Poslovni broj: 8 Gž-115/2022-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) V. G. iz K., …, OIB: …, 2) M. F. M. iz Z., …, OIB: …, 3) S. D. iz V., … 9, OIB: …, 4) Z. L. iz G. S., …, OIB: …, 5) B. D. iz Z., …, OIB: …, 6) V. D. iz K., I. …, OIB: …, 7) V. P. iz K., …, OIB: … i 8) M. T. iz Z., …, OIB: …, koje zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., … kat, protiv tuženice R. H., zastupane po zakonskom zastupniku O. d. o. u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-9/2020-38 od 15. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-9/2020-38 od 15. studenoga 2021. u dijelu pod točkom I. izreke tako da se sudi :

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

 

"I. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, da na ime naknade imovinske štete plati 1. tužiteljici V. G. iz K., …, OIB: …, iznos od 33.059,15 kn (tri deset tri tisuće pedeset devet kuna i petnaest lipa), 2. tužiteljici M. M.-F. iz Z., …, OIB: …, iznos od 95.081,87 kn (devedeset devet tisuća osamsto šesnaest kuna i četrdeset devet lipa), 3. tužiteljici S. D. iz V., …, OIB: …, iznos od 22.039,87 kn (dvadeset dvije tisuće trideset devet kuna i osamdeset sedam lipa), 4. tužiteljici Z. L. iz G. S., …, OIB: …, iznos od 22.039,87 kn (dvadeset dvije tisuće trideset devet kuna i osamdeset sedam lipa), 5. tužitelju B. D. iz Z., …, OIB: …, iznos od 22.039,87 kn (dvadeset dvije tisuće trideset devet kuna i osamdeset sedam lipa), 6. tužiteljici V. D. iz K., …, OIB: …, iznos od 33.059,15 kn (trideset tri tisuće pedeset devet kuna i petnaest lipa), 7. tužiteljici V.P. iz K., …, OIB: …, iznos od 33.059,15 kn (tri deset tri tisuće pedeset devet kuna i petnaest lipa), 8. tužitelju M. T. iz Z.,…, OIB: …, iznos od 33.059,15 kn (tri deset tri tisuće pedeset devet kuna i petnaest lipa), sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od 01. travnja 2016. pa do isplate, kao i da solidarno plati tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 95.196,75 kn (devedeset pet tisuća sto devedeset šest kuna i sedamdeset pet lipa), sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude (15. studenog 2021.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Nalaže se tužiteljima pod 1) V.G., 2) M. F. M., 3) S. D., 4) Z. L., 5) B. D., 6) V. D., 7) V. P. i 8) M. T. naknaditi tuženici R. H. trošak parničnog postupka u iznosu od 31.000,00 kn, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

 

