REPUBLIKA HRVATSKA P-3133/20 OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz L. …, OIB:
…, zastupan po pun. D. B. odvj. u Z., protiv tuženika
R. H., A., OIB: ., zastupan po z.z. O. d. o. u S.,
Građansko-upravni o., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana

21. siječnja 2022. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja T. B.odvj. u S.i pun.
z.z. tuženika L. R. dipl. iur., dana 11. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Tuženik R. H., A. z. p. u p., r. i
r. r. dužan je tužiteljici A. T , L., …
MIBPG …, OIB:…, isplatiti iznos od 20.281,31 kn sa osnove
neisplaćenog iznosa ustegnutih potpora za 2016. godinu, te iznos od 65.020,87 kn
sa osnove neisplaćenog iznosa ustegnutih potpora za 2017. godinu, odnosno
ukupan iznos od 85.302,18 kn utvrđen po vještaku knjigovodstveno-financijske struke
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do
isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu
stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim
odnosima, sve u roku od 15 dana.

- Nalaže se tuženiku da namiri tužiteljici trošak ovog postupka sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje
Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u
roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom ovrhe."

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku
parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn.

2 P-3133/20

Obrazloženje

Tužiteljica je dana 16. listopada 2019. god., podnijela Općinskom građanskom
sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je prethodno podnošenju
tužbe, sukladno odredbi čl. 186 a ZPP-a, a radi pokušaja iznalaženja mirnog rješenja
spora radi isplate ustegnutih potpora A. z. p. u p., r. i
r. r., uputila zahtjev za mirno rješenje, a koji zahtjev je riješen negativno.

Navodi da je korisnik ostvarivanja pravo na potporu A. z. p. u
p., r. i r. r. .za 2016. god., 2017. god., i

2018. godinu.

Unatoč navedenom pravu na korištenje potpora, tužiteljici je ustegnut znatan
iznos potpora na koji ima pravo. Naime, na službenim stranicama A.-a
navedeni su iznosi isplaćenih potpora za tužiteljicu/korisnika u financijskoj godini

2016., financijskoj godini 2017. i financijskoj godini 2018.

Budući da je u više navrata neuspješno tražila isplatu, te obrazloženje
ustezanja potpora, tužiteljica je od Povjerenstva za rješavanje po prijavama kod
A., zatražila očitovanje o razlozima ustegnuća potpora.

A.je svojim dopisom (e-mail od 08.03.2019. god.), kao odgovorom na
zahtjev na plaćanje ustegnutih potpora, obavijestio tužiteljicu kako su protekli svi
rokovi za davanje prigovora i žalbe, iako o istome tužiteljica nije imala saznanja.
Naime, u obrazloženju se navodi članak 15. Zakona o poljoprivredi (N.N. 118/18)
(dalje: novi Zakon), koji propisuje da korisnici na odluke koje donosi A. u
provedbi mjera iz članka 8. ovoga zakona, imaju pravo podnijeti prigovor Ministarstvu
u roku od 8 dana od dana dostave odluke, osim kod mjera izravne potpore i IAKS
mjera ruralnog razvoja, kod kojih se prigovor podnosi od 30 dana od dana dostave
odluke.

Nadalje, A.se referira na članak 24. Zakona o poljoprivredi (N.N.
30/15), koji propisuje da na odluke iz stavka 2. ovoga članka, korisnik ima pravo
podnijeti prigovor Povjerenstvu za prigovore u Agenciji za plaćanja u roku od 30 dana
od dana dostave odluke najkasnije do 30. srpnja u godini nakon godine podnošenja
zahtjeva. Danom dostave odluke smatra se dan preuzimanja odluke za zaštićene
mrežne aplikacije – Agronet sustava.

Isto tako, tužiteljica nikada nije zaprimila odluke Ministarstva, niti odluke mjera
izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja, a na koje se referira A. u
svom dopisu. Konačno, nikakve odluke tužiteljica nije zaprimila, a prema kojima bi se
podnio prigovor Povjerenstvu za plaćanje unutar roka od 30 dana, a niti ima ikakvih
saznanja o postojanju istih.

Tužiteljica nadalje navodi da nema nikakvih saznanja na temelju čega su joj
ustegnute potpore, te je s obzirom na činjenicu ustegnuća od tuženika zatražila
očitovanje, na utvrđenu razliku isplaćenih potpora, u iznosu na potpore koje su
trebale biti isplaćene.

3 P-3133/20

Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom će
tuženika obvezati na isplatu iznosa neisplaćenih ustegnutih potpora za period 2016.
– 2018. god., utvrđenog po vještaku knjigovodstveno-financijske struke, sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 28. listopada 2019. god., tuženik je istaknuo prigovor
mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu za odlučivanje u ovom
sporu, obzirom da je za suđenje u sporovima protiv RH, općemjesno nadležan sud
na čijem području tužitelj ima prebivalište. Opreza radi navodi da se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te
činjenične navode tužbe.

Općinski građanski sud u Zagrebu se je rješenjem posl. br. 83 P-12211/19-4
od 23. lipnja 2020. god., oglasio mjesno nenadležnim za suđenje, te nakon
pravomoćnosti rješenja ustupio predmet ovom sudu, kao mjesno nadležnom sudu.

