1

Poslovni broj P-279/2020-21

 

                                                                                                                  

        Republika Hrvatska                                                                                   

   Općinski sud u Metkoviću                                                                                                             

Andrije Hebranga 9, Metković

 

 

 

Poslovni broj P-279/2020-21

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Jeleni Ćelić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. A. pok. V. iz Z. , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., protiv tužene R. H., OIB: …, koju zastupa ODO u M., radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 24. veljače 2022. godine u nazočnosti tužitelja Ž. A.    punomoćnika tužitelja M.B., odvjetnika u V. i zz tužene I. V., dana 15. ožujka 2022. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Utvrđuje se da je tužitelj Ž. A. pok. V., Z., OIB: …, vlasnik nekretnine oznake dio č.zem. …, ZU …, k.o. Z., u naravi kuća i dvorište, površine 598 m², i to baš dijela navedene nekretnine koji je u skici mjerenja prikazan brojevima 3-5, 46-53, 22-24, 44-40, 31-36, 3, a koje skica čini sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 8. listopada 2021. g. i ove presude, što je tužena dužna priznati.

 

II.               Utvrđuje se da je tužitelj Ž. A.  pok. V., .Z, OIB: …, vlasnik nekretnine oznake dio č.zem. …., ZU …, k.o. Z., u naravi pašnjak, površine 866 m², i to baš dijela navedene nekretnine koji je u skici mjerenja prikazan brojevima 6-11, 45, 17-22, 53-46, 6, a koje skica čini sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 8. listopada 2021. g. i ove presude, što je tužena dužna priznati.

 

III.               Tužitelj je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista, a na nekretninama iz toč. 1. i 2. izreke, postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene što je tužena dužna trpjeti.

 

IV.               Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od  11.312,50 kuna (jedanaesttisućatristodvanaestkunapedesetlipa) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.               U tužbi se navodi kako je u zemljišnim knjigama Naslovnog suda, kao vlasnik nekretnine oznake č.zem. …, zk. ul. …, k.o. Z., upisana je tužena, za cijelo. Međutim, bez obzira na zk i posjedovno stanje, predmetna nekretnina iz je od pamtivijeka vlasništvo predaka tužitelja, pa je tako tužitelji vlasnik dijela nekretnine iz u površini od cca 1000 m². Naime, radi se o nekretnini koju je tužitelj dobio na dar od svog strica V. A. iz Z., i to baš Ugovorom od 18. kolovoza 2020. godine. Dalje, prednik tužitelja V. A., predmetnu nekretninu nasljeđuje časom smrti svog oca /tužiteljevog djeda/ i to sada pok. N. A., koji je prije 1968 godine sagradio kuću na svom zemljištu. Dakle, nitko i nikada se nije protivio posjedu nekretnine, kao i činjenici građenja kuće u režimu društvenog vlasništva, koja je od pamtivijeka bila u posjedu reda A.. Predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana je na ime i vlasništvo …, dok je u katastarskom operatu upisana k.č. …, k.o. Z., u korist V. A. iz Z.. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Naime, sve nekretnine iz toč. 1.ovog zahtjeva, nisu uključene u šumsko gospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o.  Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio zz tužene radi mirno rješenja spora, koji je odbijen uslijed dopisa tužene u spisu ODO-a u Metković, br. NDO 63/2020 od 25. studenog 2020 g. Evidentno je, kako je predmetna nekretnina u mirnom posjedu tužitelja kao i njegovih predaka zadnjih 150 godina, radi čega tužitelj predlaže da sud da prihvati njegov tužbeni zahtjev.

 

