- 1 -              Poslovni broj: Usž-659/22-2

 

                    

Poslovni broj: Usž-659/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. B., iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica Ž. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica gradska groblja, Z., radi korištenja grobnog mjesta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2513/20-4 od 4. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.

 

r i j e š i o   j e

 

Usvaja se žalba tužitelja i poništava rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2513/20-4 od 4. siječnja 2022. i predmet vraća sudu na ponovno rješavanje.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2513/20-4 od 4. siječnja 2022. odbačena je tužba tužitelja te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Tužitelj je podnio žalbu protiv navedenog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da pravo korištenja grobnog mjesta prestaje silom zakona te da se stoga ne može voditi upravni spor jer bi to značilo da tuženik s grobnim mjestima može raditi što god želi te se pozivati na odredbu zakona i tako smatrati grobno mjesto napuštenim iako se plaća naknada. Tužitelj smatra da se grobno mjesto ne može oduzeti tek dopisom, odnosno bez valjane odluke protiv koje ima pravo na pravni lijek, slijedom čega je tuženiku podnio zahtjev za dostavu odluke odnosno zahtjev za donošenje odluke. S obzirom da mu je usmeno rečeno da tuženik ne donosi takve odluke tužitelj je podnio tužbu pozivom na članke 18. i 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14; dalje: Ustav). Smatra da pobijana odluka nije zakonita jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. Zakona o grobljima („Narodne novine“ 19/98. i 20/12.) na kojeg se tuženik poziva. Naime, navedena odredba propisuje da se grobno mjesto smatra napuštenim ako grobna naknada nije plaćena 10 godina. Međutim, tužitelj je 2018. djelomično platio grobnu naknadu čime je prekinuo desetogodišnji rok. Smatra da je, s obzirom na posljedice, tuženik trebao tužitelju poslati opomenu. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, postupi sukladno zakonu te dosudi tužitelju troškove upravnog spora.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da prvostupanjski sud pravilno tumači odredbu članka 14. Zakona o grobljima i smatra da pravo korištenja prestaje po sili zakona. Ističe da to ne znači da tuženik s grobnim mjestima može raditi što god želi jer mora postupati sukladno svim zakonskim propisima. Kada bi tuženik pokušao tvrditi da je grobno mjesto napušteno, iako je grobna naknada plaćena, tuženik smatra da bi tužitelj jednostavno dokazao suprotno u bilo kojem postupku koji bi se odlučio pokrenuti. Ističe da su u prvostupanjskom postupku, činjenice kada i u kojem iznosu je podmirivana godišnja naknada, bile nesporene. Dodaje da, iako to nije dužan činiti, šalje pisane opomene strankama. Zbog svega navedenog smatra da nije mogao donijeti pojedinačni upravni kat zbog kojeg je prestalo pravo korištenja, već je pravo korištenja prestalo po sili zakona. Predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu tužitelja.

4.              Žalba je osnovana.        

5.              Ispitivanjem pobijanog prvostupanjskog rješenja sukladno odredbi članka 73. stavka 1.   Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija.

6.              Iz spisa proizlazi da je dopisom tuženika od 24. kolovoza 2020. tužitelj obaviješten da se grobno mjesto na groblju M., odjel R., grobno polje …, razred …, broj … na temelju članka 14. Zakona o grobljima smatra napuštenim i može se ponovno dodijeliti na korištenje, da može raspolagati izgrađenom opremom i uređajem groba nakon što uplati dužni iznos grobne naknade sa zakonskim kamatama te je pozvan da dostavi zahtjev za dodjelu grobnog mjesta na korištenje, ako je zainteresiran za dodjelu grobnog mjesta.

