- 1 -              Poslovni broj: Usž-2966/21-2

 

Poslovni broj: Usž-2966/21-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja R. D. j.d.o.o., N. G., kojeg zastupa E. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-99/21-8 od 18. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-99/21-8 od 18. svibnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija od 27. studenog 2020. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 23. siječnja 2019.

2.              Navedenim rješenjem tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2018. u iznosu od 313.460,80 kn s pripadajućom kamatom te mu je naložena uplata navedenog iznosa kao i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koje se odnose na uvećanje porezne obveze.

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje u tekstu:  ZUS).

4.              U žalbi detaljno ponavlja sve što je isticao u tužbi iznosi tijek postupka. Nadalje iznosi historijat vezan za doktrinu zlouporabe prava izražen u predmetima Halifax i University of Huddersfield. Smatra kako je porezno tijelo pogrešno tumačilo navedene presude. Ističe kako je porezna reforma porezno rasterećenje iz 2017. potaknulo Ž. A. i druge poduzetnike na osnivanje novih društava sukladno pozitivnim propisima gdje za razliku od obrta odgovaraju samo imovinom unesenom u društvo. Smatra da je sukladno odredbi članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezna uprava trebala, ukoliko je sumnjala da isporuke dobara i usluga dio transakcije čija je namjera primarno izbjegavanje plaćanja PDV-a, obavijestiti poreznog obveznika koji sudjeluje u takvim transakcijama o njegovoj odgovornosti te se od dana primitka obavijesti Porezna uprava može smatrati da je porezni obveznik znao ili je morao znati da s takvim transakcija sudjeluje u namjeri izbjegavanja plaćanja PDV-a. Ističe da je predlagao dokazne prijedloge koje je sud odbio. Navodi da je sud povrijedio pravila postupka kad nije uputio prethodno pitanje Europskom sudu. Predlaže da Visoki upravni sud pobijanu presudu preinači u korist tužitelja i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno istu ukine i vrati na ponovni postupak uz provođenje predloženih dokaza.

5.              Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Suprotno tvrdnji tužitelja upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.

8.              Posebno se napominje tužitelju da su ovlasti Visokog upravnog suda o odlučivanju po žalbi propisane odredbom članka 74. stavak 1. i 2. ZUS-a te da ne postoji mogućnost vraćanja predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

9.              Naime, Visoki upravni sud presudom će odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija ili da oni ne utječu na donošenje drugačije odluke.

10.              Visoki upravni sud može poništiti prvostupanjsku presudu te će sam otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar, ako utvrdi da je upravni sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje ili da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Dakle, ne postoji mogućnost ukidanja presude i vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Što se tiče prigovara tužitelja prema ocjeni Visokog upravnog suda prvostupanjski sud je pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te činjenice koje je sam utvrdio.

