Broj: Rev 2725/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D., iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici V. M. i D. D., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., D. i S. d.o.o., Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. C., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2064/14-2 od 24. svibnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1901/11-40 od 3. veljače 2014., u sjednici održanoj 30. travnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2064/14-2 od 24. svibnja 2016. pod toč. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1901/11-40 od 3. veljače 2014. u dijelu pod toč. I. izreke.

r i j e š i o   j e

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u toč. I. i III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2064/14-2 od 24. svibnja 2016.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj X-Ovr-317/99 od 25. ožujka 1999. proglasi nedopuštenom (toč. I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (toč. II. izreke) te je ujedno tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 206.937,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod toč. I. i II. izreke,, te u toč. III. izreke za iznos parničnog troška 165.800,00 kn (toč. I. izreke), prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu toč. III. izreke na način da tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu 41.137,50 kn (toč. II. izreke) te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe (toč. III. izreke).

Protiv dijela drugostupanjske presude pod toč. I. i III. izreke tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje nižestupanjskih presuda u pobijanom dijelu i usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukidanje navedenih presuda u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta nižestupanjskim sudovima na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv dijela odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

Na temelju čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer tužitelj kao treća osoba tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe (peterosobni stan s nusprostorijama na 1. katu kuće u … Z., te pripadajuće zemljište i zajednički dijelovi zgrade) ima takvo pravo koje sprječava ovrhu - što temelji na predbilježbi prethodnog prava vlasništva svog pravnog prednika R. b. d.d., odnosno stjecanju svog prethodnog prava vlasništva.

Polazeći od utvrđenja da je tuženik stekao založno pravo glede predmeta ovrhe sklapanjem Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini založnog dužnika Z. Z. a. d.o.o. koja nije upisana u zemljišne knjige od 1. listopada 1996., da predbilježba R. b. d.d. radi upisa prijenosa prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine nije naknadno opravdana te je brisana sukladno odredbi čl. 63. i 66. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96), da u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi te upisa založnog prava tuženika, pravo pravnog prednika tužitelja na kojemu on temelji svoj zahtjev nije bilo upisano u zemljišnog knjizi te je kao vlasnik nekretnine bio upisan Z. Z. a. d.o.o., sudovi su odbili tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe čl. 274., čl. 55. st. 1., čl. 56. st. 2., čl. 79. st. 2. i 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 57/96, 29/99) te čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01).

Revident u reviziji prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 213. st. 1. ZPP-a, koju drugostupanjski sud nije sankcionirao, kad je odbio prijedlog revidenta za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka po žalbi u zemljišnoknjižnom predmetu koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-12770/1998 (Z-16163/1998), u kojem je rješenjem prvostupanjskog suda odbačen prijedlog prednika tužitelja za uknjižbu prava vlasništva temeljem Sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine.

Ocjena ovog suda je da takva povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena, budući da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da se u konkretnom slučaju ne radi o prethodnom pitanju iz čl. 12. ZPP-a obzirom na utvrđenje da je tuženik prije podnošenja prijedloga prednika tužitelja već stekao založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe, postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige.

Pritom valja istaknuti da je naknadnom provjerom utvrđeno da je prednik tužitelja u tom predmetu odustao od podnesene žalbe, čime je zemljišnoknjižni postupak Z-12770/1998 (Z-16163/1998) pravomoćno okončan.

Neosnovani su daljnji prigovori revidenta koji smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno, nakon pravodobnog prigovora tuženika glede tužbom naznačene vrijednosti predmeta spora, ocijenio da ju je tužitelj suviše nisko naznačio te je stoga istu sam odredio, sukladno odredbama čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a.

Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknut u reviziji.

Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a revident upućuje na navedene razloge. S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka prvostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

U reviziji je tužitelj naveo da reviziju podnosi i protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka (toč. I. i III. izreke).

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužitelja podnesene protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija, jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP-a revizija tužitelja protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 30. travnja 2019.