Baza je ažurirana 30.04.2025. 

zaključno sa NN 70/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj: -971/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj -971/2021-2 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. I. Č. Š., OIB: .. i 2. F. Č., . Z., OIB:.., oboje zastupani po punomoćnici S. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika  M. M., V. B., OIB..., zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici iz D., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Psp-11/2020-26 od 3. ožujka 2021., 9. ožujka 2022.,

 

 

r i j e š i o  je

 

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Psp-11/2020-26 od 3. ožujka 2021..

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski rješenjem, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik 24. travnja 2020. pa nadalje samovlasno smetao posjed tužitelja na k.č. br. ... K.O. V. B., na način da je neovlašteno stupio na posjed u pratnji geodeta, izvršio radnje mjerenja zemljišta te postavio kolce na posjed, traktorom preorao zemlju i posadio određene kulture, uz zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu svakog takvog i sličnog smetanja posjeda tužitelja, Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak, podredno preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužiteljima.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe pozivaju tužitelji, budući da suprotno žalbenim navodima, izreka rješenja nije proturječna razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti ne postoje drugi nedostaci zbog kojih se rješenje ne bi moglo ispitati.

5.1.Pazeći po službenoj dužnosti povodom ponesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem prvostupanjskog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnu zaštitu na nekretninama k.č. br. ..., K.O. V. B..

7. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tuženik poduzeo radnje za koje tužitelji tvrde da predstavljaju čin smetanja posjeda. Sporan je posljednji mirni posjed tužitelja na predmetnim nekretninama.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tuženik 24. lipnja 2019. kupio nekretnine k.č. ..  K.O. V. B. od P. R., dok je u ožujku 2020. kupio k.č. br. ...K.O. V. B. od B. P., te da su ga prodavatelji uveli u posjed predmetnih nekretnina, u koje vrijeme su te nekretnine bile neobrađene. Također, utvrđuje da bi iz iskaza svjedoka Z. K., H. T., J. T. i B. T. proizlazilo da bi tužitelji ranije obrađivali predmetne nekretnine, međutim da iz istih iskaza nije razvidno kada su tužitelji posljednji puta poduzimali određene radnje na tim nekretninama. Nadalje, utvrđuje da su predmetne nekretnine prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju obuhvaćene u A. parcele s vrstom uporabe oranica te upisane pri poljoprivrednom gospodarstvu prvotužitelja I. Č., ali cijeneći da se podaci Agencije o zasađenoj kulturi na predmetnim nekretninama i priložene fotografije te iskazi tužitelja ne poklapaju, prvostupanjski sud zaključuje da se temeljem podataka dostavljenih od Agencije ne može sa sigurnošću zaključiti da se utužene katastarske čestice poklapaju sa A. parcelama.

9. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali svoj posljednji mirni posjed na predmetnim nekretninama u vrijeme spornog smetanja, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl.154. st. 1. i čl.155. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje naknadu troškova postupka u visini jednokratne nagrade prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud, budući da svoju osnovu ima u rezultatima provedenog dokaznog postupka, a žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

12. U smislu čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09.,  90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), pravo na posjedovnu zaštitu ima osoba koja dokaže svoj posljednji mirni posjed i čin smetanja posjeda.

13. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da tužitelji nisu dokazali njihov posljednji mirni posjed na predmetnim nekretninama, jer i prema ocijeni ovog suda rezultati provedenog dokaznog postupka ne upućuju nedvojbeno na zaključak da su tužitelji u smislu čl. 10. st. 1. ZV-a izvršavali faktičnu vlast na predmetnim nekretninama u vrijeme spornog smetanja i kao takvi bili posljednji mirni posjednici istih.

14. Žalbeni navodi kojima tužitelji osporavaju takav zaključak prvostupanjskog suda pozivajući se da je sud trebao provesti uviđaj na licu mjesta i tom prilikom saslušati svjedoke, kao i provesti mjerničko i poljoprivredno vještačenje, na okolnost posjeda tužitelja, nisu osnovani. To iz razloga jer tužitelji tijekom postupka nisu niti predlagali izvođenje dokaza vještačenjem pa se radi o dokazu koji sukladno čl. 352.st.1.ZPP-a ne mogu s uspjehom isticati tek u žalbi, dok su uviđaj na licu mjesta predložili „po potrebi“, s time da su na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava izričito naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, čime su zapravo od tog dokaznog prijedloga odustali. Podredno, navedenim dokazima ne bi se niti mogao utvrditi posljednji posjed tužitelja, s obzirom da je nesporno faktično stanje predmetnih nekretnina nakon spornog smetanja posjeda izmijenjeno na način da je tuženik na istima zasadio određene poljoprivredne kulture.

15. Također, neosnovani su žalbeni navodi kako posljednji mirni posjed tužitelja proizlazi iz podataka Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Naime, točno je da bi iz podataka Agencije  proizlazilo da su predmetne nekretnine u A. sustavu evidentirane kao poljoprivredno zemljište i upisane pri poljoprivrednom gospodarstvu prvotužitelja, međutim takvi podaci sami za sebe, u situaciji kada posjed tužitelja u vrijeme spornog smetanja nije potvrđen ostalim izvedenim dokazima, nisu dostatni za nedvojbeni zaključak o posljednjem faktičnom posjedu tužitelja. To tim više što bi iz dostavljenih podataka i fotografija proizlazilo da je kontrolom na terenu u studenom 2019., dakle nekoliko mjeseci prije spornog smetanja, utvrđeno kako se na k.č.br. ... K.O. V. B. ne nalaze prijavljene kulture, već pašnjak te trava i travolika paša, iz čega proizlazi da se radilo o neobrađenim nekretninama, a ne nekretninama koje su tužitelji koristili u poljoprivredne svrhe.

16. Žalbeni navodi kojima tužitelji upiru na potrebu pribavljanja podataka u svezi policijskog uredovanja na licu mjesta i saslušanju djelatnika policije kao svjedoka, predstavljaju nove dokaze koji se sukladno čl.352.st.1. ZPP-a ne mogu s uspjehom iznositi tek u žalbi.

17. Kako dakle, tužitelji nisu dokazali posljednji mirni posjed na predmetnim nekretninama, kao jednu od pretpostavki iz čl. 22. st. 1. ZV-a za pružanje posjedovne zaštite, pravilno je  prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

19. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.

 

 

 

U Rijeci 9. ožujka 2022.

 

                                                                                                                                                 Sutkinja

 

Ingrid Bučković

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu