Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
Broj: Rev 1982/2014-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tužene Općine Slivno, O., OIB ..., koju zastupaju S. O. i A. M., odvjetnici u M., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1335/11 od 23. travnja 2014., kojim je djelomično odbijena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-1023/09 od 29. prosinca 2010., u sjednici održanoj 18. lipnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 417.542,33 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama (stavak I izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 336.825,00 kn (stavak II izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda glede glavne stvari, dok je preinačena odluka o troškovima postupka na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 359.760,00 kn.
Protiv presude suda drugog stupnja, kao i odluke o troškovima postupka sadržane u presudi, reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP, s prijedlogom usvojiti reviziju, preinačiti presudu nižestupanjskih sudova i usvojiti tužbeni zahtjev. Podredno, ukinuti odluke sudova nižeg stupnja i vratiti predmet na odlučivanje sudu prvog stupnja.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija u odnosu na glavnu stvar je neosnovana, dok je u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka nedopuštena.
Suprotno navodima iz revizije pobijana presuda se može ispitati pa se nije ostvarila apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) kao niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koje se poziva tužitelj.
Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u presudi su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama bitnim za presuđenje, a sud drugog stupnja je ocijenio sve bitne žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a koji se svode na to da tužitelj nije dokazao da su nastupile sve pretpostavke za nastanak odnosa odgovornosti za štetu.
Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na slijedećim činjeničnim tvrdnjama:
- da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta površine 1323 m2 i to zemljište katastarske oznake 8073/121, 8073/122, 8073/123, 8073/124 i 8073/125 k.o. S. dana 30. ožujka 2004. po cijeni od 342.657,00 kuna,
- da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta ukupne površine 1029 m2 i to zemljišta katastarske oznake 811/168, 8113/169 i 8113/170 k.o. S., dana 18. lipnja 2004. po cijeni od ukupno 266.511,00 kuna,
- da je tužitelj kao prodavatelj sklopio s trgovačkim društvom „J.“ - međunarodno otpremništvo, kao kupcem, kupoprodajni ugovor 27. rujna 2005., čiji su predmet bile sve nekretnine iz ugovora o kupoprodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta iz prethodnih podstavaka za cijenu od ukupno 3.687,500,00 kuna,
- da je 2. rujna 2005. pod poslovnim brojem Z.191/05 Općinski sud u Metkoviću odbio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva za korist predlagatelja „J.“ - međunarodno otpremništvo, zbog smetnje u zemljišnoj knjizi,
- da su stranke ugovor iz prethodnog podstavka (tužitelj i „J.“ - međunarodno otpremništvo) sporazumno raskinule sporazumom od 28. rujna 2005.,
pa tužitelj zahtjeva naknadu štete koja se sastoji u razlici cijene iz kupoprodajnog ugovora s „J.“ - međunarodno otpremništvo, i cijene koju je tužitelj obvezan platiti tuženici prema ugovorima o kupoprodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta (izmakla dobit).
Sudovi nižeg stupnja su pravilno zaključili, imajući u vidu stanje zemljišne knjige u trenutku sklapanja kupoprodajnih ugovora između parničnih stranaka, kao i pozivom na odredbu čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), koja propisuje odgodu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, da se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na nepoznavanje zemljišnoknjižnog stanja, i činjenicu da tužitelj koji tvrdi da ga je tuženica prilikom sklapanja ugovora dovela u zabludu, ali nije tražio poništenje ugovora zbog mana volje, niti je raskinuo te ugovore, kako tužitelj nije dokazao pretpostavke za nastanak odnosa odgovornosti za štetu. Uslijed toga su nižestupanjski sudovi implicitnim pozivom na odredbu čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), pravilno odbili tužbeni zahtjev.
Također, za odgovoriti je revidentu da tužitelj prilikom sklapanja ugovora, kako s tuženikom, tako i s kupcem „J.“, nije postupao sukladno odredbi čl. 18. st. 1. ZOO koja obvezuje sudionike u obveznim odnosima da su dužni u izvršavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa, odnosno pažnjom dobrog privrednika, odnosno pažnjom dobrog domaćina.
Sklapanje ugovora s tuženikom, znajući, prvo, da prodavatelj nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a potom, sklapati ugovor s novim kupcem, uz saznanje da je na nekretnini koja je predmet kupoprodaje, kao vlasnik već upisana Republika Hrvatska na temelju odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90), ne predstavlja ponašanje koje se traži od dobrog privrednika odnosno dobrog domaćina. Zbog takvog ponašanja tužitelja, on nije mogao osnovano očekivati, kako niti prema redovnom toku stvari, tako niti prema posebnim okolnostima, dobitak od razlike cijene za zemljište koje je bilo kupljeno pa odmah potom prodano. (čl. 189. st. 3. ZOO).
Zaključno, nisu se ostvarile pretpostavke za nastanak odnosa odgovornosti za štetu iz čl. 154. ZPP.
Slijedom navedenog valjalo je u odnosu na glavnu stvar odbiti reviziju tužitelja pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.
Glede odluke o troškovima postupka.
Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se po izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredbe čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojima se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenog 2015.).
Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja glede odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.