              3. Nalaže se tužiteljima pod 1) V. G., 2) M. F. M., 3) S. D., 4) Z. L., 5) B. D., 6) V. D., 7) V. P. i 8) M. T. naknaditi tuženici R. H. trošak žalbenog postupka u iznosu od 6.125,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, da na ime naknade imovinske štete plati 1. tužiteljici V. G. iz K., …, OIB: …, iznos od 33.059,15 kn (tri deset tri tisuće pedeset devet kuna i petnaest lipa), 2. tužiteljici M. M.-F. iz Z., …, OIB: …, iznos od 95.081,87 kn (devedeset devet tisuća osamsto šesnaest kuna i četrdeset devet lipa), 3. tužiteljici S. D. iz V., …, OIB: …, iznos od 22.039,87 kn (dvadeset dvije tisuće trideset devet kuna i osamdeset sedam lipa), 4. tužiteljici Z. L. iz G. S., …, OIB: …, iznos od 22.039,87 kn (dvadeset dvije tisuće trideset devet kuna i osamdeset sedam lipa), 5. tužitelju B. D. iz Z., …, OIB: …, iznos od 22.039,87 kn (dvadeset dvije tisuće trideset devet kuna i osamdeset sedam lipa), 6. tužiteljici V. D. iz K., …, OIB: …, iznos od 33.059,15 kn (trideset tri tisuće pedeset devet kuna i petnaest lipa), 7. tužiteljici V. P. iz K., …, OIB: …2, iznos od 33.059,15 kn (tri deset tri tisuće pedeset devet kuna i petnaest lipa), 8. tužitelju M. T.iz Z.,…, OIB: …, iznos od 33.059,15 kn (tri deset tri tisuće pedeset devet kuna i petnaest lipa), sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od 01. travnja 2016. pa do isplate, kao i da solidarno plati tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 95.196,75 kn (devedeset pet tisuća sto devedeset šest kuna i sedamdeset pet lipa), sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude (15. studenog 2021.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice V. G. u iznosu od 3.136,20 kn, 3. tužiteljice S. D. u iznosu od 2.090,84 kn, 4. tužiteljice Z. L. u iznosu od 2.090,84 kn, 5. tužitelja B. D. u iznosu od 2.090,84 kn, 6. tužiteljice V. D. u iznosu od 3.136,20 kn, 7. tužiteljice V. P. u iznosu od 3.136,20 kn, 8. tužiteljice M. T. u iznosu od 3.136,20 kn, radi neosnovanosti."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. izreke, žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Sud ne obrazlaže na temelju kojih dokaza je utvrdio da su kumulativno ispunjenje zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu. Nadalje, ističe kako utvrđenje prvostupanjskog suda nema uporišta u provedenim dokazima već se zaključak suda izvodi isključivo iz navoda tužbe i naknadnih podnesaka tužitelja. Svoju odluku temelji isključivo na pretpostavci, a ne dokazanim činjenicama, da bi tužitelji, pod pretpostavkom da su im dionice dodijeljene ranije, ostvarili kamate u dosuđenim iznosima i to ponovno pod pretpostavkom da su dionice u tom razdoblju prodane po nominalnom iznosu. Međutim, iz obrazloženja nije jasno na temelju kojih dokaza je sud utvrdio da bi tužitelji svoje dionice, čak i da su ih dobili ranije, mogli prodati po tržišnoj cijeni koja bi u potpunosti odgovarala njihovoj nominalnoj vrijednosti. Naime, nominalna vrijednost dionice je njezina nazivna vrijednost odnosno vrijednost koja je naznačena na samoj dionici. Ona označava knjigovodstvenu vrijednost dionice u trenutku njenog izdavanja, a prema njoj se računa udio pojedinog dioničara, broj glasova koje ima, dividenda te ona čini element formule izračuna temeljnog kapitala dioničkog društva. Nasuprot tome, tržišna vrijednost je vrijednost dionice ostvarena prodajom na tržištu vrijednosnih papira koja se određuje odnosom ponude i potražnje i što je najvažnije istaknuti tržišna cijena se mijenja gotovo svakodnevno i najčešće se razlikuje od nominalne vrijednosti. Osim toga, i sam prvostupanjski sud je naveo ''tržišna vrijednost se ne može dokazati''. Dakle, tijekom postupka tužitelji ničim nisu dokazali visinu postavljenih tužbenih zahtjeva, niti da bi šteta nastala tijekom čitavog razdoblja od 1. lipnja 2014. do 30. ožujka 2016. niti je sud naveo razloge o navedenoj odlučnoj činjenici. Tuženica ponavlja da je rješenjem Ureda državne uprave u karlovačkoj županiji, Služba za opću upravu i imovinsko pravne poslove od 12. travnja 2010. pod toč. II. izreke riješeno da će visinu naknade za nekretninu odrediti Hrvatski fond za privatizaciju, po pravomoćnosti tog rješenja, u dionicama … ''K.'' D.D. Međutim, prema podacima portfelja kojim je tuženica raspolagala u spornom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. lipnja 2016. proizlazi da na popisu nisu bile dionice navedenog društva. Na navedenim trgovačkim društvom je 24. siječnja 2014. otvoren stečajni postupak, koje rješenje je postalo pravomoćno 17. rujna 2014. pa bi tužitelji, pod pretpostavkom da su dobili dionice navedenog društva, raspolagali dionicama koje su bile bezvrijedne. Stoga tuženica smatra da sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje slijedom čega je počinjena povreda iz čl. 355. ZPP. Slijedom navedenoga smatra da nije pravilno primijenjeno niti materijalno pravo pa je počinjena povreda iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 356. ZPP. Ističe se kako je nepravilna i odluka suda o troškovima postupka. Tuženica smatra da je sud trebao odrediti vrijednost predmeta spora prema pojedinim tužbenim zahtjevima tužitelja sukladno čl. 37. st. 2. ZPP i to najvišem tužbenom zahtjevu, a to je zahtjev drugotužiteljice u iznosu od 95.081,87 kn. Stoga tužiteljima za zastupanje po punomoćniku pripada nagrada po jednoj procesnoj radnji u iznosu od 1.000,00 kn (uz uvećanje od 50% na ime zastupanja osam tužitelja). Tuženica navodi odluke u kojima je zauzeto pravno stajalište u pogledu čl. 35. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, ističe kako nije bilo osnova za priznanje nagrade za sastav podneska od 15. ožujka 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer se ne radi o obrazloženom podnesku. Upućuje na Tbr. 8. toč. 1. navedene Tarife odnosno da se može primijeniti za sveukupno četiri obrazložena podneska. S obzirom na pogrešno utvrđenu vrijednost predmeta spora pogrešno je tužiteljima priznat trošak sudskih pristoji na tužbu, presudu i žalbu. Nije jasna odluka suda kojom je tuženici naloženo da tužiteljima solidarno plati troškove parničnog postupka. Slijedom navedenoga predlaže žalbu tuženice prihvatiti i presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I izreke ovaj drugostupanjski sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19., dalje; ZID ZPP/19) na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete, a koja šteta da je tužiteljima nastala zbog nezakonitog i nepravilnog rada nadležnog tijela državne uprave u vidu izgubljene dobiti u periodu 1. lipnja 2014. do 31. ožujka 2016. ostvarivanjem kamate na polučenu prodajnu cijenu dionica od 3% godišnje u iznosima kako su isti specificirani u toč. I. izreke prvostupanjske presude.