2.               Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj tvrdi da je vlasništvo nekretnine označene kao k.č. …, zk. ul. … k.o. Z., u naravi kuća i dvorište stečeno darovanjem, dosjelošću i građenjem. Tužitelj ničim ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine za vrijeme kako se to navodi u tužbi odnosno ničim ne dokazuje tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću odnosno građenjem. Dakle, tužitelj ničim ne dokazuje da je između pravnih slijednika i njihovih prednika postojala neprekinuta sukcesija  s tim da ista uz tužbu nije priložio niti jedan dokaz da bi prednici tužitelja bili u posjedu predmetne nekretnine, a tužitelj nigdje ne navodi na koji način su njeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, darovanje i nasljeđivanje od osoba koje nisu bili vlasnici sporne nekretnina ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja po kojoj bi osnovi isti moglo steći pravo vlasništva. Ističe se, da k.č. …, zk. ul. … k.o. Z., na temelju rješenja R. z. z. z. s.k., S. br. … od 28. prosinca 1976. godine ima svojstvo spomenika kulture. Suprotno navodima tužitelja, predmetna nekretnina je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao općenarodna imovina, a na temelju čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i dugim stvarnim pravima, vlasništvo te nekretnine uknjiženo je na tuženu …. Odredbom čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati. Stavkom 2. navedene odredbe rečeno je da se smatra da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takvog zemljišta vlasnik tog zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. Stavkom 3 propisano je da se smatra da su vlasništvo R. H. sve stvari iz društvenog vlasništva na području R. H. glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, niti djeluje predmnijeva iz st. 1. i 2. ovog članka, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati (st. 3.). Dakle, prema st. 2. navedenog članka u odnosu na neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu djeluje oboriva predmnijeva da je vlasnik tog zemljišta osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisna kao nositelj prava korištenja, odnosno upravljanje ili raspolaganja, a u slučaju kada nositelj tog prava nije upisan, R. H. prema odredbi st. 3. toga članka se smatra vlasnicom takvog zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati. Tužena smatra da na strani tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te su ponuđeni dokazi nedostatni za ocjenu utemeljenosti tužbenog zahtjeva. Predlaže se odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od presuđenja pa do isplate.

3.              Punomoćnik tužitelja podneskom od 6. prosinca 2021. (list 55-56 spisa) precizirao je tužbeni zahtjevu skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, kao u izreci ove presude. Tužena se protivila i uređenom tužbenom zahtjevu.    

 

4.               Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. …, k.o. Z. (list 3 spisa), Ugovora o darovanju od 18. kolovoza 2020. (list 4-5 spisa), prijepisa posjedovnog lista  broj …, k.o. Z… (list 6-7 spisa), Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-…. od 12. studenog 1976. (list 8-9 spisa), zapisnika s uviđaja na licu mjesta (list 28-33 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 8. listopada 2021. (list 39-48 spisa), očitovanja vještaka Z. P. od 22. studenog 2021. (list 53-54  spisa), te saslušanjem svjedoka Z. J., I. M. i R. B. i tužitelja kao parnične stranke.

5.               Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine označene kao dio č. zem. …, ZU …, k.o. Z., koji je u skici mjerenja vještaka Z. P. od 8. listopada 2021.prikazan brojevima 3-5, 46-53, 22-24, 44-40, 31-36, 3, te dijela č. zem. …, ZU …, k.o. Z., koji je prikazan u skici mjerenja vještaka Z. P. od 8. listopada 2021. brojevima 6-11, 45, 17-22, 53-46, 6.

 

6.               Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. …, k.o. Z. (list  3 spisa), da je  tužena upisana kao vlasnica na predmetnoj čest. zem. …, pašnjak, iz čega  proizlazi njena pasivna legitimacija. 

 

7.      Sporno je je li tužitelj mogao na temelju Ugovora o darovanju, odnosno  njegovi  pravni prednici na temelju građenja i dosjelosti, steći pravo vlasništva nekretnine opisane u izreci presude.

 

8.               Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

9.              Uvidom u Ugovor o darovanju od 18. kolovoza 2020. (list 4-5 spisa) utvrđeno je da je  V. A. iz Z. darovao Ž. A. iz Z. nekretninu k.č. …, … k.o. Z., u naravi dio obiteljske stambene kuće s okućnicom u Z., anagrafske oznake kbr. … kao i ostale nekretnine u navedenoj k.o. te da je do vlasništva istih došao časom smrti svojih pravnih prednika i to oca N. A. pok. I. i majke I. A. r. P..

10.               Iz prijepisa posjedovnog lista br. …. k.o. Z. (list 6-7 spisa) proizlazi kako je kao posjednik dijela predmetne  k.č. … u površini od 1000 m²  upisan A. V..

11.               Pregledom Rješenja o nasljeđivanju  posl. br. O-…. od 12. studenog 1976. (list 8-9 spisa) utvrđeno je kako su V. A. i V. A. nasljednici pok. N. A. pok. I. rođenog 1. prosinca 1896., a umrlog 1. svibnja 1976.u pogledu nekretnina koje se nalaze u k.o.Zavojane, a koje su u rješenju navedene opisno.

