Poslovni broj: 6 Gž-1045/2020-3

1

 

 

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. L. – R., OIB: … i drugotužitelja M.L. – R., OIB: …, oboje iz V., …, koje zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. – V. i p. d.o.o., S., …, protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2337/19 od 22. srpnja 2020., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba prvotužiteljice I. L. – R. i drugotužitelja M. L. – R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2337/19 od 22. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I Odbija se žalba prvotužiteljice I. L. – R. i drugotužitelja M. L. – R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2337/19 od 22. srpnja 2020. u toč. II. izreke u dijelu kojim se nalaže tužiteljima u roku od 15 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kuna.

              II Odbacuje se dopuna žalbe tužitelja kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

»Odbija se tužbeni zahtjev:

"Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima iznos

od 260.798,40 kuna uz zatezne kamate i to:

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. travnja 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. svibnja 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. lipnja 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. srpnja 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. kolovoza 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. rujna 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. listopada 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. studenog 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. siječnja 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. veljače 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. ožujka 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. travnja 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. svibnja 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. lipnja 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. srpnja 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. kolovoza 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. rujna 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. listopada 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. studenog 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. prosinca 2017.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. siječnja 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. veljače 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. ožujka 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. travnja 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. svibnja 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. lipnja 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. srpnja 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. kolovoza 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. rujna 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. listopada 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. studenog 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. prosinca 2018.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. siječnja 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. veljače 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. ožujka 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. travnja 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. svibnja 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. lipnja 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. srpnja 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. kolovoza 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. rujna 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. listopada 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. studenog 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. prosinca 2019.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. siječnja 2020.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. veljače 2020.

- na iznos od 4.346,64 kuna počev od 15. ožujka 2020.

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."«

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe.

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kuna.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 11.250,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan."

3. Protiv citirane presude i rješenja u dosuđujućem dijelu toč. II. izreke, tužitelji su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku jer je sud paušalno naveo da S. B. i M. B. nisu bile nositeljice stanarskog prava ni članovi obiteljskog domaćinstva nositelja. Ističu da je došlo i do bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda nema nikakvih razloga, a osobito ne razloga o odlučnim činjenicama. Uvjerenje o prebivalištu je javna isprava, ali je dopušteno dokazivati i suprotno. Zaštićeni najmoprimci taj su status stekli po samom zakonu i bez obzira na ugovor, te bez obzira na prijavu prebivališta. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ostvarene pretpostavke za priznavanje prava ovlaštenih najmoprimaca S. B. i M.B.. Predlažu žalbu usvojiti i pobijanu presudu preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovan postupak.

4. Tužitelji su izjavili i dopunu žalbe u kojoj ističu da se sud neovlašteno upustio u odlučivanje o prethodnom pitanju, a u kojemu je pokrenuta i teče parnica koja traje već dvadeset godina te da ni tužitelji ni njihov pravni prednik ne mogu koristiti predmetni stan što pokušavaju već od 2001.

5. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode tužitelja ističući da S. B. i M. B. nisu mogle steći status zaštićenog najmoprimca jer nisu živjele u zajedničkom domaćinstvu s nositeljem stanarskog prava M. S. pa nakon njegove smrti nisu mogle steći taj status. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a dopunu žalbe odbaciti kao nepravovremenu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Dopuna žalbe je nepravovremena.

8. Prije svega, treba reći da je punomoćnica tužitelja pobijanu presudu primila 31. srpnja 2020. i žalbu podnijela 6. kolovoza 2020., dok je dopunu žalbe podnijela 18. kolovoza 2020., dakle izvan roka od petnaest dana od primitka presude pa je dopuna žalbe nepravovremena, stoga je na temelju čl. 380. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) dopuna žalbe odbačena kao nepravovremena, dakle odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

9. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka,.

9.1. Iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio.

9.2. Stoga nije osnovan prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

9.3. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

9.4. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica isplati iznos od 260.798,40 kn s zateznim kamatama na ime naknade za nerazmjerno i nepravično ograničenje njihovih vlasničkih prava.

11. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da su na nekretnini označenoj kao č. zgr. … u zk izvatku za z.u. … k.o. S. i to E-3 – trosobni stan na I. katu na sjevernom dijelu zgrade kao suvlasnici upisani L. – R. M. pok. V. i L. – R. I. pok. V. za po ½ dijela,

- da iz rješenja Općinskog suda u Splitu, Odjela za zemljišne knjige broj Z-734/87 od 27. ožujka 1987. proizlazi da se istim dopušta zabilježba prijenosa prava vlasništva posebnog dijela koji je izuzet iz nacionalizacije u stambenoj zgradi označenoj kao č. zgr. 4276 z.u. 9087 k.o. S. s imena ostavitelja P. T. pok. I. i to baš jednog trosobnog stana na I. katu na sjevernoj strani zgrade na ime L. – R. V. M. za cijelo,

- da je nekretnina označena kao č. zgr. 4276 "kuća" površine 218 m2 uknjižena kao društveno vlasništvo, da je zabilježeno pravo vlasništva posebnog dijela koji je izuzet iz nacionalizacije u stambenoj zgradi označenoj kao č. zgr. 4276 zkt. I. i to baš jednog trosobnog stana na I. katu, sjeverno krilo zgrade, čiji je vlasnik L. – R. V.M. za cijelo,

- da iz ugovora o korištenju stana broj 4909/1 od 29. travnja 1981. slijedi da je isti sklopljen između M. S., kao korisnika i Zavoda, da se stan nalazi u zgradi u … na I. katu, ukupne neto površine 73 m2, da zaštićena najamnina iznosi 79/327,60 dinara i da se istim mijenja ugovor broj 4909 jer je novi vlasnik stana L. – R. V. na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-961/78. od 28. ožujka 1980.,

- da iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. M. pod poslovnim brojem O-3204/09., UPP/OS-Vis-96/09. od 19. travnja 2011. proizlazi da je isto doneseno iza smrti pok. L.-R. V. pok. M. te da njegovu ostavinsku imovinu čini između ostalih i nekretnina označena kao č. zgr. 4276 z.u. 9087 k.o. S. – trosobni stan na I. katu na sjevernom dijelu zgrade, vlasništvo ostavitelja za cijelo, a njegovim nasljednicima na temelju zakona su proglašeni L. – R. M. pok. V. i L. R. I. pok. V. za po ½ dijela,

- da se dopisom od 4. prosinca 2001. L. – R. V., kao vlasnik stana obraća M. S. te ga poziva da u roku od 15 dana iseli iz stana anagrafske oznake …, S. te mu stan preda na slobodno raspolaganje u protivnom će podnijeti tužbu kod Općinskog suda u Splitu,

- da je S. B. kći M., OIB: … imala prijavljeno prebivalište na području R. H. na adresi S., … od 20. listopada 1969. do 21. veljače 2014., dok je M. B. kći M., OIB: … imala prijavljeno prebivalište na području R. H. na adresi S., … od 22. kolovoza 1973. do 30. prosinca 2014.,

- da je u spisu pod poslovnim brojem Pst-1203/14. utvrđeno da je 1. ožujka 2018. doneseno rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem IIP-1926/01 (tužitelji: 1. I. L. – R., 2. M. L. – R., tuženici: 1. S. B. i 2. M. B., predmet spora: iseljenje iz trosobnog stana u S., …),

- da je u spisu pod poslovnim brojem IIP-1926/01 raspravnim rješenjem od 6. ožujka 2009. utvrđen prekid postupka zbog smrti tužitelja S. M., rješenjem od 5. siječnja 2015. pozvani su M. B., I. S. i V. G. kao zakonski nasljednici ranije označenog tužitelja M. S. te M. L. R. i I. L. R. kao zakonski nasljednici ranije označenog tuženika V. L. R. preuzeti postupak te je određen nastavak postupka, a predmet spora je donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana u S., …,