8. Iz spisu priložene dokumentacije kao nesporno slijedi :

- da je Ured državne uprave u K. županiji - Služba za opću upravu i imovinsko pravne poslove donio rješenje Klasa: UP/I-942-05/09-01/6, Ur. broj: 2133-04-03/1-10-12 dana 12. travnja 2010. kojim je ovdje tužiteljima utvrđeno pravo na naknadu za nekretnine položene u katastarskoj općini Karlovac te je određeno da će visinu naknade odrediti H. f.z. p. (dalje: …), po pravomoćnosti tog rješenja, i to u dionicama … "K." d.d. K.,

- da je gornje rješenje postalo pravomoćno i izvršno 17. veljače 2012. i da je isto dostavljeno … 12. travnja 2012.,

- da je pravni slijednik … bila A. z. u. državnom imovinom po čl. 58. st. 2. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 145/10. i 70/12.) koja je prestala s radom stupanjem na snagu Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13. i 18/16.) kojim su osnovani D. a. z. u. d. i. te C. z. r. i p. (dalje: …),

- da su 20. veljače 2015. tužitelji podnijeli tužbu Upravnom sudu u Zagrebu protiv tuženika … zbog propuštanja postupanja u propisanom roku predlažući da navedeni sud donese presudu kojom se usvaja tužba tužitelja radi šutnje uprave i C. naloži da u roku od 60 dana od dana primitka te presude donese odluku u predmetu UP-I-942-05/12-01/25, Ur. broj: 360-03-03/08-2104-7,

