REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E. K.,
iz P., K. 14, zastupane po punomoćniku I.

V., odvjetniku iz P., protiv tuženika K. d.o.o. P., M. V. 20, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz P.,
radi naknade štete i po protutužbi protutužitelja K. d.o.o. Poreč, M. V.
20, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz
P., protiv protutuženice E. K., iz P., K. 14, zastupane po punomoćniku I. V., odvjetniku iz P., radi raskida ugovora, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 03. veljače 2022. godine u prisutnosti
tužiteljice i njezinog punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 16. ožujka 2022.
godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 90.508,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 38.640,00 kn od 15. kolovoza 2020. godine, - 25.865,55 kn od 15. rujna 2020. godine,

- 19.500,32 kn od 15. listopada 2020. godine, - 6.502,63 kn od 15. studenog 2020. godine,

sve do isplate, po kamatnoj stopi koja nastaje uvećanjem prosječne
kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

II Raskidaju se Ugovor za Vilu/kuću za odmor V. P. u P.
broj:027/2020 od 07.05.2019. u dijelu koji se odnosi na 2020. godinu, Ugovor za
Vilu/kuću za odmor V. P. u P. broj 27a.2020 od 07.05.2020. i Aneks
ugovora br. 27/2020 od 17. lipnja 2020. sklopljen između E. K., iz P., K. 14 i K. d.o.o. , iz P., M. V. 20.

- / -

- 2 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

III Nalaže se tužiteljici-protutuženici da tuženiku-protutužitelju naknadi
parnični trošak u iznosu od 6.763,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 23. studenog 2020. godine podnijela tužbu protiv
tuženika radi isplate iznosa opisanog u točki I izreke ove Presude. U tužbi tvrdi da
su ona i tuženik dana 07. svibnja 2019. godine zaključili Ugovor za Vilu/kuću –
kuću za odmor V. P. u P., prema kojem tužiteljica pruža uslugu
smještaja u kući za odmor tuženiku, te da ovlašćuje tuženika da smještajne
kapacitete predmetne kuće daje u najam u svoje ime i za račun iznajmljivača, pri
čemu se tuženik obvezao platiti tužiteljici iznos avansa za 2020. godinu u iznosu od

22.800,00 eura, te da je dogovorena dinamika plaćanja od po 3.800,00 eura
mjesečno i to 15. travnja 2020., 15. svibnja 2020., 15. lipnja 2020., 15. srpnja

2020., 15. kolovoza 2020. i 15. rujna 2020. odnosno ukupno 22.800,00 eura.
Nakon zaključenja predmetnog Ugovora tuženik da je od tužiteljice zatražio
zaključenje novog Ugovora i 07. svibnja 2020. godine da je zaključen Ugovor
kojim je dogovoreno plaćanje po realizaciji rezervacije za period od 16. svibnja

2020. do 04. srpnja 2020., a ukupni avans za 2020. godinu da je ugovoren u iznosu
od 17.174,00 eura. Izmjenu Ugovora tuženik da je opravdavao situacijom sa
epidemijom bolesti covid-19, što je tužiteljica i prihvatila. U lipnju 2020. godine
tuženik da je ponovno zatražio izmjenu Ugovora, ponovno se pozivajući na
epidemiološku situaciju, a tužiteljica je ponovno pristala na izmjenu, te da je dana

17. lipnja 2020. godine zaključen Aneks ugovora broj 27/2020 kojim je ugovorena
obveza tuženika, da tužiteljici isplati avans za 2020. godinu u iznosu od 17.174,00
eura i to isplatom 5.152,00 eura dana 20. srpnja 2020.; 5.152,00 eura dana 15.
kolovoza 2020.; 3.435,00 eura dana 15. rujna 2020.; 2.576,00 eura dana 15.
listopada 2020.; te 859,00 eura dana 15. studenog 2020. godine. Sukladno
zaključenom Aneksu ugovora tuženik da je dana 06. srpnja 2020. godine platio
tužiteljici iznos od 5.152,00 eura, ali dana 24. srpnja 2020. godine tuženik da je
obavijestio tužiteljicu da nije u mogućnosti ispoštovati zaključeni Ugovor, te da joj je
dostavio prijedlog Sporazuma o raskidu alotmanskog ugovora s jamstvom punjenja,
pozivajući se na epidemiološku situaciju, krizu na turističkom tržištu. Tužiteljica nije
prihvatila predloženi raskid, jer da je odredbama Ugovora određeno da se za 2020.
godinu Ugovor ne može raskinuti stoga da je obveza tuženika da tužiteljici isplati
neisplaćeni iznos po Aneksu ugovora i to 12.022,00 eura. Ugovor i Aneks da su
zaključeni u svibnju i lipnju 2020. godine kada su već bile poznate sve relevantne
okolnosti vezane za bolest covid 19, kao i kretanje na turističkom tržištu, pa tako da
je bio poznat i rizik od slabije turističke sezone, te kako je tužiteljica pristala na
smanjenje naknade u odnosu na prvotno ugovoreno, u cijelosti da je bila poslovna
odluka tuženika i njegov poslovni rizik zaključenje Ugovora i Aneksa s obvezom
plaćanja od 17.174,00 eura. Naime, tuženik da je pravna osoba koja se
profesionalno bavi upravo turističkom djelatnosti, te da su mu u lipnju 2020. godine
morale biti poznate sve okolnosti aktualne turističke sezone. A sezona da je bila vrlo
uspješna, prema službeno dostupnim podacima kuće za odmor da su ostvarile
popunjenost od preko 99%, stoga da tuženik svoju nesposobnost da popuni kuću
gostima ne može prebacivati na tužiteljicu i to odbijanjem plaćanja svoje obveze.
Tuženik da je dužan platiti tužiteljici ukupno 12.022,00 eura u kunskoj

