1                    Poslovni broj Psp-31/2019-40

      

     REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

            Kranjčevićeva 8

               52100 Pula

           Poslovni broj Psp-31/2019-40

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji A. B. K., u pravnoj stvari
tužiteljice N. P. iz P., V. 33, OIB ….. koju zastupa
suprug M. B., a on zastupan po punomoćniku L. Š., odvjetniku
u P., protiv tuženika 1. R. P. iz P., V. 33, OIB
….., 2. M. P. iz P., V. 33, OIB ….., oboje
zastupani po punomoćniku E. K., odvjetniku u P. i 3. R.
M., kao vlasnika O. za ugostiteljstvo C. R. iz P., V.
33, OIB ……, radi smetanja posjeda, 11. ožujka 2022. objavio i 

 

  r i j e š i o  j e

 

              I. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da su tuženici samovlasno smetali tužiteljicu u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao k.č.br. k.o… u 2/6 dijela i to na zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine u prizemlju hodnika zgrade na način da su tuženici osobno ili putem treće osobe po nalogu tuženika ili putem treće osobe uz suglasnost tuženika ili trećetuženik uz suglasnost prvotuženika i/ili drugotuženice sredinom mjeseca travnja 2019. postavljanjem dva hladnjaka u prizemlju hodnika zgrade zajedno s njihovim sadržajem (bocama i dr.) i to jednog manjeg hladnjaka zelene boje s natpisom: "Fructal" i jednog velikog hladnjaka koji se nalazi ispod stepenica, postavljanjem velikih plastičnih boca za vodu u prizemlju hodnika zgrade i postavljanjem kašeta za pivo u prizemlju hodnika zgrade.

 

II.  Nalaže se tuženicima da u roku od 3 (tri) dana od dana donošenja rješenja uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja na način da sa zajedničkih dijelova nekretnine iz toče I. ovog rješenja uklone dva hladnjaka zajedno s njihovim sadržajem (bocama i dr.) i to jedan manji hladnjak zelene boje s natpisom: "Fructal" i jedan veliki hladnjak koji se nalazi ispod stepenica koji se nalaze u prizemlju hodnika zgrade velike plastične boce za vodu koje se nalaze u prizemlju hodnika zgrade te kašete za pivo koje se nalaze u prizemlju hodnika zgrade te se tuženicima ujedno zabranjuje svako takvo ili slično daljnje smetanja posjeda tužiteljice.

 

II. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da su tuženici samovlasno smetali tužiteljicu u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao k.č.br. k.o… u 2/6 dijela i to na zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine i to na fasadi zgrade na način da su tuženici osobno ili putem treće osobe po nalogu tuženika ili putem treće osobe uz suglasnost tuženika ili trećetuženik uz suglasnost prvotuženika i/ili drugotuženice sredinom mjeseca travnja 2019. postavili reklamu okruglog oblika na fasadu zgrade iznad ulaza u ugostiteljski objekt na kojoj je natpis "…..".

 

II.  Nalaže se tuženicima da u roku od 3 (tri) dana od dana donošenja rješenja uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja na način da sa zajedničkih dijelova nekretnine iz toče I. ovog rješenja uklone reklamu okruglog oblika iznad ulaza u ugostiteljski objekt na kojoj je natpis "….." te se tuženicima ujedno zabranjuje svako takvo ili slično daljnje smetanja posjeda tužiteljice."

 

III. Nalaže se tužiteljici N. P., OIB……, da tuženicima R. P.,  OIB:…… i M. P., OIB …… naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.750,00 kuna. 

 

