Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split P-2471/2021-10

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji
Ljubičić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. zavoda za
zdravstveno osiguranje Z., M. 3, OIB:0…., protiv tuženika
E. osiguranje d.d. OIB….., zastupanog po punomoćnicima iz
Odvjetničkog društva G. i P., odvjetnicima u S., zbog isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2022. u nazočnosti
punomoćnika stranaka, a primjenom odredbe čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka
Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14 i 70/19, nadalje u tekstu ZPP) dana 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o je

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju
iznos od 44.969,22 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana
plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena pa do do 01. kolovoza 2015., a od 01.
kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- za iznos 3.278,24 kn od 01. siječnja 2011. do isplate,

- za iznos 79,22 kn od 19. prosinca 2009. do isplate, - za iznos 39,61 kn od 19. prosinca 2010. do isplate, - za iznos 4.917,36 kn od 01. siječnja 2011. do isplate, - za iznos 79,22 kn od 27. siječnja 2010. do isplate, - za iznos 5.385,68 kn od 01. siječnja 2011. do isplate, - za iznos 4.917,36 kn od 01. siječnja 2011. do isplate,

- za iznos 39,61 kn od 20. ožujka 2010. do isplate, - za iznos 39,61 kn od 20. ožujka 2010. do isplate,

- za iznos 4.683,20 kn od 01. siječnja 2011. do isplate, - za iznos 39,61 kn od 23. travnja 2010. do isplate, - za iznos 39,61 kn od 17. travnja 2010. do isplate,

- za iznos 5.385,68 kn od 01. siječnja 2011. do isplate,

2 P-2471/2021-10

- za iznos 39,61 kn od 23. travnja 2010. do isplate,
- za iznos 39,61 kn od 18. lipnja 2010. do isplate,
- za iznos 39,61 kn od 18. lipnja 2010. do isplate,
- za iznos 5.151,52 kn od 01. siječnja 2011. do isplate,
- za iznos 39,61 kn od 18. lipnja 2010. do isplate,
- za iznos 39,61 kn od 25. lipnja 2010. do isplate,
- za iznos 39,61 kn od 18. lipnja 2010. do isplate,
- za iznos 4.917,36 kn od 01. siječnja 2011. do isplate,
- za iznos 39,61 kn od 24. kolovoza 2010. do isplate,
- za iznos 5.151,52 kn od 01. siječnja 2011. do isplate,
- za iznos 39,61 kn od 24. kolovoza 2010. do isplate,
- za iznos 468,32 kn od 01. siječnja 2011. do isplate i
- za iznos 39,61 kn od 15. ožujka 2010. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi je tužitelj naveo da su u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13.
listopada 2009. u Splitu, a koju je prouzročio D. G. upravljajući vozilom
registarskih oznaka i broja ST-255 OV osiguranom kod E. osiguranja
temeljem police osiguranja br.0818616200, ozlijeđena je osiguranica H.
zavoda za zdravstveno osiguranje D. T. rođena 18. lipnja 1959. Navedenim
štetnim događajem Zavod da je oštećen za iznos od 44.969,22 kn koji se sastoji od
troškova isplate naknade plaće, troškova liječenja u okviru primarne zdravstvene
zaštite, a sve u vezi s liječenjem osiguranice D. T. od posljedica predmetne
prometne nesreće. Temeljem odredbi čl.57., 62., 64., 65., 66. i 68. Zakona o
obveznom zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (HZZZR) obvezan je
zahtijevati naknadu prouzročene štete. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje
zaštite zdravlja na radu (HZZZR) prestao je postojati Zakonom o prestanku zakona o
zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 139/10).
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je pravni slijednik H. zavod za
zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu te je ovlašten i obvezan provoditi
postupke za naknadu štete koje su nastale u vrijeme važenja zakona o zdravstvenom
osiguranju zaštite zdravlja na radu. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 12.
siječnja 2011. u sudski registar je upisano pripajanje Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno
osiguranje u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 139/10). Slijedom
navedenog tužitelj je u ovom slučaju naknadu prouzročene štete od tuženika zatražio
svojim zahtjevom od 12. lipnja 2012. kojeg je tuženik zaprimio dana 15. lipnja 2012.
Sukladno čl.68.st.3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na
radu, tuženik da je u obvezi platiti i zakonske zatezne kamate od dana nastale štete,
odnosno od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a prema priloženoj
specifikaciji. S obzirom da tuženik nije udovoljio zahtjevu, tužitelj predlaže da sud
nakon provedenog parničnog postupka donese presudu kojom bi se tuženika
obvezano na dužnu isplatu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako priznaje pasivnu legitimaciju i
odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode. Posebno je istakao kako
smatra da tužitelj nije dokazao da mu je šteta nastala te da tužitelj ničim ne dokazuje
da se radi o potraživanju na koje bi imao pravo po odredbama Zakona o
zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu. Pozvao se nadalje na to da se u