- 3 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

protuvrijednosti, a prema tečajnim listama HNB-a važeće na dane dospijeće to da
iznosi upravo koliko tužbenim zahtjevom tužiteljica i potražuje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti,
osporava osnovanost istih. Ne osporava činjenice da su parnične stranke zaključili
Ugovor 07. svibnja 2019. godine, zatim 07. svibnja 2020. godine kojim su
preuredili svoje ugovorne odnose, zatim da su zbog situacije izazvane korona
krizom dana 17. lipnja 2020. zaključili Aneks ugovora, te da je tuženik isplatio
tužiteljici prvu ratu avansa u iznosu od 5.152,00 eura, dok preostale četiri rate do
punog iznosa avansa za 2020. godinu nisu isplaćene. Dalje, navodi da je dana 24.
srpnja 2020. godine zbog novonastalih, a neočekivanih okolnosti prouzročenih
eskalacijom epidemije korona virusom – covid 19, tužiteljici dostavio prijedlog
Sporazumnog raskida ugovora i Aneksa ugovora u kojem predlaže i da tužiteljica na
ime naknade štete uslijed raskida Ugovora zadrži primjeren iznos od 5.152,00
eura, ali tužiteljica da je odbila Sporazumni raskid ugovora jer da je Ugovorom
određeno da se za 2020. godinu isti ne može raskinuti i jer da su tuženiku bile
poznate sve relevantne okolnosti vezane za bolest covid 19, kao i kretanja na
turističkom tržištu. Tvrdi da tužiteljica netočno interpretira ugovorne odredbe glede
raskida Ugovora, jer da tuženik nije dao jednostranu izjavu o raskidu Ugovora već je
tužiteljici predložio sporazumni raskid zbog opravdanih razloga i pod uvjetima
navedenim u Sporazumu. Razlozi predlaganja sporazumnog raskida da jesu bitno
promijenjene, novonastale i neočekivane izvanredne okolnosti koje su nastupile
nakon sklapanja Ugovora, poglavito nakon sklapanja Aneksa glavnom Ugovoru, a
na koje okolnosti tuženik nije mogao nikako utjecati i koje su u punom i svakom
smislu za stranke, posebice za tuženika kao obveznika punjenja smještajnih
kapaciteta bile izvanredne i u vrijeme sklapanja Ugovora nepredvidive, te da
predstavljaju u svakom smislu višu silu. Uslijed, sada opće poznatog, neočekivanog
velikog širenja pandemijske zareze virusom covid 19, tzv. korona virus u srpnju

2020. godine da je predstavljala izvanrednu okolnost koja je nastala nakon sklapanja
Ugovora i Aneksa ugovora, a vlade zemalja zapadne Europe, a koje čine pretežiti
dio tržišta tuženika, u drugoj polovini mjeseca srpnja 2020. godine da su donijele i
maksimalno pooštrile mjere zaštite od širenja zaraze, te su tim mjerama u znatnoj
mjeri otežale, pa i potpuno ograničile putovanja svojim građanima izvan granica, a
neke čak i zabranile putovanja, letove aviona i drugu vrstu međunarodnu vrstu
putničkog prometa, što je spriječilo očekivani dolazak stranih gostiju s tih tržišta na
godišnji odmor u Hrvatsku čak i u uvjetima ranije poznatog razmjera epidemije. U
drugoj polovini mjeseca srpnja 2020. godine da je postalo očigledno kako je
ispunjenje obveze tuženika postalo pretjerano otežano, a plaćanjem ugovorene
naknade tužiteljici u takvim okolnostima nerealizacije popunjenosti ugovornog
objekta, dakle neostvarenja prometa bi mu nanijelo pretjerano veliki gubitak u
poslovanju. Tuženik ni svojim pojačanim poslovnim aktivnostima, unatoč
dugogodišnjem poslovnom iskustvu i uspješnosti u ranijem razdoblju ostvarenom u
drugim normalnim uvjetima poslovanja, nije obzirom na donositelja mjera zaštite
od širenja pandemije - vlada drugih država, opseg i strogost donesenih preventivnih
mjera u tim zemljama, nije na te mjere mogao utjecati, niti na bilo kakav način
uspješno otkloniti njihove posljedice po uspješnost ostvarenja svrhe zaključenog
ugovora. Nitko, pa tako ni tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora, a potom i Aneksa
ugovora da nije mogao predvidjeti pogoršanje zdravstvene situacije u Europi u

- 4 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

toliko velikom stupnju. S obzirom da je ispunjenje Ugovora postalo znatno otežano,
faktički nemoguće, time da je otpala svrha sklapanja Ugovora, a što je bio razlog za
raskid Ugovora. Tuženik smatra da je nastao ogroman nesrazmjer između
mogućnosti stvarnog ostvarenja svrhe Ugovora u ugovorenom obimu i stvarnog
stanja stvari na turističkom tržištu i uslijed toga i njegove novčane obveze prema
tužiteljici jer rezervacije smještaja i popunjenost ugovorenog objekta nisu
realizirane, niti su mogli biti realizirani iz već navedenih razloga. Zato pozivom na
odredbu čl. 369. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008,
125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) je podnio protutužbu, predlaže donošenje
presude u sadržaju kako je to opisano u točki II izreke Presude.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor od 07. svibnja 2019. (4),
Ugovor od 07. svibnja 2020. (5), Aneks ugovora od 17. lipnja 2020. (6), prijedlog
Sporazuma o raskidu alatmanskog ugovora s jamstvom punjenja od 24. srpnja

2020. (7), dopis tužiteljice upućen tuženiku od 27. srpnja 2020. (8), izlist sa
interneta (10), tečajnu listu (11-12), izlist priopćenja Državnog zavoda za statistiku
RH (30-51), mail komunikaciju (52-53), ugovore između tvrtke V. P. i tuženika
(54-56), potvrde obrazaca PDV-a koje je bio dužan platiti tuženik od travnja do rujna

2019. i 2020. godine (57-92), podatke iz sudskog registra za tuženika (94-95), izlist
sa interneta o tuženiku (96-99) i izlist s interneta (100-101), saslušani su svjedoci
D. K., O. T., V. J. S., te tužiteljica i z.z. tuženika kao
parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, a protutužbeni zahtjev protutužitelja je osnovan.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 90.508,50 kn sa
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to iznosa ugovorenih između
stranaka temeljem Ugovora od 07. svibnja 2020., te Aneksa ugovoru od 17. lipnja

2020. godine i to radi davanja u najam od strane tuženika, u njegovo ime, a za
račun tužiteljice vlasnice kuće za odmor V. P. u P..

