Poslovni broj: 5 Kž-223/2022-3

Poslovni broj: 5 Kž-223/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. K., zbog kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz članka 317. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbe okrivljene M. K. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-78/2016 od 1. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 15. ožujka 2022.,

 

 

p r e s u d i o j e 

 

 

              Odbija se žalba okrivljene M. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 dalje: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Dubrovniku broj K-78/16 od 22. veljače 2016.

 

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, pobijanom presudom okrivljena M. K. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz članka 317. stavak 1. KZ/11, činjenično opisanog izrekom te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i po članku 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda te je određeno, da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku 2 (dvije) godine, računajući od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenica je dužna platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 i to 1.000,00 (tisuću) kuna na ime paušala, koje troškove je dužna platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, na državni proračun Republike Hrvatske, broj naveden u izreci presude.

 

3. Protiv navedene presude žali se okrivljena M. K. po branitelju D. P., odvjetniku iz D. a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenicu oslobodi od optužbe.

 

4. Na žalbu okrivljene M. K., odgovor je dalo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku u kojem ističe kako je žalba neosnovana i predlaže da se odbije te potvrdi prvostupanjska presuda.

 

5. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je prije sjednice vijeća bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Žaliteljica u žalbi ističe kako tijekom dokaznog postupka "optužba nije izvan svake sumnje uspjela dokazati predmetnu inkriminaciju, da je okrivljenica otklonila svoju krivnju a što u konačnici rezultira odsustvom zabranjenog ponašanja".

 

8. Međutim, suprotno tom stavu, prvostupanjski sud je savjesnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te povezanosti s obranom okrivljene M. K. nedvojbeno utvrdio da je ista povrijedila službeni pečat i znak koji je ovlaštena službena osoba stavila radi osiguranja prostorije na način da je na adresi M. K. 2 u Dubrovniku ušla u apartmane P., V. i P. iako su na njima bili postavljeni službeni znak o pečaćenju s natpisom "carina zapečaćeno", na koji način je i ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz članka 317.stavak 1. KZ/11.

 

9. Već je prvostupanjski sud detaljno obrazložio kako navedeno kazneno djelo iz članka 317. stavak 1. KZ/11 ima dva oblika, pri čemu se prvi oblik ostvaruje skidanjem ili povrjeđivanjem stavljenog pečata ili znaka a što u konkretnom slučaju sa sigurnošću nije nedvojbeno dokazano da je to učinila okrivljenica. Međutim, drugi oblik navedenog kaznenog djela čini onaj počinitelj koji ulaženjem u prostoriju na koji je službena osoba stavila pečat ili znak također čini ovo kazneno djelo a pri tome zna da je navedeni prostor zapečaćen i da se u taj prostor ne može ulaziti. Okrivljenica je nedvojbeno putem svog obrta K. nastavila iznajmljivati sporne apartmane nakon pečaćenja, te je krajnje nelogično da bi gosti u tim apartmanima boravili a da ona ne bi uopće u apartmane ulazila jer su isti u apartmanima okrivljenice boravili uz znanje i dopuštenje okrivljenice, plaćali su za boravak u tim apartmanima a kako je okrivljenica bila prisutna kada je objekt zapečaćen, njezina obrana da se tamo više nije vraćala, da su gosti nastavili koristiti apartmane je krajnje neuvjerljiva s obzirom na prirodu iznajmljivanja apartmana gostima, koji te apartmane nakon korištenja moraju i platiti. Stoga je nedvojbeno utvrđeno kako je okrivljenica ušla u apartmane i nastavila iste iznajmljivati iako je znala da su zapečaćeni s natpisom "carina zapečaćeno" te ih je nastavila i dalje iznajmljivati turistima, tako da je okrivljenica ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela i povrede službenog pečata i znaka iz članka 317. stavak 1. KZ/11, zbog čega ju je prvostupanjski sud osnovana proglasio krivom i osudio po zakonu. Tako su sve odlučne činjenice pravilno utvrđene.

 

10. Cijeneći težinu i posljedice kaznenog djela i društvenu opasnost a poglavito okolnosti koje na strani okrivljenice u smislu članka 47. KZ/11 utvrdio prvostupanjski sud, kako ovaj drugostupanjski sud zbog žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja mora ispitati u smislu članka 478. ZKP/08 i okrivljenici izrečenu kaznu, to je po ocjeni ovog, drugostupanjskog suda prijetnja kaznom zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i izrečena uvjetna osuda uz rok provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, u cijelosti primjerena kazna svim, gore spomenutim okolnostima. Navedenom kaznom će se odgojno djelovati na okrivljenicu i spriječiti je da ubuduće čini kaznena djela a ujedno će se postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge građane da poštuju pravni poredak i zakone Republike Hrvatske te da se klone činjenja kaznenih djela kao i sve one druge svrhe kazni, opisane u članku 41. KZ/11.

 

11. Kako dakle žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, niti su ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nađene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 15. ožujka 2022.

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

                                                                                                                Mirjana Rigljan,v.r.