3 P-2471/2021-10

konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom
osiguranju („Narodne novine“ broj 150/2008 i 94/2009) po kojima je tužbeni zahtjev
neosnovan jer su svi troškovi nastali nakon 01. siječnja 2009. tužitelju naknađeni na
način da osiguratelji, pa tako i tuženik, uplaćuju 7% naplaćene funkcionalne premije
osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik je osporio
zatražene kamate koje bi se temeljile na činjenici da tužitelj sam sebi i k tom još
retroaktivno izdaje potvrde kada je došlo do plaćanja. Plaćanje se, po mišljenju
tuženika, može dokazati isključivo u spis dostavljenim dokazima (potvrde banke,
izvadak računa i sl.). Konačno, predložio je odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i
istog obvezati na plaćanje troškova prouzročenih ovom parnicom.

3. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 25.
studenog 2015. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Pi-231/2013 kojom
je u cijelosti prihvatio zahtjev tužitelja. Potpunu i pravodobnu žalbu protiv, upravo
opisane odluke, stavio je tuženik pa je odlučujući o njegovoj žalbi, Županijski sud u
Splitu dana 1. prosinca 2016. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Gž-
276/16 kojom je žalbu tuženika odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.
Reviziju protiv opisane drugostupanjske odluke uložio je tuženik, pa je odlučujući o
istoj, Vrhovni sud RH dana 27. travnja 2021. donio rješenje pod poslovnom oznakom
i brojem Rev-736/2017-2. Rješenjem je prihvaćena revizija tuženika te su ukinute
prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje.
4. U dokazne svrhe sud je pregledao kompjutorski ispis računa o prometnoj
nezgodi iz evidencije Zavoda, zapisnik o očevidu MUP-a br. 511-12-36-KU-123/2009,
izviješće o bolovanju za osiguranicu D. T. sa troškovima liječenja, presliku
prijave ozljede na radu br.1784 – ovjerene od HZZZR-a sa medicinskom
dokumentacijom, presliku zahtjeva za naknadu štete Klase 502-10/12-03/147 od 12.
studenog 2012., kompjutorski izlist specifikacije za obračun kamata – popis za
zahtjev, presudu Županijskog suda u Dubrovniku od 20. veljače 2013. pod br. Gž-
1660/11, presudu Općinskog suda u Splitu od 22. studenog 2012. pod br. Pmal-
643/12, presliku presude Općinskog suda u Osijeku broj P-440/12-12 od 08.
studenog 2012., stručno mišljenje HZZO-a od 30.prosinca 2009., presliku presude
Trgovačkog suda u Splitu od 05. lipnja 2014.g. pod br. 6.P-105/2012, preslike
presuda Županijskog suda u Splitu od 25. rujna 2014. pod br. Gžo-521/13, od 12.
veljače 2014., pod br. Gžmal-1562/12 od 09. siječnja 2014. pod br. Gžo-23/13, od

28. veljače 2013., pod br. Gžnš-15/13, od 31. kolovoza 2015. pod br. Gžnš-158/14,
od 05. lipnja 2015. pod br. Gžo-130/15, od 25. svibnja 2015. pod br. Gžmal-364/13,
od 22. svibnja 2015. pod br.Gžnš-239/13, od 06. svibnja 2015. pod br. Gžmal-
989/13, od 12. veljače 2014. pod br. Gžx-316/13, od 16. svibnja 2013. pod br. Gžo-
396/11, preslike presuda Visokog trgovačkog suda RH od 11. lipnja 2013. pod br.