11.              Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa stoga i ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjeničnog stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio Zakon o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 173/13., 148/13., 143/14. i 115/16.) te Opći porezni zakon („Narodne novine“ 115/16.). Naime, u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude nadzorom je utvrđeno kako su obrt za ugostiteljstvo i usluge D. i društvo R. D. j.d.o.o. kao povezane osobe obavljali istu gospodarsku djelatnost ugostiteljstva, da oba subjekta imaju istu adresu sjedišta, da niti jedan subjekt nema u vlasništvo dugotrajnu imovinu i opremu već je ista u najmu od strane istog najmodavca (trgovačko društvo A. a. d.o.o.) te zaposleni djelatnici prelaze iz obrta za ugostiteljstvo i usluge D. u društvo tužitelja. Porezno je tijelo utvrdilo kako je Ž. A. iz N. G., bio vlasnik obrta za ugostiteljstvo i usluge D. te osnivač i odgovorna osoba u društvu R. D. j.d.o.o. Osim toga je utvrđeno kako obrt za ugostiteljstvo i usluge D. podnio zahtjev za ulazak u sustav PDV-a s danom 1. siječnja 2018., a da je prestao s radom od 31. prosinca 2017., otkazao djelatnicima ugovore o radu, raskinuo ugovore o zakupu poslovnog prostora i izvršio isporuku preostalih zaliha robe društvu R. D. j.d.o.o. odnosno prenio poslovne aktivnosti na povezanu osobu društvo tužitelja koje je registrirano 8. prosinca 2017., a počeo je s radom 1. siječnja 2018. Dakle, kada je obrt za ugostiteljstvo i usluge D. obavljanjem registrirane ugostiteljske djelatnosti 1. siječnja 2018. ostvarilo uvjete za ulazak u sustav PDV-a koji su propisani člankom 90. Zakona o porezu na dodanu vrijednost odnosno osoba Ž. A. s novo osnovanim društvom R. D. j.d.o.o. nastavlja s radom pod istim uvjetima 1. siječnja 2018. u istom prostoru, a obrt D. prestaje s radom i svoje poslovne aktivnosti prenosi na tužitelja. Dakle, prema ocjeni prvostupanjskog suda pravilno je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pregledom poslovne dokumentacije i raspoloživih podataka informacijskog sustava Porezne uprave porezno tijelo utvrdilo činjenice koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava kroz osnivanje novog društva jer je u navedenim radnjama između poreznih obveznika obrta za ugostiteljstvo i usluge D. i tužitelja utvrđen kontinuitet u obavljaju istovrsne djelatnosti koja se prenosi s obrta za ugostiteljstvo i usluge D. koji je poslovao u prethodnoj poslovnoj godini 2017. godine u istom unajmljenom prostoru, koristeći usluge istog knjigovodstvenog servisa koristeći istu radnu snagu te je na kraju godine obrt za ugostiteljstvo i usluge D. novoosnovanom društvu tužitelja prodalo preostale zalihe trgovačke robe na temelju izdanog računa. Poduzete radnje mogu se promatrati kao jedan poduzetnik, jedan poslovni prostor, jedna gospodarska djelatnost. Presudom prvostupanjskog suda odgovoreno je na sve tužbene navode i prigovore koje je tužitelj isticao tijekom postupka.

12.              Isto tako obrazloženi su razlozi za neprihvaćanje dokaznih prijedloga tužitelja. Što se tiče tumačenja odredbe članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost razložno je obrazloženo da tužitelj navedenu odredbu Zakona pogrešno tumači. Naime, navedena odredba odnosi se na osporavanje prava na pretporez povezanog s odgovornošću poreznog obveznika, dok je u konkretnom slučaju riječ o utvrđenoj zlouporabi prava na području poreza na dodanu vrijednost u smislu neobračunavanja i neplaćanja poreza na dodanu vrijednost na način da se primijeni posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike propisan člankom 90. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Isto tako sud je odgovorio na prijedlog tužitelja za stavljanje prethodnog pitanja sudu Europske unije.

13.              Prema ocjeni i ovoga Suda u konkretnom slučaju nema mjesta za podnošenje takvog zahtjeva. Naime, iz članka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost proizlazi da su u pravni poredak Republike Hrvatske unesene direktive između ostalih i Direktiva vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006.

14.              Prema ocjeni i ovoga Suda nije sporno da porezni obveznici imaju mogućnost izbora razvijanja takvih aktivnosti kojima ograničavaju ili primjenjuju izuzeća od plaćanja poreza na dodanu vrijednost, ali ta sloboda ne znači da im se automatski mora bez analize subjektivnih i objektivnih čimbenika kojima je bitna svrha postizanja porezne prednosti odnosno smanjenje isključenja ili odgađanja porezne obveze dopustiti takvo postupanje ukoliko se utvrdi da je u suprotnosti sa načelom neutralnosti, odnosno svrhom navedene Direktive vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006., a koja pravo EU prenosi u nacionalno zakonodavstvo kroz razvijenu doktrinu zlouporabe prava temeljem presuda Suda Europske unije na koje se poziva i tijelo i prvostupanjski sud u ovom postupku, a slijedom kojih je jasno u prvostupanjskoj presudi obrazloženo da su ispunjeni svi uvjeti za ocjenu o postojanju zlouporabe radnji na području poreza na dodanu vrijednost.

15.              Stoga i prema mišljenju ovog Suda ne postoji nikakva sumnja u pogledu pravilne primjene prava Europske unije te stoga ni podnošenja zahtjeva Europskog sudu Europske unije u konkretnom slučaju.

16.              Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je raspravio sve činjenice na temelju kojih stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev.

18.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Zagrebu 10. ožujka 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Lidija Rostaš, v.r.