- da je 13. rujna 2007. doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O-1056/06 iza smrti pok. M. S. pok. J. te je utvrđeno da njegovu ostavinu sačinjava tražbina s osnova Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. ("Narodne novine", broj 105/04.) u neutvrđenom iznosu, a njegovim nasljednicima na temelju zakona te uslijed ustupa I. S. i V. G. proglašeni su S. B. pok. M. za ¾ dijela i M. B. za ¼ dijela,

- da iz izračuna zaštićene najamnine od 21. studenog 2019. slijedi da su najmodavci I. i M. L. – R., najmoprimac pok. S. M., da se stan nalazi na adresi … u S., broj stana 6, na I. katu, neto korisne površine stana 72,13 m2 te je izračunata mjesečna zaštićena najamnina u iznosu od 194,75 kuna,

- da je u predmetu broj IIP-1926/01 prednik M. S. podnio tužbu protiv prednika tužitelja radi donošenja presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana (predmetnog stana) te je naveo da su članovi njegovog domaćinstva kćer S. B. i unuci V. B., M. B., predlažući da se uvedu u ugovor o najmu stana kao članovi obiteljskog domaćinstva,

- da S. B. nikada nije imala prijavljeno prebivalište na adresi … iz čega sud zaključuje da nije bila član obiteljskog domaćinstva pok. M. S., a M. B., kćer pok. M. S. je 2014. odjavljena s adrese …,

prvostupanjski sud zaključuje da nasljednice nositelja stanarskog prava nisu samim nasljeđivanjem stekle pravo zaštićenog najmoprimca, pok. M. S. u tužbi  broj IIP-1929/01 navodi da zajedno s njim u domaćinstvu žive kćer S. B. i unuci, koja nikada nije prebivala na adresi …, da je M. B. odjavljena s predmetne adrese 2014., a njen otac je niti ne navodi kao člana obiteljskog domaćinstva, utuženo dugovanje se odnosi na razdoblje od 2017. do 2020. pa sve da je i bila član domaćinstva, u utuženom razdoblju nije koristila stan pa niti u jednom niti u drugom slučaju ne postoji odgovornost tuženice radi čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

12. Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96., dalje ZNS) je osobama koje su do dan stupanja na snagu toga Zakona imale status nositelja stanarskog prava priznat status zaštićenog najmoprimca i vlasnici takvih stanova bili su dužni sa zaštićenim najmoprimcima zaključiti ugovor o najmu stana kojim su, između ostalog, ugovorili i visinu najamnine koja je bila propisana kao zaštićena najamnina i koja je bila daleko niža od najamnine koju bi vlasnici stanova mogli ostvariti na tržištu. Također, tim Zakonom je onemogućeno vlasnicima stanova da uđu u posjed svojih stanova, odnosno ulazak u posjed bio je skopčan sa znatnim teškoćama i ispunjavanjem određenih zakonskih pretpostavki. Dodatna otegotna okolnost vlasnicima stanova bila je činjenica da su se u ugovor o najmu unosili i članovi porodičnog domaćinstva dotadašnjeg nositelja stanarskog prava koji su nakon smrti nositelja stanarskog prava imali ista prava tako dugo dok su živjeli u tim stanovima, dakle imali su pravo i na plaćanje zaštićene najamnine.

12.1. Takvo postupanje tuženice u donošenju ZNS Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama Statileo protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 12027/10, od 10. srpnja 2014.) te Bego i drugi protiv Republike Hrvatske (Zahtjevi br. 35444/12, 35576/12, 41555/12, 41558/12 i 48914/12, od 15. studenoga 2016.) utvrdio kao miješanje u vlasnička prava vlasnika stanova i s obzirom da je ZNS bila propisana visina zaštićene najamnine koja je nekoliko puta niža od stvarne cijene najma kojeg je vlasnik stana mogao ostvariti na tržištu, da je vlasnik stana ograničen u svojim pravima jer nije mogao ući u posjed stana i morao je trpjeti činjenicu da će u posjedu toga stana osim dotadašnjeg nositelja stanarskog prava biti i njegovi članovi domaćinstva koji su s njim živjeli u tom trenutku.