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je suvlasnica u nekretnine k.č.br. k.o… u 2/6 dijela i to stana na drugom katu zgrade, razmjernog suvlasničkog dijela zemljišta te svih zajedničkih dijelova zgrade. I prvo i drugotuženici su suvlasnici predmetne nekretnine k.č.br. k.o…, i to prvotuženik R. P. u 3/6 dijela, a drugotuženica u 1/6 dijela. Prvotuženik R. P. je sa svojim suvlasničkim udjelom od 2/6 dijela vlasnik stana na prvom katu te je zajedno s drugotuženicom M. P. suvlasnik stana u prizemlju nekretnine u kojem se nalazi caffe bar. Treće tuženik R. M. je vlasnik obrta za ugostiteljstvo ",,,,," i to caffe bara "….", koji se nalazi u prizemlju predmetne nekretnine kao zakupnik. Tužiteljica je sredinom travnja 2019. saznala za smetanje posjeda i osobe koje su joj smetale u njezinom posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu zajedničkih dijelova predmetne nekretnine na način da su od strane tuženika odnosno na temelju odobrenja tuženika, bez odobrenja tužiteljice izvršene određene radnje na zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine. Konkretno, smetanje posjeda učinjeno je postavljanjem reklame okruglog oblika na fasadi zgrade iznad ulaza u ugostiteljski objekt na kojoj je natpis "….", postavljanjem dva hladnjaka u prizemlju hodnika zgrade zajedno s njihovim sadržajem (bocama i drugo) i to jednog manjeg hladnjaka zelene boje s natpisom "Fructal" i jednog velikog hladnjaka koji se nalazi ispod stepenica, postavljanjem ormara u kombinaciji prljavo-bijele i zelene boje u prizemlju hodnika zgrade lijevo od ulaza u zgradu, postavljanjem velikih plastičnih boca za vodu u prizemlju hodnika zgrade i postavljanjem kašeta za pivo u prizemlju hodnika zgrade. Smetanje posjeda tužiteljice na opisani način radnjama tuženika isključuje odnosno bitno ograničava tužiteljicu u dotadašnjem načinu obavljanja njene faktične vlasti na stvari. Također, tužiteljica navodi da je predmetni veliki frižider uključen u struju i non-stop radi i stvara veliku buku tijekom dana noći, što tužiteljicu uznemirava. Zahtijeva posjedovnu zaštitu i vidu utvrđenja smetanja (su)posjeda, vraćanja nekretnine u stanje prije smetanja te zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće te naknadu troška ovog postupka.

 

2. U odgovoru na tužbu R. P. i M. P. osporavaju tužbu navodeći da iz tužbe i tužbenog zahtjeva nije jasno tko je od tuženika i na koji način smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine. Naime, proizlazi da je riječ o smetanju posjeda na fasadi predmetne nekretnine te u prizemlju hodnika iste zgrade, a tužiteljica ne označava jesu li svo troje tuženika učinili navodni čin smetanja posjeda na predmetnim dijelovima nekretnine, stoga prvo i drugo tuženik ističu prigovor nedostatka pasivne legitimacije na njihovoj strani. Tuženici prigovaraju tvrdnji tužiteljice da je bila ikada u isključivom posjedu predmetne nekretnine, jer isključivi posjed negira suposjedovanja drugih suvlasnika i suposjednika, a što tužiteljica u povijesnom dijelu tužbe samo oprečno navodi. Prvo i drugo tuženici glede navodnog smetanja na fasadi ugostiteljskog objekta ističu prigovor prekluzije, a potom i činjenicu koju u tužbi tužiteljica i ne osporava da prizemni dio predmetnog objekta predstavlja ugostiteljski objekt u čijem posjedu, a niti u suposjedu tužiteljica nije bila nikada. Radi se o  ugostiteljskom objektu koji u tom dijelu predmetne nekretnine postoji više od 30 godina i koji je do zakupa treće tuženika promijenio veliki broj zakupnika, koji su na istom mjestu i u istoj formi označavali da se radi o ugostiteljskom objektu, samo mijenjajući natpise i podatke o vlasniku tog trenutnog ugostiteljskog obrta. Dakle, nije osnovan navod da je u travnju 2019. netko od tri tuženika ili svi zajedno, kako neprecizno tužiteljica navodi, bila postavljena reklama okruglog oblika s natpisom "……". Istina je da je tada postavljen samo novi logo na znatno ranije postavljeni držač za reklamu, koji je stajao na istom mjestu cijeli niz godina u koji je samo umetnut novi logo. Prvo i drugo tuženici ističu da nije riječ o čvrstoj građevinskoj konstrukciji, već samo o metalnoj cijevi, koja je pričvršćena za fasadu zgrade, a radi se o poslu redovitog upravljanja iz čl. 40. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pokretnu u cilju kvalitetnije uporabe i iskorištavanja dijela sporne nekretnine, koji u naravi predstavlja ugostiteljski objekt za koji je odluku donijela potrebna većina suvlasnika (od znatno ranije takvo odluku je donio pok. U. P., otac i suprug prvo i drugo tuženika), a obzirom na sadašnje suvlasničke udjele tužiteljice i prvo i drugo tuženika.  Glede navodnog smetanja posjeda postavljanjem stvari u prizemlju hodnika zgrade, prvo i drugo tuženici opet ističu nejasnoću u postavljenom zahtjevu u odnosu na to čije su to navodno stvari, međutim, prigovaraju da je tužiteljica ikada kao suvlasnik bila u posjedu tog dijela nekretnine, koji su u naravi predstavljali prostor ispod stepenica, kojeg koriste kao ostavu, što niti u najmanjem smislu ne onemogućuje tužiteljicu u izvršavanju njezinih suvlasničkih prava na stepenište, obzirom se ista može koristiti stepeništem i pristupiti svome stanu i nikada joj nije bio onemogućen takav pristup niti se zbog ovih stvari otežano kretala. Spomenutim darovnim ugovorom iz kolovoza 1992. tužiteljica je dobila stan na drugom katu s mogućnosti nadogradnje kuće, rekonstrukcijom krova i izgradnjom terase i pripadajućeg prostora kao sastavnog dijela stana na drugom katu. Dakle, već je tada volja darivatelja bila da preostali dio nekretnine koriste ostali suvlasnici.