7.              Odredbama članka 13. stavaka 1. i 2. Zakona o grobljima propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje. Protiv navedenog rješenja zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave. Odredbama članka 14. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o grobljima propisano je da se grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina, smatra napuštenim i može se ponovo dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka petnaest godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka trideset godina od ukopa u grobnicu. Prijašnji korisnik grobnog mjesta za koje se smatra da je napušteno može raspolagati izgrađenom opremom i uređajem groba (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) nakon što plati dužni iznos grobne naknade sa zakonskim zateznim kamatama. U protivnom, smatrat će se da se radi o napuštenoj imovini kojom uprava groblja može slobodno raspolagati. Uprava groblja je dužna prije dodjele grobnog mjesta, odnosno grobnice drugom korisniku premjestiti ostatke preminulih iz napuštenog groba u zajedničku grobnicu izgrađenu za tu namjenu.

8.              Prvostupanjski sud je, sukladno citiranim propisima, zaključio da tuženik nije nadležan donositi rješenje u upravnom postupku kojim se utvrđuje da se smatra da je grobno mjesto napušteno. Navedeno stajalište obrazlaže na način da je pravo korištenja grobnog mjesta imovinsko pravo kojim raspolaže fizička ili pravna osoba te da se u konkretnom slučaju ne radi o pojedinačnom pravnom aktu zbog kojeg je prestalo pravo korištenja, već je pravo korištenja grobnog mjesta prestalo po sili zakona. S obzirom da je, prema mišljenju prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, prvostupanjski sud je, na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, tužbu odbacio.

9.              Ovaj Sud ne prihvaća takvo stajalište prvostupanjskog suda. Prema ocjeni ovog Suda nisu ispunjeni uvjeti za odbačaj tužbe.

10.              Iz citiranih zakonskih odredbi razvidno je da je odredbama članka 13. stavaka 1. i 2. Zakona o grobljima propisano da uprava groblja donosi rješenje kada daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu, dok odredbom članka 14. Zakona o grobljima kojom su propisani uvjeti kada se grobno mjesto smatra napuštenim, zakon ne propisuje izričito da se o tome donosi rješenje.

11.              Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

12.              Imajući na umu odredbu članka 2. stavka 1. ZUP-a, činjenicu da su člankom 14. Zakona o grobljima uređeni uvjeti kada se grobno mjesto smatra napuštenim te činjenicu da navedeno ispunjenje uvjeta utječe na pravo stranke na korištenje grobnog mjesta, ovaj Sud ocjenjuje pogrešnim stajalište prvostupanjskog suda da se odluka na temelju članka 14. Zakona o grobljima ne donosi u upravnom postupku, već upravo suprotno, budući da se njome posredno odlučuje o pravu korisnika na korištenje grobnog mjesta.

13.              Naime, člankom 14. Zakona o grobljima propisani su uvjeti kada se grobno mjesto smatra napuštenim. Jedan od uvjeta je da grobna naknada nije plaćena deset godina. Kad tuženik utvrdi da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti, odnosno utvrdi činjenicu da korisnik nije plaćao grobnu naknadu deset godina, o navedenom, prema mišljenju ovog Suda, mora donijeti rješenje jer se ispunjenjem tog uvjeta, grobno mjesto smatra napuštenim odnosno za korisnika prestaje pravo korištenja grobnog mjesta, dakle odlučuje se o pravu korisnika.

14.              Ovaj Sud ne može prihvatiti argumentaciju prvostupanjskog suda da je okolnost da je Zakonom o grobljima propisan uvjet kada se grobno mjesto smatra napuštenim dovoljan razlog da se ne donese rješenje kojim se utvrđuje nastup zakonom propisanih posljedica. Okolnost koju ističe prvostupanjski sud, da se u konkretnom slučaju ne radi o pojedinačnom pravnom aktu zbog kojeg je prestalo pravo korištenja grobnog mjesta, već da je pravo korištenja prestalo po sili zakona, ne utječe na obvezu tuženika da donese pojedinačni pravni akt kojim će utvrditi nastup zakonom propisanih posljedica, konkretno, da se grobno mjesto smatra napuštenim iz razloga što korisnik nije plaćao grobnu naknadu deset godina.

15.              Time što je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, odbacio tužbu tužitelja, povrijeđeno je pravo tužitelja na pristup sudu, zajamčeno člankom 29. Ustava, slijedom čega je, na temelju članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 9. ožujka 2022.

 

                                                                                                       Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan,v.r.