12.              Provedenim uviđajem na licu mjesta utvrđeno je kako spornu nekretninu koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom koja je položena sjeverno u odnosu na seosku cestu u mjestu Z., dimenzija cca 18 x 7 m. Sa istočne strane spomenute kuće nalazi se dvorište sa izgrađenim kaminom, a u cijelosti je omeđeno kameno betonskim zidovima s južne strane, istočne i sjeverne strane. Sa sjevera u odnosu na opisanu kuću nalazi se zemljište koje se dalje proteže u pravcu sjevera pa sve do izgrađenog betonskog zida koji predstavlja među sa susjedom J. M.. Sa zapadne strane nalaze se "vrtače", lastve, na više kaskada, sve omeđeno starim kamenim suhozidom kako sa sjeverne strane, tako i u pravcu zapada pa sve do potoka koji je po kazivanju tužitelja još uvijek u funkciji. Ova nekretnina graniči s nekretninom koja u naravi predstavlja izgrađeno boćalište za koje tužitelj tvrdi da predstavlja njegovo vlasništvo upisano u zemljišnoj knjizi.

 

13.              Navedena utvrđenja je naveo i vještak Z. P. u svom nalazu i mišljenju od 8. listopada 2021. koji je očevidom na licu mjesta u naselju Z..., predio  K…, utvrdio kako je  predmet spora nekretnina koja se nalazi sjeverno od asfaltne ceste  kroz naselje Z…  Sporna nekretnina je u naravi zgrada stare kamene gradnje, izgrađena u visini prizemlja i kata, pokrivena dvostrešnim krovom s pripadajućim dijelom zgrade s južne strane pokrivenim ravnom betonskom pločom, sarnač za kišnicu, dvorište te pripadajuće zemljištem od sjeverozapada koje je trenutno neobrađeno. Nekretnina je u cijelosti omeđena vidnim oznakama i to rubom ceste, kamenim podzidom i suhozidom na sjeveru i zapadu. Ukupna površina sporne nekretnine iznosi 1810 m² , a na skici izmjere-očevida je označena brojevima od 1 do 39.  Nekretnina teritorijalno pripada katastarskoj općini Z….              Na katastarskom planu broj …, sporna nekretnina se  identificira kao č.zem. …-dio, …-dio, …-dio, …-dio, …-dio i ….-dio. Pregledom zemljišno-knjižnog operata za K.O.  Z…  u Z.U. …  upisana č.zem. … na ime J. S. pok. M.  i drugi, u Z.U. … je upisana č.zem. … na ime M. L. ž. M.  i drugi, u Z.U. … upisana č.zem. … na ime … za 1/1, u Z.U. … je upisana č.zem. … na ime J. A. pok. N. i drugi, u Z.U. … je upisana č.zem. … na ime  … za 1/1 i u Z.U. … je upisana č.zem. ….na ime … za 1/1 - Tijelo upravljanja …. U katastarskom operatu za K.O. Z… predmetne katastarske čestice su upisane u različite posjedovne listove koji su, uz imena posjednika i upisane površine, vidljivi u prijepisu podataka iz katastra zemljišta. Površine koje čine sporno zemljište sukladno evidenciji zemljišne knjige i katastra zemljišta (K.O. Z…) su vidljive na skici očevida (Privitak-2). Izmjera sporne nekretnine je izvršena unutar službenog položajnog referentnog koordinatnog sustava Republike Hrvatske (HTRS), a za identifikaciju je korištena metoda preklopa.

13.1.               Vještak je u svom očitovanju od 22. studenog 2021. naveo kako je očevidom na licu mjesta u naselju Z…, predio  K…, utvrdio kako je  predmet spora nekretnina koja se nalazi sjeverno od asfaltne ceste  kroz naselje Z… te izradio mjerničko vještvo i dostavio ga sudu. Sporna nekretnina je u naravi zgrada stare kamene gradnje, izgrađena u visini prizemlja i kata, pokrivena dvostrešnim krovom s pripadajućim dijelom zgrade s južne strane pokrivenim ravnom betonskom pločom, sarnač za kišnicu, dvorište te pripadajuće zemljištem od sjeverozapada koje je trenutno neobrađeno sveukupne površine 1810 m²  . U skladu s podneskom tužitelja dostavio je dopunjenu skicu izmjere (Privitak – 2a).

