Poslovni broj: 16 UsIrs-189/20-22

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje
Mie Rubelj, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. B. iz P.,
P. ., zastupane po opunomoćeniku L. B., odvjetniku iz B., K. P. S. ., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike
Hrvatske, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe
D.B., iz Z., V.D. 24, zastupanog po opunomoćenicima iz
o. d. M. i p.Z., K. B. ., radi imenovanja javnog
bilježnika, nakon javne rasprave održane i zaključene 4. ožujka 2022. i objave odluke
na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br.
20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 14. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
pravosuđa i uprave Republike Hrvatske Klasa: UP/I-714-01/20-01/15 Urbroj: 514-04-
02-02-01/3-20-04 od 23. rujna 2020.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-714-01/20-01/15 Urbroj: 514-04-
02-02-01/3-20-04 od 23. rujna 2020. D. B., ovdje zainteresirana osoba,
imenuje se za javnog bilježnika sa sjedištem u B., za područje
Općinskog suda u Zadru (I.); te je riješeno kako je isti dužan najkasnije u roku od 30
dana od dostave rješenja zatražiti od Ministarstva pregled prostorija i opreme
namijenjenih za javnobilježnički ured, a od dana početka rada, koji će se odrediti nakon
što javni bilježnik položi prisegu i primi povelju o postavljanju, dužan je napustiti
naplatnu službu ili kakvo drugo naplatno zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe
koja obavlja kakvu gospodarsku djelatnost (II., III., IV.).

2. U pravodobnoj tužbi tužiteljica osporava zakonitost rješenja tvrdnjama u
kojima u bitnome navodi da je tuženik kod donošenja rješenja u obzir uzimao samo
opće uvjete za imenovanje javnog bilježnika te pribavljena mišljenja tijela u kojem je
izabrani kandidat radio i tijela koji tu odluku donosi, ne podvrgavajući ih nikakvoj
stručnoj ili kritičkoj analizi. Tužiteljica problematizira činjenicu kako je za D.
B. mišljenje dalo Ministarstvo pravosuđa i uprave koje je ujedno i njegov
poslodavac, i kojem je u tom svojstvu i osobno poznat. Time je, smatra tužiteljica, ovaj
kandidat u odnosu na ostale kandidate privilegiran. Ta je okolnost ujedno i razlog za
izuzeće službene osobe – čelnika tijela prilikom donošenja odluke u upravnom

2 Poslovni broj: 16 UsIrs-189/20-22

postupku (članak 24. stavak 3. točka 2. i 4. ZUP). Tužiteljici nije bilo poznato tko su
prijavljeni kandidati pa ranije nije ni mogla postaviti zahtjev za izuzeće službene osobe.
Obrazloženje osporenog rješenja uopće se ne osvrće na razloge iz članka 14. stavak

9. Zakona o javnom bilježništvu, već se zadržava na ispunjavanju općih uvjeta, koje
uvjete uostalom ispunjavaju svi kandidati. Tuženik, pored ostalih kandidata koji imaju
sudačko i javnobilježničko iskustvo, kao najboljeg kandidata uzima D. B.,
bez jednog dana iskustva u javnobilježničkom uredu, a u pravosuđu samo kao
vježbenik – volonter. Odredba članka 14. stavak 9. Zakona o javnom bilježništvu
objektivni je zakonski kriterij i kao takva donekle ograničava ministrovo diskrecijsko
pravo i postavlja kriterije za ocjenjivanje kada je na natječaj prijavljeno više kandidata.
Tuženik je propustio obrazložiti u čemu nalazi prednost izabranog kandidata u odnosu
na ostale i ne daje analizu rada prijavljenih kandidata, vrste pravnih poslova na kojima
su radili i rade, uspjeh na javnobilježničkom i pravosudnom ispitu, rezultate rada i
profesionalni uspjeh. Za tužiteljicu ostaje nejasno čime se Hrvatska javnobilježnička
komora rukovodila kod davanja mišljenja kod izabranog kandidata koji je ujedno bio
zamjenik tajnika ispitne komisije za polaganje javnobilježničkog ispita.

