1

              Poslovni broj: Gž-1355/2021- 2

 

Poslovni broj: Gž-1355/2021-2

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja KBC R., OIB: … protiv tužene J. S. iz S., kao nasljednice iza pok. G. G., zastupana po M. K., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-581/2020-10 od 6. svibnja 2021., 9. ožujka 2022.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-581/2020-10 od 6. svibnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud donio presudu čija izreka glasi:

 

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. V. iz R. poslovni broj Ovrv-207/17 od 09.03.2017.g. u dijelu u kojem se nalaže pravnom predniku tužene da namiri tužitelju tražbinu u ukupnom iznosu od 11.763,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 10.260,00 kn od 21.12.2016.g. i na iznos od 1.503,87 kn od 30.08.2016.g. do isplate prema prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a što znači uvećana za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 556,25 kn, u roku od 15 dana."

 

i rješenje kojem izreka glasi:

"Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. V. iz R. poslovni broj Ovrv-207/17 od 09. ožujka 2017.g., te se utvrđuje da je povučen zahtjev tužitelja za isplatu glavnog duga u iznosu od 1.668,04 kn zajedno za zateznom kamatom."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku pobijane presude, podredno ukinuti ju i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 11.763,87 kuna na ime zdravstvene usluge koju je pružio predniku tuženice, pok. G. G. i za koje je usluge ispostavio račune.

 

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koje od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upućuje tuženica u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučim činjenicama koje nisu nejasne i nerazumljive, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se zakonitost i pravilnost presude može ispitati.

 

7. Prvostupanjski je sud u valjano provedenom dokaznom postupku utvrdio:

 

- da je 26. kolovoza 2016. prednik tuženice, pok. G. G. dovezen kolima Hitne medicinske pomoći u Kliniku za kirurgiju KBC R. gdje mu je sanirana otvorena rana na zatiljku (list 27),

- da je 15. prosinca 2016. pok. G. G. primljen na Kliniku za psihijatriju KBC R. kao hitan slučaj i nakon pružene usluge otpušten 16. prosinca 2016. (list 24),

- da je tužitelj za pružene usluge ispostavio račune predniku tužiteljice: račun br. 2016SF0000948 od 20. prosinca 2016. u iznosu od 10.260,00 kn, i račun br. 2016AF0003161 od 29. kolovoza 2016. u iznosu od 1.503,87 kn (list 5-7), te

- da je G. G. rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji Klasa: UP/I 503-08/16-01(09 Ur. broj: 2170-12-02/7-17-2 od 9. siječnja 2017. priznato pravo na zdravstvenu zaštitu od 20. prosinca 2016. pa nadalje, kao osobi kojoj zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi (list 14).

 

8. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud zaključio kako u vrijeme pružanja navedenih liječničkih usluga pok. G. G. nije bio korisnik obveznog zdravstvenog osiguranja, pa je tuženica kao njegova nasljednica dužna platiti utužene iznose sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pojedinog računa do isplate.

 

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao pravilne i u skladu su s dokazima provedenim u tijeku postupka.

 

10.1. Računi kojima raspolaže tužitelj su vjerodostojne isprave, u smislu odredbi članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.; dalje: OZ), pa je postupak pokrenut kao ovršni, a po tuženikovom prigovoru je nastavljen kao parnični (članak 58. stavak 3. OZ-a).

 

10.2. Prema odredbi članka 7. stavka 1. točke 13. c) Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZZO), na obvezno zdravstveno osiguranje obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi, ako se prijave Zavodu u roku od 30 dana od dana otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove, ako je bila primijenjena sigurnosna mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja ili obveznoga liječenja od ovisnosti u zdravstvenoj ustanovi.

 

10.3. Prema odredbi članka 15. stavka 1. ZZO-a, osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje su nesposobne za samostalan život i rad i nemaju sredstava za uzdržavanje imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao osigurane osobe osnovom rješenja koje donosi nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na socijalnu skrb, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. Pravo na obvezno zdravstveno osiguranje prema toj osnovi osiguranja traje za sve vrijeme dok se ne promijene okolnosti na osnovi kojih je osobi to pravo priznato (članak 15. stavak 3. ZZO).