U podnesku od 29. listopada 2020. god., tuženik navodi da se protivi tužbi, te
predlaže istu odbaciti iz razloga što se po istoj ne može postupiti. Naime, iz
predmetne tužbe nije razvidno tko je tuženik, jer se navodi i Republika Hrvatska i
Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (u daljnjem tekstu:
Agencija), koje su različite pravne osobe, pa ista nije podnesena u skladu s
odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91,
91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

Također, o isplati potpora odnosno pravu na isplatu i visini iznosa potpora ne
odlučuje se u parničnom postupku, već u upravnom postupku, dok bi u slučaju spora
o navedenom odlučivao upravni sud.

Podredno, zastupnik po zakonu tuženika ističe kako se protivi tužbenom
zahtjevu u cijelosti, pa predlaže isti odbiti uz nadoknadu parničnog troška tuženiku te
ističe kako slijedi:

Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je ista korisnik ostvarivanja prava na
potporu Agencije za 2016., 2017. i 2018. godinu, te da joj je ustegnut znatan iznos
potpora, radi čega da je u više navrata bezuspješno tražio isplatu. Nadalje, tužiteljica
navodi kako nikada nije zaprimila odluke Ministarstva, niti odluke mjera izravne
potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja, a na koje bi mogao podnijeti prigovor.

Međutim, u tužbi se ne navodi koji su to iznosi potpora na koje bi tužiteljica
imala pravo, niti u kojem iznosu bi joj potpore bile uskraćene.

U odnosu na navode tužiteljice o zaprimljenom e-mailu Agencije od 8. ožujka

2019. godine, u kojemu je Agencija ukratko pojasnila na koji način se korisnik može
žaliti u slučaju neslaganja s odobrenim iznosima u Odlukama o ostvarivanju prava na
potporu i IAKS mjera ruralnog razvoja na koje bi ista mogla podnijeti prigovor, ističe
se da je upravo u tom e-mailu navedeno na temelju kojih odredbi korisnik ima pravo
na prigovor, kao i da se prigovori podnose u roku od 30 dana od primitka Odluka o
ostvarivanju prava na potporu.

4 P-3133/20

Temeljem odredbe čl. 24. st. 3. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj:
30/15, u daljnjem tekstu: ZP), danom dostave odluke o ostvarivanju prava smatra se
dan preuzimanja odluke sa zaštićene mrežne aplikacije – Agronet sustava.

S obzirom na to da je tužiteljica uz tužbu dostavila Odluke o ostvarivanju prava
na potporu za 2016. i 2017. godinu, jasno je da je iste zaprimila putem Agronet
sustava.

Tako je Odluku o ostvarivanju prava na potporu za 2017. godinu, zaprimila
dana 10. rujna 2018. godine, a Odluku o ostvarivanju prava na potporu za 2016.
godinu, dana 19. rujna 2018. god., te je imala pravo podnijeti prigovor u roku od 30
dana od dana preuzimanja navedenih odluka s Agronet sustava.

Nadalje, odredbom čl. 125. ZP-a, propisano je da je Agronet zaštićena mrežna
aplikacija koja predstavlja sustav za podnošenje zahtjeva za potpore u sklopu mjera
poljoprivredne politike. Dakle, Agronet je sustav komunikacije Agencije za plaćanja s
poljoprivrednikom, odnosno web aplikacija kojoj ima pristup svaki korisnik putem
korisničkog imena i lozinke dobivenih u regionalnom uredu, a putem koje
poljoprivrednik pristupa svim podacima glede poljoprivrednog gospodarstva. Upravo
preko Agronet-a korisnik popunjava i predaje Jedinstveni zahtjev za izravne potpore
te tu može vidjeti i koje je potpore ostvario i u kojim iznosima.

Prema tome, iz same činjenice što je tužiteljica popunila i predala Jedinstvene
zahtjeve za predmetne godine, ali i zaprimila Odluke o ostvarivanju prava na potporu,
jasno je kako je ista upoznata s postojanjem, svrhom i načinom korištenja Agronet
sustava, kako je ista pristupila predmetnoj aplikaciji, posjeduje korisničko ime i
lozinku, a što sve dovodi do zaključka kako je bila ili barem morala biti upoznata s
postojanjem i sadržajem Odluka o ostvarivanju prava na potpore.

Osim toga, izvještaj provedene kontrole na terenu dostavlja se korisniku koji
ima pravo prigovora na isti, baš kao što se istome dostavljaju i Odluke o povratu
sredstava koje Agencija donosi ukoliko utvrdi određene nepravilnosti.

Dakle, tužiteljica je morala znati za utvrđene nepravilnosti i posljedične
sankcije koje su utjecale i na konačne iznose isplaćenih potpora.

Na koncu, postupanje Agencije bilo je u cijelosti osnovano, te u skladu sa
zakonom i drugim relevantnim propisima, a tužiteljici su pravilno odobrene i
kompenzirane potpore, te isplaćena sredstva po Jedinstvenim zahtjevima.

Iz svega navedenog jasno proizlazi da se odlučuje o upravnoj stvari, radi čega
se predlaže kao uvodno.