- da je u navedenom upravnom sporu … 18. svibnja 2015. podnio odgovor na tužbu kojom je predložio da se u cijelosti odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer iz državnog portfelja nije trenutačno izdvojen dovoljan broj dionica odnosno poslovnih udjela trgovačkih društava za dodjelu prijašnjim vlasnicima na ime naknade za oduzetu imovinu te da Centar nema čime udovoljiti zahtjevu tužitelja,

- da je … dana 4. svibnja 2016. donio zaključke kojima je utvrdio visinu naknade za zemljište položeno u katastarskoj općini K. ovlaštenicima, ovdje tužiteljima, i to prenošenjem, bez naknade, dionica trgovačkog društva ... Z., …, Brodogradilište …. R., P. d.d. P., D. d.d. B., PPK-B. d.d. B., Š. d.d. K., T. d.d. Z. i J. l. h. d.d. D., a po pravomoćnosti zaključaka da će se vrši preknjižba dionica sa …/Republika Hrvatska na stjecatelja tj. tužitelje,

- da su tužitelji protiv donesenih zaključaka pokrenuli upravni spor tražeći poništenje toč. 2. izreke zaključka te je Upravni sud u Zagrebu donio presude kojima je odbio tužbene zahtjeve ocjenjujući da je osporeni zaključak zakonit te da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrdio tako donesene presude te

- da je Upravni sud u Zagrebu u predmetu broj UsI-653/2015-9 dana 19. srpnja 2016. donio rješenje kojim je obustavio upravni postupak jer da su pokretanjem samostalnih sporova koji se pred tim sudom vode u cijelosti zaštićeni interesi tužitelja M. F. M., S. D., Z. L., B. D., V. D. i M. T., dok se u odnosu na V. G.i V. P. oglasio mjesno nenadležnim,

9. Temeljem gornjih činjenica prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja s pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16.; dalje ZSDU) te je obvezana tuženica da tužiteljima nadoknadi izgubljenu zaradu koju tužitelji nisu ostvarili isključivo krivnjom tuženice kroz razdoblje od 1. lipnja 2014. do 31. ožujka 2016. budući da su tužitelji onemogućeni u ostvarivanju zarade sa osnova kamate. Prvostupanjski sud zaključuje da je kroz nepune tri godine neopravdanog ne postupanja … tužiteljima prouzročena imovinska šteta zbog nemogućnosti slobodnog raspolaganja dodijeljenim dionicama. Naime, smatra da je logično i životno da bi tužitelji prodajom dionica po nominalnoj vrijednosti i polaganjem novca na račun banke bez oročenja u kunskom iznosu na kunski štedni račun kroz vremensko razdoblje ili sa oročenjem na godinu dana po prosječnoj kamatnoj stopi od 3% godišnje i tako obnavljanjem oročenja od 1. lipnja 2014. do 31. ožujka 2016. ostvarili na ime kamata novčane iznose, a koje nisu ostvarili zbog nemogućnosti slobodnog raspolaganja dionicama. Prvostupanjski sud je dakle, utvrdio pretrpljenu imovinsku štetu iz navedenog razloga, a temeljem provedenog vještačenja po društvu … d.o.o. pojedinačno za svakog od tužitelja utvrdio iznos koji im pripada kao pravo na ime nominalne vrijednosti dionica te dosudio imovinsku štetu u iznosima kako je to navedeno u izreci pobijane presude pod toč. I.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno.

11. Naime, i u ovoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženice kroz tvrdnju da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pravne pretpostavke odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog odnosno nepravilnog rada tijela države uprave (…).

12. Predmet spora valjalo je razmotriti kroz odredbe Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 150/11. i 12/13.; dalje ZSDU) koji u čl. 14. propisuje da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

13. Navesti je i to da je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeto stajalište da je navedenim Zakonom ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti, a ne na načelu krivnje (broj: U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. i U-III-509/2009. od 30. rujna 2010.).

