Poslovni broj: 73 Pž-1732/2021-2

1

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-1732/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika GRAD Z., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z. i 2. tuženika Z. H., d.o.o., OIB ..., Z., P. Z. C., kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača C. O. d.d., Z., na strani drugotuženika, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi, žalbi prvotuženika GRAD Z. i žalbi drugotuženika Z. H., d.o.o. Z., protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1136/16 od 22. veljače 2021., 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1136/16 od 22. veljače 2021., u točkama II. i IV. njezine izreke.

II. Odbijaju se žalbe prvotuženika Grad Z., Z., i drugotuženika Z. H., d.o.o. Z., kao neosnovane te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1136/16 od 22. veljače 2021., u točkama I. i III. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1136/16 od 22. veljače 2021. odlučeno je:

„I/ Nalaže se prvotuženiku GRAD Z., OIB: ..., Z., i drugotuženiku Z. H., d.o.o. OIB: ..., Z., P. Z. C., solidarno isplatiti tužitelju Z. T. d.o.o. OIB: ..., Z., iznos od 61.093,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 (osam) dana.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.850,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 20.850,00 kn od 10. veljače 2015.- na iznos od 1.000,00 kn 30. prosinca 2015.,te zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 61.093,93 kn od 20. travnja 2016. do 21. veljače 2021., kao neosnovan.

III/ Nalaže se prvotuženiku GRAD Z., OIB: ..., Z., i drugotuženiku Z. H., d.o.o. OIB: ..., Z., P. Z. C., solidarno nadoknaditi tužitelju Z. T. d.o.o. OIB: ..., Z., troškove parničnog postupka u iznosu od 19.473,00 kn, u roku 8 (osam) dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.000,00 kn, kao neosnovan.“

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu za naknadu materijalne štete na vozilu u visini od 61.093,93 kn, koliko bi iznosio trošak popravka autobusa tužitelja u vrijeme donošenja presude i to zbog prometne nezgode našavši utvrđenom odgovornost tuženika pa ih je obvezao da navedeni iznos solidarno isplate tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) koja se primjenjuje na odnose koji ne proizlaze iz trgovačkog ugovora. Odluka se temelji na odredbi čl. 1045. u vezi s čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a koja regulira izvanugovorni obvezni odnos – opća načela odgovornosti za štetu, određeno je da je onaj tko drugome prouzroči štetu istu dužan nadoknaditi, osim ako dokaže da je do štete došlo bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta se sastoji u umanjenju nečije imovine (obična šteta), sprječavanju njezina povećanja (izmakla korist) i povredi prava osobnosti (neimovinska šteta). Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., 151. i 155. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv citirane presude tužitelj Z. T. d.o.o., Z., je uložio žalbu u dijelu u kojem su odbijeni njegovi zahtjevi iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredbi parničnog postupka. Tvrdi da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da mu je nastao trošak vuče vozila po O. asistenciji i troškova izrade izvida i procjene štete po sudskom vještaku kao štetna posljedica predmetnog štetnog događaja iz razloga što nije dostavio dokaz o plaćanju računa za tu uslugu. Tužitelj smatra da nije bio dužan dostavljati dokaz o plaćanju štete s obzirom na to da tuženici nastanak tog troška nisu osporavali, ali i neovisno o tome, samom činjenicom da je tužitelj bio primoran angažirati vučnu službu radi podizanja, izvlačenja i vuče vozila da mu je nastala novčana obveza prema O. grupi d.o.o. temeljem izdanog računa u iznosu od 26.062,50 kn s dospijećem 10. veljače 2015. U odnosu na troškove računa Ureda d.o.o. – vještaka S. B. u iznosu od 1.000,00 kn (bez PDV- a) u kojem dijelu je odbijen tužbeni zahtjev tužitelj ističe da je bio primoran angažirat stalnog sudskog vještaka za promet (dipl ing. S. B.) odnosno Ured d.o.o. kako bi se napravio izvid štete odnosno popis oštećenja te procjena visine štete. Da je ovaj trošak bio opravdan i nužan, potvrdio je i prometni vještak dipl. ing I. J. kojeg je angažirao prvostupanjski sud, koji je izričito naveo u pogledu visine štete da se slaže s izvidom štete (popisom oštećenja) i procjenom visine štete koju je prije pokretanja ovog parničnog postupka izradio Ured d.o.o. Smatra da je tužitelj uz tužbu dostavio valjani dokaz o opsegu i visini štete, tako da su tuženici doznali za opseg i visinu ove štete dostavom tužbe, pa se njihova obveza smatra dospjelom pravilnom primjenom materijalnog prava od dana podnošenja tužbe temeljem čl. 1086. ZOO-a. Stoga tužitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu te u ovom dijelu dosuditi zatezne kamate i u razdoblju od 20. travnja 2016. do 21. veljače 2021., na dosuđeni iznos naknade štete na vozilu. Tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu jer sud nije na valjani način utvrdio uspjeh stranaka u postupku te iz razloga što isti ovisi o ishodu žalbenog postupka. Tuženik posebno osporava stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i u preostalom dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u skladu s žalbenim navodima te naložiti tuženicima da naknade troškove parničnog postupka tužitelju u skladu s uspjehom u parnici te troškove ovog žalbenog postupka. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.387,00 kn (za sastav žalbe - 1.250,00 kn i pristojba na žalbu - 1.137,00 kn).