Tužiteljica raspolaže samo Odlukom Upravnog odbora o kandidatima kojima je
dana prednost, bez obrazloženog mišljenja, predlaže izvršiti uvid u dana mišljenja i
utvrditi je li Komora izradila mišljenje u odnosu na sve prijavljene kandidate u skladu s
odredbom članka 14. stavak 7. i 8. Zakona o javnom bilježništvu, kao i je li napravila
odvojena mišljenja za kandidate koji su javni bilježnici, javnobilježnički prisjednici,
savjetnici i vježbenici. Iz navedenih odredba proizlazi kako je Komora ovlaštena i
dužna dati mišljenje prijavljenim kandidatima, pri čemu ista nije ovlaštena dati
preporuku za imenovanje javnog bilježnika. Ukoliko javnobilježnička komora nije dala
mišljenje za sve kandidate već samo za pojedine za koje je dale preporuku za
imenovanje i ukoliko nije dostavila posebno mišljenje o radu za kandidate koji su javni
bilježnici, javnobilježnički prisjednici, savjetnici i vježbenici radi se o postupanju
protivno Zakonu pa je tuženik trebao uzeti kao i da isto nije ni dano.

U osporenom rješenju nedostaju podaci o profesionalnim kvalitetama u odnosu
na sve prijavljene kandidate, usporedna analiza svih kandidata te podaci o objektivnim
pokazateljima i okolnostima na strani izabranog kandidata, temeljem kojih se može
ispitati osnovanost zaključka da je izabrani u odnosu na ostale prijavljene kandidate,
pa i u odnosu na tužiteljicu koja je ranije postavljena za vršitelja dužnosti javnog
bilježnika D. K., bolji izbor. Tuženik je imenovao svog djelatnika i
zamjenika tajnika Ispitne komisije, bez da je obrazložio uspjeh na pravosudnom i
javnobilježničkom ispitu, vrste poslova koje su radili, zbog čega takvo obrazloženje ne
odgovara zahtjevima koje proizlaze iz odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem
upravnom postupku. Odluka o imenovanju temelji se isključivo na mišljenju
poslodavca, čime je ovaj kandidat stavljen u povoljniji položaj. Tvrdi da je rješenje
arbitrirano jer nisu uzete u obzir posebne pretpostavke za imenovanje javnih bilježnika
(članak 14. stavak 9. Zakona o javnom bilježništvu) što prema ustaljenoj ustavnoj
praksi, koje odluke i prilaže uz tužbu, predstavlja arbitrarnim ocjenjivanjem. Predlaže
nakon izvođenja u tužbi predloženih dokaza, osporeno rješenje poništiti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ističe da je pravo i ovlaštenje ministra
nadležnog za poslove pravosuđa da o imenovanju javnog bilježnika odlučuje po
slobodnoj ocjeni utemeljeno na Zakonu o javnom bilježništvu, a ostvaruje se odabirom
kandidata koji zadovoljavaju propisane uvjete i to njihovim vrednovanjem u odnosu na
sve propisane kriterije te izborom onog kandidata kojem po svojoj ocjeni daje prednost
pred svim ostalim, smatrajući ga najprikladnijim izborom. Na temelju dostavljene
natječajne dokumentacije utvrđeno je da je prijavu za predmetni natječaj podnijelo

