1

Broj: Pž-1914/2020

 

                                        

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. C., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D. C., podnijetoj po braniteljici I. K. R., odvjetnici iz V., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 6. ožujka 202., broj: 34. Pp P-572/2019-34, na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D. C. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D. C. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D. C. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.

 

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

 

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik D. C. pravodobno je putem braniteljice podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

5. U žalbi žalitelj navodi da je prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem policijskog službenika na okolnost počinjenja prekršaja te da je svu vjeru poklonio njegovom iskazu ocjenjujući ga vjerodostojnim iako su saslušani svjedoci obrane iskazali suprotno, te da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja bilo potrebno saslušati i drugog policijskog službenika B. V. Okrivljenik da nije odbio vađenje krivi i urina radi analize i da nije bio upoznat s uputama i načinu uporabe uređaja i postupkom ispitivanja, a niti da je bio upozoren da odbijanjem čini prekršaj. Sud da nije cijenio iskaze svjedoka, već je svu vjeru poklonio iskazu policijskog službenika, a time donio odluku koja je nepovoljnija za okrivljenika. Propisana zaštitna mjera da nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Napominje da je neosuđivana osoba, a počinjenim prekršajem nije nastala materijana šteta. Traži ukidanje zaštitne mjere jer da je izrečenom zaštitnom mjerom u trajanju od 3 mjeseca neposredno ugrožena egzistencija okrivljenika koji je u radnom odnosu i za obavljanje svakodnevnih obaveza, a koji su najvećim dijelom terenske naravi nužno mu je motorno vozilo B kategorije te bi provođenjem zaštitne mjere bio doveden u pitanje radni odnos okrivljenika koji radi kod privatnog poslodavca. Smatra da bi se s obzirom na olakotne okolnosti svrha kažnjavanja postigla i izricanjem samo novčane kazne.

 

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              7. Žalba nije osnovana.

 

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, i to nakon što je prethodno izveo dokaz ispitivanjem policijskog službenika V. L., kojeg je prihvatio i ocijenio vjerodostojnim, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

 

11. Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Svjedok je detaljno opisao sve detalje događaja i postupanje okrivljenika, te je sačinio i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, koji je okrivljenik bez primjedbi potpisao, pa imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica, te ovaj sud smatra nespornim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. 

 

12. Nadalje, provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je okrivljenik odbio vađenje krvi i urina nakon što je preliminarnim testiranjem utvrđeno da je pozitivan na droge, a o čemu je detaljno svjedočio policijski službenik, čijem iskazu je prvostupanjski sud poklonio vjeru dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pri čemu je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da sud nije cijenio iskaze svjedoka obrane.

 

13. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza policijskog službenika, kojeg je u potpunosti prihvatio dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

14. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

16. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

17. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

18. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana.

 

19. Dakle, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana.

20. Stoga nije osnovan žalbeni navod da izrečena zaštitna mjera nije u razmjeru sa težinom počinjenog prekršaja, a koja je člankom 58. stavak 1. Prekršajnog zakona propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.

               21. Naime, takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik, koji je odbio vađenje krvi i urina, nakon što je preliminarnim testiranjem kod njega utvrđena prisutnost droga u organizmu, ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

23. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 16. ožujka 2022.

 

 

        Zapisničarka:                                                                                        Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                             Karmen Novak-Hrgović, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.