4. Protiv presude prvotuženik Grad Z. je uložio žalbu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjevi i to zbog povrede odredaba parničnog postupka sukladno čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prema st. 1. t. 2. čl. 353. Zakona o parničnom postupku te da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu st. 1. čl. 354. istog Zakona, budući da nije primijenio odnosno nepravilno je primijenio odredbe tog Zakona, a to je u predmetnom postupku utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Tvrdi da je neosnovano odbijen njegov prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da je vozač morao pristupiti opreznije i odgovornije kao profesionalni vozač pri upravljanju vozilom, znajući pri tom kakva je vremenska prognoza na području u kojem je obavljao svoju dužnost profesionalnog vozača autobusa, te koja je adekvatna oprema potrebna da bi put do odredišta prošao što sigurnije obzirom na najavljenu vremensku prognozu. Tuženik se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-123/2005-2 od 18. listopada 2005., iz koje je vidljivo kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav „da se nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 184. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), jer do pada tužiteljice i nastale joj štete nije došlo zbog obustave ili neredovnog obavljanja usluga, kao ni zbog propusta u obavljanju povjerenih poslova za koje se obvezala tužena ugovorom sklopljenim s Gradom P. o održavanju zimske službe za godinu 1996/1997, radi čega tužena i nije u obvezi tužiteljici naknaditi nastalu štetu.“ Isto tako, tuženik smatra kako nije odgovoran za naknadu štete u konkretnom slučaju, jer je s obzirom na gore navedene okolnosti nemoguće očistiti snijeg i led u    cijelom gradu na svim javnim površinama i to u situaciji dok snijeg još uvijek pada ili je prestao padati kroz kraće vrijeme, a i radi se o višoj sili.

5. Tuženik smatra kako je upravo radi nedovoljne pripremljenosti, neupućenosti o uvjetima na cesti, neupućenosti o vremenskoj prognozi toga dana, neprilagođenoj brzini te neadekvatnoj opremi koju vještak navodi da je bila potrebna s obzirom na ekstremne zimske uvjete u brdskom planinskom području, vozač svojim nesavjesnim postupanjem i lošom procjenom prouzročio nastanku prometne nezgode, dok je tuženik poduzeo sve radnje. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka uključujući i sastav žalbe, a podredno je ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

6. Protiv presude drugotuženik Z. H., d.o.o. Z. je uložio žalbu u dijelu pobijajući točke I. i III. njene izreke presude i to zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu odredbom čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni, proturječni odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika odnosno iskaza danim u postupku i samih isprava i zapisnika. Ističe da su razlozi o odlučnoj činjenici na kojoj pravnoj osnovi sud temelji svoje stavove o osnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni prvenstveno jer u obrazloženju navodi kako su utvrđene sve pretpostavke odgovornosti za štetu u ovom konkretnom slučaju i to subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetnu radnju štetnika (propust), štetu, uzročnu vezu, protupravnost te krivnju tuženika. U bitnom ističe da je iz dokaza o čišćenju, koji su dostavljeni uz odgovor na tužbu, razvidno da je predmetna dionica redovito održavana i to posipanjem solju i istovremenim ralenjem i posipavanjem kamionom i strojem tako da je tuženik uredno izvršio svoju dužnost odražavanja predmetne dionice, a sve u skladu s Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta, koji je u vrijeme štetnog događaja bio na snazi, te Operativnom programu zimske službe za 2014/2015. godinu. Nadalje, tvrdi da su razlozi o odlučnoj činjenici na kojoj pravnoj osnovi sud temelji svoje stavove o konačno utvrđenoj visini štete nejasni i proturječni iz razloga jer sud u obrazloženju presude navodi kako odluku temelji na nalazu i mišljenju vještaka dipl. ing. I. J. za koji tuženik navodi da nije izrađen u skladu s pravilima struke niti je vještak dao obrazloženje po prigovoru tuženika odnosno da ocjena vještaka nije u korelaciji s dostavljenom dokumentacijom. Slijedom svega navedenoga, predlaže pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalba nisu osnovane.