13. 2.               Vještak je jasno, precizno i pokazivanjem parničnih stranaka prikazao predmet spora, detaljno ga prikazujući sa svim elementima u prostoru, te je obrazložio u naravi ono što su stranke pokazale, na njegovo nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, pa je sud je navedeni nalaz i mišljenje prihvatio jer je dan određeno i jasno, prema pravilima struke, znanosti i iskustva.

14.               Svjedok R.  B. je iskazao kako je susjed tužitelju Ž. A., da je  rođen u Z… i da tu živi čitav život, pa mu je dobro poznat predmet spora. Iz priče njegovih roditelja pok. M. i M. poznato mu je da je tužiteljevu kuća koja se nalazi u Z…, radio tužiteljev pradjed I. A. prije II. svjetskog rata 1931. ili 1932. godine. U toj kući je bila i trgovina mješovite robe koju je držao  tužiteljev djed N. A.. Poznato mu je da je N. A. svom sinu V. ostavio nekretnine s lijeve strane puta, dok je V. ostavio nekretnine s desne strane puta, a da je tužitelj od strica V. dobio tu nekretninu. Koliko mu je poznato pok. I. A. je imao samo sina N.. Uz kuću  se nalazi i pripadajuće dvorište. Nekad je tu bila i pojata, a poviše kuće prema zapadu, do potoka, je tužiteljev teren koji je u naravi krš unutar kojeg su male škrape -  lastvice u kojima se sadila kapula, kupus.

14.1.    Odgovarajući na posebna pitanja pun. tužitelja izjavio je da tužitelja i njegove pravne prednike nikad nitko nije smetao u posjedovanju sporne nekretnine koliko je njemu poznato, da se tužiteljeva kuća nalazi usred sela te da je okružena kućama, da postoji pisani trag o tome kada su mještani naselili područje Z… jer se Z… spominju još 1338. godine, što je njemu poznato jer  mu je svećenik iz M… dao pisanu evidenciju o postanju mjesta "…" koje su po njegovu kazivanju naselili franjevci iz H… za vrijeme nekakvih ratova.

 

14.2.    Odgovarajući na posebna pitanja sutkinje izjavio je da je predmetni teren od zapada omeđen potokom, s juga da je seoski put, od istoka da je omeđen zidom. Da je stanje upisa u zemljišnoj knjizi u k.o. Z… slabo, da on sumnja da je itko upisan u zemljišnoj knjizi, jer je imovno stanje ljudi loše pa nisu upisivali svoje vlasništvo ali su pravili pisane tragove i gradili te se znalo kome šta pripada.

 

15.               Svjedok  Z.  J.  iskazao je kako u Z… živi čitav život i da je susjed Ž. A. Osobno je poznavao njegovog djeda N., sjeća se da ih je kao djecu častio za sv. N. kad mu je bio imendan. Iz priče starih, njegovih roditelja, o tome kako se doseljavalo u Z., poznato mu je da su se u selu nalazile samo 3 kuće, stare kamene gradnje, od kojih je jedna i  Ž. kuća. On je osobno u toj kući stanovao za vrijeme potresa 1962. godine, zato što je kuća njegove obitelji u potresu nastradala, dok je Ž. kuća zbog gradnje na kamenu i od kamena preživjela potres. Kuću je od svog oca I. A. naslijedio i dograđivao tužiteljev djed N., koji je imao sinove V. i V.1, te je V. ostavio nekretnine ispod seoskog puta, a V.1 nekretnine iznad puta, a sve je ozidano suhozidom. Poznato mu je da se zemlja uz tužiteljevu kuću obrađivala na način da se u malim škrapicama sadile smokve, pokoja breskva, kupus, uobičajene kulture za svakodnevni život na selu, a radi se o terenu koji je teško obradiv, a cijelosti je omeđen suhozidom, koji je star sigurno više od 150 godina, sav je izgorio od sunca.             

15.1.    Odgovarajući na pitanja pun. tužitelja izjavio je da se da se sa zapada sporne nekretnine nalazi potok iza kojeg se nalaze njegove masline, da je tužiteljeva nekretnina u cijelosti omeđena suhozidom, da misli da je  N. imao samo sina I..