 

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik R. M. navodi da u odnosu na njega nema osnove za tužbu s obzirom da je zakupnik poslovnog prostora u prizemlju od 1. siječnja 2019. te redovito izvršava svoje obveze prema zakupodavcu. Reklama iznad ulaza u objekt bila je postavljena prije njegovo stupanja u poslovni odnos sa zakupodavcem, točnije metalna konstrukcija je postojala i bila je korištena od strane prethodnih zakupca poslovnog prostora (poslovni se prostor kao ugostiteljski objekt koristi od 1982. godine), a treće tuženik je kao novi vlasnik lokala učinio promjenu dotrajale PVC fronte na istoj bez utjecaja na postavljenu konstrukciju ni fasadu zgrade. Napominje da navedeni frižideri i svi objekti u prizemlju zgrade nemaju veze s poslovnim prostorom i ugostiteljskim objektom kojeg je on vlasnik (nepoznato mu je u čijem su vlasništvu).

 

3. U tijeku postupka pročitana je sva dokumentacija dostavljena uz tužbu, odgovor na tužbu, pročitani su iskazi svjedoka D. V., I. K., D. K., S. K., B. B., D. P., A. U., M. B., iskazi tužiteljice, tuženika R. P. i R. M. te zapisnik s uviđaja od 17. siječnja 2022. kao i sva druga dokumentacija i fotografije priložene u spis.

 

3.1. Sud iskaze svjedoka I. K. i D. K. nije posebno cijenio s obzirom da svjedoci nemaju relevantna saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu.

 

4. Napominje se da je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice iz podneska od 20. listopada 2020. i to osobito za saslušanjem svjedokinje K. S., jer po stavu ovoga suda takav dokazni prijedlog u konačnici nije bio potreban za utvrđivanje relevantnih činjenica i donošenje odluke u ovom predmetu. 

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu suposjeda zajedničkih dijelova nekretnine k.č.br. k.o… i to fasadnog zida te hodnika u prizemlju, tvrdeći da su tuženici postavljanjem stvari na zajedničkim dijelovima nekretnine tužiteljicu uznemiravali i onemogućavali u posjedovanju.

 

6. S obzirom da je riječ o posjedu zajedničkih dijelova nekretnina točnije o suposjedu, u ovom je predmetu relevantna odredba članka 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) kojom je propisano da je svaki suvlasnik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

6.1. Člankom 22. stavkom 2. ZVDSP-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

6.2. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, kako je propisano člankom 21. stavkom 3. ZDSP-a.

