Poslovni broj: 13 Gž -1058/2021-2

1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB: …, iz M., …, zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku u S., …, protiv tuženika B. d.o.o., OIB: …, Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku G. D., odvjetniku u Z., …, radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3102/2018 od 30. travnja 2021. i rješenja istog prvostupanjskog suda od 11. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. ožujka 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužiteljice M. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3102/2018 od 30. travnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice M. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3102/2018 od 30. travnja 2021.

II. Uvažava se žalba tužiteljice M. M., preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3102/2018 od 11. svibnja 2021., tako da se rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika B. d.o.o. za ispravkom rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3102/2018 od 30. travnja 2021. pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice M. M. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o građenju "U S., dana 28.11.2017.g." kojem je sastavni dio ponuda br. …, a koji ugovor je sklopljen između tužiteljice M. M., OIB: …, …, M. kao naručitelja s jedne strane te trgovačkog društva B. d.o.o. OIB: …, …, Z., kao izvođača s druge strane, kojem ugovoru je predmet bio rekonstrukcija temelja i uređenje terase na stambenom objektu označenom kao č.zgr. … z.u. … k.o. R., anagrafske oznake …, M. i to s danom 15.03.2018.g.

2. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. OIB: …, …, Z., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici M. M., OIB: …, …, M., na ime povrata preplaćenih radova, iznos od 180.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 16.03.2018.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. OIB: …, …, Z., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici M. M., OIB: …, …, M., troškove ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice M. M. koji glasi:

"1. Raskida se ugovor o građenju "U S., dana 28.11.2017.g." kojem je sastavni dio ponuda br. …, a koji ugovor je sklopljen između tužiteljice M. M., OIB: …, …, M. kao naručitelja s jedne strane te trgovačkog društva B. d.o.o. OIB: …, …, Z., kao izvođača s druge strane, kojem ugovoru je predmet bio rekonstrukcija temelja i uređenje terase na stambenom objektu označenom kao č.zgr. … z.u. … k.o. R., anagrafske oznake …, M. i to s danom podnošenja ove tužbe (21.06.2018.g.).

2. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. OIB: …, …, Z., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici M. M., OIB: …, …, M., na ime povrata preplaćenih radova, iznos od 180.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 22.06.2018.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. OIB: …, …, Z., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici M. M., OIB: …, …, M., troškove ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 30. travnja 2021. riješeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice M. M. za osiguranje određivanjem privremene mjere koja glasi:

"I. Radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 180.000,00 kuna određuje se privremena mjera iz čl. 345. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona kojom će F. A. dati nalog svim bankama u kojima tuženik B. d.o.o. OIB: …, …, Z. (protivnik osiguranja) ima otvorene račune da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

II. Zabrana je provedena danom dostave ovog rješenja F. a..

III. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod B. za koji je određena zabrana isplate ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim namirenja osiguranje tražbine.

IV. Privremena mjera ima trajati, do proteka roka 2 mjeseca nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

V. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu."

II. Nalaže se tužiteljici M. M. naknaditi tuženom B. d.o.o. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna u roku od 15 dana.''

3. Rješenjem suda prvog stupnja od 11. svibnja 2021. riješeno je:

              "Ispravlja se presuda ovog suda pod poslovnog broja P-3102/2018 od 30. travnja 2021. u točci II. izreke rješenja, redak drugi, i to na način da umjesto "troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn", treba stajati "troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.450,00 kn", dok u preostalom dijelu citirana presuda ostaje neizmijenjena."

4. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda i rješenje preinače na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja kako tuženik nikada nije stupio u pravni odnos s tužiteljicom, a takvo utvrđenje rezultira poklanjanjem vjere iskazu svjedoka A. I. bez da je svjesno i brižljivo ocijenjen svaki dokaz zasebno i svi dokazi zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je sudu prvog stupnja jasno dala do znanja da je najvažniji dio iskaza svjedoka I. nevjerodostojan i da se ne poklapa sa iskazom koji je isti dao u okviru kaznenog postupka, a koje svjedočenje, kao i utvrđenje u kaznenom postupku je bilo dostupno sudu prvog stupnja, a zanemareno je od strane istog tog suda. Prijevarna poslovna praksa tuženika podrazumijevala je da tuženik, kao ovlašteni izvođač radova, da ponudu investitoru, a da sam Ugovor o građenju potpiše Ž. Š. i u takvom aranžmanu pristupili su i na nekretninu tužiteljice, koja nije imala razloga posumnjati da se Ugovor o građenju čiji je sastavni dio ponuda tuženika istoga ne tiče. Ponuda koju je tuženik prezentirao po Ž. Š. tužiteljici sastavljena je na poslovnom papiru tuženika, nesporno pečatirana i potpisana od tadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika A. I., sastavni je dio Ugovora o građenju. Iz rezultata raspravljanja, kao i iskaza A. I. danog pred tijelima kaznenog progona, evidentno je da je tuženik bio svjestan prihvata ponude od strane tužiteljice, znao je za sklapanje predmetnog Ugovora o građenju, čiji je sastavni dio ponuda tuženika, pa se smatra da ga je i odobrio sukladno čl. 312. Zakona o obveznim odnosima. I iz iskaza samog A. I. razvidno je da je tuženik znao da se izvode građevinski radovi na nekretnini tužiteljice i to temeljem njegove ponude te kao ponuditelju skladno čl. 257. Zakona o obveznim odnosima vezan ponudom, osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla, čega u konkretnom slučaju nema. Tuženik je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja uz znanje, odnosno nemogućnost neznanja za stvarnu ili moguću protupravnost i štetnost takvog postupanja za tužiteljicu, što je protivno i moralu. Stoga je i rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za osiguranje određivanjem privremene mjere utemeljen na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznos koji je stekao bez osnove temeljem preplaćenih građevinskih radova, a opravdanost privremene mjere proizlazi iz svih spisu priloženih isprava koje pokazuju da je tuženik nestabilna tvrtka, a zakonski zastupnik A. I. "bježi" iz tvrtke ostavljajući za sobom dugovanja, a nekoliko puta je bio i u blokadi računa te mu realno prijeti stečajni postupak. Osporava i dosuđeni trošak postupka tuženiku, kao i cijelo rješenje o ispravci presude od 11. svibnja 2021.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP).             