 

15.2.   Odgovarajući na pitanje sutkinje je li mu poznato kakvo je stanje upisa u zemljišnoj knjizi u k.o. Z., izjavio je da je stanje nikakvo, da ni on svoju nekretninu, kuću i zemljište, nikada nije upisao kao svoje vlasništvo, a misli da nitko u Z. nije upisan u zemljišnoj knjizi. Nekretnine su se nasljeđivale s koljena na koljeno, znalo se kome šta pripada, pa nije bilo ni potrebe da se troše sredstva na nešto za što su smatrali da je gotova stvar, ali se znalo kome šta pripada.

 

16.               Svjedok I. M. je iskazao kako je susjed Ž. A. i živi uz istu seosku cestu uz koju se nalazi njegova kuća cca 200 m dalje pa mu je dobro poznato da je Ž. naslijedio svog oca V. u odnosu na nekretnine s donje strane ceste, dok je od strica V.dobio ovu kuću s okućnicom koja se nalazi s gornje strane ceste. Oni su te nekretnine dobili od svoga oca N., koji ih je naslijedio od svog pok. oca I. A., obojica su rođeni i živjeli u Z.. To mu je poznato jer je su i njegov otac, djed, pradjed, i ostali preci unazad 6 koljena rođeni u Z., a osobno je poznavao tužiteljevog djeda N.. Iz priče njegova oca mu je poznato da je tužiteljeva kuća rađena 30-tih godina, prije II. svjetskog rata te da se u njoj tada nalazila jedina trgovina u selu. Prije nego što je kuća izgrađena tu je bila bašča sa škrapama u kojima se sadila kapula, kupus, ljutika, a to je držao pok. I., a prije njega vjerojatno i njegov otac. S gornje strane kuće se nalazi velika čatrnja, a kako se kuća nalazi uz put s južne strane, s istoka je sve do potoka na zapadu omeđena suhozidom, koji je tu od doba Austrougarske, pocrnio je i od sunca izgorio na mjestima.

 

16.1.   Odgovarajući na pitanja pun. tužitelja izjavio je da je pok. I. koliko je njemu poznato imao samo N., da sporno zemljište ima preko 1.000 m² zemljišta oko kuće.

 

16.2.   Odgovarajući na pitanja sutkinje je li mu poznato je li ikad itko smetao tužitelja i njegove prednike u posjedu te nekretnine iskazao je da se radi o obiteljskom nasljedstvu A. koje se nasljeđivalo s koljena na koljeno od kada se zna, A. su bili među prvim doseljenicima u Z. koje su naseljavane od oko 1330 godina, kada su se tu doselili franjevci bježeći pred T., te ih nikada nitko nije smetao u posjedu, da je stanje upisa u zemljišnoj knjizi u k.o. Z. nikakvo, da u cijelom selu samo crkovna imovina upisana u zemljišnoj knjizi, da ni on svoju nekretninu nikada nije upisao kao svoje vlasništvo, a katastarsko stanje mu nije rješavano još od 1820. godine, to je problem cijelog sela koji će se teško riješiti, bez obzira na to uvijek se točno znalo  kome šta pripada.

 

17.               Tužitelj  Ž. A. , saslušan kao parnična stranka iskazao je kako je spornu nekretninu Ugovorom o darovanju dobio od svoga strica V., on je dobio od njegova dida N., koji ju je dobio nakon smrti svoga oca I.. Radi se o njegovoj obiteljskoj kući u kojoj živi, s okućnicom – dvorištem i zemljištem na kojem su nekad u škrapama – lastvama sađene uglavnom povrtlarske kulture, bila je tu 1 breskva, par smokava, ali je danas sve obraslo dračom. Sve je u cijelosti omeđeno suhozidom koji je rađen vjerojatno i prije njegovog pradida I. jer je kamen toliko star i izgorio od sunca da se pretvara u pijesak. Njegova kuća je rađena 1930-tih godina, radi se o staroj kamenoj gradnji, radio je njegov pradid I. koji je imao samo sina N., njegovog djeda. Nakon smrti njegovog oca V., koji je od djeda N. dobio nekretnine s donje strane seoskog puta, ispod kuće, naslijedio je i te nekretnine ispod puta te se radi o jednoj gospodarskoj cjelini, ispod i iznad puta. Boćalište koje je prikazano na skici izmjere – očevida je također u njegovom vlasništvu. Nekretnina koja je predmet tužbe ima preko 1.000 m², nikad ni njega, ni njegovog oca, ni djeda ni pradjeda, nitko nije smetao u posjedu iste.