6. Predmet protutužbenog zahtjeva je raskid Ugovora od 07. svibnja 2019.
godine u dijelu koji se odnosi na 2020. godinu, te Ugovora od 07. svibnja 2020.
godine i Aneksa ugovoru od 17. lipnja 2020. godine zbog izmijenjenih izvanrednih
okolnosti na koje tuženik da nije mogao utjecati niti predvidjeti.

7. Između stranaka je nesporno:

- da su tužiteljica i tuženik dana 07. svibnja 2019. godine zaključili "Ugovor za
vilu/kuću" – kuću za odmor V. P. u Pomeru, prema kojem tužiteljica pruža
uslugu smještaja u kući za odmor tuženiku, te ovlašćuje tuženika da smještajne
kapacitete koji su predmet ugovora daje u najam u svoje ime i za račun
iznajmljivača za 2020., 2021. i 2022. godinu, te se tuženik obvezao tužiteljici platiti
naknadu za svaku godinu u iznosu i prema dinamici plaćanja i to za 2020. godinu

22.800,00 eura u 6 obroka od po 3.800,00 eura (list 4),

- da su tužiteljica i tuženik dana 07. svibnja 2020. godine zaključili (novi) "Ugovor
za vilu/kuću" – kuću za odmor V. P. u P., kojim su preuredili svoje
ugovorne odnose tako da je dogovoreno plaćanje po realizaciji rezervacije za

- 5 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

razdoblje od 16. svibnja 2020. do 04. srpnja 2020., te je ukupni avans za 2020.
godinu ugovoren u iznosu od 17.174,00 eura prema dinamici plaćanja u iznosima i
rokovima kako je to navedeno u Ugovoru (list 5 spisa),

- da su tužiteljica i tuženik, zbog situacije izazvane virusom covid 19 dana 17.
lipnja 2020. godine zaključili Aneks ugovora kojim su utvrdili ukupan avans za 2020.
godinu u iznosu od 17.174,00 eura prema dinamici plaćanja u 5 obroka s
dospijećem kako je to navedeno u Aneksu ugovora (list 6 spisa),

- da je tuženik isplatio tužiteljici prvu ratu avansa u iznosu od 5.152,00 eura (i prije
dospijeća), a da preostale četiri rate do punog iznosa avansa za 2020. godinu nije
isplatio tužiteljici,

- da je tuženik dana 24. srpnja 2020. godine dostavio tužiteljici prijedlog za
Sporazumni raskid ugovora i Aneksa ugovora kojim predlaže da tužiteljica na ime
naknade štete uslijed raskida Ugovora zadrži primjereni iznos od 5.152,00 eura, a
sve pozivajući se na novonastale i neočekivane okolnosti prouzročenih eskalacijom
epidemije covid 19,

- da je tužiteljica odbila prijedlog za Sporazumni raskid ugovora s obrazloženjem da
je Ugovorom određeno da se Ugovor za 2020. godinu ne može raskinuti i da su
tuženiku bile poznate sve relevantne okolnosti vezane za epidemiju Covid-19.

8. Tužiteljica i nadalje tvrdi da su tuženiku prilikom sklapanja Ugovora od

07. svibnja 2020. godine, te posebno Aneksa ugovoru od 17. lipnja 2020. godine
bile poznate sve relevantne okolnosti vezane za epidemiju Covid-19, te da su mu kao
pravnoj osobi koja se bavi turističkom djelatnošću bila poznata kretanja na
turističkom tržištu, stoga da mora snositi odgovornost za neispunjenje obveza
preuzetih Ugovorom i Aneksom ugovora za 2020. godinu.

9. Tuženik i nadalje ustraje kod tvrdnje da su tek nakon sklapanja Ugovora
od 07. svibnja 2020., te posebice Aneksa ugovora od 17. lipnja 2020. godine
novonastale neočekivane okolnosti prouzročene eskalacijom epidemije korona
virusom – Covid-19, te da nije mogao predvidjeti u toliko velikom stupnju pogoršanje
zdravstvene situacije u Europi.

10. Tužiteljica se putem punomoćnika dopisom od 27. srpnja 2020. godine
obratila tuženiku navodeći da nije suglasna s raskidom Ugovora, da Ugovor
odnosno Aneks ugovora i dalje egzistira i da je tuženikova poslovna odluka i rizik bio
zaključenje Ugovora i Aneksa s obvezom plaćanja 17.174,00 eura.

11. Tuženik se, putem gmaila od 07. kolovoza 2020. godine (ponovno)
obratio tužiteljici ističući da je mogućnost ispunjenja Ugovora povezana sa
mogućnosti dolaska stranih gostiju kojima su konkretne smještajne jedinice
namijenjene, te da je opće poznato da su vlade tržišta poput Velike Britanije,
Nizozemske i dr. u bitnoj mjeri onemogućile, odnosno otežale, svojim državljanima
dolazak u Republiku Hrvatsku i to nakon sklapanja Ugovora i Aneksa, te da i dalje
postoje promijenjene okolnosti propisane čl. 369. ZOO-a.

12. Tužiteljica je u spis dostavila izlist sa internetskih stranica (10) pod
naslovom "Od 15. lipnja popunjenost kuća bila je 99,9%" u kojem jedan od

- 6 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

suvlasnika ocjenjuje jako zadovoljavajuće popunjenje u 2020. godini, ali i problematiku otkazivanja gostiju.

13. Iako, su kuće za odmor 2020. godine bile najpoželjnija vrsta smještaja, iz
priopćenja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske za 2020. godinu
objavljenih u rujnu, listopadu i studenom 2020. godine utvrđeno je da je u odnosu
na turističku 2019. godinu nastao znatan pad dolazaka turista, pogotovo iz tržišta
kao što su Velika Britanija, Nizozemska i dr.