Tužiteljica u podnesku od 09. ožujka 2021. god., navodi da ostaje kod svih
navoda iz tužbe, te u smislu dokazivanja tvrdnje iz tužbe predlaže saslušanje
svjedoka H.M., K., R., …, i sina I.T., L., …

Tijekom postupka je izveden dokaz predloženim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka za financije M. J. dipl.oec.,

5 P-3133/20

koji u svom vještvu od 28. travnja 2021. god., navodi da je na temelju Rješenja ovog
suda od 10. ožujka 2021. god., izrađen Nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari.

Zadaća vještaka je utvrditi visine potpora sukladno priloženim Odlukama od

19. rujna 2018. godine i 10. rujna 2018. godine, u odnosu na iznos potpora koje su
stvarno isplaćene sukladno priloženom Izvodu iz bankovne evidencije.

Vještak navodi da je dana 16.10.2019. god., tužiteljica podnijela tužbu protiv
tuženika, radi isplate ustegnutih potpora Agencije za plaćanje u poljoprivredi,
ribarstvu i ruralnom razvoju (u daljnjem tekstu Agencija). Svoja prava temelji na
Odlukama o ostvarivanju prava na potpore za 2016., 2017. i 2018. godinu.

Pregledom dokumentacije u spisu nije pronašao logičnu poveznicu isplaćenih
sredstava na žiro račun tužiteljice s Odlukama o ostvarivanju prava na potporu za

2016. i 2017. godinu. Na račun tužiteljice je u razdoblju od 23.11. 2016. god., do

16.06.2017. god., isplaćeno ukupno 335.542,10 kn, a koji iznos odgovara izvještaju
Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za financijsku
godinu 2017. Odluke o ostvarivanju prava za 2016. i 2017. godinu, sadrže znatno
manje odobrene iznose. Iz tog razloga se je mailom obratio Agenciji za pojašnjenje
isplata za financijsku 2017 godinu, te u uz ovaj nalaz prilaže njihov odgovor.

Iz odgovora Agencije je vidljivo kako su potpore za 2016 godinu isplaćene
avansno, sukladno zahtjevu tužiteljice, da bi kasnijom kontrolom Agencija utvrdila
nepravilnosti i zatražila povrat sredstava, te odredila višegodišnje sankcije zbog
utvrđenih nepravilnosti.

Tako je prije kontrole na terenu za 2016 godinu, ukupno isplaćeno: 193.999,56
kn za Osnovno plaćanje, 132.448,45 kn za Zeleno plaćanje, 9.094,09 kn za
Preraspodijeljeno plaćanje, dakle 335.542,10 kn ukupno.

Agencija je naknadno, po provedenoj kontroli, navodno zatražila povrat iznosa: 193.999,56 kn za Osnovno plaćanje, i 117.447,10 kn za Zeleno plaćanje.

Odluke o ostvarivanju prava za 2016. i 2017. godinu su datirane na

19.09.2018. god., i 10.09.2018. god., obje nakon izvršenih isplata na žiro račun
tužiteljice.

Imenovani vještak je mišljenja da je vještvo napravljeno sukladno Rješenju ovog suda od 10. ožujka 2021. godine.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, te dodatne informacije zatražene od tuženika.

Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja je:

- da je na žiro račun tužiteljice u razdoblju od 23.11.2016. god., do 16.06.2017.
god., avansno isplaćen ukupan iznos potpora za 2016 godinu: =335.542,10 kn,

- da su prema Odlukama o ostvarivanju prava na potporu za 2016. godinu (od

19.09.2018. god.) i 2017. godinu (od 10.09. 2018. god.), temeljenih na terenskoj

6 P-3133/20

kontroli, tužiteljici odobreni ukupni iznosi potpore: =44.383,97 kn za 2016. godinu i =65.020,87 kn za 2017. godinu.

-da su u Odluci o ostvarivanju prava na potporu za 2016. godinu obračunate
višegodišnje sankcije za Osnovno plaćanje 207.920,27 kn i Plaćanja u gorsko
planinskim područjima 314.208,80 kn.

Zaključno, tužiteljica je unaprijed primila znatno više iznose potpore od
naknadno odobrenih, te se tužiteljičino eventualno dodatno, a nepodmireno
potraživanje prema tuženiku može utvrditi po utvrđivanju ispravnosti Odluka o
pravima na potpore, temeljenih na kontrolama Agencije za plaćanja u poljoprivredi.

Tužiteljica u podnesku od 02. lipnja 2021. god., navodi da ostaje kod svih
navoda iz tužbe, te u smislu dokazivanja tvrdnji iz tužbe, te predlaže provođenje
predloženih dokaznih prijedloga.

U odnosu na vještački nalaz od 28.04.2021.god., te u odnosu na isto traži
dodatno objašnjenje vještaka u odnosu na dio nalaza i mišljenja u kojem se navodi:
„(…) Odlukama o ostvarivanju prava na potporu za 2016. godinu (od 19.09.2018.) i
2017 godinu (od 10.09.2018.), temeljenih na terenskoj kontroli, tužiteljici su odobreni
ukupni iznosi potpore(…)“.