18.    Sud je prihvatio kao istinite iskaze svih saslušanih svjedoka, s obzirom na činjenicu da su ti iskazi međusobno podudarni, a svjedoci su uvjerljivo odgovarali na detaljna pitanja na okolnosti obiteljskih odnosa i posjedovanja koji su doveli do tužiteljevog isključivog vlasništva predmetne nekretnine na način kako je opisano u izreci presude. Svjedoci su iskazivali jasno, određeno, životno i uvjerljivo. Dobro im je poznato o čemu svjedoče jer imaju neposredna saznanja o predmetu spora, što je logično jer su sumještani u malom selu, svi su tu rođeni i žive u neposrednoj blizini sporne nekretnine.

            Svi svjedoci su jasno iskazivali o tome da od kada oni znaju za sebe (a starosti su od 67 do 79 godina) da je sporna nekretnina bila u posjedu tužiteljeve obitelji i to još od pradjeda I. koji je živio u 19.stoljeću, što se zaključuje iz činjenice da  je i  njegov sin N. rođen u 19.stoljeću u Z… 1. prosinca 1896.godine, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka i Rješenja o nasljeđivanju  O-…. (list 8-9 spisa) ,  te im je poznato što se na nekretnini radilo i sadilo. Svi svjedoci pravilno identificiraju predmet spora u geografskom prostoru, a iz fotografija uz vještvo i skice očevida jasno proizlazi da je predmet spora u cijelosti omeđen suhozidom, te sa južne strane udara u asfaltnu seosku cestu

                                                      

19.    Sud je  prihvativši u cijelosti kao vjerodostojne suglasne iskaze saslušanih svjedoka koji potvrđuju iskaz tužitelja kao parnične stranke, a suglasni su i s materijalnim dokazima utvrdio:

- da je dosjedanje na predmetnoj nekretnini započeo tužiteljev pradjed I. A. u 19.stoljeću, a da ga je završio do 1941.godine njegov sin, tužiteljev djed N. A. (rođ.1.12.1896., umro 1.5.1976.) koji je na predmetnoj nekretnini 1930.-ih godina sagradio obiteljsku kuću u kojoj tužitelj i danas živi, te su I. i N. A. do 1941. imali kontinuitet od 40 godina savjesnog posjedovana. Svjedok I. M., čiji iskaz sud prihvaća u cijelosti,  iskazao je da se radi o obiteljskom nasljedstvu A. koje se nasljeđivalo s koljena na koljeno od kada se zna, A. su bili među prvim doseljenicima u Z. koje su naseljavane od oko 1330 godina, kada su se tu doselili franjevci bježeći pred T…, te ih nikada nitko nije smetao u posjedu ;

- da je iza N. A. proveden ostavinski postupak, a rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u M. broj O. … od 12.studenog 1976. njegovim nasljednicima su proglašeni tužiteljev otac V.A. i tužiteljev stric V.1. A.;

-  da je na temelju Ugovora o darovanju od 18.8.2020. sklopljenog između tužitelja i njegovog strica V.1 A. predmetna nekretnina pripala tužitelju u cijelosti;

- da su tužiteljevi prednici I. A., N. A. i V. A. obrađivali spornu nekretninu oznake dio č.zem. …, ZU …., k.o. Z…., u naravi pašnjak, površine 866 m² koji je u skici mjerenja prikazan brojevima 6-11, 45, 17-22, 53-46, 6, te da ih u posjedovanju nitko nije smetao, da su se prema njoj sve vrijeme odnosili kao prema svom vlasništvu, a riječ je o zemljištu opasanom suhozidom, u naravi vrtače - lastve u  kojima su se  sadile različite povrtne  kulture -  kupus,kapula, te smokve, pokoja breskva, a da je sada to obraslo dračom;

-  da se na dijelu č.zem. …, ZU …, k.o. Z… površine 598 m², koji je u skici mjerenja prikazan brojevima 3-5, 46-53, 22-24, 44-40, 31-36, 3, nalazi   tužiteljeva kuća s okućnicom koja je ograđena podzidom i suhozidom, te kada se uzme u obzir postojanje tih starih karakterističnih sivih suhozida (uslijed stoljetne izloženosti suncu), zaključuje se da je ljudska djelatnost na spornoj nekretnini zabilježena i očita od davnih vremena, upravo onako kako su to iskazivali svjedoci u ovom postupku, najmanje od strane pradjeda tužitelja još od 19. st.;