14. Iz Ugovora (54-56) sklopljen između V. P. i tuženika proizlazi da je
tuženik imao poslovnu suradnju odnosno sklopljen Ugovor za smještajne kapacitete
i sa tvrtkom V. P. a što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje O. T..

15. Svjedok D. K., suprug tužiteljice, iskazao je da se on i supruga od

2013. godine bave iznajmljivanjem kuće za odmor. 2019. godine stupili su u poslovni
odnos sa tuženikom, te su dogovorili iznajmljivanje za 2020., 2021. i 2022. godinu
u fiksnom iznosu od 22.800,00 eura. Prema tom dogovoru oni nisu trebali sami
pronalaziti goste za svoju kuću za odmor već je to za njih činio tuženik. U 5.
mjesecu 2020. godine tuženik je napravio novi Ugovor kojim je dogovoreno da će
im do 4.7.2020. godine isplatiti fiksni iznos od 17.174,00 eura. Na drugom Ugovoru
koji je napravljen između tužiteljice i tuženika, tuženik je preuzeo obvezu da će platiti
do 4. srpnja 2020. godine po realizaciji, a od tada pa nadalje, do 15.11.2020.
godine da će se isplatiti iznos od 17.174,00 eura i to po ratama, a prva rata je bila

20.7.2020. godine. On i supruga da su i na takav Ugovor pristali. Tuženik je isplatio
prvu ratu, a otprilike 10 dana nakon toga tuženik je poslao mail tužiteljici o
sporazumnom raskidu Ugovora, a kao razlog naveo je pandemiju. Oba dva ova
Ugovora i Aneks da su sklopljeni na inicijativu tuženika. U iskazu tvrdi da između
tužiteljice i tuženika nije bilo dogovoreno da će tuženik goste slati samo iz
određenih zemalja. Do primitka maila od strane tuženika kojim je tuženik zatražio
sporazumni raskid Ugovora, tuženik da im se ni na koji način nije javljao u smislu da
ne bi mogao ispuniti preuzetu obvezu. U vezi poslovnog odnosa kontaktirali su
isključivo sa gospođom V. J. S.. Gospođu O. T. vidio je dva
puta u njihovoj kući koja je predmet iznajmljivanja. I s njom su također komunicirali.
Gospođa O. bila je na kući i u kući, jer je ona došla sa ljudima koji su slikali
kuću. Između tuženika i njih da nije bilo ništa posebno dogovarano vezano za
opremu kuće. Ono što je tuženik tražio glede opreme, oni da su ju i opremili. Tuženik
im je glede opreme u svrhu iznajmljivanja dao vatrogasni aparat, biljarski stol i stol
za stolni tenis i sef.

Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je isti znao da se njihova kuća za odmor
iznajmljuje za britansku tržište, jer su upravo i V. J. S. i O. T.
razgovarale s njim tj. gospođa O. T. kao predstavnica tvrtke V. Pkoja je i bila u njihovoj

kući i slikala kuću koje su ukazale i u odnosu na opremu koju
pretendiraju konkretni gosti.

16. S. O. T., predstavnica (engleske tvrtke) V. p.,
iskazala je da je tužiteljicu vidjela jedanput, a više puta da je imala prilike vidjeti i
razgovarati sa njezinim suprugom D. K.. 2019. godine ona da je sa
kolegama iz Velike Britanije posjetila kuću V. P., te su razgovarali kako bi u

- 7 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

budućnosti radili zajedno, za razdoblje od 2020. pa dalje. Oni da su tada objasnili
njihov način rada tj. da rade isključivo preko tvrtke K. d.o.o. i da dogovaraju
sa Velikom Britanijom. Pod time misli da tvrtka V. P. u Velikoj Britaniji
dogovara sa tvrtkom K. za slanje gostiju iz tvrtke V. P. iz V. B..
Tom prilikom da su dogovorili fiksni iznos za 2020. godinu. Tom prilikom tj. te

2019. godine ona je bila sa K. tj. tuženikom, a razgovor su vodili isključivo
sa gosp. K., suprugom tužiteljice. Od strane K. sa njom je bila gosp.
V. J.. To je bio prvi puta da su njezini kolege iz Velike Britanije vidjeli
kuću V. P.. Oni su tj. tvrtka V. P. obišli više kuća i prilikom svakog posjeta
oni objasne njihov način rada i nakon toga definiraju konkretan dogovor. Kada su
kolege iz Velike Britanije i sa Kompasom prvi puta bili u kući V. P., tada je u
kući stanovao jedan gospodin pa nisu mogli ući u kuću tom prilikom, ali su sve
poslikali izvana i s obzirom da je tvrtka V. P. pretendirala kućicu blizu mora, ta
kuća je bila zadovoljavajuća, unatoč činjenice da je imala samo 2 spavaće sobe i
jednu kupaonu. Ali kako su kolege iz Velike Britanije pretendirali na kućicu u P.
to je bila prilika pa je i postignut dogovor za tu kuću. Ali budući da tvrtka V. P.
ima specifične uvjete kao npr. da ta tvrtka daje ključ gostima kroz svoj sustav tj.
da iznajmljivač ne mora direktno stupiti u kontakt sa gostima, tako je u konačnici
dogovoreno da tuženik u kuću dadne stol za stolni tenis, biljar, alarmni sustav i key
box tj. ključ za ulazak u kuću odnosno to se može prevesti kao sef za ključeve.
Nakon toga, kada je taj prvi posjet obavljen njezini kolege vratili su se u Veliku
Britaniju. Nakon toga, su oni direktno kontaktirali tvrtku K. i ona onda više nije
direktno sudjelovala u daljnjim dogovorima. Kako je ona bila predstavnica V.

. organizirala je slikanje V. P. i to stavila na stranice V. P. i tom
prilikom je opremljeno za sezonu 2020. godine. Dalje je iskazala da je tvrtka V.