Ovo se traži iz razloga što je zadatak vještaka bio utvrditi visine potpora
sukladno priloženim Odlukama od 19. rujna 2018. godine i 10. rujna 2018. godine, u
odnosu na iznos potpora koje se stvarno isplaćene sukladno priloženom Izvodu iz
bankovne evidencije.

Iz samog Nalaza i mišljenja nije vidljivo koliko je trebalo biti isplaćeno temeljem
odobrenih potpora, a koliko je stvarno isplaćeno, a što je i predmet ovoga spora.

U Nalazu i mišljenju vještak navodi: „ (…) kasnijom kontrolom Agencija je
utvrdila nepravilnosti i zatražila povrat sredstava, te odredila višegodišnje sankcije
zbog utvrđenih nepravilnosti (...)“.

U odnosu na isto tužiteljica ističe sljedeće:

- u konkretnom slučaju Odluke tuženika donesene su na način da je izvršena
retroaktivna kontrola, odnosno da je kontrola za prošlu godinu stvarno izvršena u
tekućoj godini, što je nelogično, pogrešno i nezakonito, sve budući da je na taj način
nemoguće utvrditi potpuno i pravilno činjenično stanje,

- ne postoje propisani kriteriji za postupak kontrole ispaše,

- Odluke tuženika donesene su na način da nije predviđena mogućnost
ulaganja pravnih lijekova, odnosno ne postoji uputa o pravnom lijeku – na isto je
ukazao i Ustavni sud koji je takve Odluke tuženika proglasio neustavnim.

Budući da je vještak nalaz i mišljenje izradio na temelju spomenute izjave
tuženika, očito je kako se isto ne može smatrati relevantnim za izradu Nalaza i
mišljenja, već isto mora biti temeljeno na stvarno utvrđenom činjeničnom stanju, sve
sukladno zadatku prema nalogu suda.

7 P-3133/20

S obzirom na sve navedeno, moli se izrada dopunskog nalaza i mišljenja u
kojem će jasno biti naznačen stvarno isplaćen iznos od strane tuženika prema
tužiteljici u odnosu na prvotne Odluke tuženika.

U Dopuni vještva od 17. lipnja 2021. god., stalni sudski vještak za financije
M. J. dipl. oec. navodi da je na temelju Rješenja ovog suda od 04. lipnja

2021. god., izrađena dopuna nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari.

Zadaća vještaka je utvrditi visine potpora sukladno priloženim Odlukama od

19. rujna 2018. godine i 10. rujna 2018. godine, u odnosu na iznos potpora koje su
stvarno isplaćene sukladno priloženom Izvodu iz bankovne evidencije.

Uzimajući u obzir evidenciju prometa po računu tužiteljice, te Odluke o
ostvarivanju prava na potporu od 19.09. 2018. god., i 10.09. 2018. god., evidentno je
nepodudaranje iznosa odobrenih potpora sa stvarno isplaćenima po pojedinim
vrstama potpora i ukupno i to kako slijedi:

Vještak ja potom prikazao odobrene iznose potpora za 2016 godinu po Odluci
od 19.09.2018. god., i isplaćene iznose potpora, te zaključuje da je za 2016 godinu,
temeljem Odluke od 19.09.2018. god., trebalo biti isplaćeno 44.383,97 Kn, a stvarno
je isplaćeno 335.542,10 Kn. Potpore za osnovno i zeleno plaćanje su plaćene u
većem iznosu od odobrenog, dok potpora za područja sa značajnim prirodnim
ograničenjima nije plaćena u punom odobrenom iznosu od 20.281,31 Kn.
Stalni sudski vještak za financije

Vještak ja potom prikazao odobrene iznose potpora za 2017 godinu po Odluci
od 10.09. 2018. god., i isplaćene iznose potpora, te zaključuje da je za 2017 godinu,
temeljem odluke od 10.09.2018. god., trebalo biti isplaćeno 65.020,87 Kn, a stvarno
je isplaćeno 0,00 Kn. Niti jedna odobrena potpora za 2017. godinu nije isplaćena
sukladno evidenciji prometa po računu tužiteljice.

U podnesku od 24. kolovoza 2021. god., tuženik u odnosu na dopunu vještva
br. 28/21 od 17.lipnja 2021. god., iz koje proizlazi da bi tužiteljici pripadalo pravo na
isplatu potpora za 2017. god., navodi da se istome protivi. Naime, navedeni zaključak
je kontradiktoran osnovnom Nalazu i mišljenju od 28.travnja 2021. god., u kojem je
navedeno da je tužiteljica primila znatno više potpora nego su odobrene. Razlog za
suprotan stav, vještak nije naveo.

Naime, tužiteljica je podnijela dana 13.svibnja 2016. god., Jedinstveni zahtjev
za dodjelu potpora u sljedećim područjima: osnovno plaćanje, plaćanje u gorsko-
planinskim područjima, plaćanja sa značajnim prirodnim ograničenjima,
preraspodijeljeno plaćanje i zeleno plaćanje.