3 Poslovni broj: 16 UsIrs-189/20-22

ukupno 13 kandidata, a pregledom njihovih prijava utvrđeno je da svi, pa tako i D.
B., ispunjavaju natječajne uvjete iz članka 13. Zakona o javnom bilježništvu. Za
svakog je kandidata zatraženo mišljenje od službi odnosno tijela u kojima su prethodno
radili, nakon čega su pregledom podnesenih prijava i priložene dokumentacije za
svakog kandidata posebno razmatrani stečeno radno iskustvo na pravnim poslovima
te sve druge relevantne profesionalne i stručne okolnosti. U osporavanom rješenju o
imenovanju D. B. za javnog bilježnika navedeni su svi profesionalni rezultati
i stečeno iskustvo u radu imenovanog od 2000. pa do prijave na predmetni natječaj.
Tužiteljica u tužbi kao svoju prednost u odnosu na imenovanog kandidata iznosi
činjenicu prethodnog radnog iskustava u javnobilježničkoj službi, koju službu obavlja
nepune dvije godine. Iskustvo u javnobilježničkoj službi nije zakonom propisani uvjet
za imenovanje javnog bilježnika, a kriteriji iz članka 14. stavak 9. Zakona o javnom
bilježništvu, za razliku od onih propisanih u članku 13., istog Zakona, nije moguće
potpuno objektivno kvantificirati i ukazati, koju okolnost je cijenio i sam zakonodavac
kada je izričajem propisao da će se prigodom izbora između više kandidata navedene
okolnosti "osobito uzeti u obzir". Odredba ne propisuje da je riječ o okolnostima na
kojima se odluka mora temeljiti, čime je zakonodavac njihovo vrednovanje prepustio
slobodnoj ocjeni. Činjenica da je za izabranog kandidata mišljenje dao njegov
posljednji poslodavac, koji je jedini i mogao dati, ne može biti okolnost koja ga stavlja
u nepovoljniji položaj.

U odnosu na tužiteljičin zahtjev za izuzeće službene osobe koji proizlazi iz
činjenice da je tužitelj zaposlenik Ministarstva pravosuđa i uprave ističe se kako isto
ima 15 ustrojstvenih jedinica i 939 zaposlenih državnih službenika. Imenovani je
raspoređen na radno mjesto višeg upravnog savjetnika i u hijerarhijskom ustroju do
čelnika tijela – ministra do sebe ima tri nadređena državna službenika i jednog
pomoćnika ministra, dakle, nema izravnog poslovnog odnosa koji bi u smislu članka

24. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku utjecao na nepristranost i
objektivnost ministra. Pored toga, prema Zakonu o sustavu državne uprave (Narodne
novine, br. 66/19) postoji jasno razgraničenje poslovnih procesa unutar pojedinog
državnog tijela odnosno ministarstva kao i prirode poslovnih odnosa službenika i
dužnosnika. Takav zahtjev mogao bi se razmatrati jedino u slučaju iz članka 47. stavak

3. Zakona o državnim službenicima odnosno u slučaju da je ministar za javnog
bilježnika imenovao jednu od osoba koje na određeno vrijeme obavljaju poslove
podrške ministru u provedbi utvrđene politike Vlade. Kod izloženog, predlaže se
tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

4. Temeljem članka 19. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba
uključen D. B.. Suprotno navodima tužiteljice, zainteresirana osoba drži da je
osporeno rješenje s odgovarajućim obrazloženjem doneseno u pravilno provedenom
postupku. Tužiteljica svojim tužbenim navodima u suštini samo omalovažava rad i
rezultate imenovanog javnog bilježnika, a ničim ne dokazuje navodno nezakonito
postupanje tuženika. Izabrani kandidat ima odgovarajuće iskustvo, jer je kao viši
upravni savjetnik preko tri godine vršio nadzor nad javnobilježničkom službom i kao
dugogodišnji pravnik u gospodarstvu surađivao s raznim javnobilježničkim uredima.
Tužiteljica je javnobilježnički ispit položila tek u rujnu 2018. te je iste godine u prosincu
imenovana za javnobilježničku prisjednicu. Za vršiteljicu dužnosti javnog bilježnika
tužiteljica je izabrana pet mjeseci prije samog natječaja, a s radom je započela u veljači

2019. Dakle, petomjesečno iskustvo ne može biti prednost u odnosu na osobu koja
skoro dvije godine vrši nadzor nad radom svih javnobilježničkih ureda u Republici
Hrvatskoj. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4 Poslovni broj: 16 UsIrs-189/20-22

5. U podnesku od 5. srpnja 2021. kojim se očituje na odgovore na tužbu,
tužiteljica dodaje kako je prije nego je započela s radom u javnobilježničkom uredu, 14
godina radila kao sudski savjetnik. Od toga sedam godina kao viši sudski savjetnik na
Županijskom sudu u Zadru, i to u drugom stupnju u ostavinskim, ovršnim i
zemljišnoknjižnim predmetima, koji u velikom opsegu čine i rad javnobilježničke
službe. Tužiteljica ne tvrdi da je ona bolji kandidat od izabranog, već da su gotovo svi
prijavljeni kandidati na natječaju imali više iskustva od istog. Nije joj bilo poznato da je
ocjena državnog službenika relevantna dokumentacija za predmetni natječaj, jer bi u
protivnom i sama priložila rješenja kojima je ocjenjivana ocjenom izuzetan.
6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 9. srpnja 2021., 10. rujna 2021.,

17. prosinca 2021., 4. ožujka 2022.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se
o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja
su predmet upravnog spora.