43.Pž-9163/12-4, od 06. svibnja 2015. pod br. 98.Pž-7535/12-5, od 21. svibnja 2015.
pod br. 9-Pž-1580/12-3 i od 16. veljače 2015. pod br. 89- Pž-8737/12-3, preslike
presuda Županijskog suda u Osijeku od 06. lipnja 2013. pod br. Gž-2015/13-2, od 18.
travnja 2013. pod br. Gž-62/13-2 i od 14.veljače 2013. pod br.GŽ-3861/12-2, presliku
presude Trgovačkog suda u Splitu od 03. srpnja 2014. pod br. IP-645/13, presliku
rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 08. srpnja 2014. pod br. Gžn-2628/11-2, od

03. ožujka 2015. pod br. 29 Gžn-1743/12-2 rješenje Županijskog suda u Bjelovaru od

17. travnja 2014. pod br. Gž-260/13-2, presliku presude Općinskog suda u Splitu od

10. studenog 2014. pod br. Pi-294/14 te presliku presude Trgovačkog suda u
Zagrebu od 15. lipnja 2012. pod br. 82 P-355/12. U nastavljenom postupku
pribavljena je uputa o zatvaranju potraživanja od HZZO-a … Ministarstva financija
RH od 10. veljače 2011., očitovanje Službe za platni promet tužitelja od 2. studenog

4 P-2471/2021-10

2020., podaci o osiguranoj osobi sa njezinim statusom, kao i očitovanje tuženika
upućeno tužitelju 19. siječnja 2017. sa potvrdama o izvršenom plaćanju na dan 17.
siječnja 2017.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelj nije popisao niti zatražio parnični trošak do zaključenja glavne rasprave.

7. Predmet ovog postupka je potraživanje koje tužitelj ostvaruje prema
tuženiku obzirom da je u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika,
ozlijeđen osiguranik tužitelja.

8. Među strankama nije sporno da je predmetnu nezgodu skrivio vozač koji je
bio osiguranik tuženika te isto tako nije sporno da je tuženik pasivno legitimiran i
odgovoran za štetu koja je nastala uslijed te prometne nezgode.

9. Međutim, među strankama je sporno ima li tužitelj pravo tražiti utuženu
isplatu kao i zakonske zatezne kamate na iznos duga (kako u ukupnosti tako i u
pojedinim plaćanjima prema priloženom u spisu) obzirom da je sam sebi izdao
potvrde o plaćanju, retroaktivno, odnosno je li tužitelju šteta naknađena kroz uplatu
7% (odnosno 4%) naplaćene funkcionalne premije.

10. U vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda i kada je nastala šteta (čija
naknada je predmet potraživanja tužitelja) na snazi je bio Zakon o zdravstvenom
osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 85/06 i 67/08).Odredbom
čl.1. ZID Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj
139/10) propisano je kako se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja
osiguravaju prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i
mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke
kod sumnje na profesionalnu bolest, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, dok je
na temelju odredbe čl.28.st.2. i 3. Tog Zakona, HZZO zaštite zdravlja na radu dana

31.siječnja 2011. pripojen tužitelju. Kako su i HZZO zaštite zdravlja na radu i HZZO
javne ustanove, temeljem odredbe čl.69.st.1. Zakona o ustanovama ("Narodne
novine" broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) moguće je njihovo pripajanje, s tim da
pripojena ustanova prestaje postojati a njen pravni subjektivitet ustupljen je pravnoj
osobi kojoj je pripojena. Budući da je odredbom čl.62.st.1. Zakona o zdravstvenom
osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 85/06 i 67/08) propisano
da je HZZO zaštite zdravlja na radu obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima
iz čl.57. toga Zakona i izravno od društava za osiguranje kod kojeg su vlasnici
osigurani od odgovornosti za štetu, na temelju odredbe čl.28.st.2. i 3. ZID Zakona o
obveznom zdravstvenom osiguranju, tužitelj je u sklopu obveza koje je imao HZZO
zaštite zdravlja na radu preuzeo i obvezu zahtijevati naknadu štete iz čl.62.st.1.
Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu.