Zatražene potpore plaćene su avansno, i to za Osnovno plaćanje 193.999,56
kn, za Zeleno plaćanje 132.448,45, te 9.094,09 kn za preraspodijeljeno plaćanje.
Dakle, sveukupno je tužiteljici plaćen na ime predujma za zatražene potpore za 2016.
god., iznos od 335.542,10 kn.

U skladu sa odredbama Zakona o poljoprivredi (NN 30/15) i Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2016. god.,

8 P-3133/20

Agencija je provela kontrolu na terenu, te utvrdila značajna odstupanja na terenu
glede iskazanih podataka u zahtjevu (primjerice, za potporu za Osnovno plaćanje
prijavljena je površina od 206,89 ha, a utvrđeno je da se radi o površini od 22,98
ha…). O svemu je sačinjen Zapisnik, te je tužiteljica upoznata sa utvrđenim
nepravilnostima.

Nakon terenske provjere, donijeta je Odluka o ostvarivanju prava na potporu
za 2016. god., u kojoj je tužiteljici priznato pravo na potporu za 2016. god., u
ukupnom iznosu od 44.383,97 kn. Istom Odlukom utvrđena je obveza u vidu
višegodišnjih sankcija upravo zbog kršenja uvjeta za potporu. Ujedno je i 29. siječnja

2018. god., donijeta Odluka o povratu isplaćenih (neosnovano) potpora za 2016.
god., za Zeleno plaćanje, te je dana 14.rujna 2017. god., donijeta Odluka o povratu
za isplaćenu (neosnovano) potporu za Osnovno plaćanje za 2016. godinu. O svim
navedenim odlukama tužiteljica je bila obaviještena, te protiv istih nije imala nikakvih
primjedbi, a niti je izjavljen prigovor sukladno uputi o pravnom lijeku.

U odnosu na 2017. god., tužiteljici je priznato pravo na potporu za tražena
područja u ukupnom iznosu od 65.020,87 kn, a kako to proizlazi iz Odluke o
ostvarivanju prava za 2017. od 10.rujna 2018. godine.

Odredbom čl.143.st.1. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine broj 30/15),
propisano je da sredstva koja stranka mora vratiti na temelju Odluke o povratu
sredstava, Agencija za plaćanja može poravnati sa sredstvima koja stranci još nisu
isplaćena. S obzirom da je tužiteljici prethodno utvrđena obveza povrata, te obveza
na ime višegodišnjih sankcija, odobrene potpore za 2017. god., nisu isplaćene već je
izvršeno poravnanje sa obvezama tužiteljice prema Agenciji, a sve temeljem
zakonske osnove.

Kad se uzme u obzir iznos koji je stranka nepripadno primila obzirom na
odobrene potpore za 2016. god., te iznos odobrenih potpora za 2017. god., posve je
jasno da Agencija nije neosnovano ustegnula isplatu potpora za 2017. godinu. Dakle,
ne samo da tuženik ne duguje tužiteljici, već je upravo tužiteljica ta koja je u obvezi
isplatiti/vratiti nepripadno zadržani iznos na ime avansno uplaćenih potpora.

Tuženik je radi lakšeg prikaza u nastavku dao tablični prikaz navedenog
(Vrsta potpore 2016. i 2017. , isplaćeno, odobreno, povrat, višegodišnje sankcije), te
navodi da upravo radi navedenog, predlaže da se vještak dodatno, nakon pregleda
iznosa odobrenih potpora, iznosa isplaćenih potpora, te iznosa sravnjenih
(kompenziranih) potpora, izjasni postoji li iznos (neisplaćenih) potpora i u kojoj visini
u korist tužiteljice.

Ovo iz razloga što je predmet tužbenog zahtjeva isplata neosnovano
neisplaćenih/ustegnutih potpora, što tuženik osporava upravo iz razloga što
potraživanje tužiteljice po osnovi odobrenih potpora za 2017. god., ne postoji jer je
prestalo sravnjenjem/kompenzacijom sukladno čl. 143.st. 1. Zakona o poljoprivredi. (
NN 30/15).

Nadalje navodi da u prilogu podneska, radi izjašnjenja vještaka, dostavlja
dokumentaciju pribavljenu od Agencije za plaćanje, pri čemu u slučaju potrebe
dodatne dokumentacije, vještaka upućuje na izravnu komunikaciju sa Agencijom.

9 P-3133/20

Tužiteljica u podnesku od 31. kolovoza 2021. god., navodi da u svojem
podnesku tuženik navodi: „(…) donijeta je Odluka o povratu isplaćenih (neosnovano)
potpora za 2016. god., za Zeleno plaćanje, te je dana 14.rujna 2017. god., donijeta
Odluka o povratu za isplaćenu (neosnovano) potporu za Osnovno plaćanje za 2016.
O svim navedenim odlukama tužiteljica je bila obaviještena te protiv istih nije imala
nikakvih primjedbi, niti je izjavljen prigovor sukladno uputi o pravnom lijeku (…).“

Ovaj navod je neistinit budući da je tužiteljica radi zaštite svojih prava
osporila sporne Odluke u zakonskim okvirima, sve iz razloga što su u konkretnom
slučaju Odluke tuženika donesene na način da je izvršena retroaktivna kontrola,
odnosno da je kontrola za prošlu godinu stvarno izvršena u tekućoj godini, što je
nelogično, pogrešno i nezakonito, sve budući da je na taj način nemoguće utvrditi
potpuno i pravilno činjenično stanje.

