022.

 

 

 

S u t k i n j a :

 

Jelena Ćelić     

 

 

 

PRAVNA POUKA:  Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).                                                            

 

DNA:

1.     S. Č. V., odvjetnica u M.

2.     Z .M., odvjetnik u M.