. imala rezervaciju za 2020. godinu za V. P.. U ožujku 2020. godine
zbog pandemije korona virusa počela je zabrana putovanja. Kako je V. imala
po cijelom svijetu programe za putovanja tada je ta tvrtka V. P. zbog pandemije
korona virusa i zabrane putovanja morala staviti na čekanje dogovorene rezervacije.
Svjedokinja ima 30 godina radnog staža u istoj struci i nikada do te 2020. godine,
a niti itko drugi u toj struci nije vidio takvu situaciju kakva je bila te 2020. godine
zbog pandemije korona virusa. Svaka dva tjedna dolazile su nove informacije u
smislu da li će se moći putovati, da li će letjeti avioni, najprije je bila zabrana
putovanja do 5. mjeseca 2020. godine, zatim je zabrana putovanja produžena do
kraja 6. mjeseca. Poslije toga su se informacije mijenjale svaki tjedan. Sredinom
srpnja 2020. godine tvrtka V. P. iz V. B. promijenila je odnos sa
tvrtkom K. jer više nije bilo moguće dogovoriti fiksni najam, budući da većina
avionskih linija nije letjela na relaciji Velika Britanija-Hrvatska, postojala je samo
jedna avionska linija Rainer i to samo jedanput na tjedan. Letovi ostalih linija bili su
otkazani. Odnos između V. P. i K. je otkazan zbog više sile. Svjedokinji
koja je predstavnica V. P. iz Velike Britanije poznato je samo za goste iz
Velike Britanije i zna da su gosti iz Velike Britanije bili od sredine srpnja 2020. do

20. kolovoza 2020. godine, kada su preko noći morali prekinuti odmor i otići iz
Hrvatske. Svjedokinja nije nikada sa tužiteljicom razgovarala vezano za sadržaj
Ugovora sklopljen između tužiteljice i tuženika, niti joj je poznato da li je itko od
kolega koji su bili sa njom iz Velike Britanije razgovarali sa tužiteljicom vezano za
sadržaj budućeg ugovora o pružanju usluga iznajmljivanja. Svjedokinji nije poznato
da li tvrtka K. radi i sa drugim operaterima. Zna da K. ima i drugo tržište,

- 8 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

ali ne zna ništa više od toga glede načina rada. Nije joj poznat sadržaj ugovora
sklopljen između tužiteljice i tuženika. Svjedokinja je iskazala da je za V. P.
bila rezervacija za goste iz Velike Britanije za period od sredine srpnja do 20.
kolovoza 2020. godine, ali gosti nisu došli u V. P. i V. P. je morala vratiti
novac gostima. Zbog cijele situacije sa pandemijom i zakonskim pravilima koja su
bila u Velikoj Britaniji i kako se situacija odnosno pravila i informacije dobivale iz
dana u dan tvrtka Vila Plus je tek 5 dana prije putovanja dobila informacije da li se
zakonski može iz Velike Britanije putovati ili ne. V. P. i dalje surađuje sa
tuženikom.

Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je upravo njezina tvrtka u spornom
razdoblju imala rezervacije kod tuženika za kuću V. P., da je tvrtka V. P

opremila kuću sa opremom kakvu traže upravo gosti tvrtke V. P. (biljarski
stol, stol za stolni tenis, vatrogasni aparat, sef za ključeve), da ti gosti zbog
pandemije i izdanih mjera u vlastitoj državi, te zabrani letova, nisu došli u V.
Pomer, te da je morala vratiti novac gostima.

17. Svjedokinja V. J. S. iskazala je da je zaposlena kod tuženika
na radnom mjestu komercijaliste za iznajmljivanje vila za odmor i to od 01. prosinca

2014. godine. Nakon poslovne suradnje koja je predmet ove rasprave upoznala je
tužiteljicu. Više poznaje njezinog supruga kojeg je poznavala i prije poslovne
suradnje. Poslovna suradnja sa tužiteljicom, koja je vlasnica kuće i nositeljica,
započela je 2019. godine. Supruga tužiteljice poznavala je od ranije jer su se znali
sretati na nekim događanjima. On je znao da ona radi kod tuženika i znao je da
osim alotmanskih ugovora tuženik sklapa i fiksne ugovore za iznajmljivanje kuća za
odmor. Zvao ju je i pitao da li je zainteresirana da oni sa K. kontaktiraju
vezano za iznajmljivanje kuće. Nakon tog poziva ona je u ime tuženika zajedno sa
kolegama iz tvrtke V. P. iz V. B. sa kojima tuženik ima sklopljen ugovor
posjetila kuću V. P. i sviđala im se kućica, iako po standardima tvrtke V. P.
nije bila baš onakva kakvu oni pretendiraju, ali zbog položaja i izgrađenog novog
tržišta za Medulin i Pulu prihvatili su suradnju. Nakon pregleda kuće i objašnjenja što
sve tvrtka V. P. zahtijeva za prihvaćanje zajma dogovoreno je za 2020.
godinu pa kasnije i dalje. Tvrtka V. P. je u dogovoru sa vlasnicom odnosno
suprugom tužiteljice u kuću donijela biljarski stol, stol za stolni tenis, razne naljepnice
za upozorenja i uglavnom sve ono što je inače engleski standard. Sa suprugom
tužiteljice je jako često bila u kontaktu jer ju je on često zvao i pozivi su bili dugi i
ono što je važno za naglasiti da su i on i tužiteljica znali da će raditi isključivo sa
Englezima. Dakle, da će se iznajmljivanje kuće ugovarati sa Englezima. Oni tj.
suprug tužiteljice i tužiteljica su bili skeptični jer do tada nisu radili nikada takav
ugovor i sa takvim gostima. Oni su prihvatili takav Ugovor. Tada je krenuo booking.
V. P. su kuću poslikali i stavili isključivo na stranice V. P. Booking je bio
vrlo dobar. Sve do 15. ožujka 2020. godine kada ovdje počela pandemija booking
je dobro išao. Nakon tog datuma počele su pristizati informacije o storniranju
informacija i normalno povrat novca i tada je tvrtka V. P. odlučila da ne može
ispoštovati sve uvjete za svih 50 vila, te je tada došla informacija da se sa nekim
vilama mora raskinuti ugovor i otprilike smanjiti iznos otprilike 200.000,00 eura koji
iznos je tada bio. Tada su raskinuli ugovor sa svim vilama koje su imale slab ili
nikakav booking. Tada je raskidanje bilo raskidanje za fiksne zakupe, ali im se
ponudio alotmanski ugovor. Nakon toga, ponovno je došla informacija, zbog

