Poslovni broj: 16 UsI-3742/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje
M. R., kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. S. B.,
V. 1, zastupanog po opunomoćeniku M. B., odvjetniku u Z.,
A. K. M. 9a, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda
Split, Ispostava Ploče, Trg kralja Tomislava 16, Split, radi uklanjanja građevine, nakon
javne rasprave održane i zaključene 4. ožujka 2022., objavom odluke na temelju
članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10,
143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 14. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se rješenje Državnog inspektorata,
Područnog ureda Split, Ispostava Ploče Klasa: UP/I-362-02/20-02/1223 Urbroj: 443-
02-03-20-21-18 od 26. listopada 2021. poništava u točki 1. u dijelu kojim se nalaže:
"uklanjanje obilježja (metalne table) za 20 kamp prikolica" i predmet vraća na ponovni
postupak.

II. U ostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I. Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za izdavanjem privremene mjere.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-362-02/20-02/1223 Urbroj: 443-
02-03-20-21-18 od 26. listopada 2021. naređuje se tužitelju kao vlasniku:

- u roku od 100 dana od zaprimanja rješenja ukloniti izgrađene građevine
namjene auto kamp i to izbetonirane a.b. podne ploče, tlocrtne površine 620 x 320 cm,
s pristupnim stepeništem širine kraka 90 cm i ogradnih zidova visine 100 cm, dužine
620 + 320 cm te tipskog kontejnera – recepcije, dim. 6 x 2,40 m, postavljenog na
izbetoniranoj ploči, priključenog na instalacije; izbetonirane podne ploče dim. 315 x
265 cm, s izbetoniranom prilaznom rampom dim. 135 x 400 cm, na kojoj je postavljen
kontejner – WC za invalide, priključen na instalacije; 20 komada mobilnih kućica, dim.

2 Poslovni broj: 16 UsI-3742/21-6

8 x 3 m, s metalnim nadstrešnicama dim. 6,90 x 2,70 m, spojenim na instalacije (voda,
odvodnja, struja); te uklanjanje instalacija vode i struje smještenih u metalnim
ormarićima i obilježje (metalne table) za 20 kamp parcela, izgrađenih na čest. zgr. br.
685/1, 685/2, 685/3, 685/4, 685/5 i čest. zem. 502, 503/1, 503/2, 504/1, 504/2, 505/1,
505/2, 505/3, 505/4, 505/6, 505/7, 505/8, 505/9, 505/10, 505/11, sve k.o. K., bez
pravomoćne i izvršne građevinske dozvole (točka 1.);

- te se upozorava o načinu odnosno mjerama koje će se poduzeti za slučaj
nastavka građenja ili prisilnog izvršenja (točka 2., 3., 4., 5., 6.).

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja
navodima u kojima uvodno ističe da je isto doneseno u ponovljenom postupku nakon
što je presudom ovog suda Us-2/2021 poništeno rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-
02/20-02/1223 Urbroj: 443-02-03-22/6-20-02 od 3. prosinca 2020. i predmet vraćen na
ponovni postupak. Tužitelj smatra kako se i ovdje osporeno rješenje temelji na
pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i nepravilnoj primjeni materijalnog i procesnog
prava. Tako tvrdi da se ovdje radi o 20 mobilnih kućica s kotačima koje se u svakom
trenutku mogu premjestiti na drugo mjesto te da kao takve ne predstavljaju građevinu
u smislu odredbe članka 3. Zakona o gradnji. U prilog takvom tumačenju poziva se na
obrazloženje iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Us-11928/11. U
odnosu na obvezujuću uputu iz navedene presude tuženik je bio dužan utvrditi vrijeme
vršenja radova kako bi se znalo koji se propis ima primijeniti. Ne slaže se s tuženikovim
utvrđenjem da su radovi izvedeni tijekom 2019. i 2020., niti se to razbire iz
obrazloženja. Građevinama da se ne mogu smatrati ni nadstrešnice koje nisu trajno
spojene s tlom, dok je njihova konstrukcija natkrivena samo platnom. Čak ukoliko bi se
i radilo o građevini, što tužitelj spori, ovdje da je primjenjiva odredba članka 2.
Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.