13. U konkretnom slučaju nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu bio je M. S. koji je stupanjem na snagu ZNS postao zaštićeni najmoprimac i koji je tužbom podnesenom 27. prosinca 2001. protiv V. L. zatražio donošenje presude kojom bi se utvrdilo da je stekao svojstvo zaštićenog najmoprimca u skladu s odredbama ZNS i naložilo tuženiku da zaključi ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, koja se vodi pod brojem P-1926/01. U činjeničnom supstratu tužbe tužitelj je naveo da stan koristi u zajedničkom kućanstvu sa kćeri S. B. te unucima V., M. i V. B.. U tome postupku rješenjem od 6. ožujka 2009. utvrđen je prekid postupka jer je u međuvremenu tužitelj preminuo.

14. Dakle, s obzirom da je M. S. kao člana porodičnog domaćinstva naveo kćer S. B. koja je od 20. listopada 1969. do 21. veljače 2014. imala prijavljeno prebivalište na adresi u S., …, a ne na adresi predmetnog stana (…), osnovano se može zaključiti da S. B. nije bila član domaćinstva pok. M. S. i da na njenoj strani nakon smrti M. S. nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje statusa zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu.

15. Pravo na naknadu štete s osnove izmakle koristi vlasnicima stanova pripada ako su sa zaštićenim najmoprimcima sklopili ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sukladno čl. 31. ZNS ili ako je najmoprimac ishodio sudsku presudu kojom se nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

16. U konkretnom slučaju tužitelji kao vlasnici stana ne dokazuju da uopće trpe štetu te da su primorani primati samo zaštićenu najamninu za predmetni stan od "zaštićenog najmoprimca". Vlasnike stana u tom slučaju ništa ne sprječava da pokrenu postupak protiv "zaštićenog najmoprimca" radi iseljenja iz predmetnog stana, koji postupak su i pokrenuli tužbom od 5. studenoga 2014. u predmetu Pst-1203/14, i uspiju u postupku, a u tom slučaju njihovo vlasništvo ne bi bilo prekomjerno ograničeno ZNS već bi uživali u svome vlasništvu u punom opsegu.

17. U konkretnom slučaju pok. M. S. je pokrenuo postupak protiv vlasnika stana radi utvrđenja svojstva zaštićenog najmoprimca i donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, ali kako nakon njegove smrti njegovi nasljednici nisu preuzeli svojstvo zaštićenog najmoprimca, budući da S. B. nije imala prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana, a M. B. je imala prijavljeno prebivalište u S., … do 30. prosinca 2014. te je pok. M. S. i ne spominje kao člana domaćinstva u činjeničnom supstratu tužbe, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nitko od nasljednika pok. M. S. nije stekao status zaštićenog najmoprimca, slijedom čega ne postoji odgovornost tuženice za naknadu štete tužiteljima.

18. U tome smislu, neosnovani su navodi tužitelja da su zaštićeni najmoprimci taj status stekli po samom zakonu i bez obzira na ugovor te bez obzira na prijavu prebivališta te da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nisu ostvarene pretpostavke za priznavanje prava ovlaštenih najmoprimaca S. B. i M.B..

18.1. Ovo tim više što je tužbenim zahtjevom za isplatu obuhvaćeno razdoblje od travnja 2016. do ožujka 2020., u kojem predmetni stan nisu koristili zaštićeni najmoprimci i za koje ne može postojati odgovornost tuženice za naknadu štete s osnove izmakle koristi tužiteljima u visini razlike između tržišne (primjerene) najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem stana da im prekomjerno ograničenje njihovog prava vlasništva na stanu nije nametnuto odredbama ZNS i zaštićene najamnine.

19. Stoga je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), time što je naložio tužiteljima da tuženici naknade parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kn.

20. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje u toč. II. u dosuđujućem dijelu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude te rješenja u toč. I izreke.

21. U nepobijanom dijelu u toč. I. i odbijajućem dijelu toč. II. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru 2. veljače 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Franka Zenić