Tužiteljica se isto tako, a sve budući da je zaključen prethodni postupak,
protivi tuženiku u nastojanju da u spis dostavi dokumentaciju koja je priložena uz
podnesak tuženika od 24.08.2021.god., kao i bilo kakvom upućivanju na „izravnu
komunikaciju sa Agencijom“. Nastavno, protivi se dodatnom vještačenju kako to
predlaže tuženik.

U drugoj Dopuni vještva od 03. listopada 2021. god., stalni sudski vještak za
financije M. J.dipl.oec., navodi da je na temelju Rješenja ovog suda od 03.
rujna 2021. god., izrađena druga dopuna Nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari.

Zadaća vještaka je po zahtjevu tuženika izjasniti se nakon pregleda iznosa
odobrenih potpora, iznosa isplaćenih potpora, te iznosa sravnjenih potpora, postoji li
iznos neisplaćenih potpora i u kojoj visini u korist tužiteljice.

Vještak navodi da tuženik u svom podnesku od 24. kolovoza 2021. god.,
iznosi mišljenje kako su vještvo br. 28/21 i dopuna istog od 17.lipnja 2021.god.,
kontradiktorni u smislu da je u osnovnom Nalazu i mišljenju zaključeno kako je
tužiteljica primila znatno više iznose potpora nego su odobrene, a u dopuni
zaključeno kako tužiteljici pripada pravo na isplatu potpora za 2017. godinu.

Ovime odbacuje izneseno mišljenje tuženika, naročito jer su podatci o
isplatama iz Nalaza i mišljenja identični dostavljenim podatcima od strane tuženika. U
dopuni Nalaza i mišljenja nije ustvrdio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu potpora
za 2017. godinu, niti je na vještaku da tumači pravne propise. Ustvrdio je kako za

2017. godinu nisu isplaćena nikakva sredstva, a po odluci od 10.09.2018. god., su
odobrena. Razlog neisplate su, što i sam tuženik potvrđuje, sravnjenja sukladno
čl.123 st.1. Zakona o poljoprivredi.

U ovom predmetu nisu sporni izračuni isplata i obračuni vještaka, već pitanje
utemeljenosti retroaktivnih kontrola i donošenje naknadnih Odluka o ostvarivanju
prava, te sankcija kojima su sravnjivane daljnje isplate. Tek po donošenju sudske
odluke o osnovnom pitanju pravne utemeljenosti donesenih Odluka o ostvarivanju
prava, Odluka o povratu sredstava, te zaključka iz kontrole na terenu, moguće je i
jednostavno izračunati postoje li i u kojem iznosu neisplaćene potpore po godinama.

10 P-3133/20

Tužiteljica je podneskom od 28. prosinca 2021.god., konačno postavila
određen tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude.

Na raspravnom ročištu dana 21. siječnja 2022. god., tuženik navodi da se
protivi uređenom tužbenom zahtjevu, te predlaže odbaciti tužbu jer su još uvijek kao
tuženik označene dvije pravne osobe. Nadalje ističe se da to što je vještak utvrdio
iznos koji je tužiteljici isplaćen, ne znači da tužiteljici pripada iznos ustregnutih
potpora. Kako je tužena već u tijeku postupka isticala, tužiteljici je dodijeljena potpora
za 2016. i 2017. god., te je avansno isplaćen dio potpora. Međutim u tijeku nadzora
utvrđeno je nezakonito korištenje potpora, te su donijete Odluke kojima je konačno
utvrđena visina odobrenih potpora, kao i obveze višegodišnjih sankcija, a sve zbog
korištenja uvjete za potporu. Ujedno je i utvrđena obveza povrata neosnovano
isplaćenih potpora. O svemu navedenom tužiteljica je bila obaviještena, te nije imala
nikakvih prigovora, pa su odluke stekle svojstvo izvršnosti. Radi navedenog,
tužiteljica nema pravo ostvariti ikakve isplate vezane uz potpore u parničnom
postupku, a ujedno niti joj pripada pravo na traženu isplatu jer su utvrđene obveze po
osnovi nezakonitog korištenja potpora.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora od

15.svibnja 2019.god., Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora br. N-DO-210/19
od 14. kolovoza 2019. god., Odluku o ostvarivanja prava na potporu za 2016. godinu
Kl. 320-01/16-03/100101, Ur.br. 343-0100/01-18-002 od 19. rujna 2018. god., Odluku
o ostvarivanja prava na potporu za 2017. godinu Kl. 320-01/17-03/75472, Ur.br. 343-
0100/01-18-002 od 10. rujna 2018. god., Odluku Agencije za plaćanja u poljoprivredi,
ribarstvu i ruralnom razvoju za godinu 2018., Zahtjev za isplatom ustegnutih potpora
od 25. veljače 2019. god., i 21. siječnja 2019. god., Očitovanje za smanjenja za