14. Dakle, polazeći od sadržaja navedene odredbe, kao i od nespornih i utvrđenih činjenica ovaj sud ocjenjuje da su osnovani žalbeni navodi tuženice kojima se dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu odgovornosti tuženice.

15. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu citirane odredbe čl. 14. ZSDU moraju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: prvo, da se radi o obavljanju posla tijela državne uprave čiji je rad nezakonit ili nepravilan (u konkretnom slučaju tadašnjeg CERP), drugo, postojanje štete koja je zbog toga nastala tužiteljima kao oštećenicima i treće, postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete.

16. Pri tom valja istaći da se nezakonit rad očituje kao postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje da se primjene, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje protivno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

17. Tužitelji u konkretnom slučaju ukazuju na propust zbog ne postupanja u skladu s odredbom čl. 101. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj, 47/09.; dalje ZOUP) prema kojoj odredbi je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, dok je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva (st. 2.). Prema st. 3. toga članka ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

18. U konkretnom slučaju rješenje nadležnog tijela Klasa: UP/I-942-05/09-01/6, Ur. broj: 2133-04-03/1-10-12 od 12. travnja 2010. postalo je pravomoćno i izvršno 17. veljače 2012. te je dostavljeno HFP 12. travnja 2012., i u roku iz čl. 101. ZOUP nije odlučeno o zahtjevu tužitelja odnosno utvrđivanju visine naknade.

19. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedena okolnost ne može se sagledati sama za sebe već ocjenjujući sve konkretne okolnosti slučaja.

20. Tako je navesti da je tužiteljima, kada … nije u navedenim zakonom propisanim rokovima odlučio o zahtjevu stranke, pripadalo pravo koristiti se pravnim sredstvima propisanim čl. 101. st. 3. ZOUP i na taj način zaštititi se od propusta tijela da o zahtjevu odluči, a kojim pravom su se i koristili s time što je Upravni sud u Zagrebu u predmetu broj UsI-653/2015-9 dana 19. srpnja 2016. donio rješenje kojim je obustavio upravni postupak iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja (list spisa 48), dakle Upravni sud u Zagrebu nije utvrdio da … nije donio odluku koja je trebala biti donesena u propisanom roku i presudom prihvatio tužbeni zahtjev.

21. Nadalje, potrebnim se nalazi ukazati na odredbu čl. 8a. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine" broj 36/03 - pročišćeni tekst; dalje Pravilnik) prema kojoj … nije vršio naknadu u dionicama ili udjelima društava nad kojima je otvoren stečajni postupak već je određeno da će ovlaštenicima naknade prenijeti dionice i udjele drugih društava iz portfelja … po kriterijima iz čl. 6. st. 2. Pravilnika tj. u društvima koja su iste ili bitno iste gospodarske djelatnosti, i to ponajprije na području iste općine ili grada gdje je bilo sjedište tog društva, a ako to nije moguće onda na području iste županije, a tek ako niti to nije moguće ostvariti, onda na području druge županije, a prijenos zamjenskih dionica će se izvršiti prema nominalnom iznosu dionica.

22. Naime, rješenjem Klasa: UP/I-942-05/09-01/6, Ur. broj: 2133-04-03/1-10-12 od 12. travnja 2010. bilo je određeno da se visina naknade ima odrediti u dionicama …, a nad navedenim društvom je 24. siječnja 2014. otvoren stečajni postupak te je jasno da su u periodu od 12. travnja 2012. do otvaranja stečajnog postupka 24. siječnja 2014. loši poslovni rezultati svakako imali negativan utjecaj na cijenu dionica radi čega tužitelji u konačnici niti nisu utemeljili zahtjev za naknadu štete za ne postupanje kroz period od 12. travnja 2012. do 1. travnja 2014. koji je sud prvog stupnja pogrešno cijenio kao vrijeme "nepune tri godine neopravdanog ne postupanja CERP-a".