 

7. Uzimajući u obzir predmetne zakonske odredbe relevatne u parnicama u kojima se zahtijeva posjedovna zaštita, u ovom je postupku utvrđeno da između stranaka nije sporno: 

- da su tužiteljica te prvo i drugo tuženici suvlasnici i posjednici predmetne nekretnine te da tužiteljici pripada stan na drugom katu predmetne zgrade, a prvo i drugo tuženicima stan na prvom katu i prostor u prizemlju koji je u naravi caffe bar,

- da je treće tuženik R. M. bio zakupnik suvlasničkog dijela predmetne nekretnine prvo i drugo tuženika na temelju Ugovora o zakupu, 

- da se prostor u prizemlju daje u zakup dugi niz godina različitim zakupcima,

- da je tuženik R. P. stavio u ulazni hodnik u prizemlju ormar, manji zeleni frižider Fructal, veliki bijeli frižider, boce vode i kašete piva,

- da su tijekom postupka ormar, manji zeleni frižider Fructal kao i boce vode te kašete piva uklonjeni, a da se veliki bijeli frižider i dalje nalazi u prostoru ostave ispod stepeništa. 

 

8. Sporno je i valja utvrditi prije svega je li tužba podnesena u prekluzivnom roku od 30 dana, s obzirom na različite navode stranaka o navedenom. Nadalje, sporna je pasivna legitimacija treće tuženika, zakupnika ugostiteljskog objekta, vezano za smetanje suposjeda hodnika u prizemlju zgrade. Konačno je sporno je li predmetnim radnjama koje tužiteljica kvalificira kao smetanje posjeda ista potpuno isključena od dotadašnjeg suposjeda ili joj je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

9. Prvotno valja ispitati prigovor prekluzije tuženika i utvrditi je li tužba podnesena u prekluzivnom roku od 30 (trideset) dana.

 

9.1. O vremenskom okviru počinjenog smetanja saslušan je svjedok M. B., suprug tužiteljice, koji je u svom iskazu izričito naveo da je u P. došao u martu 2019. i kada je ušao u kuću u ulaznom hodniku zatekao je stolić, bicikle, kašete piva, pakete mlijeka, bocune vode, frižider zeleni Fructal i veliki frižider, zatečeno stanje u hodniku odmah je fotografirao i poslao fotografije supruzi. Dodatno je, vezano za veliki frižider, svjedok A. U. u svom iskazu naveo da se sjeća da su za potrebe kluba prije više od dvije godine od tuženika R. P. posudili frižider visine otprilike 2 m staklenih vratiju te ga poslije vratili. Uvidom u fotografije s lista 17 spisa, ovaj je sud utvrdio da je veliki hladnjak otprilike upravo te visine i izgleda.

 

9.2. U tom dijelu sud je iskaze saslušanih svjedoka ocijenio vjerodostojnima, jer su svjedoci iskazivali uvjerljivo pri tom ne upadajući u kontradikcije. Naime, suprug tužiteljice kojemu je vjerojatno stalo do uspjeha tužiteljice u ovoj parnici, posebno uzimajući u obzir da i sam iskazuje o lošim odnosima s prvo i drugo tuženikom, iskazivao je u tom dijelu vjerodostojno uzimajući u obzir da njegovi navodi ne idu u prilog tužiteljici. S druge strane, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice o navedenom s obzirom da je njen iskaz suprotan iskazu svjedoka M. B.. Naime, tužiteljica je u svom iskazu navela da je svjedok zatekao takvo stanje krajem marta ili početkom travnja, ali da ju nije odmah o tome obavijestio jer ju nije htio uzrujati, nego da je navedeno tek učinio uočavanjem reklame. Takav navod tužiteljice nije vjerodostojan jer nije sukladan iskazu svjedoka koji je imao neposredna saznanja o navedenom, stoga sud smatra da je u tom dijelu iskaz tužiteljice prilagođen u cilju uspjeha tužiteljice u ovom postupku.

 

9.3. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da do eventualnog smetanja posjeda postavljanjem dva frižidera, bocuna vode, kašeta piva i ormara nije došlo, kako to tužiteljica u tužbi navodi sredinom travnja već krajem ožujka ("marta") 2019. jer u svom iskazu suprug tužiteljice potvrđuje da je dolaskom u Pulu u martu 2019. zatekao navedene stvari i fotografirao ih i proslijedio supruzi, dok je iz iskaza svjedoka A. U. dodatno utvrđeno da se veliki frižider u prostoru ispod stepeništa u prizemlju zgrade nalazi mnogo dulje. Uzimajući u obzir utvrđenje da je tužiteljica u ožujku 2019. saznala za eventualan čin smetanja i počinitelja vezano za postavljanje ormara, hladnjaka, boca vode i kašeta piva, zaključuje se da nije u zakonskom roku od trideset dana podnijela tužbu. Stoga je u tom dijelu, pozivom na odredbu članka 21. stavka 3. ZVDSP-a tužba tužiteljice podnesena 10. svibnja 2019. odbačena te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

10. Vezano za smetanje (su)posjeda fasadnog zida postavljanjem reklame okruglog oblika, saslušani su svjedoci D. V., I. I., S. K., B. B., D. P., A. U., M. B., parnične stranke N. P., R. P. i R. M. i obavljen je uviđaj na licu mjesta.