 

9. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude unutar žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje se ukazuje žalbama i na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Naprotiv, suprotno žalbenim navodima ne postoje nedostaci zbog kojih prvostupanjsku presudu ne bi bilo moguće ispitati u smislu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 82.943,93 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 61.093,93 kn od 20. travnja 2016. do isplate, na iznos od 20.850,00 kn od 10. veljače 2015. do isplate i na iznos od 1.000,00 kn od 30. prosinca 2015. do isplate u svezi prometne nezgode na S. cesti u Z. 30. siječnja 2015. do koje je došlo tako da je vozač autobusa reg. oznake ... izvršio manevar koji je doveo do prevrtanja autobusa.

11. Nije sporna aktivna legitimacija tužitelja kao vlasnika predmetnog autobusa koji je oštećen u predmetnoj nezgodi, sam događaj (prometna nezgoda), a sporna je pasivna legitimacija prvotuženika i drugotuženika, odgovornost prvotuženika i drugotuženika za štetu, kao i visina štete, dakle, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da iz zapisnik o očevidu proizlazi da je sačinjen povodom prometne nezgode koja se dogodila 30. siječnja 2015. u 14,10 sati u Z., S. cesta, a na mjesto nezgode je izlazak izvršen povodom dojave u 14,19 sati te je očevid započeo u 15,35 sati. Kao sudionici nezgode su navedeni D. B., vozač zaposlen kod tužitelja, koji je upravljao autobusom reg. oznake ... i pravna osoba Ž. ceste Z. županije. U zapisniku je popisano 18 putnika i svjedok M. K., navedeno je da nije bilo ozlijeđenih osoba te da su oštećeni autobus i metalna zaštitna ograda. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da se prometna nesreća dogodila izvan naselja, na mjestu nepreglednog zavoja, gdje je brzina kretanja ograničena na 40 km/h, da je promet bio rijedak, da je padao snijeg, a kolnik je zaleđen, neposut, snijeg nerazgrnut, klizavo. Očevid je završio u 19,30 sati.

- da je D. B., koji je predmetne zgode upravljao predmetnim autobusom, oslobođen presudom Prekršajnog suda u Zagrebu broj PpP-5473/15 od optužbe za počinjenje prekršaja opisanog u čl. 51. st. 1., kažnjivog po čl. 51. st. 5., u vezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14; dalje: ZSCP) koji mu je bio stavljen na teret (list 11.-13. spisa).

- da je održavanje S. ceste kod planinarskog doma G. na dan 30. siječnja 2015. bilo povjereno drugotuženiku prema Ugovoru o redovnom održavanju nerazvrstanih cesta u 2015.

- da iz Ugovora od 30. ožujka 2015. sklopljenog između prvotuženika i drugotuženika (na listu 15.-19. sudskog spisa) proizlazi da je sklopljen na temelju Programa održavanja komunalne infrastrukture na području Grada Z. u 2015.    („Službeni glasnik Grada Z.“ broj 26/14) – list 20.-41. spisa, a njime je prvotuženik povjerio drugotuženiku obavljanje radova na realizaciji Programa održavanja komunalne infrastrukture na području Grada Z. u 2015. godini u dijelu koji se odnosi na održavanje nerazvrstanih cesta u toj godini. Člankom 15. navedenog ugovora, drugotuženik se obvezao radove koji su predmet navedenog ugovora obavljati redovito, savjesno, stručno, pažnjom dobrog gospodara te u skladu s pozitivnim propisima i pravilima struje, a ujedno je ugovoreno da je isključivo odgovoran za štete koje bi mogle nastati trećim osobama u vezi s obavljanjem ugovorenih radova.

- da prema Programu održavanja komunalne infrastrukture na području Grada Z. u 2015. godini održavanje nerazvrstanih cesta (toč. 3.4.) podrazumijeva poduzimanje aktivnosti kojima se kontinuirano osigurava nesmetano odvijanje prometa ili osiguranje stanja ceste na razini na kojoj je cesta ili objekt bio u trenutku stavljanja u promet.