Tužitelj je kao vlasnik dovezao i parkirao montažne mobilne kućice na kotačima
s instalacijama na zemljište u svom vlasništvu, u svrhu djelatnosti i usluge koju pruža
temeljem rješenja o kategorizaciji kampa Ministarstva turizma Republike Hrvatske.
Radi se o objektima koji nisu izgrađeni od materijala a koji osiguravaju sigurnost i
dugotrajnost korištenja te koji svojom konstruktivnim elementima predstavljaju
montažnu konstrukciju koja nije trajno povezena s tlom i ne zadovoljava temeljne
zahtjeve za građevinu propisane Zakonom o gradnji. O naravi takvih objekata da se u
svom mišljenju očitovalo i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. Ovdje se
radi o privremenom ostavljanju/parkiranju montažnih mobilnih kućica, koje su
ostavljane na kotačima, dok je samo jedan kraj prikolice/kućice oslonjen na
podupirače. Takva je kućica spojena isključivo s instalacijama za tlo, ali se ista u bilo
kojem trenutku može odspojiti od instalacija, zakačiti za vučno vozilo i odvući na drugo
mjesto, dakle, ne radi se od građevini koja se sastoji od predgotovljenih dijelova i
građevnih proizvoda.

U odnosu na dio osporenog rješenja koji se odnosi na betoniranje ploča i
postavljanje kontejnera (recepcija i WC za invalide), ističe da su postavljene temeljem
odredbe članka 4. ranije spomenutog Pravilnika. Napominje da je ranije izdano više
uporabnih dozvola za građevine gospodarske namjene, pretežito ugostiteljsko –
turističke djelatnosti u okviru bivšeg Ferijalnog odmarališta na k.č. 503/1, 503/2, 505/1,
505/2 i k.č. zgr. br. 685/5, 685/3, 685/4, 685/1, 685/2, sve k.o. K., dakle, na
navedenim česticama nalaze se građevine koje predstavljaju postojeće zgrade, a
kojima ove čije se rušenje zahtjeva predstavljaju pomoćne. Čak i da sud smatra da se
radi o građevinama, onda su to one iz članka 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim
građevinama i radovima, izgrađene u skladu s glavnim projektom. Isti članak (stavak

1. točka 17.) primjenjiv je i na sanitarni čvor. Tužitelj je kao dobar vlasnik započeo s

3 Poslovni broj: 16 UsI-3742/21-6

održavanjem zemljišta, instalacija i građevina koje posjeduje te su u tu svrhu izvedeni
radovi na instalacijama i građevnima na cijelom području kampa, a za koje radove
prema članku 2. istog Pravilnika nije potrebna ni građevinska dozvola ni glavni projekt.
Građevinama se ne mogu smatrati ni metalne table, čije je uklanjanje naloženo, pa
tužitelj postavlja i pitanje nadležnosti tuženika za donošenje osporenog rješenja i
predlaže u odnosu na taj dio utvrditi ništavost rješenja, a u preostalom poništiti.
Istodobno, zbog teško popravljive štete koja prijeti tužitelju u izvršenju osporenog
rješenja predlaže da sud odluči i o odgodnom učinku tužbe odnosno donese
privremenu mjeru kojom se zabranjuje uklanjanje izgrađenih dijelova koji su opisani u
izreci osporenog rješenja, tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

3. Uz odgovoru na tužbu tuženik dostavlja očitovanje građevinskog inspektora
u kojem se navodi da je u ponovljenom postupku obavljen očevid u kojem je izvršeno
fotografiranje svih objekata, skiciranje i dimenzioniranje podnih ploča, te u razgovoru
sa neposrednim susjedima kao i vizualnim pregledom utvrđeno da se radi o novoj
gradnji. U tom razdoblju tužitelj da je izgradio više građevina namjene auto kampa u
području kojem je Prostornim planom uređenja G. K. – Izmjene i dopune
Prostornog plana uređenja G. K., koji je na snazi od 23. siječnja 2017.,
definirana namjena zemljišta kao sportsko – rekreacijska zona, R-3 sportski centar.
Mobilne kućice s metalnim nadstrešnicama da su postavljene na podmetače na sve
četiri strane, spojene su na instalacije i povezane s tlom. Očevidom da je utvrđeno da
tužitelj kao vlasnik nije izvodio radove na održavanju zemljišta, instalacija i građevina,
nije izvodio nužne popravke, već za 20 kućica izveo potpuno nove instalacije vode i
struje.

4. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 4. ožujka 2022.), na kojoj je
strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o
svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u
kojem je doneseno osporeno rješenje, kao i isprave priložene tijekom spora, dok je
odbio prijedlog za izvođenjem dokaza (saslušanje svjedoka), jer se pravilna i na
zakonu osnovana presuda može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.
6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni odredbe članka 113. stavak 1.
točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18) prema kojem
u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru
odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, ako se gradi ili je
izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u ponovljenom
postupku nakon što je rješenje o uklanjanju Klasa: UP/I-362-02/20-02/1223 Ur.broj:
443-02-03-22/6-20-02 od 3. prosinca 2020. poništeno presudom ovog suda poslovnog
broja 15 UsI-2/21-7 od 29. travnja 2021. i vraćeno na ponovni postupak. Tužitelj tijekom
ovog spora, kao što je to činio i u ranije vođenom upravnom sporu, zakonitost rješenja
osporava navodima u kojima spori pravilnost utvrđenih činjenica u odnosu na datum
izvođenja radova, kao i samu narav izvedenih objekta.

10. U ponovljenom postupku tijekom inspekcijskog nadzora pribavljene su:
- uporabna dozvola Klasa: UP/I-361-05/16-30/000370 Urbroj: 2117/1-23/2-1-
17-0007 od 18. siječnja 2017. kojom se utvrđuje da su građevine gospodarske
namjene, pretežito ugostiteljsko – turističke djelatnosti, u okviru bivšeg Ferijalnog
odmarališta na k.č. z. 503/1, 505/1, 505/2, i k.č. zgrade 685/5, 685/3, 685/4, 685/1,
685/2 k.o. K., izgrađene prije 5. veljače 1968.;

4 Poslovni broj: 16 UsI-3742/21-6

- uporabna dozvola Klasa: UP/I-361-05/16-30/000324 Urbroj: 2117/1-23/2-1-
16-0004 od 22. studenog 2016. kojom se utvrđuje da je paviljon sa smještajnim
jedinicama, sobama i zajedničkim sanitarnim čvorom na k.č.z. 503/2 k.o. K.
izgrađen prema građevinskoj dozvoli broj: 02-UP/I-633/1968 od 4. studenog 1968.;
- uporabna dozvola Klasa: UP/I-361-05/17-30/000101 Urbroj: 2117/1-23/2-1-
17-005 od 25. srpnja 2017. da je sanitarni čvor na k.č.br. 503/1 izgrađen prema
građevinskoj dozvoli broj: UP/I-06-1160/1-88 od 8. veljače 1989.

11. Osim ovih građevina na označenim česticama za koje su pribavljene
uporabne dozvole, izrekom osporenog rješenja obuhvaćene su i građevine izgrađene
na čest. zem. 502, 504/1, 504/2, 505/3, 505/4, 505/6, 505/7, 505/8, 505/9, 505/10,
505/11, sve k.o. K.. Tužitelj tvrdi da je riječ o građevinama koje ne predstavljaju
građevine koje u vidu ima odredba članka 3. stavak 1. točka 7. Zakona o gradnji
(Narodne novine, br. 153/13, 20/17, 39/19) koja građevinu definira kao građenjem
nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa
ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano
s tlom ili sklop nastao građenjem.