7.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tužiteljice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je raskinut Ugovor o građenju od 28. studenoga 2017. kojemu je sastavni dio Ponuda broj …, koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice, kao naručiteljice s jedne strane, te tuženika, kao izvođača s druge strane, predmet kojega je bila rekonstrukcija temelja i uređenje terase na stambenom objektu označenom kao čest. zgr. … k.o. R., te da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime povrata preplaćenih radova isplati iznos od 180.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice postavljen sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP da se raskine navedeni Ugovor o građenju i isplati tužiteljici iznos od 180.000,00 kn. Ujedno tužiteljica podnosi i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 180.000,00 kn na način da se da nalog svim bankama u kojima tuženik ima otvorene račune da protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da, unatoč tome što je tuženik dao ponudu za izvođenje predmetnih radova, nije nikada stupio u pravni odnos s tužiteljicom iz razloga što nikada nije primio prihvat navedene ponude, te da je Ugovor o građenju s tužiteljicom sklopio i izvođenju radova pristupio Ž. Š. koji je samo iskoristio tuženikovu ponudu za sklapanje predmetnog pravnog posla za svoj račun, pa kako tuženik ni naknadno u smislu čl. 312. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) nije odobrio ugovor koji je s tužiteljicom, predstavljajući se kao predstavnik tuženika, neovlašteno sklopio Ž. Š., to smatra da ugovor nije ni sklopljen, slijedom čega je u cijelosti odbio kako glavni, tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, kako u pogledu zahtjeva na utvrđenje da je raskinut ugovor, tako i da se raskida Ugovor o građenju, kao i u pogledu isplate iznosa od 180.000,00 kn, s obzirom da tuženik nije nepripadni stjecatelj imovine tužiteljice.

11.1. S obzirom da tužiteljica nije dokazala vjerojatnost postojanja svoje tražbine prema tuženiku, a što je objektivna pretpostavka za određivanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 dalje OZ), to je u cijelosti odbio i predloženu privremenu mjeru.

11.2. Pobijanim rješenjem od 11. svibnja 2021. sud prvog stupnja je, pozivom na odredbu čl. 342. ZPP, ispravio svoju odluku u toč. II. izreke rješenja, redak drugi, na način da je umjesto iznosa troškova postupka od 9.375,00 kn odredio da treba stajati trošak postupka u iznosu 10.450,00 kn, smatrajući da je prilikom donošenja odluke došlo do očite omaške u pisanju te je naveden pogrešan iznos troška parničnog postupka.

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je na ponudi br. … sačinjenoj za izvođenje radova na objektu tužiteljice memorandum tuženika, kao i njegov pečat, a da su Ugovor o građenju za izvođenje radova iz ponude zaključili dana 28. studenoga 2017. tužiteljica, kao investitor i tuženik za kojeg se u Ugovoru navodi da je zastupan po predstavniku Ž. Š., kao izvođaču. U postupku je utvrđeno da je Ž. Š. započeo sa izvođenjem predmetnih radova, da je isti od tužiteljice u tri navrata na ime izvođenja radova primio ukupan iznos od 210.000,00 kn, što proizlazi iz potvrda od 28. studenoga 2017., 8. prosinca 2017. i 10. siječnja 2018., koje radove nije do kraja izvršio, zbog čega je tužiteljica angažirala treće osobe radi dovršenja istih.

12.1. Sporno je između stranaka je li tužiteljica prihvatila ponudu tuženika za izvođenje predmetnih radova, je li Ž. Š. Ugovor o građenju zaključio u ime i za račun tuženika, te je li novac koji je Ž. Š. primio od tužiteljice isplaćen tuženiku, budući da tuženik osporava pasivnu legitimaciju u konkretnom slučaju.

