Pr-2330/21-12

 

                                                                                                                                            Pr-2330/21-12

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Vesni Šuflaj Šestak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. O. iz B., M. K. 34, O.: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., P. 50 protiv tužene O. bolnice B., B., M. 8, O.: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., M. 15b, radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 25. siječnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene, primjenom odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,  88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 10. ožujka 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženoj O. B. B., B., M. 8, O. … da tužitelju G. O. iz B., M. K. 34, O.: … na ime razlike plaće isplati iznos od bruto 2.123,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 593,42 kn od 16. studenoga 2016.g. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- iznos od 546,94 kn od 16. prosinca 2016.g. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- iznos od 553,00 kn od 16. siječnja 2017.g. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- iznos od 430,27 kn od 16. veljače 2017.g. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.171,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 10. ožujka 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj G. O. podnijela je ovome sudu 21. listopada 2021. tužbu protiv tužene O. bolnice B., radi isplate.

U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 1. listopada 2016. do 26. siječnja 2017. bio zaposlen kod tužene. Tužena kao poslodavac tužitelja predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

U spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) u čl. 4.: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“

U spornom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje: Zakon o osnovici), u čl. 2.: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između V. R. H. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje V. R. H. posebnom odlukom.“

U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) i Sporazumi V. R. i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama:

Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn. Istim sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama (Nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009.g.;

Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine – kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a;

Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine – kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

Dana 28.12.2012. doneseno je Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u R. za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

Dana 27. studenog 2015. godine D. zavod za statistiku R. objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.

Nakon objave službenih podataka D. zavoda za statistiku, V. R. nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn.

Sukladno gore navedenom, tužena je obračunom plaće s nižom osnovicom, tužitelju pogrešno obračunala svaki element tužiteljeve plaće za rad od 1. listopada 2016. do 26. siječnja 2017.

Budući su platne liste dokumentacija koja se nalazi kod tužene, odnosno koja se može smatrati zajedničkom, a kojom tužitelj ne raspolaže, tužitelj je sudu podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b ZPP radi isplate neutvrđenog bruto iznosa razlike plaće time da se određeni tužbeni zahtjev obvezao postaviti nakon dostave podataka o visini razlike te plaće od strane tužene ili nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

 

2. Tužena je u odnosu na cijelo utuženo razdoblje dostavila obračun razlike plaće (list 76 spisa), a tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 6. prosinca 2021. (list 92 spisa) radi isplate bruto iznosa 2.123,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve za razdoblje od 1. listopada 2016. do 26. siječnja 2017., te potražuje i parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

3. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

Ne osporava postojanje Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama te njegovih dodataka, izmjena i dopuna, arbitražne odluke, te vjerodostojnog tumačenja.

Tuženik osporava da je tužitelju trebao isplatiti drugu novčanu svotu od one koju mu je isplatio. Tuženik u isplati plaća nije samostalan i nezavisan, već obračun plaća vrši putem centraliziranog obračuna plaća (dalje: „COP“) kojeg je ustrojila V. R. H. i koji je namijenjen za obračune plaća, upravljanje ljudskim potencijalima u javnom sektoru te upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru kojima se plaće isplaćuju iz proračuna.

Tuženik nije ovlašten niti mu je omogućeno obračunavati plaće na drugačiji način od onoga koji je zadan u sustavu centraliziranog obračuna plaća, već je ovlašten samo unositi podatke o zaposleniku i evidenciji radnog vremena, a koje evidencije su također sastavni dijelovi sustava COP.

Prema unaprijed zadanim formulama i parametrima plaće se obračunavaju preko Financijske agencije, a isplata se vrši iz unaprijed planiranih sredstava koja se tuženiku doznačuju. Stoga tuženik nije bio u mogućnosti obračunati tužitelju drugačiju plaću od one koja mu je obračunata i isplaćena.

Tuženik opreza radi osporava tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i po visini, a naročito u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su sadržani u bruto plaći za svaki mjesec utuženog razdoblja.

Tužbeni zahtjev tužitelja predlaže u cijelosti odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

4. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Priopćenje za javnost D. zavoda za statistiku, presudu V. suda R. broj R.-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopunu dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., obračun razlike plaće, Korisničku uputu COP-a, odluke sudova na okolnost sudske prakse.

 

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

 

6. Tužitelj je osnovano podnio stupnjevitu tužbu jer bez dostave dokumentacije i obračuna razlike plaće od strane tužene, odnosno podredno provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, nije bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev.

Odmah nakon dostave obračuna razlike plaće po tuženoj, tužitelj je podneskom od 6. prosinca 2021. postavio određeni tužbeni zahtjev radi isplate razlike bruto plaće u iznosu 2.123,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose tekućom od 16. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec.

Stranke su na ročištu 25. siječnja 2022. izjavile da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, a kako ista proizlazi iz obračuna razlike plaće koji je dostavljen po tuženoj, kao i da je nesporno da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tužene te da mu je plaća dospjevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

 

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

8. Tužitelj u ovome postupku potražuje od tužene isplatu razlike plaće za razdoblje od  1. listopada 2016. do 26. siječnja 2017.

             

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kod tužene u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu na radnom mjestu zdravstvenog radnika, kao što proizlazi iz suglasnih navoda stranaka.

Nesporno je da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

Nadalje, nije sporno da je tužena tužitelju u utuženom razdoblju plaću isplaćivala do kraja 2016. temeljem osnovice od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. temeljem osnovice 5.211,02 kn dok je bilo sporno je li joj tužena za to razdoblje plaću trebala isplaćivati po osnovici u visini 5.415,37 kn.

 

10. Između stranaka nije sporno:

-          da su V. R. i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

-          da su V. R. i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

-          da su V. R., te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanima u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

-          da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

-          da su V. R., te S. javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-          da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima D. zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-          da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

-          da je V. R. 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. 

