Broj: Rev 1332/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. (OIB: ... ) iz S. B., I., kojeg zastupa punomoćnica R. S., odvjetnica u S. B. protiv tuženice S. M. A. R. (OIB: ... ) iz S. B., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-250/14-2 od 12. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-641/12-21 od 29. listopada 2013., u sjednici održanoj 17. travnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je tužitelj vanknjižni vlasnik stambenog prostora pobliže opisanog u izreci ili na isplatu iznosa od 30.000,00 Eura (stavak I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 7.150,00 kuna (stavak II. izreke).

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

U odgovoru na reviziju tuženica se istoj protivi te je predlaže odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu niti nejasni niti proturječni. Stoga, suprotno tvrdnjama revidenta nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a jer je sud drugoga stupnja postupao upravo u skladu s tom odredbom.

Sud drugoga stupnja u bitnome zaključuje da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu bili u poštenom posjedu predmetne nekretnine jer da su znali ili mogli znati da stvar koju posjeduju nije njihova. To zbog toga što nisu posjedovali rješenje o korištenju stana, a nisu niti imali stanarsko pravo na spornom stanu. Slijedom toga sud drugoga stupnja smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da njihov posjed stana nije bio pošten i istinit u smislu odredaba čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 9/92 i 77/92) te pravnog pravila iz paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a pa stoga potvrđuje presudu suda prvoga stupnja.

Navodi revizije u bitnome se svode na tvrdnju o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u nižestupanjskim postupcima pri čemu se ponavljaju navodi tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Te su činjenice utvrdili nižestupanjski sudovi i na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno su zaključili o nedostatnosti kvalitete posjeda tužitelja potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Ovaj sud ne može ispitivati utvrđeno činjenično stanje jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije zakonom propisan revizijski razlog. Revident zapravo u bitnome daje svoje viđenje takvog činjeničnog stanja pa onda i svoj zaključak o dostatnosti kvalitete posjeda. Pri tome mu valja odgovoriti da njegovo subjektivno viđenje i zaključivanje o kvaliteti posjeda ne ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. To stoga što su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno prava kada su, u konkretnom slučaju, zaključili o nepostojanju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću. Stoga je i revizijski razlog o pogrešnoj primjeni materijalnog prava neosnovan.

Stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) kao u toč. I. izreke.

Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženice za naknadom takvog troška (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 17. travnja 2019.