- 9 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

pandemije, da avioni neće letjeti, da je zabrana puta. Prvi termin isplate koji je bio
oni su čak prije roka isplate, nekoliko dana prije, jer su tada imali novac, isplatili
tužiteljici kako je bilo dogovoreno prema ugovoru, dakle platili su joj čak i prije
upravo zbog situacije što su tada prilike bile neizvjesne, ljudi su bili nervozni jer nisu
znali kako će se nastaviti sezona. Tvrtka V. P. ih je obavijestila da ne mogu
ispoštovati dogovor za slanje gostiju zbog zabrane putovanja i zbog toga što su
ukinuti letovi. To je bilo u srpnju 2020. godine. K. je pregovarao sa tvrtkom
V. P. jer mu je bilo u interesu da održi sve ugovore koje je imao sklopljene sa
iznajmljivačima i tuženik nije sigurno samo tako odustao i trudio se da zadrži i
ispoštuje sve ugovore. Ugovor između tužiteljice i tuženika sastavljala je upravo ta
svjedokinja. U Ugovor nije upisano da se odnosi samo na goste iz Velike Britanije,
jer su ugovori tipizirani. Tužiteljica i njezin suprug znali su da se ugovor odnosi na
goste iz Velike Britanije i oni su se s time složili. Na upit pun. tužiteljice zašto u
sporazumu o raskidu ugovora nije unijet podatak da se ugovor raskida jer da se
odnosi na goste iz Velike Britanije, svjedokinja odgovara da je sporazum o raskidu
sastavljala pravna služba, a ne ona. Od potpisa prvog Ugovora pa do raskida
ugovora bilo je promjena, a sve u svrhu zadržavanja fiksnih ugovora i zadržavanja
sezone. A do konačnog "raskida ugovora" došlo je nakon isplate prve rate u srpnju

2020. godine. Tvrtka V. P." tuženika nije obavijestila prije srpnja 2020. godine
da neće moći ispoštovati obvezu slanja gostiju. Između V. P. i tuženika nije
došlo do prekida ugovorne suradnje u menađmentu, jer su oni nastavili raditi preko
alotmanskih ugovora. Tuženik osim V. P. ima i druge, razne partnere.

Iz iskaza te svjedokinje proizlazi da je tužiteljica bila upoznata da će njezina
kuća za odmor V. P. biti iznajmljivana gostima iz Velike Britanije, koji imaju
posebne uvjete, pa su tako iz tvrtke V. P. došli i slikati kuću, a V. P. ima
sklopljen Ugovor sa tuženikom, te je u kuću V. P. dostavljena i oprema
kakvu traže upravo gosti iz Velike Britanije i koji dolaze preko tvrtke V. P. 18.

Tužiteljica je iskazala da se bavi pružanjem usluga smještaja od 2013.
godine. Poslovni odnos između tuženika i nje nastao je 2019. godine kada ju je
tuženik prvi puta kontaktirao nudeći joj uslugu da preko njega pruža usluge
smještaja. Njoj se tada to činilo u redu, te su u svibnju 2019. godine sklopili Ugovor
o pružanju usluga smještaja za 2020., 2021. i 2022. godinu i to za razdoblja od
svibnja do listopada tih godina, za fiksnu cijenu za 2020. godinu u iznosu od

22.800,00 eura s obročnom otplatom na 6 jednakih obroka počevši od 15. travnja

2020. do 15. rujna 2020. godine. Iduće godine u svibnju 2020. godine, prije početka
iznajmljivanja opet im se obratio tuženik radi sklapanja novog ugovora s time da je
izmijenjen čl. 2. Ugovora na način da se smanji iznos, pa je tako ugovoren fiksni
iznos od 17.174,00 eura, ali na način da od svibnja, pa do 04. srpnja 2020.
godine se isplati eventualna realizacija iznajmljivanja, a od 04. srpnja 2020. pa do
listopada 2020. da se isplati fiksni iznos od 17.174,00 eura. Tu izmjenu čl. 2.
tuženik je predložio zbog pandemije Covid 19 - korona virusa. Ona je prihvatila taj
Ugovor koji je sklopljen u svibnju 2020. godine. U lipnju 2020. godine nazvao ju je
tuženik radi sklapanja Aneksa ugovoru da se promijeni čl. 2. jer nije bilo realizacije
do 04. srpnja 2020. godine, pa je tim Aneksom ugovoreno razdoblje od 04. srpnja

2020. do listopada 2020. za fiksni iznos 17.174,00 eura. Taj iznos je trebao također
biti plaćen u obrocima počevši od 20. srpnja 2020. do 15. studenog 2020. godine,
s time da obroci nisu bili jednaki. Za sklapanje Aneksa u lipnju 2020. godine tuženik