7. Tijekom spora, na održanim ročištima i priloženim podnescima
opunomoćenik tužiteljice ustraje u tvrdnji da nije ispoštovan kriterij iz članka 14. stavak

9. Zakona o javnom bilježništvu. Odluka koja se donosi primjenom slobodne ocjene
mora biti argumentirana, sve ostalo je arbitrarnost u postupanju. Navedena odredba
obvezujuće je, a na fakultativne naravi, kako to pogrešno uzima tuženik. Slobodna
ocjena ne znači jednostrani izbor uz fakultativnu primjenu zakonskih odredbi, već izbor
između ponuđenih alternativa u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Takva
ovlast ne može ići u pravcu smanjivanja standarda procesnih prava stranaka,
jednostavnijeg obrazlaganja upravnog akta, apriorno povjerenje u osobu ovlaštenu za
donošenje odluke. Nadzor nad radom javnobilježničke službe vrši Ministarstvo, a ne
njegov pojedini službenik. Tužiteljici je poznato da je zainteresirana osoba sudjelovala
isključivo u pregledima javnobilježničkih ureda sukladno Pravilniku o javnobilježničkim
uredima (u pogledu tehničkih uvjeta i opremljenosti).

8. Opunomoćenica tuženika uzvraća kako je primjena članka 14. stavak 9.
Zakona o javnom bilježništvu fakultativne, a ne obvezatne naravi. Tužiteljica i
zainteresirana osoba u ravnopravnom su odnosu, jer nemaju pohvalu. Tužiteljica ničim
nije dokazala u čemu bi ona bila bolji kandidat od zainteresirane osobe. Svrha
slobodne ocjene je odabir odnosno izbor najboljeg kandidata za javnog bilježnika
između prijavljenih kandidata, vodeći se propisanim uvjetima iz članka 13. i kriterijima
iz članka 14. Zakona o javnom bilježništvu. Prilikom izbora svi kandidati vrednovani su
na jednak način sukladno propisanim kriterijima, a takav način odlučivanja tuženika u
primjeni slobodne ocjene dokaza, prihvaćen je od strane upravnih sudova. Tužiteljica
izvlači iz konteksta stajališta tuženika tvrdnju da se odredbe Zakona o javnom
bilježništvu primjenjuju fakultativno, jer se fakultativnost odnosi samo na kriterije
navedene u odredi članka 14. stavak 9. tog Zakona.

9. Opunomoćenik zainteresirane osobe primjećuje kako tužiteljica uglavnom
iznosi navode o svojim saznanjima o drugim kandidatima i opravdava svoje propuste
u dostavi dokumentacije za koju ocjenjuje da bi mogla biti značajna u postupku za izbor
javnog bilježnika. Tužiteljica pogrešno smatra da osporeno rješenje mora imati
kompletnu analizu postupka donošenja odluke u kojem bi se navodili prednosti i
nedostaci svakog od kandidata koji je sudjelovao na predmetnom natječaju.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u
kojem je doneseno osporeno rješenje, kao i isprave priložene tijekom spora.
11. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Među strankama nije sporno da je u natječaju za imenovanje javnog
bilježnika za područje nadležnosti Općinskog suda u Zadru, sa službenim sjedištem

5 Poslovni broj: 16 UsIrs-189/20-22

B., objavljenom u Narodnim novinama br. 70 od 24. srpnja 2019.,
imenovan D. B., ovdje zainteresirana osoba.

14. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište je li takva odluka donesena u
pravilnoj primjeni Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, br. 78/93, 29/94,
16/07, 75/09, 120/16) kojim se uređuje postupak imenovanja javnih bilježnika. Prema
odredbi članka 14. tog Zakona:

- javnog bilježnika imenuje rješenjem ministar nadležan za poslove pravosuđa
na temelju provedenog natječaja (stavak 1.);

- natječaj za imenovanje javnih bilježnika provodi Komora, na temelju naloga Ministarstva (stavak 2.);

- po okončanju natječaja Komora je dužna dostaviti Ministarstvu primljene
prijave sa svojim mišljenjem najkasnije u roku od trideset dana (stavak 7.);
- o prijavljenim kandidatima Ministarstvo će pribaviti mišljenja od službi odnosno
tijela u kojima su radili. Za javne bilježnike, javnobilježničke prisjednike, savjetnike i
vježbenike mišljenje o njihovu radu daje Komora, za odvjetnike Hrvatska odvjetnička
komora, a za suce predsjednik višeg suda na području kojega su obavljali svoju
sudačku službu (stavak 8.);

- prigodom izbora između više kandidata osobito će se uzeti u obzir njihov
uspjeh na pravosudnom i javnobilježničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su
prije toga radili i rezultati što su ih u radu postigli (stavak 9.).

15. Iz stanja spisa proizlazi da je Hrvatska javnobilježnička komora (dalje:
Komora) nakon održane sjednice 7. rujna 2019. dala mišljenje kojim za imenovanje
javnog bilježnika za područje Općinskog suda u Zadru sa službenim sjedištem u
B., između prijavljenih kandidata, prednost daje D. B.. U
Mišljenju Komore, kronološki se iznose radna mjesta i iskustvo koje taj kandidat ima te
ocjena da "…imajući u vidu dojmove koje je kandidat ostavio u razgovoru s članovima
Upravnog odbora Komore, mišljenja su da isti može opravdati povjerenje koje mu je
dala Komora i da uspješno može obnašati službu javnog bilježnika".

16. Utvrđujući da zainteresirana osoba ispunjava tražene uvjete, tuženik donosi
osporeno rješenje kojim ga imenuje za javnog bilježnika uz obrazloženje koje u
bitnome glasi: "…. Iz mišljenja pribavljenog u skladu s odredbom članka 14. stavak 8.
Zakona o javnom bilježništvu utvrđeno je da je imenovani u obavljanju poslova radnog
mjesta višeg upravnog savjetnika pokazao izrazitu djelotvornost, točnost, preciznost i
pouzdanost, pridržavajući se utvrđenih rokova uz visok stupanj znanja i razumijevanja
propisa i pravila struke, profesionalno i kolegijalno ophođenje prema strankama i
suradnicima te izniman interes prema stručnom usavršavanju državnih službenika.".
17. Iz sadržaja tužbe i podnesaka koje je tužiteljica uložila tijekom spora
proizlazi da ista ne spori kako ovaj kandidat, kao i ostali, ispunjava tražene uvjete,
međutim, tužiteljica spori način na koji je tuženik došao do zaključka da je upravo
zainteresirana osoba najbolji kandidat za izbor javnog bilježnika.

18. U odnosu na tužbene navode kojima tužiteljica traži od suda da preispita
prednost koju zainteresirana osoba ima u odnosu na ostale kandidate, valja ukazati na
odredbu članka 17. stavak 1. ZUS-a koja tužitelja definira kao fizičku ili pravnu osoba
koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom ili
postupanjem javnopravnog tijela. To u konkretnom slučaju znači da su svi prijavljeni
kandidati u smislu članka 14. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu imali mogućnost
protiv konačnog rješenja Ministarstva pokrenuti upravni spor. Ukoliko ostali kandidati
nisu prepoznali da je osporenim rješenjem došlo do povrede zakona na njihovu štetu,
tužiteljica pogrešno smatra da pokretanjem upravnog spora preuzima zaštitu njihovih
prava i pravnih interesa.