13. U smislu odredbe čl. 253. st. 1. ZOO ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora.

14. Sukladno odredbi čl. 262. ZOO ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

15. Ponuda tuženika br. … učinjena tuženici za izvođenje radova na rekonstrukciji temelja i uređenja terase na njenom stambenom objektu sadrži radove koje je nužno izvesti i cijenu, dok su ostali bitni sastojci sadržani u Ugovoru o građenju zaključenom 28. studenoga 2017., koji Ugovor je zaključen na temelju dane ponude.

16. Iz iskaza svjedoka A. I., tadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika, proizlazi kako je zajedno sa Ž. Š., koji nikada nije bio zaposlenik tuženika, a koji je u nekoliko navrata za potrebe tuženika izvodio radove, otišao na objekt tužiteljice, te smatrajući da će tuženik dobiti taj posao sačinio ponudu za izvođenje radova na tom objektu, ali da mu se nakon sačinjenja ponude Ž. Š. više nije javljao niti mu je ikakav novac od izvođenje tih radova dao. Iz njegovog iskaza proizlazi kako je bio upoznat da se radovi na objektu tužiteljice izvode.

17. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kako je prihvatila ponudu za izvođenje radova koja je sadržavala memorandum i pečat tuženika, da je u tom smislu razgovarala isključivo sa Ž. Š. koji joj se predstavio kao zaposlenik tuženika i sa kojim je na temelju navedene ponude zaključila Ugovor o građenju i isplatila mu ukupno 210.000,00 kn na ruke.

18. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je tuženik doista dao ponudu za izvođenje predmetnih radova, koju ponudu je tužiteljica prihvatila, sa čime je tuženik bio upoznat, iako osobno nije primio izjavu tužiteljice da prihvaća ponudu.

18.1. Naime, nedvojbeno iz rezultata raspravljanja proizlazi da tužiteljica i tuženik nikada nisu došli u neposredan kontakt, te je tužiteljica pregovore vezane uz predmetne radove i cijenu dogovarala isključivo sa Ž. Š. sa kojim je u konačnici i zaključila Ugovor o izvođenju radova. Imajući u vidu činjenicu da Ž. Š. nikada nije bio zaposlenik tuženika, a niti osoba ovlaštena za njegovo zastupanje, to Ugovor o građenju zaključen 28. studenoga 2011., čiji je sastavni dio ponuda tuženika br. …, ne obvezuje tuženika.

19. Pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje i kako tuženik u smislu odredbe čl. 312. st. 3. ZOO niti naknadno nije odobrio ugovor koji je s tužiteljicom, predstavljajući se kao predstavnik tuženika, neovlašteno sklopio Ž. Š., budući da iz rezultata raspravljanja ne proizlazi da je tuženik naknadno izričito odobrio taj ugovor te se ne može zaključiti niti da ga je tuženik odobrio konkludentnim radnjama, kako to proizlazi iz iskaza tadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika, na koji iskaz tužiteljica nije imala primjedbi niti je isti ičim dovela u pitanje, posebno i stoga što je nedvojbeno da je tužiteljica iznos od 210.000,00 kn platila na ruke Ž. Š., a ne na račun tuženika te da je zaključila Ugovor o građenju iako je primijetila da isti nema memoranduma ni pečata tuženika.

20. Kako iz svega navedenog proizlazi da tuženik nije nikada stupio u pravni odnos s tužiteljicom niti zaključio predmetni ugovor, to je pravilno sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio kako glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je predmetni ugovor raskinut, tako i eventualni zahtjev tužiteljice postavljen radi raskida ugovora, kao i zahtjev tužiteljice postavljen s osnova stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO da joj tuženik vrati preplaćenu cijenu radova u iznosu od 180.000,00 kn, budući da je u postupku utvrđeno da ta imovina tužiteljice nije prešla u imovinu tuženika.

21. Pravilno je sud prvog stupnja odbio i prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere, budući da u smislu odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17) tužiteljica nije dokazala vjerojatnost postojanja svoje tražbine prema tuženiku.

22. Tužiteljici je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, sud prvog stupnja pravilno priznao parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn.

23. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja ispravio toč. II. rješenja od 30. travnja 2021. te odredio da umjesto iznosa od 9.375,00 kn treba ispravno stajati iznos od 10.450,00 kn. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke u dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove postupka razvidno je da je tuženiku priznat parnični trošak za pojedine radnje u postupku u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn te je tom iznosu sud prvog stupnja pridodao trošak sudske pristojbe na ime odgovora na tužbu u iznosu od 1.075,00 kn, što zajedno čini iznos od 10.450,00 kn.

23.1. Prema odredbi čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Tuženik je u parnici u cijelosti uspio, slijedom čega nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu, te mu u trošak nije niti trebalo priznati iznos od 1.075,00 kn.

24. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja od 30. travnja 2021., a temeljem čl. 380. toč. 3. istoga Zakona uvažiti žalbu tužiteljice, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja od 11. svibnja 2021. i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 15. ožujka 2022.

 

         Predsjednik vijeća

 

       Marin Grbić, v.r.