- 10 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

je dao opravdanje jer da se radi o pandemiji, a što je bilo i opće poznato. Ona je
dakle taj Aneks iz lipnja 2020. godine prihvatila. Ona nakon sklapanja Aneksa u
lipnju 2020. nije imala mogućnosti sama pronalaziti goste za iznajmljivanje. Ona je
Aneks u lipnju 2020. potpisala u dobroj vjeri. Tuženik je ispunio obvezu iz Aneksa iz
lipnja 2020. godine i uplatio je prvi obrok 16. srpnja 2020. godine. I kada je dobila tu
uplatu nije imala potrebe sama pronalaziti goste. Slijedeće rate tj. obroke tuženik nije
isplatio. 10 dana nakon prve isplate zaprimili su mail od tuženika, to je bilo već
krajem srpnja 2020. u kojem mailu se tuženik opravdava da neće moći ispuniti
obvezu iz Aneksa 2020. godine, te je predložio tuženik prijedlog sporazuma o
raskidu Ugovora, iako je u samom Ugovoru stajalo da se za 2020.g. ne može
jednostrano raskinuti i ona nije pristala na to tj. na sporazumni raskid Ugovora.
Nakon toga, tuženik ni dalje nije platio svoju obvezu. U Ugovoru nije bilo određeno,
niti su o tome razgovarali da bi gosti dolazili iz određenih zemalja. U mailu i u tekstu
sporazuma o raskidu kojim joj je tuženik predložio raskid kao razlog naveo je
pandemiju koja je nastala u ožujku 2020. godine. Ona sporazum o raskidu nije
prihvatila jer je već bilo opće poznato da postoji pandemija u lipnju 2020. godine
kada je zaključen Aneks sporazuma. Nije joj poznato da li je tuženik u to vrijeme
kada je sklopljen Aneks ugovoru tuženik imao sklopljen ugovor sa nekim stranim
partnerom, a niti da li je imao i prije nije joj poznato. Od tuženika kada su sklopili
Ugovor nakon sezone 2019. dobili su stol za stolni tenis, stol za biljar, jedan mali sef
za držanje ključeva, mali protupožarni aparat i ostalo je bilo sve u skladu sa
očekivanjima agencije. Agentica tuženika je pregledala kuću. Alarm nije bio tražen,
nije imala alarm. Razgovore je konkretno vodila sa V. J. S. i O.
T., ona je predstavnica agencije koja pristupa na teren i pregledava kuću.
Ona je bila prisutna i pri slikanju kuće. Ona je osobno neposredno bila s njom, bili su
prisutni i ona i njezin suprug.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona razgovore vodila i sa predstavnicom
tuženika gospođom V. i sa O. T., predstavnicom agencije V.

. koja je i bila na terenu i pregledavala kuću i slikala kuću, dakle tužiteljici nije
moglo biti nepoznato da se za sporno razdoblje radilo o gostima iz Velike Britanije.

19. Z.z. tuženika N. P. P. iskazao je da se tuženik već 20
godina bavi programom iznajmljivanja vila odnosno kuća za odmor. U sastavu tog
programa tuženik ima dvije vrste ugovora, i to jedan alotmanski ugovor koji sadrži
uopćene odredbe, a drugi ugovor je garancijski i on se temelji na zahtjevu
turoperatera. Ugovor koji je sklopljen sa tužiteljicom, a u kojima su razgovor vodile
gosp. Trifunac i gosp. Viviana i koji je zaključen na 3 godine sa tužiteljicom taj
Ugovor je zaključen isključivo za engleskog operatora V. P. Ponavlja, da
Ugovor sklopljen sa tužiteljicom bio je isključivo garancijski ugovor za goste
engleskog operatera. To je bio taj startni osnovni ugovor koji je bio sklopljen na 3
godine. S obzirom na pandemiju koja je obuhvatila cijeli svijet, oni su saznavali
situaciju i pratili, ali su i imali i dnevnu komunikaciju sa engleskim operaterom V.
P." i upravo zbog te dnevne promjene i komunikacije obratili su se tužiteljici sa
prijedlogom izmjene Ugovora, a potom i prijedlogom za raskid Ugovora zbog
pandemije. U određenim trenucima viđali su da su aviokompanije počele storniravati
svoje letove koji su bili namijenjeni za slijetanje u Pulu i tako više nisu u Pulu
pristizali letovi iz Engleske, a od 15.8. bilo je potpuno zatvaranje slijetanja aviona u
Pulu i tako oni nisu mogli ispuniti obvezu prema tužiteljici, a tužiteljica nije htjela

- 11 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

prihvatiti raskid ugovora. Sa agencijom odnosno tim engleskim operaterom "Villa
Plus" oni su imali između 45 do 48 kuća za iznajmljivanje sklopljeni sa našim
ljudima ovdje, međutim nitko osim tužiteljice nije ustrajao kod sklopljenog ugovora,
niti ih tužio. Od razdoblja kada je sklopljen Aneks ugovoru pa do 24. srpnja 2020.
kada je tuženik predložio raskid ugovora oni su pokušavali sa stranim operatorom
da ipak nastoje poslati goste međutim, budući da nije bilo letova, a i gosti sami su
otkazivali, nisu imali mogućnosti ispuniti obvezu prema tužiteljici. On osobno nije
komunicirao sa tužiteljicom, ali jesu gosp. V. i gosp. T..

Na upit punomoćnika tužiteljice da li je siguran da tuženika nije nitko tužio
osim tužiteljice, i da li mu je poznato da su ga tužili D. V. i D. D., z.z.
tuženika iskazuje da ne zna, da nije siguran, da je moguće da su. U Ugovorima koji
su sklapani sa tužiteljicom se ne spominju engleski operator, međutim oprema koja
se davala tužiteljici kako je ona sama nabrojala, i kolegica gosp. T. koja radi
za agenciju V. P. vjeruje da su u komunikaciji s tužiteljicom to tužiteljici i
naznačili. Alotmanski ugovor s jamstvom punjenja je u principu garancijski ugovor.
Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika utvrđeno je ono što je u spornom
razdoblju bila i opće poznata činjenica da su aviokompanije počele storniravati svoje
letove, kao i da je od 15. kolovoza 2020. bilo potpuno zatvaranje letova iz Velike
Britanije prema Istri.

20. Sada je već opće poznato da je globalna pandemija Covid-19 koju
kolokvijalno nazivamo korona virus u cijelom svijetu, pa tako i u Republici
Hrvatskoj svrstana u najveće svjetske katastrofe koja je prouzročila udar na
svjetsko gospodarstvo, pa tako i na svjetski turizam, te su rezultati – dolazak gostiju,
unatoč što se u svibnju 2020. godine Hrvatska smatrala gotovo kao korona free
država, bili znatno manji u odnosu na 2019. godinu.

21. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je da li je u konkretnom poslovnom
odnosu stranaka došlo do takve situacije da bi valjalo primijeniti institut
promijenjenih okolnosti odnosno da li tužiteljica ima pravo na isplatu utuženog
iznosa. Institut promijenjenih okolnosti je u našim normativnim aktima dosta stari
institut. Apsolutnu prednost imalo je načelo Pacta sunt servanda tj. da se ugovore
treba poštivati i provoditi onako kako oni glase, međutim upravo globalna pandemija
Covida-19 ima za posljedicu dati pravni značaj i uvažavati načelo rebus sic
stantibus tj. promijenjene okolnosti.