6 Poslovni broj: 16 UsIrs-189/20-22

19. U ocjeni osnovanosti tužbenih navoda kojima tužiteljica prigovara načinu na
koji je tuženik došao do zaključka na temelju kojeg u konačnici i donosi rješenje o
imenovanju javnog bilježnika, sud polazi od, među strankama nesporne činjenice, da
odluka o imenovanju predstavlja oblik slabije pravne vezanosti javnopravnog tijela
pravnom normom u kojoj javnopravno tijelo odlučuje primjenom slobodne ocjene u
okviru zakonom dane ovlasti i svrhe radi koje je ovlast dana. To znači da je
zakonodavac, zbog nemogućnosti da se pojedinačni segmenti važni za donošenje
odluke objektivno vrednuju, javnopravnim tijelima dao ovlast odlučivanja primjenjujući
slobodu ocjenu. Ta sloboda nije apsolutna, jer iz njihove ovlasti proizlazi i obveza da
razloge za svoju odluku obrazlože na način koji otklanja samovolju u postupanju. Zbog
toga je člankom 2. stavak 2. ZUS isključena mogućnost da se upravni spor vodi o
pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog
tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje
je ovlast dana.

20. U izloženom, sud ne nalazi da je u postupku donošenja osporenog rješenja
došlo do povrede zakona jer je rješenje o imenovanju donio nadležni Ministar nakon
pribavljenog mišljenja Komore. Dalje, Sud ne nalazi da je osporeno rješenje kao i
mišljenje koje je za potrebe tog postupka pribavljeno doneseno izvan granica dane
ovlasti. Zakonodavac je Ministarstvu dao ovlaštenje da u postupku imenovanja javnog
bilježnika, između kandidata koji ispunjavaju tražene uvjete, izabere onog za kojeg
smatra da je najbolji izbor. U tom je postupku dužan pribaviti mišljenje od Komore koja
provodi natječaj za imenovanje javnih bilježnika. Zakonodavac ovdje polazi od
činjenice da su ta tijela i najdogovornija za uredno obavljanje javnobilježničke službe
jer je Zakonom o javnom bilježništvu propisano da nadzor nad radom javnobilježničke
službe obavlja Ministarstvo (članak 140. stavak 1.), a Komora čuva ugled, čast i prava
javnobilježničkog staleža i skrbi da javni bilježnici savjesno i u skladu sa zakonom
obavljaju svoje dužnosti (članak 9. stavak 2. i članak 132. stavak 2.). Zaključno, prema
ocjeni suda, nadležno Ministarstvo nije imalo razloga neprihvaćanja mišljenja Komore
koja je za dano mišljenje iznijela razloge odnosno obrazloženje koje udovoljava
standardima koji proizlaze iz odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom
postupku (Narodne novine, br. 47/09), niti sud vidi razloga zbog čega bi Komora
neosnovano favorizirala zainteresiranu osobu i dala mišljenje koje se ne podudara s
njezinim dojmom o osobinama odnosno ocjenom iskustva samog kandidata.
21. Tužiteljica posebno problematizira činjenicu što je zainteresirana osoba
prethodno bila službenik Ministarstva pravosuđa i s tim u vezi mišljenje koje je u tom
svojstvu dobio. Sud ovdje ne vidi okolnost koja bi utjecala na zakonitost rješenja jer po
logici stvari i smislu članka 14. stavak 8. Zakona o javnom bilježništvu mišljenje može
dati samo poslodavac tog kandidata. Činjenica što je zainteresirana osoba bila u
radnom odnosu kod nadležnog Ministarstva, sama po sebi ne može biti olakotna, ali
ni otegotna okolnost, kao što to nije ni svojstvo javnobilježničkog pridsjednika/ice.
22. Kod izloženog, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev
odbija se kao neosnovan, kao što je to odlučeno u izreci ove presude.

23. U primjeni članka 79. stavak 6. ZUS o troškovima upravnog spora odlučit će se posebnim rješenjem.

U Splitu 14. ožujka 2022.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić

7 Poslovni broj: 16 UsIrs-189/20-22

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana
od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve
stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćeniku L. B., odvjetniku u B., K.

P. S. .

- tuženiku Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica

Grada Vukovara 49, uz zapisnik o objavi

- zainteresiranoj osobi po opunomoćenicima iz o. d. M. i

p. Z., K. B. .

- u spis

Rj:

I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine,
broj 118/18) ne plaća se sudska pristojba.

II/ Kal. 30 dana