 

11. Na uviđaju 17. siječnja 2022. zatečena je na pročelju predmetne zgrade k.č.br. k.o… na fasadnom zidu reklama okruglog oblika s natpisom "…." iznad ulaza u ugostiteljski objekt, a pregledom fasadnog zida ispod, okolo i iznad postavljenog reklamnog okruglog znaka uočene su sada ispunjene nekadašnje rupe. U hodniku u prizemlju zgrade, s lijeve strane ulaznih vratiju sada se ne nalazi ormar bijelo-zelene boje kao na fotografiji s lista 17 spisa, već se zatiče mali stolić, poput onog s fotografije pored ormara s lista 17 spisa, a u nastavku četiri kante za smeće, prve dvije od I. i II. tuženika, druge dvije od tužiteljice. Nadalje, u nastavku hodnika do zastora ostave koja se nalazi ispod stepeništa uočene su tri bicikle, a hladnjak s natpisom "Fructal" koji se vidi na trećoj fotografiji s lista 17 spisa nije postavljen. Iza zastora nalazi se ostava u kojoj se nalazi velik hladnjak koji je vidljiv na fotografijama s lista 17 spisa. Utvrđeno je da se velike plastične boce za vodu i kašete za pivo ne nalaze u prizemlju hodnika zgrade na dan uviđaja. Utvrđuje se da iz hodnika zgrade u prizemlju nema direktnog ulaza u ugostiteljski objekt.

 

12. Sud je iz iskaza svjedoka D. V., I. I., S. K., B. B., D. P. i A. U. utvrdio da se godinama u prizemlju zgrade nalazi lokal, u kojem se izmijenjuju zakupnici te da se dugi niz godina za potrebe lokala na fasadnom zidu na pročelju zgrade postavljaju reklame, koje se mijenjaju promjenom zakupnika i dobavljača. Tako svjedoci D. V. i S. K. dodatno navode da je prije naziv kafića bio "….", a potom kao u vrijeme podnošenja tužbe "……". Svjedoci D. V., I. I., S. K. i D. P. sukladno iskazuju da se na fasadnom zidu nalazila i svijetleća reklama, a pri tom je za istaknuti da je svjedok I. I. bio zakupnik predmetnog lokala u razdoblju od 2009. do lipnja 2017. Navedeni svjedoci iskazivali su vjerodostojno i uvjerljivo, ne upadajući u kontradikcije, životno se prisjećajući pojedinih događaja i situacija. Povrh toga riječ je o ljudima koji su u prijateljskim odnosima s prvo i drugo tuženicima te redovito dolaze u predmetnu nekretninu, a nisu motivirani uspjehom niti jedne stranke u postupku, k tome svjedok D. V. u dobrim je odnosima sa svim strankama u postupku.

 

13. Uostalom vjerodostojnost njihova iskaza nije osporila ni tužiteljica, već ističe da predmetni svjedoci nemaju saznanja o postavljanju te sporne posljednje reklame i tužiteljica inzistira na navodu da je upravo predmetna zatečena reklama postavljena tek sredinom travnja 2019. i da navedeno predstavlja sporni čin smetanja. S druge strane, tuženici smatraju da postoji kontinuitet u postavljanju te iste ili slične reklame, gotovo uvijek na istom mjestu s istom svrhom, već dugi niz godina pa da se ne bi radilo o posebnom činu smetanja.

 

14. Iskazi svjedoka M. B. te tuženika R. M. i R. P. o vremenu postavljanja sporne reklame se razlikuju. Naime, svjedok M. B., suprug tužiteljice, u svom je iskazu naveo da je jednog dana sredinom travnja 2019. otišao na izlet na U. i po povratku zatekao predmetnu reklamu, a da je do tada tamo nije bilo. Tuženik R. M. navodi da je predmetnu reklamu zatekao, ali ju je skinuo i ponovno postavio u drugoj polovini siječnja 2019. te navodi da je za to angažirao radnika.