2016. godinu od 08. ožujka 2019. god., Promet po računu HR 9323900013100
412786 za razdoblje 01.01.2016. – 13.05.2019. god., Isplate za korisnika T. A.
u financijskoj godini 2017., Vještvo br. 28/21 stalnog sudskog vještaka za financije
M. J. dipl.oec. od 28. travnja 2021. god., Dopunu vještva br. 28/21 stalnog
sudskog vještaka za financije M. J.dipl.oec. od 17. lipnja 2021. god., Odluku
o povratu Kl. 320-01/16-03/100101, Ur.br. 343-0100/01-17-010 od 14. rujna 2017.
god., Odluku o povratu Kl. 320-01/16-03/100101, Ur.br. 343-0100/01-18-012 od 29.
siječnja 2018. god., Pregled isplata za OPG T. A. prema jedinstvenom zahtjevu
za 2016. godinu, Pregled isplata za OPG T. A. prema jedinstvenom zahtjevu za

2017. godinu, Izvještaj o kontroli na terenu zahtjeva za izravnim plaćanjima,
pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti za

2016. godinu – kontrola površina (opći dio), Izvještaj o kontroli na terenu zahtjeva za
izravnim plaćanjima, pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta
višestruke sukladnosti za 2016. godinu – kontrola površina (detaljni dio), te Dopuna
br. 2 vještva 28/21 stalnog sudskog vještaka za financije M. J. dipl.oec. od

03. listopada 2021. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu
ZPP), propisuje u odredbi čl. 1, da se ovim Zakonom uređuju pravila postupka na

11 P-3133/20

temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama
čovjeka i građanina, u osobnim i obiteljskom odnosima građana te u radnim,
trgovačkim, imovinskim i drugim građansko-pravnim sporovima, ako zakonom nije za
neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog
postupka.

U konkretnom slučaju se radi o imovinskom sporu, pa je ovaj sud nadležan
raspravljati i odlučivati o tužbenom zahtjevu, neovisno o tome što se tužbeni zahtjev
temelji na odlukama tuženika donijetim u upravnom postupku.

Zakon o poljoprivredi (N.N. 30/15), propisuje u odredbama čl. 24, da Agencija
za plaćanja provodi obračun izravne potpore i IAKS mjera ruralnoga razvoja po
korisniku nakon provedenih svih propisanih uvjeta prihvatljivosti sukladno članku 74.
Uredbe (EU) br. 1306/2013 (st, 1). Agencija za plaćanja za svakog korisnika donosi
odluku za ostvarivanja prava na potpore koja korisniku dostavlja preko zaštićene
mrežne aplikacije Agronet sustava najkasnije do 30. lipnja u godini nakon
podnošenja zahtjeva (st. 2). Na odluke iz stavka 2. ovoga članka korisnik ima pravo
podnijeti prigovor Povjerenstvu za prigovore u Agenciji za plaćanja u roku od 30 dana
od dana dostave odluke najkasnije do 30. srpnja u godini nakon godine podnošenja
zahtjeva. Danom dostave odluke smatra se dan preuzimanja odluke sa zaštićene
mrežne aplikacije – Agronet sustava.

U odredbama čl. 142 Zakona o poljoprivredi, propisano je da Ministarstvo i
Agencija za plaćanja odlučuju o oduzimanja prava, povratu sredstava ili upravnim
sankcijama u skladu s propisima Europske unije i propisima za njihovo provođenje
(st. 1). Ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknade
administrativne kontrole i kontrole na terenu, utvrdi nepravilnost od strane korisnika,
Agencija za plaćanja donosi odluku za povrat sredstava kojom od korisnika zahtjeva
povrat isplaćenih sredstava u roku od 30 dana od dostave odluke korisniku (st. 3).
Agencija za plaćanje izdaje odluku za povrat sredstava na temelju izvješća o kontroli
na terenu i/ili zapisnika nadležne inspekcije.

Nadalje je u odredbama čl. 143 Zakona o poljoprivredi, propisano da sredstva
koja stranka mora vratiti na temelju odluke o povratu sredstava, Agencija za plaćanja
može poravnati sa sredstvima koja stranki još nisu isplaćena za bilo koju od mjera
poljoprivredne politike ako propisi Europske unije ne određuj drukčije, pri čemu
Agencija za plaćanja mora zatražiti povrat sredstava u državni proračun Republike
Hrvatske (st. 1). U slučaju ne poštivanja roka za povrat sredstava zatražen odlukom
o povratu Agencija za plaćanja će za iznos duga i pripadajuće zakonske zatezne
kamate izvršiti umanjenje prve sljedeće isplate za izravne potpore ili isplate za
plaćanje u sklopu mjera poljoprivredne politike (st. 2).

Slijedom navedenog, ovaj sud cijeni da tuženik tijekom postupka osnovano
osporava navode tužiteljice kako nikada nije zaprimila Odluke Ministarstva, niti
Odluke mjera izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja, a na koje bi mogla
podnijeti prigovor.

Naime, tuženik se tijekom postupka osnovno poziva na citiranu odredbu čl.