- da su vrste, opseg i rokovi izvođenja radova održavanja nerazvrstanih cesta te kontrola i nadzor nad izvođenjem tih radova utvrđeni Zakonom o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilnikom o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14), Odlukom o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste („Narodne novine“ broj 44/12), Odlukom o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Z.“ broj 18/13 i 16/14) te Odlukom o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Z.“ broj: 3/14, 16/14 i 22/14). Redovito održavanje u zimskim uvjetima podrazumijeva osiguranje prohodnosti cesta i odvijanje prometa po njima u vrijeme padanja snijega i stvaranja poledice,

- da iz dnevnika zimske službe od 29. i 30. siječnja 2015. (list 99.-100. spisa) te iz naloga za rad na zadacima zimske službe proizlazi da je drugotuženik obavio zadatak posipanja solju predmetne dionice 29. siječnja 2015. od 6,30 do 10,15 sati (list 101. spisa), 29./30. siječnja 2015. od 22,00 do 1,00 sata (list 103. spisa) i 30. siječnja 2015. od 6,30 do 11,30 sati (list 105 spisa), potom da je obavio zadatak istovremenog ralenja i posipavanja 30. siječnja 2015. od 6,15 do 9,45 sati, od 14,10 do 18,30 sati, od 14,45 do 18,30 sati i od 15,30 do 19,00 sati (list 107., 109., 111. i 113. spisa).

- da iz dnevnika zimske službe, odnosno iz naloga za rad na zadacima zimske službe, kao niti iz iskaza saslušanih djelatnika drugotuženika, nije moguće nedvojbeno utvrditi u kojem je točno trenutku tog dana u prijepodnevnim satima izvršeno posipanje spornog dijela kolnika,

- da je prvotuženik u dopisu od 8. travnja 2015. potvrdio da je održavanje S. ceste kod planinarskog doma G. na dan 30. siječnja 2015. povjerio drugotuženiku temeljem Ugovora o redovnom održavanju nerazvrstanih cesta u 2015.,

- da S. cesta kod planinarskog doma G. predstavlja nerazvrstanu cestu održavanje koje spada u komunalnu djelatnost koja se obavlja kao javna služba u djelokrugu jedinica lokalne samouprave (čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o    komunalnom gospodarstvu), a prvotuženik je, kao jedinica lokalne samouprave, održavanje nerazvrstanih cesta u godini u kojoj se dogodila sporna nezgoda, povjerio drugtuženiku Ugovorom od 30. ožujka 2015.,

- da su maksimalne i minimalne dnevne temperature zraka 30. siječnja 2015.
na glavnoj meteorološkoj postaji P. iznosile 1,2ºC i -4,6ºC, tog je dana zabilježeno 1,3 mm oborine od snijega koji je padao kroz noć, kroz dan je padala kiša, snijeg i susnježica. Visina snijega je iznosila 33 cm, a visina novog snijega 2cm. Snijeg je bio umjeren do slab od 2,15 do 6,00 sati, susnježica u tragovima od 8,45 do 10,15 sati, kiša slaba do umjerena od 12,15 do 13,45 sati i snijeg umjeren do jak od 13,45 do 21,45 sati.

- da je kolnik S. ceste na mjestu nezgode 30. siječnja 2015. u 14,10 sati kad se nezgoda dogodila bio zaleđen i prekriven snijegom koji je počeo padati oko pola sata prije nezgode (prema podacima DHMZ u 13,45 sati), a s obzirom da je posljednja intervencija drugotuženika (posipanje solju) na toj dionici izvršena od 6,30 do 11,30 sati i s obzirom na to da je od 8,45 do 10,15 sati padala susnježica te od 12,15 do 13,45 sati kiša, a temperature su se kretale do -4,6ºC,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka I. J. (na listu 232.-238. sudskog spisa) provedenog na okolnost utvrđivanja dinamike odvijanja prometne nezgode proizlazi neosnovanost prigovora isključive krivnje vozača tužitelja nastanku štetnog događaja budući da je utvrđeno da je predmetne zgode spuštanje sa autobusom započeo u vrijeme nakon što je tek počeo padati snijeg, imao je propisanu zimsku opremu (zimske gume) te je autobusom upravljao brzinom manjom od dopuštene na toj dionici. Okolnost da je nakon 2 km od polazišta do mjesta nezgode naišao na zaleđen kolnik, što je dovelo do nemogućnosti upravljanja autobusom neovisno na nisku brzinu, ne može se pripisati postupanju vozača, već propustu tuženika u održavanju navedenog kolnika u zimskim uvjetima.

13. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je cesta bila prekrivena ledom i preko njega snježnim pokrivačem, što je u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom, kao ocjena da o pretpostavki da se nezgoda eventualno mogla izbjeći da je vozač na zimske gume stavio lance, nije odlučna za ishod ovog spora jer je vozilo imalo propisanu zimsku opremu (zimske gume) koja je adekvatna u zimskim uvjetima u kojima debljina snježnog pokrivača iznosi 2-3 cm, a vozač nije mogao predvidjeti da je ispod toga kolnik zaleđen, kako je to vještačkim nalazom utvrđeno.

