1                    Poslovni broj: 10 Us I-197/2022-18

 

 

                                                         

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-197/2022-18

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja M. V. iz S., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, 11. ožujka 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/16-01/62, URBROJ: 513-04-19-2 od 1. kolovoza 2019. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda, Ispostave, KLASA: UP/I-410-23/2015-02/02728, URBROJ: 513-07-25-06-2015-02 od 7. prosinca 2015.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda, Ispostave, KLASA: UP/I-410-23/2015-02/02728, URBROJ: 513-07-25-06-2015-02 od 7. prosinca 2015., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak za 2014.

 

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te u tužbi iznosi razloge zbog kojih smatra da su osporavane odluke  nezakonite, te navodi da P. p. O. nije sa njim obavila razgovor, da on niti njegova supruga ne rade na području O. S. niti O. O., da radi u H.-u B., a slobodno vrijeme provodi i radi na svojem imanju u S. gdje je i registrirani šumoposjednik, da je njegova supruga zaposlena u H. u Š. S.-P. u O. P. i da manje od 1/3 godine boravi u O., da je sin I. V. u to vrijeme bio apsolvent na F. fakultetu u Z. i da na boravi u O., nego u studentskom domu u Z., da je kći V. V., prof. filozofije, u to vrijeme imala boravište u O. radi pripreme stručnog ispita i da radi kao odgajatelj u učeničkom domu u O., a sin M. V. da je učenik srednje gimnazijske škole u O. i da je u to vrijeme imao boravište u O. gdje je kao maloljetan živio sa sestrom V.. Navodi da ne zna kome je palo na pamet da se prijavi na kuću u O. koja je u to vrijeme bila u fazi rekonstrukcije i na kojoj je on samo suvlasnik, ali da je radeći na kući povremeno dolazio u O. i da ne razumije kome plaća vodu, smeće i komunalnu naknadu u S. i s kim je policija razgovarala i došla do zaključka da ne boravi na adresi prebivališta koju nikad nije promijenio.

 

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

4. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne a stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave dok Sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova,  ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

 

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

6. Odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem pod poslovnim brojem: U-zpz 147/2021-5 od 12. siječnja 2022., usvojio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1366/2020-2 od 24. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda ovog Suda pod poslovnim brojem: UsI-1347/2019-6 od 22. siječnja 2020. i predmet je vraćen ovom Sudu na ponovno suđenje. Navedenom presudom ovog Suda poništeno je rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/16-01/62, URBROJ: 513-04-19-2 od 1. kolovoza 2019. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda, Ispostave, KLASA: UP/I-410-23/2015-02/02728, URBROJ: 513-07-25-06-2015-02 od 7. prosinca 2015., radi nastupa relativne zastare prava na utvrđenje poreznog duga, te se postupak u toj upravnoj stvari smatrao dovršenim. Gore spomenutom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske je navedeno kako je obveza plaćanja poreza u konkretnom slučaju, prema utvrđenjima nastala 2014., pa je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata, počela teći 1. siječnja 2016. Dalje se navodi da od toga dana pa do dana stupanja na snagu OPZ/16, još nije nastupila niti relativna zastara jer nije protekao rok od 3 godine iz članka 94. stavaka 1. i 2. OPZ/08, kao niti apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08 pa da se prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08, zbog čega je predmet vraćen Sudu na ponovno odlučivanje.

 

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem za 2014. utvrđen tužitelju dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 72.828,86 kn, ukupni godišnji dohodak u istom iznosu, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 39.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 33.228,86 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 4.875,22 kn, ukupno uplaćen porez i prirez u iznosu od 3.555,22 kn te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 1.320,00 kn.

 

8. Odredbom članka 36. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, dalje: ZPD), propisano je da se rezidentima se ukupan iznos ostvarenog dohotka prema članku 5. ovoga Zakona, umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 2.200,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez. Rezidentima se kod ostvarene mirovine na temelju prijašnjih uplata obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje i na temelju prijašnjih uplata premija osiguranja za dokup dijela mirovine na teret poslodavca te kod ostvarene mirovinske rente na temelju prijašnjih uplata sredstava na teret poslodavca, priznaje osobni odbitak u visini ukupne mirovine i mirovinske rente ostvarene u poreznom razdoblju, najmanje 2.200,00 kuna, a najviše do 3.400,00 kuna mjesečno.

 

9. Odredbom članka 54. stavak 1. točka 2. ZPD-a, propisano je da rezidentima koji imaju prebivalište i borave na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u potpomognuta područja prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske i na području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara, iznimno od članka 36. stavka 1. ovoga Zakona, osnovni osobni odbitak utvrđuje se u visini od 2.700,00 kuna mjesečno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u II. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske.

10. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da tužitelj u predmetnom razdoblju nije boravio na adresi u S., V. …, već je sa svojom obitelji boravio u O. na adresi S.. J. ….

 

11. Odredbom članka 2. stavka 2. Zakona o području od posebne državne skrbi („Narodne novine“, 86/08, 57/11, 51/13 i 148/13, dalje: Zakon), propisano je  da prava iz ovoga Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi, naseljenici na ova područja (u daljnjem tekstu: korisnik) te pravne osobe koje imaju sjedište, odnosno obrtnici koji imaju prebivalište na područjima posebne državne skrbi.

 

12. U tijeku upravnog postupka utvrđeno je da se pobijano rješenje temelji na obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova od 20. srpnja 2015. u kojoj je navedeno da je terenskom provjerom utvrđeno da tužitelj i njegova obitelj ne žive na adresi prebivališta u S., već na adresi u O., a da povremeno dolaze na adresu u S.. Navedeno proizlazi i iz očitovanja O. S. od 21. listopada 2015. Tužitelj dostavlja račun za vodu (za 4. i 5. mjesec 2015.), te račune za komunalnu naknadu i za odvoz smeća, sve plaćene za 2015., što ne predstavlja dokaz da je u 2014. boravio u mjestu prebivališta u S..

 

13. Stoga je tužitelju utvrđena porezna osnovica sukladno odredbama ZPD-a, na koju je obračunat porez na dohodak primjenom poreznim stopa sukladno članku 37. stavak 2. ZPD-a.

 

14. Sukladno prethodnom, budući da Sud nije našao da su u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu bile počinjene povrede zakona na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, već je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, iz čega je izveden pravilan zaključak, u zakonito provedenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok prigovori tužitelja izneseni u ovom sporu nisu od utjecaja na drugačije rješavanje, to se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjuju zakonitima.

 

              15. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

 

U Rijeci 11. ožujka 2022.

                                                                                                                                           

                                                                                                                                                    S u t k i nj a

 

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).