- da sama nekretnina u sklopu koje je i tužiteljeva kuća s dvorištem, ovako omeđena predstavlja jedinstvenu cjelinu što upućuje na nekadašnjeg jednog vlasnika u posjedu, pa i to ukazuje na istinitost kazivanja saslušanih svjedoka i stranaka;

- iako je loše stanje zemljišnih knjiga i katastarskih evidencija općepoznata činjenica u Republici Hrvatskoj, stanje tih evidencija baš u k.o. Z… nije općepoznata činjenica, pa je sud postavljao pitanja svjedocima, pri tom svjestan da sud ne može svoja vlastita saznanja o tome unositi neovisno o spoznajama o tome. Sud je poklonio vjeru svjedocima, odnosno njihovim iskazima i o nesređenosti stanja katastra i zemljišnih knjiga jer se radi o svjedocima koja mogu imati ta saznanja obzirom na to da žive i imaju svoje nekretnine baš na tom području.

20.    Stoga ovaj sud zaključuje da su tužiteljevi pok. pradjed I. i djed  N. A. u razdoblju od 1901. do 1941. stekli dosjelošću vlasništvo sporne nekretnine, da bi kasnije to vlasništvo i posjed stekao stric tužitelja V. A. nasljeđivanjem, nakon čega je isti predmetnu nekretninu darovao tužitelju.

21.  Kako je tužitelj pojašnjenim slijedom posjedovanja koje seže do u 19. st. do njegova pradjeda I. A. kao najstarijeg imenom i prezimenom poznatog posjednika predmeta spora, mogao darovanjem steći od strica koji je naslijedio predmet spora, to je legitimiran podnijeti tužbu i ishoditi ovu presudu.

22.   Kako je sukladno već prethodno navedenoj ocjeni dokaza ovaj sud utvrdio potrebnu kvalitetu posjeda, te slijed nasljeđivanja i dioba to valja obrazložiti primjenjivo pravo. Na sve ove utvrđene činjenice sud je dakle primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa presudio kao u izreci.

23.   Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava.

24.   Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

25.   Valja dodati kako, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941. (a sud ističe s potpunim uvjerenjem da jest), tada su tužiteljevi prednici (stric V. i  djed N.) stekli vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u razdoblju 1956-1.1.1997.

26.    Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine.

27.   Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

28.   Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz nijednog dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete 7 za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

29.   U skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem VSRH u odluci Rev-x-1075/12, dopušten je i određen zahtjev vlasničke zaštite kojim se faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno, skici vještaka mjernika, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod takvog pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten kasnije zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva.       Prema tome, tužitelj može zahtijevati utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine koji je grafički individualiziran i prikazan na skici lica mjesta vještaka mjernika, s tim da je tužitelj ovlašten tek na temelju ove presude i prijavnog lista, nakon što se provede parcelacija predmetnog zemljišta, izvršiti upis svog prava vlasništva.

30.   Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  (NN 142/2012 od 19.12.2012. , NN 103/2014 od 27.8.2014., NN 118/2014. od 3.10.2014. i NN 107/2015 od 7.10.2015. - dalje:Tarifa).

           Tužitelj je popisao trošak u iznosu od 13.500 kuna, te su priznati troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe (Tbr.7.), sastava podnesaka od 15. studenog 2021 i 6. prosinca 2021. ( Tbr.8.t.1.)  u iznosu od po 1.000,00 kuna, zastupanja na ročištima 20. rujna 2021. i 24. veljače 2022.  ( Tbr.9.t.1.) u iznosu od po 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištu 22. siječnja 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9.t.5.) iznos od 250,00 kuna, sve uvećano za PDV 25% (Tbr.42.) u iznosu od 1.562,50 kuna te trošak očevida i vještačenja u iznosu od 3.500,00 kuna.

Tužitelj je popisao trošak zastupanja na pripremnom ročištu, no  tom ročištu koje je održano 4. ožujka 2021.godine nije prisustvovao, zbog čega mu ne pripada pravo na taj trošak.

Dakle ukupno priznati troškovi tužitelju iznose 11.312,50 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka neosnovan.

31.   Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

M…, 15. ožujka 2022.

 

                                                                                                             S u t k i n j a :

Jelena Ćelić     

 

 

PRAVNA POUKA:  Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a). 

 

DNA:

1.     M. B., odvjetnik u V.

2.     ODO M…