12. Takve tvrdnje tužitelj brani navodima kako je riječ o objektima koji se u
svakom trenutku mogu premjestiti na drugo mjesto. Protivno tužiteljevim navodima,
prema ocjeni suda, a nakon izvršenog uvida u priložene fotografije i skice koje su
sastavni dio zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 14. listopada 2021. radi se o
objektima novije gradnje koji se smatraju građevinama u smislu prethodno citirane
odredbe. Riječ je o ugostiteljskom objektu koji u naravi predstavlja kamp u kojem se
obavlja ugostiteljska djelatnost za koju je prema privremenom rješenju Ministarstva
turizma Klasa: UP/I-034-02/20-04/13 Urbroj: 529-06-02-01-01/2-20-4 od 3. srpnja

2020. odobreno pružanje takvih usluga do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o
zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2021.
(koji zahtjev je postavljen 28. lipnja 2018.). Postavljene kućice, koje nisu privremeno
ostavljene na nekom području i opskrbljene su instalacijama (odvodnja vode, struje)
ne mogu se smatrati građevinama koje bi tužitelj mogao postaviti bez prethodno
ishodovane građevinske dozvole, jer je riječ o objektima povezanim s tlom
postavljenim s trajnijom namjerom da se u njima pruža i obavlja ugostiteljska
djelatnost.

13. S tim u vezi, neosnovano tužitelj smatra da se nadstrešnice prema članku

2. stavak 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne
novine, br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20) mogu izvoditi bez ishodovanog akta o
gradnji, jer se prema toj odredbi bez građevinske dozvole i glavnog projekta može
graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade,
odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje,
za potrebe te zgrade, a što ovdje nije slučaj, jer su predmetne nadstrešnice prema
priloženim fotografijama postavljene ispred kućica za koje je utvrđeno da su
postavljene bez građevinske dozvole.

14. Međutim, tužitelj osnovano prigovara dijelu osporenog rješenja u kojem se
nalaže uklanjanje metalnih tabli. Ovo stoga jer iz obrazloženja osporenog rješenja kao
i spisa tuženog tijela nije razvidno na temelju čega tuženik zaključuje da je riječ o
građevinama za koju bi tužitelj bio dužan ishodovati građevinsku dozvolu. Iz zapisnika
o inspekcijskom nadzoru nije razvidno o kakvim se objektima radi, kojih su dimenzija,
kako su postavljene i sl., niti druge okolnosti iz kojih bi proizlazilo da se radi o zahvatu
u prostoru koji predstavlja građenje.

15. Kod izloženog, odlučeno je u tom dijelu osporeno rješenje poništiti i vratiti
na ponovni postupak i odlučivanje, dok se u ostalom dijelu tužbeni zahtjev temeljem

5 Poslovni broj: 16 UsI-3742/21-6

odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbija kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

16. Prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe nije osnovan. Prema
ocjeni suda u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odlučivanje o
odgodnom učinku tužbe iz članka 26. stavak 2. ZUS-a prema kojem sud može odlučiti
da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog
ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije
propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna
javnom interesu.

17. Prema ovoj odredbi sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da
tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su kumulativno
ispunjene pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju bila nanesena
kakva teško popravljiva šteta, da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje
pojedinačne odluke, te da takva odgoda nije protivna javnom interesu. U konkretnom
slučaju tužitelj je protivno prostornom planu izveo radove na području koje je
predviđeno kao sportsko – rekreacijska zona, zbog čega bi odluka kojom se odgađa
izvršenje rješenja kojim se nalaže uklanjanje građevina bila protivna javnom interesu.
18. Tužitelj je predložio i privremenu mjeru kojom se zabranjuje uklanjanje
izgrađenih građevina, koja mjera po svom sadržaju zapravo predstavlja razloge za
odgodni učinak tužbe, jer tužitelj traži da se odgodi izvršenje osporenog rješenja
tuženika do donošenja sudske odluke. Prema stajalištu iz rješenja Visokog upravnog
suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-736/16-2 od 30. ožujka 2016. o takvom
prijedlogu ne može se odlučivati primjenom odredbe o privremenoj mjeri iz članka 47.
ZUS-a, zbog čega je takav prijedlog odbačen.

19. O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79.
stavak 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove
spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu,
sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje
troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

20. S obzirom na neznatan uspjeh tužitelja u sporu koji je s tužbenim zahtjevom
uspio samo u manjem dijelu, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove
upravnog spora, zbog čega je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu troškova
upravnog spora.

U Splitu 14. ožujka 2022.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od
15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za
sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnik od 4. ožujka 2022. i zapisnik o objavi

6 Poslovni broj: 16 UsI-3742/21-6

- u spis

Rj:

I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) naplatiti sudsku pristojbu.

II/ Kal. 30 dana