 

11. Sud utvrđuje valjanima Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu  potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H.). Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi  iz Odluka V. suda R. (R. 408/12-2 od 3.4.2013., zatim R. 847/2010-2 od 7.12.2011., R. 1797/2009-2 od 7.2.2012. i G.-13/02), te O. U. suda R. br. U-I./3535/2013 od 5.3.2015.

Također, navedene Izmjene i dopune su  unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12),  koji  kolektivni ugovor je   potpisan između ostalih, i po navedenom S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H., što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

 

12. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa V. R., koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017.

 

13. Sud ocjenjuje pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Ovo iz razloga jer je V. R. H. kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije potpisao S. sindikat zdravstvene i socijalne skrbi H., kojeg tužitelj nije niti član, nije od utjecaja za osnovanost tužbe.

Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženu u čije ih je ime i za čiji račun V. R. H. sa sindikatima javnih službi sklopila.

 

14. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

Tužitelj ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim procjenama D. zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužitelju plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici joj je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017.

Sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP, već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako  realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda se odgoda iz čl. VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne odnosi  se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.  

Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice.

 

15. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja D. zavoda za statistiku R. (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

 

16. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

 

17. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", no propust V. R. H. da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužitelja.

Naime, V. R. H. sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti.

Pri tome treba ukazati da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu. Stoga se ukazuje na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 dalje ZOO) prema kojoj su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed navedenog V. R. H. u ovom slučaju evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. Zakona o radu iz 2014.

Irelevantno je za odnos tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom. Stoga nije bilo potrebe saslušavati svjedoke na okolnosti načina obračuna plaća, pa je sud odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka V. S..

 

18. Konačno, V. sud R. H. je u svojoj odluci broj R.-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio reviziju umješača R. H. radi isplate razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama u kojoj je odgovorio na pitanje umješača i izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Prema tome zaključak je ovoga suda da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII. odnosi na način "usklađivanja pariteta" (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi."

Zbog svega toga utvrđuje se da tužitelju pripada pravo da mu se u utuženom razdoblju obračuna i isplati plaća po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

             

19. Na prijedlog tužitelja, tužena je sudu (list 76 spisa) dostavila obračun plaće za utuženo razdoblje iz kojega proizlazi da razlika bruto plaće primjenom osnovice 5.415,37 kn u odnosu na isplaćenu bruto plaću iznosi upravo one iznose naznačene pod toč. I. izreke presude, a koji su u obračunu tužene za svaki pojedini mjesec navedeni u stupcu "razlika za isplatu bruto plaće", a zbroj kojih pravilnim zbrajanjem iznosi 2.123,63 kn.

Dakle, kako je tužitelj tužbeni zahtjev prije zaključenja glavne rasprave postavio u skladu s obračunom razlike plaće dostavljenim po tuženoj, nije bilo potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

 

20. Tužitelj i tužena su se na ročištu 25. siječnja 2022. izričito izjasnili da nije sporna visina tužbenog zahtjeva prema obračunu dostavljenom po tuženoj, koja bi tužitelju pripadala za slučaj da mu se kao osnovica za obračun plaće u razdoblju od 1. listopada 2016. do 26. siječnja 2017. uzme iznos od 5.415,37 kn, te da su to upravo oni pojedini mjesečni iznosi koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom (označenima pod toč. I. izreke presude) pa da stoga nije potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

 

21. Kako je među strankama nesporno da je tužena u spornom razdoblju od 1. listopada do kraja 2016. tužitelju obračunavala plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. prema osnovici 5.211,02 kn, a sud utvrđuje da je trebala primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema osnovici od 5.415,37 kn za razdoblje od 1. listopada 2016. do 26. siječnja 2017., u ukupnom iznosu 2.123,63 kn i to po pojedinim mjesecima pobliže označenima u toč. I. izreke ove presude, pa je sud tužbeni zahtjev prihvatio radi isplate bruto iznosa 2.123,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec, kao pod toč. I. izreke presude.

 

22. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik  je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 - dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospjeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužitelja dospjevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

 

23. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospjevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, ali iste tužitelj ni ne potražuje (tako i u presudi Ž. suda u S. broj G. R.-45/2017 od 9. srpnja 2018., Ž. suda u Z. broj G. R.-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Ž. suda u O. broj G. R.-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Ž. suda u R. broj G. R.-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

 

24. Na prijedlog tuženika sud je o otpočetoj parnici obavijestio županiju i R. H., ali isti nisu stavili zahtjev za miješanjem u parnicu.

 

25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, to mu je tužena dužna u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

Parnični troškovi tužitelja prema tuženoj (prema vrijednosti predmeta spora konačnog zahtjeva 2.123,63 kn) sastoje od troška sastava tužbe podnesene 21. listopada 2021. u iznosu 250,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 3. prosinca 2021. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu (Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 250,00 kn, sastava podneska od 6. prosinca 2021. u iznosu 62,50 kn (Tbr.8. toč.3. Tarife, jer se ne radi ni o jednom od taksativno navedene vrste podnesaka iz Tbr.8. toč.1. Tarife), zastupanja na ročištu 25. siječnja 2022. u iznosu 250,00 kn, zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude 10. ožujka 2022. u iznosu 125,00 kn, pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 234,38 kn, odnosno ukupno 1.171,88 kn. Stoga je tužena dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu 1.171,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

Svi parnični troškovi koji su odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenog određenog zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova.

 

26. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

 

U B. 10. ožujka 2022.

 

              Sudac

           Vesna Šuflaj Šestak

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude. 

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.3. Zakona o parničnom postupku (čl.467. st.1. ZPP).