11. Tuženik se pozvao na to da ne bi imao obvezu dužne isplate iz razloga što
iznos kojeg izdvaja društvo za osiguranje od automobilske odgovornosti u visini 7%
naplaćene funkcionalne premije osiguranja je ušao u iznos kojeg se izdvaja u prihodu
tužitelja, što međutim ovaj sud ne prihvaća kao točno. Za navesti je kako sustav
obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu koji je bio uređen
Zakonom o osiguranja zaštite zdravlja na radu iz 2006. ( na snazi do početka 2011.) i
prema kojem je obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio
HZZO zaštite zdravlja na radu te da je osim obveznog zdravstvenog osiguranja
zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio HZZO zaštite zdravlja na radu, ostalo
obvezno zdravstveno osiguranje provodio HZZO. Sustav obveznog zdravstvenog
osiguranja zaštite zdravlja na radu u naznačenom razdoblju bio je dakle, uređen
Zakonom o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, a sustav obveznog

5 P-2471/2021-10

zdravstvenog osiguranja, osim zaštite zdravlja na radu, bio je uređen i Zakonom o
obveznom zdravstvenom osiguranju. Tuženikova tvrdnja o tome da bi 7% naplaćene
funkcionalne premije ušlo u prihod tužitelja je točna ali isti taj tuženik gubi iz vida
odredbu čl.22. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojom je pak izričito
pripisano da se osiguranim osobama u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog
zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su
pružene na način i po postupku koji nije propisan tim zakonom odnosno koji je bio
propisan odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu. Tek
od 01. siječnja 2011. kada je upravo navedeni Zakon prestao važiti te je izvršeno
pripajanje ovih dviju ustanova, o čemu je više bilo riječi u uvodnom dijelu
obrazloženja prihodi HZZO-a postali su i prihodi od obveznog osiguranja oda
automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguranje u visini od 7% od
naplaćene funkcionalne premije osiguranja od automobilske odgovornosti.

12. Kako je u ovom postupku tužitelj zatražio naknadu štete koja mu je pak
nastala isplatom troškova liječenja i bolovanja za osiguranicu D. T. koja je
ozlijeđena u prometnoj nezgodi od 13. listopada 2009. dakle, u vrijeme kada su na
snazi bile odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu to je
on ovlaštenik traženja naknade štete po čl.68. navedenog Zakona. Konačno valja
navesti kako je odredbom čl.65. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja
na radu, naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl.57., 62.,

64., 65., 66. i 68. Zakona obuhvaća troškove zdravstvene zaštite te iznose novčanih
naknada koje plaća Zavod.

13. Odredbom čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("NN" broj
151/05,36/09 i 75/09) propisano je da društvo za osiguranje obvezno zavodima koji
obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja ima naknaditi
stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetim
ugovorom o osiguranju, pri čemu se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i
drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i
razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

14. Tuženik je prigovorio u svom odgovoru na tužbu i navodnoj činjenici da
tužitelj nije dokazao da mu je šteta nastala te da nije dokazao datum dospijeća jer je
sam sebi izdao potvrdu o plaćanju, na što valja odgovoriti da je prema odredbi
čl.230.st.1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u
granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili
fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili
propisom utemeljenom na zakonu – javna isprava, stoga dokazuje istinitost onog što
se u njoj potvrđuje ili određuje. Tuženik nije pružio tijekom postupka niti jedan dokaz
koji bi izazvao sumnju u sadržaj takve javne isprave.

15. Polazeći od upute Vrhovnog suda RH kao i izloženog pravnog stava u
odluci Rev-736/2017-2 za kazati je kako je tužitelj tijekom postupka nesporno
dostavio isprave o plaćanju iz svoje računalne evidencije, ovjerenu prijavu o ozljedi
na radu osiguranice Dijane Tudorić kao i pripadajuće specijalističke nalaze kojima je
u naravi potvrdio postavljene dijagnoze i provedene postupke liječenja po istima.
Tužitelj je poslodavac ozlijeđene osiguranice tuženika, D. T., te je korisnik
državnog proračuna i nesumnjivo je dokazao da je ukupni iznos bolovanja podmirio
na način da je plaćanje vršio refundacijom bolovanja, odnosno kompenzacijom kao i
sa svim drugim korisnicima državnog proračuna. O tome je detaljnije očitovanje dalo
Ministarstvo financija RH, obzirom da je to tijelo izdalo uputu o zatvaranju
potraživanja od HZZO-a i smanjenju obveze prema Državnoj riznici nakon
refundacije bolovanja iznad 42 dana bolovanja, uslijed nesreće na poslu. Prema