24. st. 3. Zakona o poljoprivredi, koja propisuje da se danom dostave odluke o
ostvarivanju prava smatra dan preuzimanja odluke sa zaštićene mrežne aplikacije –

12 P-3133/20

Agronet sustava, ističući da je tužiteljica uz tužbu dostavila Odluke o ostvarivanju
prava na potporu za 2016. i 2017. godinu, pa da je stoga jasno da je iste zaprimila
putem Agronet sustava.

Tužiteljica je tako sukladno navodima tuženika, Odluku o ostvarivanju prava
na potporu za 2017. godinu, zaprimila dana 10. rujna 2018. godine, a Odluku o
ostvarivanju prava na potporu za 2016. godinu, dana 19. rujna 2018. god., te je imala
pravo podnijeti prigovor u roku od 30 dana od dana preuzimanja navedenih odluka s
Agronet sustava.

Osnovano tuženik ističe i to da se osim toga, i Izvještaj provedene kontrole na
terenu dostavlja korisniku koji ima pravo prigovora na isti, baš kao što se istome
dostavljaju i Odluke o povratu sredstava koje Agencija donosi ukoliko utvrdi
određene nepravilnosti, pa je dakle, tužiteljica je morala znati za utvrđene
nepravilnosti i posljedične sankcije koje su utjecale i na konačne iznose isplaćenih
potpora.

Kad se ima u vidu sadržaj priložene dokumentacije, razvidno je da je odista
nakon terenske provjere, donijeta Odluka o ostvarivanju prava na potporu za 2016.
god., u kojoj je tužiteljici priznato pravo na potporu za 2016. god., u ukupnom iznosu
od 44.383,97 kn. Istom Odlukom utvrđena je obveza u vidu višegodišnjih sankcija
upravo zbog kršenja uvjeta za potporu. Ujedno je i 29. siječnja 2018. god., donijeta
Odluka o povratu isplaćenih (neosnovano) potpora za 2016. god., za Zeleno
plaćanje, te je dana 14.rujna 2017. god., donijeta Odluka o povratu za isplaćenu
(neosnovano) potporu za Osnovno plaćanje za 2016. godinu.

Tužiteljici je zacijelo imajući u vidu naprijed navedeno, o svim navedenim
odlukama bila obaviještena, te protiv istih nije imala nikakvih primjedbi, a niti je
izjavljivala prigovore sukladno uputama o pravnom lijeku.

U odnosu na 2017. god., tužiteljici je priznato pravo na potporu za tražena
područja u ukupnom iznosu od 65.020,87 kn, a kako to proizlazi iz Odluke o
ostvarivanju prava za 2017. od 10.rujna 2018. godine.

Međutim, temeljem citirane odredbe čl. 143. st.1. Zakona o poljoprivredi
(Narodne novine broj 30/15), Agencija za plaćanja priznata prava može poravnati sa
sredstvima koja stranci još nisu isplaćena, pa s obzirom da je tužiteljici prethodno
utvrđena obveza povrata, te obveza na ime višegodišnjih sankcija, odobrene potpore
za 2017. god., nisu joj isplaćene već je izvršeno poravnanje sa obvezama tužiteljice
prema Agenciji.

Kad se uzme u obzir naprijed navedeni iznos potpora koji je tužiteljica
nepripadno primila, obzirom na odobrene potpore za 2016. god., (avansno isplaćeno

335.542,10 kn, a naknadno priznato pravo na potpore u iznosu od 44.383,97 kn –
razlika 291.158,13 kn), te iznos odobrenih potpora za 2017. god., (65.020,87 kn),
osnovano tuženik ističe da Agencija nije neosnovano ustegnula isplatu potpora za

2017. godinu, te da tuženik ne duguje tužiteljici, već je upravo tužiteljica ta koja je u
obvezi isplatiti/vratiti nepripadno zadržani iznos na ime avansno uplaćenih potpora
(291.158,13 kn - 65.020,87 kn = 226.137,26 kn).

13 P-3133/20

Tužiteljica niti ne osporava navode tuženika potkrijepljene priloženom
dokumentacijom, da je u skladu sa odredbama Zakona o poljoprivredi (NN 30/15) i
Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za

2016. god., Agencija provela kontrolu na terenu, te utvrdila značajna odstupanja na
terenu glede iskazanih podataka u Zahtjevu (primjerice, za potporu za Osnovno
plaćanje prijavljena je površina od 206,89 ha, a utvrđeno je da se radi o površini od
22,98 ha…). O svemu je sačinjen Zapisnik, te je tužiteljica upoznata sa utvrđenim
nepravilnostima.

Tuženik stoga osnovano ističe da je predmet tužbenog zahtjeva isplata
neosnovano neisplaćenih/ustegnutih potpora, a koje potraživanje tužiteljice po osnovi
odobrenih potpora, ne postoji jer je prestalo sravnjenjem/kompenzacijom, a sukladno
odredbi čl. 143. st. 1. Zakona o poljoprivredi.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, i donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a.
Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na
tužbu 100 bod., sastav jednog podneska 100 bod., pristup na tri ročišta po 100 bod.,
pristup na dva ročišta po 50 bod, pristup na jedno ročište 25 bod., sve sukladno
važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 11. ožujka 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku
od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu,
putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja
- z.z. tuženika