Pristupanje sadržaju
Broj: Rev-x 345/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. V., OIB ... , i drugotužene A. V., OIB ... , oboje iz S. B., oboje zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku u S. B., protiv tuženika-protutužitelja M. V., OIB ... , iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1605/2015-2 od 11. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-570/14-63 od 16. listopada 2015., u sjednici održanoj 4. lipnja 2019.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se revizija tužitelja-protutuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1605/2015-2 od 11. siječnja 2016. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-570/14-63 od 16. listopada 2015. u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Nalaže se tužiteljima – protutuženicima A. V. i A. V. da tuženiku – protutužitelju M. V. na ime naknade za ulaganje u nekretninu upisanu u zk. ul. br. 2016 k.o. B. V. i to kč.br. 2103/54 kuća br. 13 i dvorište u ulici H. sa 299 m2 isplate iznos od 53.417,73 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 21. listopada 2003.g. do 31. prosinca 2007.g., od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tuženik – protutužitelj M. V. s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 96.582,27 kn.
III. Nalaže se tuženiku - protutužitelju M. V. da tužiteljima – protutuženicima A. V. i A. V. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.856,88 kn, u roku od 15 dana.“
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Žalba tužitelja-protutuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slav. Brodu broj P-570/2014-63 od 16. listopada 2015. u pobijanom stavku I i III izreke.
Žalba tuženika-protutužitelja se djelomično uvažava te se preinačava presuda Općinskog suda u Slav. Brodu broj P-570/2014-63 od 16. listopada 2015. u pobijanom stavku II izreke, tako da sada glasi:
„Nalaže se tužiteljima – protutuženicima A. V. i A. V. da tuženiku – protutužitelju M. V. na ime naknade za ulaganje u nekretninu upisanu u zk.ul.br. 2016 k.o. B. V. i to kč. br. 2103/54 kuća br. 13 i dvorište u ulici H. sa 299 m2 isplate i daljnji iznos od 16.009,76 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 21. listopada 2003.g. do 31. prosinca 2007.g., od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana.
Tuženik-protutužitelj M. V. se odbija s preostalim dijelom svog tužbenog zahtjeva u iznosu od 80.572,51 kn.“
Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu te dijela kojim je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tuženiku-protutužitelju dosuđeni daljnji novčani iznos kao i protiv odluke o troškovima postupka, tužitelji-protutuženici podnijeli su reviziju u kojoj navode da je podnose na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su preinačenje pobijane presude na način da ovaj sud protutužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U konkretnom predmetu, drugostupanjska presuda je donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a. Naime, drugostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP-a otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (na koju je u žalbi upirao tuženik-protutužitelj) za koju je ocijenio da je nastala uslijed pogreške u računanju te je dosudio tuženiku-protutužitelju daljnji novčani iznos.
U takvoj situaciji, a kada je dakle dopušteno podnošenje tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, nema mogućnosti podnošenja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tzv. izvanredne revizije.
Zato je ovaj sud reviziju tužitelja-protutuženika razmatrao kao tzv. redovnu reviziju te u tom smislu ispitao tu presudu u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP-a).
Prvenstveno, u odnosu na revizijske prigovore tužitelja-protutuženika koje se svode na činjenične tvrdnje te iznošenje vlastitih ocjena glede utvrđenog činjeničnog stanja, treba istaknuti da te činjenične prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti jer sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Predmet spora je zahtjev tuženika-protutužitelja kojim potražuje isplatu iznosa 150.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za izvršena ulaganja u nekretninu upisanu u zk.ul.br. 215 k.o. B. V., u naravi obiteljsku kuću u S.
Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tužbom podnesenom 12. rujna 2003. tužitelji A. V. i A. V. zatražili raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su kao primatelji uzdržavanja sklopili s tuženikom M. V. kao davateljem uzdržavanja 18. travnja 1998., te uspostavu prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama,
- da je tuženik M. V. 21. listopada 2003. podnio protutužbu radi isplate naknade za ulaganja u predmetnu nekretninu,
- da je djelomičnom presudom poslovni broj P-1892/03-19 od 4. svibnja 2005., pravomoćnom 17. studenog 2005., raskinut ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su stranke sklopile 18. travnja 1998., te je uspostavljeno prijašnje stanje u zemljišnim knjigama, kakvo je bilo prije nego što je tuženik-protutužitelj ishodio na osnovu navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju upis nekretnine kao svojeg vlasništva, na način da je nekretnina ponovno upisana kao vlasništvo tužitelja-protutuženika; te da je tuženik-protutužitelj iselio iz kuće,
- da su radovi na uređenju, renoviranju i adaptaciji kuće izvođeni u razdoblju od 1994. godine do 2004. godine,
- da je tuženik-protutužitelj dokazao da je ulaganje u renoviranje i adaptaciju kuće financirao vlastitim novčanim sredstvima, na temelju dobiti koju je ostvarivao poslovanjem svojeg obrta.
Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tuženik-protutužitelj svojim ulaganjima povećao vrijednost nekretnine tužitelja-protutuženika, pa da stoga ima pravo na povrat sredstava uloženih u nekretninu sukladno odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Nižestupanjski sudovi djelomično odbijaju protutužbeni zahtjev zbog zastare (čl. 371. ZOO-a) u dijelu koji se odnosi na ulaganja izvršena u razdoblju od 1994. godine do 1998. godine, a prihvaćaju taj zahtjev glede ulaganja u nekretninu koja su izvršena u razdoblju nakon 1998. godine do 2004. godine.
Pritom drugostupanjski sud, odgovarajući na žalbene navode tužitelja-protutuženika obrazlaže da „datum raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je bitan i za ocjenu kvalitete posjeda nekretnine tužitelja, pa se žalba tužitelja-protutuženih i u dijelu u kojem se ističe postojanje nužnih korisnih ili luksuznih troškova, također ukazuje neosnovana.“
Revidenti u reviziji osporavaju takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova, navodeći u bitnom da je tuženik-protutužitelj kao pošteni posjednik imao pravo na naknadu samo nužnih i korisnih troškova, a nikako luksuznih, odnosno da je primitkom tužbe za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u rujnu 2003. godine postao nepošteni posjednik te da stoga može glede tog razdoblja zahtijevati naknadu samo nužnih troškova koje je imao uslijed ulaganja u nekretninu.
Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, - dalje: ZVDSP). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZVDSP-a).
Ocjena ovog suda je da se posjed tuženika-protutužitelja od dana njegova primitka tužbe kojom su tužitelji-protutuženici zatražili raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, navodeći kao razlog neispunjavanje preuzetih obveza od strane tuženika-protutužitelja a koji razlog on i nije osporavao, ne može smatrati poštenim posjedom, jer je u tom trenutku on imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 1. ZVDSP-a). Do primitka navedene tužbe, tuženik-protutužitelj je kao pošteni posjednik predmetne nekretnine, a čije pravo na posjed se je temeljilo na predmetnom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, vršio ulaganja u nekretninu jer je smatrao da je ista njegovo vlasništvo.
Stoga se ne može prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojemu je za ocjenu kvalitete posjeda tuženika-protutužitelja mjerodavan datum raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (koja presuda je postala pravomoćna 17. studenog 2005.), pa da iz tog razloga nisu odlučni prigovori tužitelja-protutuženika istaknuti tijekom postupka glede potrebe razlikovanja nužnih, korisnih i luksuznih troškova u smislu odredbi čl. 164. ZVDSP-a (Pravni položaj poštenog posjednika) i čl. 165. ZVDSP-a (Pravni položaj nepoštenoga posjednika).
Zbog svega prethodno izloženog, po shvaćanju revizijskog suda, zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve odlučne činjenice, radi čega je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.