22. Odredba čl. 369. st. 1., 2., 3. i 4. ZOO-a propisuje "Ako bi zbog
izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle
predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu
stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak, ona može
zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Izmjenu ili raskid ugovora ne može
zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u
vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.
Strana koja zahtjeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene
okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine
obveze. Kad jedna strana zahtjeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako
druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično
izmijene."

- 12 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

23. Odredba čl. 370. ZOO-a propisuje dužnost obavještavanja, pa tako strana
koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora
dužna je o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti
nastupile, a ako to ne učini, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog
toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen.

24. U konkretnoj pravnoj stvari tuženik je obavijestio tužiteljicu s prijedlogom za sporazumni raskid Ugovora, a tužiteljica se nije suglasila s raskidom.

25. Iz odredbe čl. 369. st. 1. ZOO-a zaključuje se da je pravilo da stranke
najprije trebaju pokušati izmijeniti ugovor, a tek ako za izmjenu nema osnove ili
suglasnosti obje ugovorne strane, tada je dopušten raskid ugovora putem suda.
Prema odredbi čl. 371. ZOO-a pri odlučivanju o izmjeni ugovora odnosno o
njegovom raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa
osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju
ili djelovanju izvanrednih okolnosti, te o interesima obiju strana.

26. Glavni razlog priznavanja primjene klauzule rebus sic stantibus je
oslobađanje dužnika od negativnih posljedica koje mu donose promijenjene
okolnosti. Sud je mišljenja da je temeljni ratio legis generalnog pravila o primjeni
klauzule promijenjenih okolnosti u zaštiti načela ekvivalencije uzajamnih prestacija
odnosno da jedino poremećaj ekvivalencije opravdava pozivanje na promijenjene
okolnosti.

27. U konkretnoj pravnoj stvari obje ugovorne strane prilikom zaključenja
Ugovora imale su u vidu određene okolnosti koje su postojale u tom trenutku i u
skladu s time odredile su elemente obveza koje su Ugovorom preuzele. Valja uzeti
u obzir da su ugovorne strane imale za cilj ostvariti svrhu koju je konkretan Ugovor
odnosno Aneks ugovora imao za obje stranke. U konkretnom slučaju od zaključenja
Ugovora, pa do dospjelosti promijenile su se okolnosti i to na način koji bitno utječe
na položaj stranaka konkretno tuženika, te je sud mišljenja da je ostvaren temeljni
uvjet za primjenu klauzule promijenjenih okolnosti. Posebno se naglašava da su u
konkretnom slučaju izmijenjene okolnosti koje su postojale u trenutku zaključenja
Ugovora odnosno Aneksa na činjenici da stanje u trenutku ispunjenja Ugovora nije
ono koje da je tuženik u trenutku zaključenja Aneksa ugovora razumno mogao
očekivati. Dakle, promjena okolnosti koja je nastala jer gosti iz Velike Britanije za
koje je prethodno bila izvršena rezervacija, te se po redovnom tijeku stvari očekivalo
da će doći, donošenjem mjera odnosno zabranom leta prema izdanim mjerama u
Velikoj Britaniji tuženik je došao u takvu situaciju da nije mogao predvidjeti da će do
zabrane leta i izdavanja mjera u tolikom omjeru doći, u vrijeme zaključenja Aneksa
ugovora. Dakle, okolnosti su se promijenile nakon zaključenja Aneksa ugovora. Na
generalnoj razini nije odlučujuće što je dovelo do promjene okolnosti, niti koje su se
okolnosti promijenile, već je ključno pitanje posljedica koje su promjene okolnosti
proizvele na položaj tuženika kojeg su pogodile.

28. Stavove i tumačenja stranaka sud promatra kroz rješavanje tenzija između tužiteljice koja smatra da ugovore treba poštivati i tuženika koji smatra da

- 13 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

se treba voditi računa o načelu savjesnosti i poštenja odnosno pravičnosti i
ekvivalencije prestacija. Prema odredbi čl. 371. ZOO-a sud se rukovodi "Načelom
savjesnosti i poštenja", te stranke moraju uzeti u obzir ako žele postupati u skladu s
tim načelom i to kako prilikom zaključenja Ugovora, odnosno Aneksa tako i prilikom
realizacije svakog prava iz ugovora, pa tako i prava na korištenje načela
promijenjenih okolnosti. Dakle, prije svega uzima se u obzir svrha Ugovora tj. svrhu
koje imaju obje stranke, te o interesima obiju strana. Zato sud ne može izdvojeno
promatrati situaciju samo jedne stranke, a da se nesrazmjerno oštete interesi druge
strane. Između stranaka je Ugovor zaključen za tri godine 2020., 2021. i 2022., a
Aneksom ugovora je obuhvaćena samo 2020. godina. Nesporno je da je tuženik po
zaključenom Aneksu isplatio prvu ratu u iznosu od 5.152,00 eura 16. srpnja 2020.
godine, (tj. i prije dospijeća) i na taj način ponudio tužiteljici da na ime naknade
štete zadrži primljeni iznos i to uslijed raskida Ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tužiteljica je u cijelosti izgubila u ovom postupku, pa je dužna tuženiku naknaditi
parnični trošak. Tuženiku je priznat parnični trošak kojeg je potraživao, a to je za
sastav odgovora na tužbu/protutužbu, za zastupanja na ročištima 22. travnja 2021.,

01. rujna 2021., 06. prosinca 2021. i 03. veljače 2022. godine za svaku radnju po

1.000,00 kn plus PDV 1.250,00 kn, za sudsku pristojbu na protutužbu 513,50 kn, a
što ukupno iznosi 6.763,50 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na
tarifnom broju 7., 8., 9. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika i
tarifnom broju 1. Tarife sudskih o pristojbi.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 16. ožujka 2022. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice,

- 14 -

Posl.br. 31 Pn-109/2020-

2. Pun. tuženika.