23. Dakle, s obzirom na navedene okolnosti konkretnog slučaja visinu naknade trebao je utvrditi CERP u skladu s navedenim Pravilnikom koji nije propisivao rok u kojem je upravno tijelo dužno odrediti visinu naknade, a s druge strane odredbe Pravilnika nisu bile bez ograničenja u svezi određivanja naknade već su se prema odredbama istog ovlaštenicima naknade prenosile dionice drugih društava iz portfelja HFP po kriterijima iz čl. 6. st. 2. Pravilnika (ista ili bitno ista gospodarska djelatnost, i to ponajprije na području iste općine ili grada gdje je bilo sjedište tog društva, a ako to nije moguće onda na području iste županije, a tek ako niti to nije moguće ostvariti, onda na području druge županije), pa po ocjeni ovog suda okolnost što zaključci kojima je utvrđena visina naknade nisu doneseni do dana podnošenja tuženici zahtjeva za mirno rješenje spora ne znači da isto predstavlja nezakonito ili nepravilno postupanje odnosno činjenica što je postupak dugo trajao nema elemenata nezakonitosti i nepravilnosti u radu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-681/1997-2 od 3. ožujka 1998.).

24. Slijedom svega navedenog po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženice za štetu koju tužitelji u ovoj parnici potražuju tako da je žalba tuženice ocjenjena kao osnovana, pa je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke te odlučiti kao u toč. 1. izreke ove drugostupanjske presude.

25. S obzirom da je ista presuda u pobijanom djelu preinačena, trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka temeljem čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP/19 te u svezi i čl. 155. ZPP.

26. Potrebnim se nalazi navesti da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 312.255,54 kn u pogledu čega se ukazuje na zaključke sa sastanka održanog 16. i 17. rujna 2015. predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske u Šibeniku, prema kojem se radi određivanja troškova postupka, zahtjevi stranaka zbrajaju te da se vrijednost predmeta spora za dopuštenost revizije određuje na različit način od vrijednosti predmeta spora za određivanje troškova postupka.

27. Dakle, budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti valjalo je tuženici dosuditi parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 5.000,00 kn, za pristup na ročište održano 17. siječnja 2017. po Tbr. 9. toč. 2. Tarife 2.500,00 kn, za održano 15. veljače 2018. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife 5.000,00 kn, za pristup 26. ožujka 2018. po Tbr. 9. toč. 3. Tarife 500,00 kn, zatim za pristup na ročište održano 26. listopada 2020. po Tbr. 9. toč. 2. Tarife 2.500,00 kn, za održano 11. listopada 2021. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife 5.000,00 kn te 15. studenoga 2021. po Tbr.9. toč. 3. Tarife 500,00 kn, zatim za sastav podneska od 23. listopada 2020. iznos od 5.000,00 po Tbr. 8. toč. 1. Tarife i 5. listopada 2021. iznos od 5.000,00 kn po Tbr. 8. toč. 1. Tarife odnosno sveukupno tuženici je priznat trošak u visini od 31.000,00 kn, dok je za više zatražen iznos zahtjev tuženice za naknadu troška i to za sastav podneska od 28. ožujka 2017. i pristup na ročište od17. siječnja 2017. i od 26. listopada 2020. odbijen kao neosnovan budući da nije zatražen u skladu s odredbama Tbr. 7. i 8. Tarife radi čega je valjalo odlučiti kao pod toč. 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

28. S obzirom da je tuženica uspjela u žalbenom postupku, valjalo je istoj, priznati i trošak sastava žalbe u iznosu od 6.125,00 kn radi čega je odlučeno kao pod toč. 3. izreke ove drugostupanjske odluke.

29. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke (kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 15. ožujka 2022.

 

Predsjednik vijeća

 

Marin Grbić, v.r.