- 1 -              Rev 125/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 125/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. H., OIB:… iz O., K. 22, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. u. z. o., OIB:…, Z., M. 73, kojeg zastupa punomoćnica M. K. V., mag. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-51/2020-3 od 17. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2083/2015-48 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku naloženo je isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznose od 31.090,00 kn i 1.050,00 kn te joj počevši od  25. listopada 2019. plaćati rentu na ime tuđe pomoći i njege u iznosima od 270,00 i 405,00 kn mjesečno, a kako je to pobliže određeno u izreci presude, sve s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u daljnjem iznosu od 1.500,00 kn kao i zahtjev za isplatu kamate na dosuđene iznose za razdoblje od 10. kolovoza 2013. do 25. listopada 2019. (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 16.927,00 kn (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud, ocijenivši da je shvaćanje izraženo u nižestupanjskim presudama u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženom u većem broju odluka (npr. Rev-145872016-2 od 2. travnja 2019., Rev x-186/2011 od 16. studenoga 2016. i dr.) tuženiku dopustio je podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-51/2020-3 od 17. veljače 2020., u odnosu na pitanja:

              „Kada se tužbom zahtijeva naknada štete za trajnu tuđu pomoć i njegu (rentu), a oštećena osoba ne prima doplatak za tuđu pomoć i njegu temeljem Zakona o socijalnoj skrbi ili kad odbija pokrenuti postupak kod nadležnog Centra za socijalnu skrb radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu po osnovi socijalnog osiguranja - je li sud dužan kao o prethodnom pitanju sam utvrditi postoji li pravo oštećene osobe na naknadu za tuđu pomoć po Zakonu o socijalnoj skrbi te ukoliko postoji, u kojoj visini joj pripada ova naknada?

 

              Treba li u određivanju visine naknade za trajnu tuđu pomoć i njegu (rentu) uzeti u obzir i iznos koji tužitelj ostvaruje ili bi mogao ostvarivati od Centra za socijalnu skrb temeljem Zakona o socijalnoj skrbi pa kad tužitelj ostvaruje ovu naknadu ili bi imao pravo na istu je li potrebno utvrditi postoji li razlika stvarne štete i naknade koju prima od Centra? Treba li tužitelja odbiti sa njegovim zahtjevom za štetu s naslova trajne tuđe pomoći i njege (rente) ako je iznos novčane naknade koju prima od Centra veći od stvarne štete, odnosno usvojiti njegov zahtjev za razliku ako je stvarna šteta veća od naknade koju ostvaruje ili bi mogao ostvarivati?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i o rentnom zahtjevu po toj osnovi podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije zahtjev za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i rentni zahtjev po toj osnovi, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i rentni zahtjev po toj osnovi.

 

9. Prvostupanjski sud djelomično prihvatio je tužbeni zahtjev na ime tuđe pomoći i njege, pri čemu je otklonio kao neosnovane tvrdnje tuženika da tužiteljica nema pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu jer se nije obratila nadležnom centru za socijalnu skrb i pokrenula postupak radi ostvarivanja prava na doplatak za tuđu pomoć i njegu koje bi joj pripadalo po čl. 71. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ 33/12: dalje-ZSS). Ovo uz obrazloženje da tužiteljica zahtjev za naknadu štete po toj osnovi ima pravo istaknuti prema tuženiku kao pretpostavljenom osiguratelju štetnika. Tek u slučaju da je tužiteljica to pravo već ostvarila pred institucijama socijalne skrbi da bi sud navedeno trebao cijeniti, kako tužiteljica ne bi ostvarila istu naknadu dva puta.

 

10. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je izraženo shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

11. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,  41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 -dalje: ZOO) tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu dužan je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

 

12. Neosnovana je tvrdnja tuženika da je tužiteljica bila dužna smanjiti štetu te odgovarajuću naknadu za tuđu pomoć i njegu ostvariti putem centra za socijalnu skrb, a kako to nije učinila da je njezin zahtjev u cijelosti neosnovan.

 

13. Doplatak za tuđu pomoć i njegu, prema propisima o socijalnoj skrbi, može se odobriti nekoj osobi tek ako pomoć ne može ostvariti na drugoj osnovi. Naime, odredbom čl. 68. ZSS/12, kao i ranijim i kasnijim odredbama zakona koji su uređivali materiju socijalne skrbi, bilo je propisano  da se doplatak za tuđu pomoć i njegu može odobriti nekoj osobi ako pomoć ne može ostvariti na drugoj osnovi. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica doplatak (naknadu) za tuđu pomoć i njegu može ostvariti na drugoj osnovi i to baš od tuženika kao štetnikovog osiguratelja. Kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, da je tužiteljica takvo pravo doista i ostvarila, radi sprječavanja dvostruke naplate iste naknade, tada bi se iznos doplatka ostvaren prema odredbama o socijalnoj skrbi uračunao u iznos naknade štete po toj osnovi, a koji bi inače, prema odredbama obveznog prava, trebao naknaditi štetnik, odnosno njegov osiguratelj.

 

14. Slijedom iznesenog neosnovana je tvrdnja tuženika da se tužiteljica trebala obratiti nadležnom centru za socijalnu skrb radi ostvarivanja prava na naknadu i na taj način smanjiti iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu, te da o takvoj njezinoj dispoziciji ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu tuđe pomoći i njege u ovoj pravnoj stvari.(tako VSRH u odluci broj Rev-833/05 i Rev-4577/2019 od 1. rujna 2020.).

 

15. Posljedično tome, u situaciji kada je utvrđeno da tužiteljica nije ostvarila pravo na doplatak na tuđu pomoć i njegu prema odredbama o socijalnoj skrbi, suprotno tvrdnji tuženika, nije postojala obveza prvostupanjskog suda, da kao prethodno pitanje, raspravi je li takvo pravo tužiteljica mogla ostvariti.

 

16. Nije stoga ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Slijedom iznesenog, kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 15. ožujka 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil,v.r.