Broj: Rev 2297/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Našicama, protiv tuženika K. G. d.d. u stečaju, OIB: ..., iz G. N., kojeg zastupa stečajna upraviteljica S. S. i punomoćnica Ž. K.-T., odvjetnica u V., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. d.o.o. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. B. L., odvjetnica u O., radi utvrđenja prava vlasništva i upisa prava vlasništva u zemljišne knjige, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-485/2019-4 od 22. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-31/2019-4 od 8. veljače 2019., u sjednici održanoj 17. srpnja 2019.,

r i j e š i o   j e

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-485/2019-4 od 22. ožujka 2019. i presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-31/2019-4 od 8. veljače 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. 144 k.o. G. i to kčbr. 14, 453/10, 453/12, 453/15 i 453/17, te je naloženo da je tuženik dužan trpjeti brisanje svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužiteljice.

Istom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. br. 144 k.o. G. i to kčbr. 296/4, 296/6, 296/9, 296/10, 368, 70/1, 70/2, 71, 88/1, 89 i 453/11.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda i odbijena žalba tužitelja u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu ili preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora iznosi 101.000,00 kn, pa bi, s obzirom na to, u pravilu bila dopuštena samo revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Međutim, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge koji bi se odnosili na moguće pravo vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske prema odredbama čl. 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10 – dalje: ZTOGZ), a drugostupanjska presuda u tom smislu ima određene razloge.

Na taj način je postupljeno prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP, pa je u ovom predmetu dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Zbog toga je s revizijom i postupljeno kao s tzv. redovnom revizijom.

Prvostupanjski sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev iznoseći u razlozima svoje presude da ne postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na strani Republike Hrvatske u odnosu na nekretnine za koje je odbijen tužbeni zahtjev i to zbog toga što ne postoje razlozi za stjecanje prava vlasništva prema odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/81 – dalje: ZPZ), Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 42/90), Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 27/91 i dr. – dalje: ZR), te Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96, 71/97, 10/98 i 73/00 – dalje: ZP).

Međutim, prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge koji bi se odnosili na moguće stjecanje prava vlasništva na strani Republike Hrvatske temeljem odredaba ZTOGZ, pa je drugostupanjski sud taj nedostatak pokušao (neuspješno) otkloniti iznoseći u razlozima drugostupanjske presude da „valja istaći da, iako nisu postojali uvjeti upisa vlasništva tuženika na konkretnim nekretninama, ne znači da na tim nekretninama postoji vlasništvo tužitelja“.

Ovakvim općenitim razlozima izbjeglo se suočavanje s činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja, dakle, nije izneseno ništa konkretno o tome zbog čega Republika Hrvatska na temelju odredbe čl. 23. ZTOGZ nije stekla pravo vlasništva, a neosnovano je ignorirana i odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 – dalje: ZVDSP).

Na taj način počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, čime je ostvaren i razlog za reviziju iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP riješeno da se presude nižestupanjskih sudova ukidaju.

Treba dodati i to da, ako je utvrđeno da je tuženik neosnovano upisao pravo vlasništva na konkretnim nekretninama, onda je neprihvatljivo da se odbije tužbeni zahtjev zbog toga što se teret dokazivanja prava vlasništva neosnovano pripisuje tužiteljici.

Naime, prema odredbi čl. 362. st. 3. ZVDSP smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

Prema tome, ako nije utvrđeno da bi tuženik ili treća osoba bili nositelji prava vlasništva na spornim nekretninama, onda se smatra da su te nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske.

Imajući u vidu sve izloženo, prvostupanjski sud u nastavku postupka treba otkloniti navedenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka, po potrebi dopuniti postupak izvođenjem dokaza koji će stranke naknadno predložiti, uzeti u obzir i navode tužiteljice u reviziji, te na kraju donijeti zakonitu odluku.

Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. srpnja 2019.