6 P-2471/2021-10

pojašnjenju nadležne Službe za platni promet tužitelja od 2. studenog 2020., ista
Služba koristi Internet bankarstvo za sve vrste plaćanja od mjeseca siječnja 2015.,
dakle, nakon napuštanja poslovanja iz Državne riznice i nakon što je postao
samostalni izvanproračunski fond. Stoga je do tada tužitelj izdavao potvrde o
izvršenim plaćanjima putem ove Službe, sukladno zahtjevima regionalnih, odnosno
područnih službi. U tom ranijem razdoblju, među koje spada i ovo potraživanje,
isplata je vršena s računa Državne riznice, a potvrde o izvršenim prijenosima
ispisivale su se iz SAP sustava, s računala FINE koje je ona ustupala isključivo za tu
namjenu. Stoga tužitelj niti ne može imati izvode jer se radilo o računu Državnog
proračuna, a ne tužitelja. Stoga je tužitelj isključivo od FINE dobivao podatke o
izvršenoj isplati u razdoblju od 2002. do 2014., u smislu potvrde.

16. Tužitelj je, dakle, dostavio prijavu o ozljedi na radu, i to ovjerovljenu, pa
osnov potraživanja nije sporan. Visina zahtjeva također nije sporna jer su u spisu
priloženi računi plaćenih pruženih usluga prilikom liječenja D. T..
17. Dakle, analizom ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je
slijedeće:

- osiguranica tužitelja pretrpjela je ozljedu na radu (o čemu svjedoči prijava
ozljede na radu ovjerene od strane HZZO zaštite zdravlja na radu)

- od strane tužitelja ispuštena su izviješća o bolovanju te obilježeni troškovi o
ozljedi na radu kao i troškovnik liječenja što je sve uredno ovjereno od HZZO-a sa
točnom naznakom datum izvršenog plaćanja i

- ne postoji dokaz da je tuženik plaćanje ovako ispuštenih računa podmirio odnosno platio.

Tuženik u nastavljenom postupku nije pružio niti jedan dokaz da tvrdnje
tužitelja ne bi bile istinite. Tek je u podnesku od 13. veljače 2022. inzistirao na tome
da je postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci te da je tužitelju izvršio isplatu
pravomoćno dosuđenog iznosa glavnice od 44.969,22 kune, kao i zakonske zatezne
kamate u iznosu od 30.500,10 kuna. U tom smislu je dostavio i potvrde. Drugim
riječima rečeno, tuženik je naglasio da je u cijelosti ispunio svoju obvezu po
potraživanju koja je predmet ovog zahtjeva, zbog čega smatra da ga se ne bi trebalo
ponovno obvezivati na ono što je već plaćeno. Tužitelj niti ne tvrdi drugačije, da je
isplata od strane tuženika izvršena, to tužitelju nije sporno. Međutim, sud drži nužnim
naglasiti da je Vrhovni sud RH ukinuo i prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku, što
drugim riječima znači da je stvar vraćena ab ovo, od početka i o tužbenom zahtjevu
tužitelja valjalo je odlučiti ovom odlukom. Tužitelj ima pravni interes da se o njegovom
potraživanju odluči u ovom sudskom postupku, nalaganjem činidbe, baš kako je to i
zatražio kada je dana 4. siječnja 2013., ustao tužbom u ovoj pravnoj stvari.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude,
prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer je sud smatrao da je dakle, tužitelj
svoje potraživanje nastale štete dovoljno dokazao ispravama dostavljenima u spis a
koje govore na okolnost visine štete što mu je prouzročena. Stoga je njegov tužbeni
zahtjev prihvaćen u cijelosti kako u pogledu glavnice tako i u odnosu na zatražene
kamate koje tužitelja pripadaju sukladno odredbi čl.68. Zakona o zdravstvenom
osiguranju zaštite zdravlja na radu a koje teku od dana nastale štete odnosno kada je
tužitelj platio osiguraniku troškove liječenja, naknadu za bolovanje i ostale troškove
upravo po stopi iz čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

7 P-2471/2021-10

19. Odluka o trošku postupka je izostala jer istog tužitelj (kao stranka koja je u
postupku uspjela u cijelosti) niti je popisao niti zatražio prilikom zaključenja glavne
rasprave.

U Splitu, 15. ožujka 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana
primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda a za viši,
županijski sud, u tri primjerka.

DNA: - tužitelju
- pun. tuženika
- u spis

Broj zapisa: eb307-dd555

Kontrolni broj: 079bb-11c01-5b2ca

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.