 

15. Vezano za navedeno ovaj je sud utvrdio da je dugi niz godina davanja predmetnog prostora u zakup praksa bila postavljanje reklamnog okruglog znaka, da se promjenom zakupnika i dobavljača nekada predmetni nosač reklame skidao u cilju postavljanja novog. Navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka te je konkretnije utvrđeno da se s desne strane vratiju kafića uvijek nalazila drvena reklama, dok su se slijeve strane vratiju nalazile reklame s logom kafića ili reklamom nekog pića. Iskazi svjedoka i to osobito svjedoka I. I. koji spominje 20-ak psotojećih rupa u zidu, sukladni su zatečenom stanju fasadnog zida s obzirom da je sud uočio više ispunjenim nekadašnjih rupa oko zatečenog reklamnog znaka, što govori u prilog tome da su reklame postavljane i skidane. Međutim, tužiteljica dostavlja fotografije iz kojih proizlazi da takav reklamni znak nije bio postavljen u studenom 2011. (list 41 spisa, u to vrijeme zakupnik je bio svjedok I. I.), ali i 3. listopada 2018. (list 94 spisa). Predmetna fotografija, ali i navodi prvo i drugo tuženika da je predmetni nosač u to vrijeme skinut jer je neposredno prije toga raskinut ugovor o zakupu, u koliziji su s navodima tuženika R. M. o tome da je u siječnju 2019. zatekao nosač s reklamom. Naime, tuženik R. P. u svom je iskazu naveo da ne zna točno je li prijašnji zakupnik skinuo nosače reklame, dok tuženik R. M. ističe da je zatekao nosač na zidu, a iz predmetne fotografije proizlazi da ga nema. Uzimajući sve navedeno u obzir, iskazi tuženika u tom dijelu nisu vjerodostojni, a k tome tuženici sudu nisu ponudili niti jedan drugi dokaz (npr. saslušanje radnika, fotografije i slično) u prilog svojim navodima o postavljanju reklame u siječnju 2019.

 

15.1. Međutim, niti iskaz tužiteljice, po stavu ovoga suda, nije bio vjerodostojan, objektivan i uvjerljiv. Naime, tužiteljica je iskazivala emotivno vezano za međusobne loše obiteljske odnose i suština njena iskaza upravo se na to i odnosi. Vezano za postavljanje predmetne reklame njen je iskaz bio prilagođen navodima koji joj ide u korist, međutim odgovarajući na pitanja svoga punomoćnika nije bila uvjerljiva niti je u slobodnom kazivanju o navedenom samostalno iskazivala.

 

16. Cijeneći sve navedeno, stav je ovoga suda da tužiteljica nema pravo na posjedovnu zaštitu koju u ovoj parnici traži vezano za predmetni fasadni zid i to iz razloga jer postavljanjem reklame tužiteljica nije isključena od dotadašnjeg suposjeda fasadnog zida niti joj je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti na tom zajedničkom dijelu nekretnine, na što ukazuje odredbe članka 24. ZVDSP-a pa da bi ostvarila pravo na ovako zatraženu posjedovnu zaštitu protiv ostalih suposjednika. Naime, nije sporno da su tuženici suposjednici predmetnog zajedničkog dijela nekretnine (fasadnog zida) kao samostalni suposjednici, a R. M. bio je u sporno vrijeme neposredan nesamostalni posjednik. Tužiteljica nije dokazala da bi postavljanjem reklamnog znaka za ugostiteljski objekt bila isključena ili bitno ograničena niti na koji način od mogućnosti korištenja fasadnog zida, k tome tužiteljica nije niti navela na koji je to način isključena ili bitno ograničena u (su)posjedovanju fasadnog zida te što joj je time onemogućeno.