 

10.4. Odredbom članka 123. ZZO-a propisano je da se prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ( pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade) u pravilu, ostvaruju bez donošenja rješenja, a na temelju odgovarajuće dokumentacije utvrđene Zakonom i općim aktima Zavoda, dok se o pravima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja odlučuje rješenjem na zahtjev osigurane osobe, a u kojim postupcima Zavod odlučuje primjenjujući odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

 

10.5. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 5. Pravilnika o mjerilima i postupku za utvrđivanje nesposobnosti za samostalan život i rad i nedostatak sredstava za uzdržavanje osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj kojima se zdravstvena zaštita ne osigurava po drugoj osnovi ("Narodne novine", broj 39/02., 80/13., dalje: Pravilnik) smatra se da je nesposobna za samostalan život i rad osoba ovisnik o opojnim drogama, alkoholu ili drugim ovisnostima koja je podvrgnuta odvikavanju u zdravstvenoj ustanovi ili je uključena u provedbu posebnih mjera pomoći ovisniku o opojnim drogama u terapijskoj zajednici, ili drugim organiziranim oblicima pomoći ovisnicima za sve vrijeme dok te okolnosti traju.

 

11. Iz rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji od 9. siječnja 2017. proizlazi da je pok. G. G. sam pokrenuo postupak radi priznavanja prava na zdravstvenu zaštitu 20. prosinca 2016. Također proizlazi da je u to vrijeme bio nezaposlen, da je živio sam, bez imovine i bez prihoda, da je bio ovisnik o alkoholu i bolovao od epilepsije. Razvidno je da je nadležno tijelo udovoljilo njegovom zahtjevu te mu upravo na temelju citiranih odredbi članka 15. stavka 1. ZZO-a i odredbi članka 2. stavka 1. točke 5. Pravilnika, priznalo pravo na zdravstvenu zaštitu počevši od 20. prosinca 2016. (dan predaje zahtjeva) nadalje, dok za to postoje uvjeti.

 

12. Budući da su predmet ovog spora računi za liječničke usluge pružene 26. kolovoza 2016. i 15.-16. prosinca 2016., pravilno zaključuje prvostupanjski sud da u vrijeme pružanja tih usluga pok. G. G. nije bio korisnik obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno nije ostvarivao pravo na zdravstvenu zaštitu, pa je cijenu tih usluga dužna platiti tuženica kao njegova nasljednica. Visinu tražbine pravilno je taj sud utvrdio jer su iznosi u izdanim računima u skladu sa Cjenikom dijagnostičko- terapijskih postupka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ( list 67- 70 spisa).

 

13. Tuženica je tijekom postupka isticala, a i u žalbi ustraje u tvrdnji da je račun za uslugu pruženu 15.-16. prosinca 2016. neosnovano utužen jer je kao dan njegovog dospijeća označen 20. prosinca 2016., a to je ujedno dan otkad je pok. G. G. priznato pravo na zdravstvenu zaštitu.

 

14. Ove žalbene navode pravilno je otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da je za nastanak obveze odlučan trenutak pružanja usluge, a ne datum dospijeća računa. Naime, odredbom članka 13. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja, te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 82/14, 17/15, 99/17, 129/17) propisano je da osigurana osoba prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja stječe danom stjecanja statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju. Stoga, kako u trenutku pružanja liječničke usluge prednik tuženice nije bio korisnik obveznog zdravstvenog osiguranja koje bi mu cijenu te usluge (djelomice ili u cijelosti) pokrilo, tuženica je u obvezi tu uslugu platiti prema tužiteljevom Cjeniku.

 

15. Tužitelj je kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu zahtijevao isplatu iznosa od 13.431,91 kuna, a kasnije je povukao tužbu za 1.668,04 kune. Prvostupanjski je sud navedeno uzeo u obzir i pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, odlučio o troškovima postupka.

 

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

 

Split, 9. ožujka 2022.