14. Također je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetna dionica nije bila adekvatno održavana zbog čega postoji odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju nastala u ovom štetnom događaju jer je prvotuženik na temelju zakona, a drugotuženik na temelju ugovora sklopljenog sa prvotuženikom, bio dužan održavati predmetnu nerazvrstanu cestu na način da ista bude prohodna i sigurna za odvijanje prometa, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, neupitno je da su za održavanje nerazvrstanih cesta odgovorne jedinice lokalne samouprave, dakle gradovi i općine te je prvotuženik dužan osigurati da se komunalnu djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete drugima. Prenošenjem pojedinih komunalnih djelatnosti na druge pravne osobe, konkretno na drugotuženika,    prvotuženik se ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanjem mjera radi osiguranja pravnog djelovanja te pravne osobe, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njezinom radu. Kako je štetni događaj bio uzrokovan ledom na nerazvrstanoj cesti koji je trebao biti uklonjen odnosno očišćen, postoji odgovornost prvotuženika za naknadu štete zbog propusta u održavanju navedene nerazvrstane ceste, odnosno postoji njegova solidarna odgovornost za stanje predmetne ceste, ukoliko nije bila u primjerenom roku i na primjeren način očišćena od leda, s drugotuženikom na kojeg je prvotuženik prenio obvezu održavanja predmetne nerazvrstane ceste.

15. Vještačenjem je utvrđena visina štete. Prema predmetnom vještačenju vještaka I. J. sa zadatkom utvrđenja visine štete na autobusu proizlazi da bi trošak popravka autobusa tužitelja prema cijenama dostupnim kod najbližeg ovlaštenog koncesionara T. autobuse na dan izrade nalaza i mišljenja iznosila 61.093,93 kn (odnosno 76.367,41 kn s uračunatim PDV-om). Vještak je svoj nalaz izradio stručno, obrazlažući navode podatke na temelju kojih je utvrđivao štetu u vrijeme izrade nalaza i mišljenja. Na nalaz je primjedbe iznio drugotuženik koje je vještak dostavom podataka u cijelosti otklonio, nakon čega nije bilo daljnjih primjedaba stranaka, stoga ovaj sud dijeli stajalište prvostupanjskog suda da je visina štete utvrđena provedenim dokazom.

16. Kako je visina štete utvrđena vještačenjem i to u trenutku izrade nalaza i mišljenja vještaka tuženici neosnovano i osporavaju visinu utvrđene naknade štete, a neosnovan je žalbeni navod tužitelja vezan za račun za koji tužitelj nije dostavio dokaz o plaćanju, a koji nije obuhvaćen danim zadatkom vještaku.

17. Nije osnovan niti žalbeni navod tužitelja o početku tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos štete. Naime, na temelju procesne građe ne može se zaključiti da je tužitelj sam uklonio štetu prije donošenja sudske odluke. Tužitelj je dostavio predračune i njegovo privatno provedeno vještačenje ali nije dostavio dokaze da je šteta uklonjena odnosno da su zaista nastali troškovi radi uklanjanja štete. Visina štete u konkretnom slučaju utvrđena je vještačenjem po sudskom vještaku I. J., neovisno o tome što je tim vještačenjem djelomično potvrđen izračun privatno provedenog vještačenja po tužitelju.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo jer zatezne kamate na naknadu nenovčane materijalne štete, dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja, teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojim je visina naknade određena u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

19. Tužitelj je tužbenim zahtjevom obuhvatio i troškove koji se odnose na sastav odštetnog zahtjeva koji je prethodio parničnom postupku. Takav zahtjev tužitelja nije osnovan jer on uopće ne predstavlja parnični trošak. Čak i kada bi predstavljao parnični trošak ne bi bio nužan trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Stoga je dio prvostupanjske presude kojim se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na traženi trošak odštetnih zahtjeva pravilan, a žalba je u tom dijelu neosnovana.

 

20. Neosnovano je pozivanje žalitelja na razne odluke drugih sudova jer se radi o različitim činjeničnim i pravnim situacijama pa odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovisi o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, koje po prirodi stvari ne moraju biti jednake, stoga se stanje iz navedenih odluka ne može jednostavno poistovjetiti s onim iz pobijane presude.

21. Zato je ovaj sud u cijelosti prihvatio utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda u pogledu osnovanosti i visine štete i ocijenio neosnovanim kako tužiteljeve žalbene navode kao i žalbene navode tuženika.

22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović v.r.