 

17. Naime, valja se osvrnuti i na to da su odnosi između tužiteljice te prvo i drugo tuženika teško narušeni i opterećeni raznim sudskim postupcima. Naime, tuženica M. P. je majka R. P. i tužiteljice N. P., a o međusobnim lošim odnosima iskazivali su i same stranke, ali i svjedok M. B.. Iz iskaza tužiteljice, naime, proizlazi da bi ista bila povrijeđena zbivanjima u ožujku 2019. nakon smrti oca, a što je neposredno prethodilo podnošenju tužbe u ovom predmetu. Osim navedenog, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj i inače smeta način na koji prvo i drugo tuženici koriste zajedničke dijelove nekretnine, s obzirom da u podnescima navodi da joj smeta buka frižidera i da je isključena od korištenja dvorišta iza zgrade, međutim predmetni navodi nisu relevantni u ovoj parnici jer nisu predmet tužbenog zahtjeva. Međutim tužiteljica ne navodi na koji bi to način, osim što joj smeta, bila ona onemogućena u korištenju predmetnih zajedničkih dijelova (a time opravdala zahtjev za posjedovnu zaštitiu), jer i sama tužiteljica iskazuje da njen suprug nije bio onemogućen u prolasku hodnikom niti im je itko zabranjivao odlaganje njihovih stvari, upravo suprotno i tužiteljica navodi da je nekada svoje stvari (kolica djece) odlagala u tom hodniku u prizemlju.

 

18. Povrh toga, bitno je istaknuti iako je tužba u tom dijelu odbačena, da je tijekom postupka, dodatno utvrđeno da svrha postavljanja stvari u hodniku nije bila isključenje tužiteljice od dotadašnjeg suposjeda ili bitno ograničenje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti niti je takvim radnjama do navedenog došlo. S obzirom da je tuženik R. P. u svom iskazu naveo da su predmetne stvari njegove odnosno da pripadaju njegovoj obitelji i da su određene stvari odlagane samo privremeno, a potom pomaknute, što je iz njegova iskaza, ali i stanja na licu mjesta utvrđeno, sud je utvrdio da na strani tog tuženika nedostaje tzv. animus turbandi. Naime, da bi se radilo o smetanju posjeda mora se raditi o svjesnom zadiranju u tuđe pravo (su)posjeda i o samovlasnom postupanju. Dakle, nužno je postojanje svijesti da se zadire u tuđu posjedovnu sferu radi promjene faktičnog stanja, a k tome u konkretnom slučaju mjerodavna zakonska odredba zahtijeva potpuno isključenje od dotadašnjeg suposjeda ili bitno ograničenje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti, do kojeg u konkretnom slučaju nije došlo.

 

19. Iako je dio tužbe koji se odnosi na smetanje suposjeda postavljanjem stvari u hodniku u prizemlju odbačen, napominje se da bi u tom dijelu tužbeni zahtjev bio neosnovan u odnosu na treće tuženika R. M.. Naime, na uviđaju je utvrđeno da iz lokala kojeg je R. M. imao u zakupu ne postoji direktna komunikacija (prolaz) s hodnikom u prizemlju zgrade, već se u prizemlje zgrade i u lokal ulazi kroz odvojena susjedna ulazna vrata s pristupne prometnice. U svom iskazu tuženik R. M. navodi da nikada nije ušao u hodnik u prizemlju niti isti koristi za odlaganje stvari za potrebe kafića, dok tuženik R. P. u svom iskazu potvrđuje da je predmetne stvari u hodniku zgrade odložio upravo on. U tom dijelu iskazi stranaka su suglasni i sukladni drugim dokazima u ovom predmetu te kao takvi vjerodostojni.  

 

20. Slijedom svega navedenog, sud je, primjenom odredbe članka 24. ZVDSP-a, odbio preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan i odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tuženicima R. P. i M. P. je sukladno Tbr.7. t.2., Tbr.36 i Tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Odvjetnička tarifa) priznata jednokratna nagrada u iznosu od 2.750,00 kuna za ovaj prvostupanjski postupak.

 

21.1. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova na ime sudskih pristojbi s obzirom da taj dio zahtjeva nije određen, a k tome je utvrđeno da u odnosu na tuženika još nije dospjela obveza plaćanja niti jedne sudske pristojbe u ovom predmetu.

 

22. Posljedično navedenoj odluci o trošku koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška u cijelosti.

 

U Puli, 11. ožujka 2022.

 

                 Sutkinja

                 A. B. K.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od 8 (osam) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun. uz R/pristojba na presudu 200,00 kuna

2. Prvo i drugo tuženiku po punomoćniku

3. Treće tuženiku osobno