Poslovni broj: I Kž-rz-4/2022-4

Poslovni broj: I Kž-rz-4/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. K., zbog kaznenog djela iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Rz-3/2021. od 10. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog P. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov- Rz-3/2021. od 10. rujna 2021. odbijen prijedlog braniteljice okrivljenog P. K. odvjetnice T. Š.M.za izdvajanjem iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza zapisnika o saslušanju svjedoka "BV" Tužilaštva/Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj KT-RZ-11/05 od 23. siječnja 2008. (list 40-42 spisa), zapisnika o saslušanju svjedoka "BV" Državne agencije za zaštitu i istrage broj 17-04/2-210/06 od 6. travnja 2006. (list 43-48 spisa), zapisnika o saslušanju svjedoka "BV" Državne agencije za zaštitu i istrage broj 17-14/3-1-120/06 od 7. studenog 2006. (list 49-51 spisa), zapisnika o saslušanju svjedoka "AV" Tužilaštva/Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KT-RZ 000014105 od 20.3.2014. (list 56-60 spisa), zapisnika o saslušanju svjedoka "AV" Tužilaštva/Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj KT-RZ-11/05 od 24.1.2008. (list 61-63 spisa), zapisnika o saslušanju svjedoka "AV" Državne agencije za zaštitu i istrage broj 17-04/2-213/06 od 7.4.2006. (list 64-66 spisa) i zapisnika o saslušanju svjedoka I. M. Tužilaštva/Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KT-RZ 000014105 od 8.4.2014. (list 129-132 spisa) kao neosnovan.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni P. K. putem braniteljice odvjetnice T. Š. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da "se usvoji prijedlog obrane za izdvajanje predloženih dokaza".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj da je obrazloženje pobijanog rješenja kontradiktorno. Naime, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka o zakonitosti dokaza čije je izdvajanje predloženo, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi. Stoga nije počinjena povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju povredu očito smjera žalitelj.

 

6. Žalitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja te smatra da dio predmetnih dokaza nije pribavljen u okviru istrage protiv okrivljenog P. K., nego da su "svjedoci saslušani u odnosu na krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 175. stavka 1. KZ BiH počinjeno na području naselja H., opština D. V. u mjesecu januaru 1993.", a preostali dio dokaza da je pribavljen u okviru istrage protiv okrivljenika, provedene od strane Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, ali da nije proveden prema pravu R. H., stoga da sve radnje ispitivanja iz predmetnih zapisnika nisu zakonite.

 

7. No, protivno takvim žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza navedenih u izreci pobijanog rješenja, utvrđujući da su ti dokazi pribavljeni u skladu s odredbom 68. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04., dalje: ZOMPO).

 

7.1. Naime, žalitelj gubi iz vida je R. H. preuzela kazneni progon okrivljenog P. K. od B. i H. i to u trenutku kad je protiv okrivljenika već bila podignuta i potvrđena optužnica pred Sudom Bosne i Hercegovine u Sarajevu, BiH, zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 175. stav 1. točka a) i b) u vezi članka 180. stavka 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, a koja se temeljila na predmetnim zapisnicima o ispitivanju (što je uostalom sve vidljivo iz spisa Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 011087 14 Kro koji je priložen zamolnici, odnosno predmetnom spisu). Navedenom optužnicom Tužilaštva - Tužiteljstva Bosne i Hercegovine okrivljenik se teretio zbog događaja od 18. siječnja 1993. u selu H., ….

 

7.2. Prema odredbama članka 68. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04., dalje: ZOMPO), svaka istražna radnja koju je provelo strano pravosudno tijelo prema pravu države moliteljice izjednačit će se s odgovarajućom istražnom radnjom prema pravu R. H. Tako i kod ustupa kaznenog progona, osim ako je to protivno načelima domaćega pravnog poretka, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. To pitanje nije drukčije uređeno Sporazumom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 12/96., 5/03., 3/08. i 4/08. - dalje: Sporazum).

 

7.3. Stoga, radnje ispitivanja koje je u ovom slučaju sukladno propisima Bosne i Hercegovine provelo Tužilaštvo - Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine (zapisnici s listova 40-42, 56-60, 61-63 i 129-132), odnosno ovlaštena osoba Policijske stanice Gornji Vakuf te Policijska uprave Bugojno, a sve na temelju naredbe Tužilaštva - Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (zapisnici s listova 43-48, 49-51 i 64-66) izjednačene su s radnjom ispitivanja osoba koje bi u R. H. tijekom izvida provodio državni odvjetnik ili na temelju naloga državnog odvjetnika provodila policija, a tijekom istrage s dokaznom radnjom ispitivanja svjedoka koju bi radnju također provodio državni odvjetnik ili na temelju naloga državnog odvjetnika provodila policija, te nema sumnje da su provedene radnje ispitivanja zakonite.

 

8. Pri tome, potpuno je promašen prigovor žalitelja da se dio predmetnih iskaza svjedoka (evidentno zapisnici s listova 43-48, 49-51 i 64-66) odnosi na prikupljanje izjava od osoba na okolnosti počinjenih ratnih zločina na području općine G. V., a ne na ispitivanje svjedoka tijekom istrage protiv okrivljenika pa da se "ne mogu vezati" na odredbe članka 68. ZOMPO-a. Naime, citirana odredba ZOMPO-a govori o provedenim istražnim radnjama, dakle o svakoj radnji prikupljanja dokaza, što znači ne nužno formalnoj dokaznoj radnji u okviru istrage protiv poimence određenog okrivljenika. Ono što je ratio odredbe citiranog članka ZOMPO-a je da se svaka istražna radnja koju je provelo strano pravosudno tijelo (u ovom slučaju Tužilaštvo - Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine) izjednačava s odgovarajućom istražnom radnjom prema pravu Republike Hrvatske, naravno, uz uvjet da nije protivna odredbama članka 4. ZOMPO-a.

 

9. U žalbi okrivljeni P. K. navodi da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu (nakon preuzimanja kaznenog progona) u odnosu na sve predložene svjedoke predvidilo ispitivanje u okviru istrage koju je provodilo, ali da svjedoka „AV“ nije bilo moguće ispitati zbog tehničkih nemogućnosti, dok su zaštićeni svjedok „BV“ i svjedok I. M. nakon preuzimanja kaznenog progona umrli pa da nemogućnost ponovnog ispitivanja ne osnažuje njihove ranije iskaze date u nekim drugim postupcima. Međutim, takvi žalbeni navodi nisu od značaja za (ne)zakonitost dokaza i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije riječ o ispitivanju u "nekom drugom postupku" nego u okviru istog kaznenog predmeta u kojem je kazneni progon započeo u B. i H., a nakon ustupa nastavljen u R. H. Disponiranje ovlaštenog tužitelja u R. H. s mogućnošću ponovnog ispitivanja svjedoka tijekom istrage u R. H. ne utječe na ocjenu zakonitosti predmetnih dokaza.

 

10. Slijedom navedenog, budući da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 15. ožujka 2022.